REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5170/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. GRV, OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelja 2. JRV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje uz Republike Mađarske, [adresa] i tužitelja 3. GRVH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Republike Mađarske, [adresa], tužitelje zastupa punomoćnik Vice Vukušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1196/2022-2 od 28. lipnja 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3704/2018-114 od 17. studenoga 2021., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1196/2022-2 od 28. lipnja 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3704/2018-114 od 17. studenoga 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Pitanja koja je tuženik u prijedlogu naznačio glase:

1) Radi li se o arbitrarnosti suda u slučaju kada sud u obrazloženju presude ne ocijeni dokaze koji dokazuju činjenice suprotne od činjenica koje je sud utvrdio; 2) Je li dozvoljena retroaktivna primjena Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima;

3) Je li dozvoljeno podnošenje tužbe za naknadu štete na stvari osnovom članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prije nego što oštećenik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze;

4) Je li Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva nekretnina u vlasništvu mađarskih državljana „ex lege“ na temelju Ugovora o miru s Mađarskom sklopljenim u Parizu 10. veljače 1947., ratificiranog Ukazom o ratifikaciji mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo (Službeni list FNRJ 91/48) međudržavnog ugovora između FNRJ i Republike Mađarske koji je stupio na snagu 19. studenoga 1947.“

5) Je li Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva „ex lege“ na najamnim stambenim zgradama tj. zgradama u građanskom vlasništvu s više od dva ili tri mala stana Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ 52/58);

6) Radi li se o prekoračenju tužbenog zahtjeva ukoliko je sud svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi (vremenskom periodu) drukčijoj od one na koju se poziva tužitelj ;

7) Može li nekretnina (samo građevina bez zemljišta) koja je zbog ruševnog stanja predviđena za uklanjanje rješenjem nadležnog ministarstva imati pozitivnu tržišnu vrijednost ;

8) Može li se tržišna cijena nekretnine u godini x vještački utvrđivati na temelju kupoprodajnih cijena u godini y ako je razlika između godine x i godine y više od dvadeset godina?

2.1. Razloge važnosti za dopuštenje revizije predlagatelj nalazi u odstupanju od prakse revizijskog suda pri čemu je u odnosu na prvo naznačeno pitanje ukazano na odluke VS RH broj Gzz-152/05-2, Rev-638/05-2 od 3. kolovoza 2005., Rev- 755/2019-2 od 3. travnja 2019., Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev- 2663/2019-2 od 3. ožujka 2021. U odnosu na drugo naznačeno pitanje ukazano je na odluku broj Rev-2606/2012-2 od 28. lipnja 2017. U odnosu na treće naznačeno pitanje navedeno je do tom pitanju nema prakse revizijskog suda niti prakse drugih sudova. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje ukazano je na odluku revizijskog suda broj Rev-2674/2012-5 od 9. listopada 2019., a u odnosu na peto naznačeno pitanje na odluku broj Rev-1778/2013-2 od 3. ožujka 2015., dok je u odnosu na šesto naznačeno pitanje ukazano na odluku broj Rev-1984/2015-2 od 27. studenoga 2018., a u odnosu na sedmo naznačeno pitanje na odluku broj Rev-465/2008-2 od 4. ožujka 2009. U odnosu na osmo naznačeno pitanje istaknuto je o tom pitanju nema prakse revizijskog, a niti jednog drugog suda.

3. Tužitelji su odgovorili na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te su ga predložili odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.

5. Prvo naznačeno pitanje problematizira pitanje moguće arbitrarnosti suda koju predlagatelj nalazi u tvrdnji da u obrazloženju pobijane presude nisu ocijenjeni dokazi o činjenicama suprotnim od činjenica koje je sud utvrdio. Ovo se pitanje odnosi na zaključak sudova o tome da je tuženik u okolnostima konkretnog slučaja bio nepošteni posjednik. Naime, pobijanom je presudom tužiteljima dosuđena naknada štete za porušene objekte u visini tržišne vrijednosti porušenih zgrada. U postupku je utvrđeno da su tužitelji u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, dok je tuženik 1991. donio rješenje o postojanju općeg interesa za eksproprijaciju (izvlaštenje) premetne nekretnine, ali rješenje o eksproprijaciji nije doneseno, niti je tužiteljima isplaćena naknada za izvlaštenje. Usprkos tome, tuženik je ušao u posjed predmetne nekretnine, iselio stanare, demolirao i srušio objekte tijekom 1994. Njegov zahtjev da ga se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine pravomoćno je odbijen (presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9927/98-3 od 1. lipnja 1999. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P- 6699/1995 od 30. lipnja 1998.), a pravomoćnom presudom donesenom u ovom predmetu prihvaćen je tužbeni zahtjev za predaju predmetne nekretnine u posjed tužitelja od tuženika te je radi izvršenja tog naloga proveden i ovršni postupak poslovni broj Ovr-134/13, dok s druge strane tužitelji za predmetne nekretnine nisu dobili obeštećenje niti u Republici Mađarskoj. Osim toga, u postupku je utvrđeno i da je Republika Hrvatska zatražila, u skladu s odredbom članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19 - dalje: Zakon o naknadi), utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, ali u tome nije uspjela, jer bi na temelju te odredbe Republika Hrvatska mogla steći pravo vlasništva samo na imovini koja je predmet naknade po tom Zakonu, a to znači na imovini koja je oduzeta na temelju propisa obuhvaćenih Zakonom o naknadi (pod uvjetom da ne postoje iznimke od vraćanja imovine propisane odredbama članka 52. do 55. Zakona o naknadi), a predmetna imovina nije imovina čije je oduzimanje izvršeno na temelju nekog od tih propisa. Uz to, tijekom postupka nije dokazano da je Republika Hrvatska ikada pokušala upisati svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini niti da je ustala protiv tužitelja ili njihovih slijednika radi utvrđenja da je vlasništvo stekla na temelju Ugovora o miru s Mađarskom sklopljenim u Parizu 10. veljače 1947., ratificiranog Ukazom o ratifikaciji Ugovora o miru s Mađarskom (Službeni list bivše FNRJ broj 72/47) i Uredbe o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo (Službeni list FNRJ 91/48) međudržavnog ugovora između FNRJ i Republike Mađarske koji je stupio na snagu 19. studenoga 1947.

5.1. U opisanim su okolnostima sudovi zaključili da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine, a takav su zaključak izveli, ne samo oslanjajući se na revizijsku odluku broj Rev-x 469/2015-2 od 8. studenoga 2016. donesenu upravo u ovom predmetu koja na to upućuje, već posebno s obzirom na naprijed navedene činjenice utvrđene u ovom postupku cijeneći da se tuženika ni u kojem smislu ne može smatrati poštenim posjednikom zato što nije proveo postupak eksproprijacije i donio pravomoćno rješenje o izvlaštenju te nije prije ulaska u posjed odredio iznos vrijednosti građevina, već je u posjed ušao bez takvog rješenja i porušio sagrađene objekte.

5.2. Suprotno navodima prijedloga, zaključak sudova o nepoštenosti posjeda opravdan je ozbiljnim, logičnim, razboritim, uvjerljivim i dostatnim razlozima koji ni na koji način ne upućuju na arbitrarnost ili očitu nerazumnost. U tom smislu prvo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti.

6. Drugo naznačeno pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je već u spomenutoj revizijskoj odluci broj Rev-x 469/2015-2 donesenoj u ovom postupku, koju sudovi u nastavku postupka slijede, istaknuto da odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete na temelju odredbe članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) ne znači retroaktivnu primjenu ovog Zakona zato što je u vrijeme isticanja vlasničkopravnog zahtjeva za predaju nekretnine na snazi već bio ZVDSP. Dakle, drugo se naznačeno pitanje temelji na pogrešnoj tvrdnji da je pobijana presuda utemeljena na retroaktivnoj primjeni ZVDSP, što nije točno.

7. Ni treće naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti. Predlagatelj, naime, nalazi da bi indikator važnosti ovog pitanja mogao biti u činjenici što o njemu nema prakse revizijskog suda. Osim što je pitanje prilično nejasno, jer nije pojašnjeno značenje sintagme “prije nego što oštećenik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze“, ne navode se ni razlozi koji bi opravdali dopuštenje revizije u okolnostima kada o naznačenom pitanju nema prakse revizijskog suda.

8. O odgovoru na četvrto i peto pitanje ne ovisi odluka u sporu jer se postupak vodi radi naknade štete koju je tužiteljima pričinio tuženik. Osim toga, ovim se pitanjima u osnovi osporavaju činjenice utvrđene u postupku navedene u odlomku 5. ovog obrazloženja u vezi s pravima Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini. Pitanja koja se ne naslanjaju na činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna pitanja jer se imaju smatrati pitanjima kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa utoliko imaju obilježje činjeničnih, a ne pravnih pitanja. Zbog činjeničnih pitanja se revizija u pravilu ne može dopustiti jer to priječi odredba članka 385.a stavka 1. ZPP.

9. Šesto naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je sud svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj, pa stoga nema potrebno obilježje važnosti. Osim toga, ni razlog važnosti, odluka Rev- 1984/2015-2 od 27. studenoga 2018., nije donesena u istim, niti bitno istim, a ni bitno sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima.

10. O odgovoru na sedmo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu jer ovo pitanje počiva na tvrdnji da je nekretnina zbog ruševnog stanja bila predviđena za rušenje što u postupku nije utvrđeno. Čak i neovisno o tome, odluka revizijskog suda broj Rev-465/2008 od 4. ožujka 2009. (istaknuta kao razlog važnosti) utemeljena je na pravnom shvaćanju da je tržišna vrijednost ona vrijednost koja je izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđenja, a pobijana presuda ne odstupa od tog pravnog shvaćanja. Isto se odnosi i na osmo naznačeno pitanje.

11. U opisanim je okolnostima prijedlog predlagatelja valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 387. stavaka 1. i 5. ZPP u vezi s člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22) radi čega je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil