REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-5578/24-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Ani Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Vuksanić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika RV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Berislavu Hercegu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 30. rujan 2025, istoga dana,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da se vlasništvo tužitelja ŽV OIB [osobni identifikacijski broj] na trosobnom stanu u prvom katu zgrade – dvorište, površine 77,10m2, neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji se nalazi u dvorišnoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na zk.č. br. 3369/3 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a opisanoj kao kuća pop. br. 1306, zgrade i dvorišta u [adresa], ukupne površine 205,2 čhv, odnosno 738 m2, koji stan je upisan pod r. br. 8. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), kao posebnom dijelu nekretnine, proteže i na vlasništvo cijelog tavana, koji se sastoji od jedne sobe te preostalog prostora tavana kao pripatka opisanog stana, zajedno s tom pripatku odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, što mu je tuženik RV, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati, i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.182,45 €, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Odlukom ŽS u Osijeku Gž-1670/2022-3 ukinuta je usvajajuća presuda ovoga suda P-3469/17-36 od 1. srpnja 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje jer taj sud smatra da se činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pravilnim. Nadalje žalbeni sud navodi da se u slučaju sumnje uzima se da sporedni dio služi kao zajednički (čl. 67. st. 6. ZV-a). Za sada se ne može prihvatiti ispravnim zaključak prvostupanjskog suda da dio tavana koji nije prenamijenjen nije zajednički dio zgrade, i da ovaj dio tavana služi svim etažnim vlasnicima. Za sada se ne može isključiti da tavanski prostor koji je prenamijenjen ne može biti samostalna uporabna cjelina, da je tužitelj u vrijeme kupnje bio nepošteni stjecaoc, a također se ne može isključiti i da je tuženik svojim prigovorima oborio pedmnijevu da se prenamijenjeni dio tavana smatra pripatkom, a niti ima pretpostavki za tvrdnje tužitelja da je tavanski prostor pripadak, jer se po odredbi čl. 372. st. 1. i 2. ZV. VSRH u odluci Revx-1054/13-2 od 1. travnja 2015. zauzima stav da kada nisu ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine u smislu čl. 372. st. 1. i 2. ZV-a, u tom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke stjecanja vlasništva na dijelu tavana koji je prenamijenjen kao sporednog dijela u smislu čl. 67. st. 3. ZV-a
2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik posebnog djela nekretnine i to trosobnog stana na I. katu zgrade – dvorište, površine 77,10 m2, neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, [adresa] (zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), opisana kao kuća pop. broj 1306, zgrade i dvorišta u [adresa]., ukupne površine 205,2 čhv, odnosno 738 m2, koji stan je upisan pod r. br. 8. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom: ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-8).
3. Nadalje navodi da se osim njegovog stana na I. katu, u dvorišnoj zgradi nalaze još dva stana; u prizemlju stan površine 42,20 m2 ( E-1), vlasništvo ranije I-tužene BV i stan površine 40,70 m2 (E-7), vlasništvo II-tuženika (sada jedinog tuženika).
4. Nije sporno da je tijekom postupka sklopljen ugovor o kupoprodaji između BV kao prodavatelja i tužitelja kao kupca od 16.1.2019, pa je inicijalno I-tužena suvlasnica BV, vlasnica stana u prizemlju navedene zgrade etažno vlasništvo E-1, priznala tužbeni zahtjev, pa je tužitelj na ročištu 12. veljače 2019. protiv nje povukao tužbu. Tužitelj pojašnjava da su njegovi pravni prednici, s kojima je sklopio ugovor o kupoprodaji **.**.2014., ŽVE i CV, navedenu nekretninu stekli prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
5. Također tužitelj navodi da stvarno stanje, ne odgovara stanju zemljišne knjige u pogledu površine i zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, jer je među strankama sporan pravni status tavana kao zajedničkog dijela zgrade, a tužitelj smatra da tavan pripada stanu na I. katu, iako nije bio predmet Ugovora o kupoprodaji od 17.10.2014. Navedena dvorišna zgrada sagrađena je 1895., time da je prema dostupnoj dokumentaciji kompletno prizemlje dvorišnog objekta imalo namjenu radionice za klesarstvo, dok je I. kat iznad radionice izgrađen za potrebe stanovanja, a tavanski prostor iznad njega kao cjelina sa stambenim prostorom. Prostorije su bile povezane ulaznim predprostorom u prizemlju, a stubište je sastavni dio stana na I. katu time da je jedan njegov krak vodio u podrum, a drugi na kat i na tavan. Radionica je bila projektirana i izvedena kao zaseban funkcionalan prostor u prizemlju sa pristupom izravno iz dvorišta, a ulična i dvorišna zgrada bile su povezane na način da se u radionicu moglo pristupiti iz haustora ulične zgrade i odvojeno se moglo pristupiti do prizemlja na I. kat i tavan koji je funkcionalno bio povezan sa I. katom. 1914. klesarska radionica u prizemlju pretvorena je u dva stana, pa je stubišni predprostor pregrađen na pola i postao zajednički prostor stanova u prizemlju i I. katu. Tada su izvedena vrata na početku stubišnog kraka u prizemlju za ulaz na I. kat, a tavan je ostao u sastavu stana na I. katu. 1922. predniku ovlaštenika prema Zakonu o naknadi… IV dozvoljena je adaptacija tavana u dvije služinske sobe ("Djelomična stambena dozvola br. [broj dozvole]-XII A"), od kojih je sagrađena jedna služinska soba u jugoistočnom dijelu tavana. Tužitelj smatra da je na taj način došlo do primjene čl. 372. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) prema kojem tko je do stupanja na snagu tog zakona, a na temelju odobrenja kojeg je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti, o svom trošku proveo prenamjenu, time je stekao i vlasništvo prenamijenjene prostorije kao posebnog dijela nekretnine sa pripadajućim suvlasničkim dijelom.
6. Do današnjeg vremena sagrađena je pomoćna zgrada sa tri garaže koje spajaju uličnu i dvorišnu zgradu, te sobica iznad drvenog trijema ispred ulaza u stubišni predprostor, kao sastavni dio stana na I. katu. Sve ovo tužitelj je potvrdio na način da je dao izraditi mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo arh. tech. HV, koji nalaz je tužitelj priložio tužbi.
7. Evidentno je dakle da prema sadašnjem stanju zajednički prostor zgrade čine isključivo ulazni trijem i dio izvornog stubišnog predprostora, te da tavan nikada nije bio zajednički prostor dvorišne zgrade i nije služio zgradi kao cjelini, odnosno naknadno izvedenim stanovima u prizemlju, već isključivo stanu na I. katu. Tuženik nikada nije imao ključeve niti je koristio tavan.
8. Kako se dakle na tavanu može pristupiti samo iz stana na I. katu, to tužitelj smatra da bi se vlasništvo njegovog posebnog dijela trebalo protezati i na tavan kao sporedni dio (čl. 67. st. 3-6 ZDVSP), te predlaže da sud u tom smislu utvrdi da se njegovo vlasništvo proteže i na vlasništvo cijelog tavana. Napominje da nije tužbom obuhvatio sve suvlasnike upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer njegov tužbeni zahtjev i nije sastavljen na način da bude podoban za provedbu u zemljišnim knjigama, a ovo zbog toga što se nekretnine upisane u navedeni zk. ul. sastoje od dvorišnog i uličnog objekta kao i od garaža, a etažiranje svih postojećih objekata nije riješeno. U takvim situacijama standardno se u kupoprodajnim ugovorima navode zajednički suvlasnički dijelovi bez preciziranja o kojim se točno dijelovima radi. Poziva se na sudsku praksu (Rev-1492/91, Rev-620/94, Rev-2179/94, Rev-2147/92)
9. Tuženik se protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu; osporava pasivnu legitimaciju smatrajući da tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je pravomoćnom presudom ovoga suda Ps-303/11 naloženo tuženicima predati tužitelju (ovdje tuženiku) u suposjed tavan predmetne nekretnine, a iz kupoprodajnog ugovora od 7.11.2006. kojim je tuženik stekao stan u prizemlju površine 40,70 m2 (E-7) razvidno je da je isti sklopljen sukladno čl. 68. u vezi sa čl. 370. i 367. ZV, odnosno da je tuženik stekao odgovarajuće suvlasničke dijelove nekretnine sa zajedničkim prostorima, što znači i dijelom tavanskog prostora.
10. Sud je proveo dokaze uvidom u: zk izvadak za zkč. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9-22, 60-62, 152), ugovor o kupoprodaji između ŽVE LV i CV kao prodavatelja i tužitelja kao kupca od 17.10.2014. (list 23-24), djelomično rješenje (pravomoćno) Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove KLASA: UP/1-942-01/97-02/291 od 24.02.2006. (list 25-30), nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo Zlate Majović iz svibnja 2017. (list 32-59), presliku zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 72-78), Ugovor o kupoprodaji između ŽVE i CV kao prodavatelja i tuženika RV kao kupca od 13.11.2006. (list 86-88), presliku presude ovoga suda Ps-303/11 (list 89-95), izvod iz posjedovnog lista (list 105), proveo očevid uz nazočnost vještaka za arhitekturu i graditeljstvo Goran Rukavina (list 118-119), građevinsko vještačenje (list 123-130), ugovor o kupoprodaji između BV kao prodavatelja i tužitelja kao kupca od 16.1.2019. (list 147-151), međuvlasnički ugovor od 20.1.2016. (list 158-165), aneks br. 2. tome ugovoru (list 169-171), presliku rješenja u postupku ovrhe ovoga suda Ovr-4373/19 (list 197), pisana izjava bivšeg stanara ČV (list 172), izjava UV (list 173), saslušao stranke (list 183- 185), svjedokinju VV (list 188), saslušao vještaka Gorana Rukavinu (list 191), dopunski saslušao vještaka (list 256), tužitelja (list 257) te temeljem čl.8. i 219. ZPP- a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Među strankama je sporno da li tavan (građevinski i po svojoj funkciji) pripada stanu na I. katu, dvorišne zgrade u [adresa] ili isti predstavlja zajednički prostor suvlasnika odnosno stranaka postupka.
12. Među strankama nije sporno da je u predmetu ovoga suda Ps 303/11 donesena presuda (pravomoćna 09.06.2015) kojom je naloženo prednicima tužitelja da tuženiku predaju u suposjed tavan u [adresa] dvorišna zgrada. Nije niti sporno da je tijekom ovog postupka 17.03.22. doneseno rješenje (nepravomoćno) o završetku ovrhe Ovr 4373/19 predajom u suposjed tavana ovdje tuženiku.Stanje posjeda međutim ne mora ovisiti o vlasništvu nekretnine, i može biti različito u odnosu na vlasnika; vlasnik ne mora biti ujedno i kvalificirani posjednik stvari i obrnuto. Posebno tužitelj napominje da nije bio obaviješten o postupku Ps-303/11, čak niti u smislu čl. 211. ZPP-a stoga u ovom postupku ima pravo poricati i činjeničnu i pravnu ocjenu citirane odluke.
13. U odnosu na prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, sud isti smatra neosnovanim, ovo stoga što su za predmetni tužbeni zahtjev pasivno legitimirani stvarnopravni ovlaštenici nekretnine-dvorišne zgrade, u odnosu na tavan kao zajednički dio te zgrade, a to su tuženik i ranije tužena BV. Tužbeni zahtjev naime nije usmjeren na utvrđenje stjecanja vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela, u kojem slučaju bi bili pasivno legitimirani svi zk. suvlasnici.
14. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Rukavine od 1.10.2018., koji je zajedno sa uređujućim sucem obišao cijelu nekretninu i pregledao dokumentaciju iz Državnog arhiva proizlazi da je moguće rekonstruirati slijed građenja i način korištenja predmetne nekretnine – dvorišne zgrade na adresi u [adresa].
15. Iz njegovog nalaza proizlazi da prema nacrtima iz 1895. godine, izgrađena je dvorišna zgrada: podrum, prizemlje, kat i potkrovlje. Zgrada je pravilnog L-oblika, veličine cca 5/20+5/10m. Podrum je izveden ispod manjeg dijela prizemlja (cca 5/10m) i on se sastojao od jedne prostorije namjene spremišta i stepenišnog kraka podrum – prizemlje. U prizemlju je bila klesarska radionica sa spremištem i zahodom, te pripadajućim stepenišnim krakom podrum – prizemlje. Isto tako, u prizemlju je bio ulazni prostor cca 1,5/1m i stepenišni krak prizemlje – kat kojim se dolazilo do stana na katu. Na katu je bio jedan stan sa četiri sobe, jednom manjom sobom (za sluškinju), kuhinjom, izbom i zahodom, te stepenišni krak kat – potkrovlje, kojim se dolazilo do tavanskog prostora u potkrovlju. Slijedom navedenog zajedničkih prostora zgrade nije bilo. Poslovni prizemni prostor je imao pripadajuće spremište u podrumu (sa stepenišnim krakom podrum – prizemlje), dok je stan na katu imao pripadajući ulazni prostor u prizemlju, stepenišni krak prizemlje – kat i potkrovlje (sa stepenišnim krakom kat – potkrovlje).
16. Stanje nakon 1914. godine: Prema nacrtima iz 1914. godine, izvedena je prenamjena prizemlja: klesarska radionica sa spremištem i zahodom te lihthofom (svjetlarnik), prenamijenjeni su u dva stana – kolokvijalno, sjeverni i južni. Pri tome se u sjeverni stan ulazilo direktno izvana, na istočnoj strani, dok se u južni stan ulazilo iz stubišnog podesta (ulazni prostor). Sjeverni stan se sastojao od dvije sobe, kuhinje i zahoda. Južni stan se sastojao od ulaznog prostora, sobe, kuhinje i zahoda. Prema današnjem izgledu ulaznih vrata stana na katu, koja se nalaze na početku stepenišnog kraka prizemlje – kat, može utvrditi kako su ista stara cca 100 godina. Slijedom navedenog, pojavili su se zajednički prostori zgrade: ulazni prostor u prizemlju (prizemni podest stepeništa), stepenišni krak podrum – prizemlje i spremište u podrumu.
17. Prema nacrtima iz 1922. godine izvedena je prenamjena dijela potkrovlja iz tavanskog prostora u stambeni prostor s dvije sobe. Slijedom navedenog, zajednički prostori su ostali isti, budući se radilo o prenamjeni unutar stana na katu kojemu pripada i potkrovlje, jer se do potkrovlja isključivo dolazi kroz stan na katu.
18. Nakon 1930. godine Iako nema nacrta, nakon očevida vještak pretpostavlja kako je tih godina na katu dograđena sobe veličine cca 4/3 m. Ona je drvene konstrukcije, sa stupovima, gredama, zidovima, podom i krovištem. Slijedom navedenog, zajednički prostori su se proširili na natkriveni trijem, odnosno terasu ispod dograđene sobe na katu.
19. Stanje nakon 1940. godine: U neko doba se dogodila prenamjena u dijelu prizemlja: južni stan se proširio na polovicu zajedničkog ulaznog prostora prizemlja, tako da sada ima ulazna vrata na sjevernoj strani, te se sukladno tome proširio i na stepenišni krak podrum – prizemlje i na spremište u podrumu. Isto tako, sjeverni stan prizemlja je premjestio ulazna vrata iz vanjskog prostora u zajednički ulazni prostor prizemlja. Slijedom navedenog, zajednički prostor u zgradi se smanjio na polovicu stubišnog podesta u prizemlju, veličine cca 1/1m, dok je izvan zgrade ostao natkriveni trijem veličine cca 4/3m.
20. Zaključno mišljenje: povijesnim slijedom, vještak je obrazložio je način izgradnje i korištenja prostora u dvorišnoj zgradi, s osvrtom na posebne i zajedničke dijelove zgrade. Promatrajući potkrovlje, odnosno tavanski prostor, zaključuje da se isti od početka koristio kao sastavni dio stana na katu. Stepenište, koje počinje u podrumu i završava u potkrovlju od početka je projektirano i izvedeno na način koji nije uobičajen za današnje vrijeme. Naime, ovdje se ne radi o stepeništu koje funkcionira kao zasebna cjelina – iz koje bi se onda ulazilo u posebne dijelove na svakoj etaži zgrade. Iako su stepeništa, kao i tavan u pravilu zajednički prostori koji služe zgradi – u ovom slučaju to nije tako. U stan na katu se ulazi na početku stepenišnog kraka prizemlje – kat i to je jedino ispravno i moguće rješenje s aspekta arhitekture i sigurnog načina korištenja, obzirom da postoje dva stana u prizemlju. Kako je pristup potkrovlju moguć jedino iz privatnog prostora stana na katu, evidentno je da potkrovlje pripada jedino i isključivo stanu na katu. Potkrovlje dijelom ima stambenu namjenu, a dijelom je tavan (prostor bez namjene).
21. Vještak Goran Rukavina saslušan na roč.kod ovoga suda iskazuje da je odgovorio na pitanje suda odnosno zadatak vještaka, da odredi namjenu tavanskog prostora u zgradi. Ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, može izračunati kolika je točna kvadratura 1. etaže, međutim to nije bio njegov zadatak. Na očevidu je usmeno pred strankama rekao da će napraviti skicu uz nalaz, ali to nije bilo potrebno obzirom je imao nacrte iz Državnog arhiva i tlocrt koji je izradila sudska vještakinja Zlata Maravić, koju je angažirao tužitelj. Kada je vještak bio na licu mjesta, nije taj nalaz proučio, radi se samo o tlocrtu. Vještak naglašava da je provjeravao da li je tlocrt vještakinje Maravić istinit odnosno da li odgovara stvarnom stanju. Međuvlasnički ugovor nema utjecaja na njegov nalaz.
22. Nakon ukidne odluke Gž-1670/2022 sud je ponovo saslušao vještaka dipl.ing Goran Rukavina na spornu okolnost iz te odluke; da li se može isključiti da tavanski prostor koji je prenamijenjen ne može ili može biti samostalna uporabna cjelina. Vještak pojašnjava vezano za toč. 16. obrazloženja odluke Gž-1670/2022 da u ovom predmetu nema sumnje da se radi o kući koja je izvedena cca 110 godina prije Zakona o vlasništvu. Izvedena je na način da se kuća sastojala od poslovnog dijela u prizemlju i podrumu i stana na prvom katu i potkrovlju. Kao što je i napisao, zgrada nema zajedničkih dijelova. Poslovni prostor ima svoj ulaz, a stan je imao svoj ulaz. Stan je evidentno od 1895. godine u istome obliku i veličini. Kako je naveo u svom nalazu kasnije se poslovni prostor prenamijenio u dva stana. Dakle, stanovi su bili u prizemlju i imali su svoje ulaze, a kat je i dalje bio na katu i potkrovlju i dalje je imao svoj ulaz i isto tako u prizemlje. Potkrepljeno je sve fotografijama i nacrtima pa misli da sada ne bi trebalo biti sumnje da li je tavan zajednički prostor ili nije. Iskazuje da je cijeli tavan oduvijek pripadao stanu, cijela etaža tavana odnosno potkrovlja pripada stanu na prvom katu, to uključuje i sobu koja je prenamijenjena za sluškinju, a uključuje i neprenamijenjen dio. Soba za sluškinju ne može biti samostalna uporabna cjelina jer se do nje dolazi kroz stan na prvom katu. Iskazuje da se do tavana prolazi kroz površinu od 77m2 na prvom katu. Vještak nije mjerio kvadraturu tog stana. Na upit tuženika da li je moguće da površina prostorija na prvom katu bez prostora hodnika upravo površina koju je tužitelj kupio kao vlasnik etaže E-8, vještak ne može odgovoriti na to pitanje.
23. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka za arhitekturu i građevinu G.Rukavine, koji je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i nepristran, proizlazi da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine tužitelja proteže i na sporne tavanske prostorije, a koje se nalaze iznad njegovog stana, a u smislu odredbi čl. 67. st. 3. i 4. ZDVSP.
24. Temeljem dokumentacije koja prileži spisu, prvenstveno presliku zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 72-78), sud je utvrdio da je prednik prodavatelja ŽVE i CV, IV bio posjednik predmetne nekretnine 1927.g. Iz nacrta na listu 41 i 42 razvidno je da je cijelo prizemlje dvorištnog objekta bilo projektirano kao klesarska radiona, dok se na I katu nalazio stan.
25. Nadalje je iz preslika nacrta i stambene dozvole iz 1922 na listovima 40-42 razvidno da je predniku prodavatelja IV dozvoljeno na tavanu dvorišne zgrade [adresa] izgraditi i odvojiti sobu za sluškinju. Sud zaključuje da je već tada 1922 dio tavana bio prenamijenjen u stambeni prostor, što odgovara i utvrđenjima vještaka.
26. Svjedokinja VV iskazuje kako je kao odvjetnica zastupala gđu. IV i njenog brata u postupku povrata imovine. Predmet povrata između ostalog su bile zgrade u [adresa] i to ulična zgrada i dvorišna zgrada. Gđa. JV je stanovala je u uličnoj zgradi na II. katu od 2006.g., a do tada je bila podstanar. Vlasnici su odlučili u većem dijelu ponuditi zaštićenim najmoprimcima prodaju i svi su pristali. Svj. je s gđom. JV nakon povrata, 2006.g, obišla nekretninu u dvorišnoj zgradi [adresa]. Na stanu u prizemlju desno zaštićeni najmoprimac je bila gđa AV, međutim nisu ju zatekli već ovdje tuženika. Gđa. JV je prodala stan tuženiku bez obzira što nije imao status stanara. Kada je svj. sa strankom razgledavala predmetnu nekretninu, u prizemlju, nakon što se uđe kroz ulazna vrata, nalaze se još troja vrata lijevo, desno i ravno. Stan ravno je bio zapečaćen od strane Grada, pa su naknadno došli do ključa, dok je stan na lijevoj strani kada se otvori počinju stepenice koje onda vode na I. kat i gore se nalazi stan koji se prostire cijelom tlocrtnom površinom, u odnosu na vanjske gabarite objekta. Otvorio im je zaštićeni najmoprimac g. ČV. On nije želio otkupiti, ali je obeštećen te je 2011.g. iselio i predao ključ gđi JV, a ona je odmah promijenila bravu. Nije odmah dala stan u prodaju. Gđa. JV joj je pričala da je rođena u tom stanu a iz tog stana još vode stepenice na tavan gdje je živjela njihova sluškinja koja je bila i švelja. Na početku tih stepenica nalazila su se vrata. Na kraju se ipak odlučila na prodaju, i angažirala Agenciju za nekretnine g. UV. Samo je g. ČV imao ključeve od vrata koja su vodila na I. kat, a tavan se nije zaključavao i tamo su stajale stvari od g. ČV. On je rekao gđi. JV da nitko osim njega nema ključ od vrata stana na I. katu koja se nalaze u prizemlju. Gđa. JV joj je pričala da su ta vrata u stanu bila na istom mjestu bila i kad je ona bila mala. Svjedokinja zaključuje da tavan nije zajednički prostor. U podrumu se nalazila i šupa, te je tuženik prilikom razgovora s gđom. JV rekao da ju koristi, a koristili su ju i drugi odnosno g. ČV i g. Ž. Gđa. JV je pitala tuženika što koristi od zajedničkih prostora, a on je naveo samo tu šupu. Tuženik nije gđu JV nikada pitao oko korištenja tavana, i nije reagirao kad je gđa JV promijenila bravu. Negdje 2014.g. ili 2015.g. pukla je cijev u stanu na katu i procurila tuženiku u stan, gđa JV mu je dala ključ i on je zatvorio vodu i vratio ključ. Nakon toga je gđa ponovno promijenila bravu. Svjedokinja je zastupala gđu. JV u predmetu Ps-303/11 gdje je predmet spora bio predaja u suposjed dijela tavana. Na tavanu se nalaze dva dijela, u sobu u koja je bila od sluškinje ulazi se kroz posebna vrata. Tijekom te parnice vođeni su pregovori u smjeru da bi tuženik preuzeo šupu u podrumu, a tužitelj tavan.
27. Iz ovjerene izjave PV, (list 172) koji je bio nesporno zaštićeni najmoprimac u stanu na I. katu koji je sada vlasništvo tužitelja, proizlazi da je isti stanovao u navedenom stanu od 1973. do 2011. te da nitko od ostalih stanara odnosno suvlasnika nije imao pristup tavanskom prostoru niti je itko tražio, a g. PV nikada nikome nije dao ključ za pristup tavanskom prostoru. Pristup navedenom prostoru bio je uvijek jedino moguć iz stana na I. katu.
28. Iz pisane izjave svj. Branka Husnjak (list 173) proizlazi da je isti bio posrednik za sklapanje kupoprodajnog ugovora između tužitelja i JV i OV i da je krajem rujna 2014. pokazivao predmetni stan tužitelju i njegovoj supruzi te im je tom prilikom napomenuo da se na tavan ulazi isključivo iz stana na I. katu te da isti pripada navedenom stanu i može se prenamjenom preurediti u stambeni prostor. Izjava g. UV u suglasnosti je sa iskazom tužitelja.
29. Tužitelj ŽV iskazuje da je preko agencije saznao o o prodaji predmetne nekretnine. Agent je njemu i supruzi pokazao stan gđe. OV i potkrovlje, objasnio da se mogu raširiti na potkrovlje obzirom da nitko drugi nema pristup kroz taj stan do potkrovlja te da gore već postoji soba koja je dio stana kojeg su htjeli kupiti. Tužitelj je provjerio u zemljišnim knjigama da li ima kakvih zabilježbi, pogledao je u Zakon o vlasništvu gdje je pisalo da ako nitko drugi nema pristup nekoj prostoriji onda ona pripada stanu s kojim je povezana. Uzeo je odvjetnika tek kad mu je tuženik došao sa presudom iz predmeta Ps-303/11 te ga informirao da mu mora omogućiti pristup. Tužitelj nije bio stranka u tom postupku. Gđa. OV ga nije upozorila da se taj postupak vodi, niti njena odvjetnica gđa. VV, niti agent. Tuženik ga je tražio ključeve od stana jer drugog načina da se pristupi tavanu nema. Pregovarao je s gđom. OV, oko cijene, ona je htjela dobiti više s obzirom na stvarnu kvadraturu (u zemljišnim knjigama je 77,10 m2, a u naravi 110 m2). Kada je krenula ovrha iz tog predmeta Ps, ponudio je tuženiku da kupi njegov stan, međutim cijela nekretnina je vrlo derutna, a tuženik je tražio 200.000,00 EUR- a za 42 m2. Pričuvu plaća za kvadrate koji su uknjiženi. Tavanski prostor mu je prilikom kupoprodaje predan u posjed, tako da se smatra vlasnikom i toga dijela. Tavanski prostor ima dodatnih 40 m2. Potpisao je međuvlasnički ugovor 2016., sa susjedom BV se dogovorio da naprave anex 2019. u kojem anex-u se briše potkrovlje iz popisa zajedničkih dijelova i to isključivo dok se ne riješi ova parnica. Tuženik je bilo što odbijao potpisati. Nije inzistirao da se u kupoprodajni ugovor unese i dodatna kvadratura i tavan, budući je dobio uputu u gruntovnici da mora točno opisati nekretninu onako kako je opisana u zk. Ne bi bio ni kupio tu nekretninu da je znao sve što sad zna.
30. Dopunski saslušan tužitelj ostaje kod svega što je izjavio na ročištu 9.3.2021. Uočio je predmetnu nekretninu na oglasima na Njuškalo.hr, tamo su se nalazili vrlo šturi podaci o nekretnini, ali su se bivša supruga i tužitelj sastali sa agentom koji mu je pokazao vlasnički list koji je bio bez opterećenja. Ističe da je na vlasničkom listu je pisalo isto što i danas, opis nekretnine je identičan. Iskazuje da u vlasničkom listu nije bilo opisa već je bila samo oznaka E-8 i kvadratura. Agent ih je uveo u stan kroz ulaz u prizemlju na prvom katu su se nalazile sobe, sve je bilo u derutnom stanju i pokazao im je jednu sobu u potkrovlju, pritom je opisao da nije cijelo potkrovlje u funkciji ali da je dodatna pogodnost to što ga tužitelj može dovesti u funkciju. Na toj jednoj sobici su postojala vrata. Tužitelj je kasnije razgovarao sa gđom. OV, koja je kao dijete živjela u toj kući i pokazala mu je da je u toj sobici na tavanu živjela njena dojilja sa svojom kćeri. Nije imao razloga posumnjati u to što mu agent govori obzirom da zna da su inače potkrovlja zajednički prostori ako imaju poseban ulaz što u ovom slučaju nije bilo. Bilo je fizički nemoguće doći do tog tavana, osim kroz ova glavna vrata koja je najprije opisao. Da bi se došlo do tavana mora se proći pokraj kupaone, spavaće sobe i kuhinje na prvom katu. Na poseban upit pun. tuženika iskazuje da nije mjerio kvadraturu, pretpostavio je da ima više od 77m2, ali ne koliko. Tada je gđa. OV imala 94 godine i tužitelj je pretpostavio da se ona nije previše bavila zk stanjem, a bila je naslijedila više takvih zgrada u postupku povrata imovine. Tuženik i gđa. R su već bili vlasnici dijelova te nekretnine u vrijeme kada je tužitelj stekao nekretninu, nije ih posebno kontaktirao niti razgovarao s njima.
31. Tuženik RV iskazuje da u [adresa] živi više od 40 godina, da je došao stanovati kod AV koja je bila nositeljica stanarskog prava. gđa. AV htjela sušiti veš na tavanu, ali je stanarka s I. kata nije htjela pustiti do tavana. Gđa. OV je promijenila bravu na ulazu na stan u I. katu nakon što su popucale cijevi i bila je velika šteta od vode, ne zna koje je to godine bilo. Uglavnom nije imao potrebu ići na tavan, tamo je sve bilo derutno. Gosp. PV je napustio stan kada mu je gđa. OV dala nekakav novac. Kada je tuženik kupovao stan išao je do tavana. Na tavan ga je pustio gosp. ČV koji je također stanovao na I. katu nakon gđe. B koja nije puštala nikoga na tavan. Prvi puta je bio na tavanu prije 90-tih. Upisao se kao vlasnik kada je kupio stan od gđe. OV, radi se od 40 m2, ne zna koje je to godine bilo. Već je bio vlasnik kada je tužitelj bio zainteresiran za kupnju. Smatra da tavan treba podijeliti na tri dijela. U njegovom ugovoru o kupoprodaji piše da mu pripadaju zajednički dijelovi. Nisu se poduzimali nikakvi građevinski radovi otkad je stanovao u [adresa], osim popravka krova. Uvijek se na tavan dolazilo na način da se uđe na stan na I. katu, a na desno od ulaznih vrata se nalazio jedan hodnik na kraju kojeg se nalaze vrata za tavan. Ima još par stepenica do tavana. Vrata za stan na I. katu bila su na dnu stepenica, u razini prizemlja, a gosp. ČV mu je dao ključeve od tih vrata. Vrata na vrhu stepenica nisu bila zaključana tako da nije više trebao ključ. I vrata za tavan su također postojala i nisu bila zaključavana. Gosp. ČV je koristio sobu koja gleda na dječji vrtić, dakle na istok te iz te sobe još jednu sobu, i WC, a jednu sobu je dao u najam. Kuhinja je bila zajednička. Hodnik prema tavanu su koristili svi.
32. Saslušani svjedoci koji su dugi niz godina živjeli u predmetnoj zgradi, posebice g. ČV (pisana izjava svjedoka) od 1973 do 2011, navodi da je sporni tavanski prostor koristio on isključivo, nitko od ostalih stanara odnosno suvlasnika nije imao pristup tavanskom prostoru niti je itko tražio, a pristup navedenom prostoru bio je uvijek jedino moguć iz stana na I. katu.
33. Sud ocjenjuje iskaze tužitelja i svjedokinje VV vjerodostojnima, svjedokinja je nepristrana i nema interes za uspjeh niti jedne stranke u sporu, a njihovi iskazi su u skladu sa ispravama u spisu i naročito sa nalazom građevisnkog vještaka, kao i izjavama g. ČV i g. UV.
34. S druge strane iskaz tuženika nije konzistentan u dijelu gdje navodi da mu je g ČV dao ključ od tavana, budući je isti dao pisanu ovjerenu izjavu koja se nalazi u spisu, po kojoj tuženik nikada nije koristio tavan, niti mu je on nikada dao ključeve. Dio iskaza tuženika u kojem navodi da su hodnik prema tavanu su koristili svi, suprotan je iskazima svjedoka (VV) i nalazu vještaka Rukavina.
35. Iskaz svj.VV bitan je i u dijelu gdje govori o razgledavanju nekretnine s pok. JV; ista je naime do 2014 bila vlasnikom sada tužiteljeva stana i iz tog dijela njezinog iskaza proizlazi da je sada pok.gđa JV rođena u tom stanu, a iz tog stana još vode stepenice na tavan gdje je živjela njihova sluškinja koja je bila i švelja. Na početku tih stepenica nalazila su se vrata. Ovaj dio iskaza u suglasnosti je sa dijelom nalaza građevinskog vještaka u kojem se navodi da se tavan od početka koristio kao sastavni dio stana na katu i sa njegovim konačnim zaključkom iz nalaza - kako je pristup tavanu moguć jedino iz privatnog prostora stana na katu, evidentno je da potkrovlje pripada jedino i isključivo stanu na katu. Potkrovlje dijelom ima stambenu namjenu, a dijelom je tavan (prostor bez namjene).
36. Ako se uzme u obzir sadržaj čl. 5. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 52/74), u koje vrijeme je predmetni stan na I katu nesporno kao stanar koristio g. ČV, bilo je određeno što se smatra stanom, a stanom se smatra skup prostorija namjenjenih za trajno stanovanje s nužnim sporednim prostorijama, koje u pravilu čine jednu građevinsku cjelinu i imaju poseban glavni ulaz. U kontekstu tada važećeg ZSO i iz pisane izjave g ČV proizlazi da stan na I katu i tavanski prostor čine jednu cjelinu s posebnim glavnim ulazom. Ovo proizlazi iz iskaza svjedokinje odvj. J.Dugandžija, koja je sa gđom JV nakon denacionalizacije, 2006.g, obišla nekretninu u dvorišnoj zgradi [adresa], a Gđa. JV joj je pričala da je rođena u tom stanu a iz tog stana još vode stepenice na tavan gdje je živjela njihova sluškinja koja je bila i švelja. Svj. je izjavila i da se vrata stana na I. katu nalaze u prizemlju, a Gđa. JV joj je pričala da su ta vrata u stanu bila na istom mjestu bila i kad je ona bila mala.
37. Sve to treba sagledati i u smislu odredaba čl. 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), prema kojima: (stavak 1.) „Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.“, (stavak 2.) "Među druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila.“, (stavak 3.) "Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.“, (stavak 4.) "Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio.“, (stavak 5.) "Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari.“, (stavak 6.) "Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.“
38. Kako je obrazloženo, ovaj sud nakon provedenog postupka, smatra utvrđenim da je tavanski prostor iznad stana na I katu u dvorišnoj zgradi [adresa] činio sa tim stanom jednu građevinsku i stambenu cjelinu i prije nego što ga je tužitelj stekao kupoprodajnim ugovorom sa gđom JV, a tužitelj stjecatelj za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZV), to se ne može u konkretnom slučaju primijeniti st. 6. čl. 67. ZV-a koji određuje da "Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.“, jer sud u konkretnom slučaju nije bio u sumnji da tavanski prostor nije nikada služio kao zajednički, niti je njegova namjena bila da služi kao „tavan“, već je i ranije (prije tužiteljeva stjecanja) bio dio stambenog prostora stana na I katu.
39. Pri tome sud uzima u obzir da postoji razlika između zk stanja odnosno sadržaja čl 1 Ugovora o kupoprodaji od 17.10.2014. i onoga što je tužitelju prilikom pregovora i sklapanja ugovora predočeno i predano u posjed, što proizlazi iz dijela tužiteljevog iskaza (koji sud smatra životno logičnim), u kojem navodi da je agent njemu i supruzi pokazao stan gđe. JV i potkrovlje, objasnio da se mogu raširiti na potkrovlje obzirom da nitko drugi nema pristup kroz taj stan, nije imao razloga posumnjati u to što mu agent govori obzirom da zna da su inače potkrovlja zajednički prostori ako imaju poseban ulaz što u ovom slučaju nije bilo, on je pretpostavio da stan ima više od 77m2, ali ne koliko, te da u vlasničkom listu nije bilo opisa već je bila samo oznaka E-8 i kvadratura, pregovarao je s gđom. JV, oko cijene, ona je htjela dobiti više s obzirom na stvarnu kvadraturu (u zemljišnim knjigama je 77,10 m2, a u naravi 110 m2. Sud zaključuje da su i prodavatelj i kupac prilikom sklapanja ugovora bili svjesni da predmet kupoprodaje nije isključivo prvi kat odnosno površina od 77 m2, već stvarna površina, te su na taj način formirali cijenu. Sud se neposrednim opažanjem na očevidu uvjerio u točnosti dijela iskaza tužitelja u kojem navodi da bi se došlo do tavana mora se proći pokraj kupaone, spavaće sobe i kuhinje na prvom katu, odnosno u činjenicu da u konkretnom slučaju tavanski prostor ne služi kao zajednički, što proizlazi i iz nalaza vještaka ing Rukavine i njegovog usmenog iskaza.
40. U konkretnom slučaju treba uzeti u obzir i nekadašnji čl. 5. st. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade (Službeni list SFRJ broj 43/65, 57/65 - "Narodne novine", broj 52/73 - dalje: Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrade), koji je bio na snazi u vrijeme kada je pravni prednik gđe JV g. ČV stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, (kasnije zaštićeni najmopirmac) a njime je propisano je da dijelovi obiteljske stambene zgrade (što je povijesno gledajući predmetna zgrada i bila) koji služe zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima, jesu zajedničko vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova, odnosno vlasnika čijim posebnim dijelovima služe, time da iz odredbe st. 1. istog članka proizlazi da se zajedničkim dijelovima stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini smatraju, među ostalim, i tavan, odnosno potkrovlje. Odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade propisano je da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koje služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stubište, dimnjaci, uređaji za ogrjev i dr. uređaji, dizalice, tavanske i podrumske prostorije, terase, bunari, pregradni zidovi između dva stana ili prostorija i sl.), vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, suvlasnici zgrade mogu se sporazumjeti da neki od zajedničkih dijelova zgrade ostanu u vlasništvu jednog od suvlasnika, odnosno da su suvlasnici zgrade mogli dogovoriti da sporno potkrovlje odnosno drvarnica pripadne jednom od suvlasnika, u konkretnom slučaju to i jest predmet spora, jer takvog dogovora nije bilo u pisanom obliku. Utvrđeno je međutim na temelju iskaza svjedoka da raniji stanar u stanu tuženika (gđa AV) nije imala niti tražila ključeve stana stanara g. ČV kako bi došla do tavanskog prostora, jer ga nije ni koristila, već je koristila šupu u podrumu, kao što sada koristi i tuženik, i takvo je stanje već dugi niz godina. I sam tuženik iskazuje da u [adresa] živi više od 40 godina, da nije imao potrebu ići na tavan, jer je tamo je sve bilo derutno. Tome u prilog govori i priznanje tužbenog zahtjeva od strane ranije I tužene gđe BV, sada vlasnice stana E 1 (ranijeg stanara g. C). Nitko od ostalih nositelja stanarskog prava u predmetnoj zgradi (g. C i gđa AV), nije osporavao isključivo pravo korištenja tavanskog prostora g. ČV (sve do 2011 kada je isti nesporno kao zaštićeni stanar vratio ključ gđi JV odnosno vlasnici), stoga navedeno ima značenje njihovog sporazuma o načinu upotrebe spornog zajedničkog dijela zgrade na način da taj tavanski prostor iznad stana na I katu ostane u vlasništvu pravnog prednika tužitelja gđe JV kao etažnog vlasnika, sukladno navedenim zakonskim odredbama.(stav VSRH iz odluke Rev-125/2024-2)
41. U konkretnom slučaju, sud smatra utvrđenim (čl 219 ZPP) da sporedni dio nekretnine (tavanski prostor) ne služi, a i nikada nije služio kao zajednički niti mu se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine (stan tužitelja ma I katu), te budući tuženik ne bi imao pristup istima jer je pristup moguć samo iz stana tužitelja, to ne postoje zapreke (čl. 67. st. 6. ZV) da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine tužitelja protegne i na navedeni tavanski prostor u dijelu u kojem isti predstavlja sastavni dio stana tužitelja. Zato i ne dolazi do primjene čl. 372. st. 1. i 2. ZV- a koji određuje kada nisu ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, jer se i ne radi o prenamjeni.
42. Stoga je tužbeni zahtjev usvojen, bez obzira na dovršetak ovrhe-predajom u suposjed, i bez obzira na zk stanje nekretnine, jer za ovakav tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da se vlasništvo njegovog etažnog dijela E 8 stana na I katu proteže i na vlasništvo cijelog tavana, koji se sastoji od jedne sobe te preostalog prostora tavana kao pripatka opisanog stana, tužitelj ima pravni interes. (čl 187 ZPP)
43. Temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a tužitelju pripada trošak zastupanja po odvjetniku prema važećoj OT-u Tbr 52, 7-9, (NN 138/23) i vps-u kako ga je naznačio tužitelj u tužbi i to za sastav tužbe 100 bodova, podnesak 09.01.18. 100 bodova, ročište 05.02.18. 100 bodova, podnesak 26.02.18. 25 bodova, ročište 12.09.18. 100 bodova, podnesak 16.11.18. 100 bodova, ročište 12.02.19. 100 bodova, podnesak 23.05.19. 100 bodova, ročište 04.06.19. 50 bodova, pristup ročištu 04.12.19. 25 bodova, ročište 09.03.21. 100 bodova, ročište 14.09.21. 100 bodova, ročište 09.02.22. 100 bodova, roč. 01.07.22. 50 bodova, podn. 18.07.22. 25 bodova, odgovor na žalbu nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, roč 12.02.25. 100 bodova, podn.14.02.25. 25 bodova, roč. 10.06.25. 100 bodova, čemu je pridodano 25 % PDV-a, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 €, uz primjenu Tbr 54 OT, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu svaka po 146,00 €, kn, ukupno 4.182,45 €.
U Zagrebu, 30. rujan 2025. godine
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva za to ročište je bila uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana isticanja presude na e- oglasnoj ploči suda. Stranci koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu, sud će presudu dostaviti sukladno čl. 142-143 ZPP-a.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
