REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-644/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 55545787885, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, radi stalne novčane naknade, 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I 988-01/25-02/3, URBROJ: 538-05-3-3-1/643-25-3 od 14. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove upravnog spora od 22,00 EUR (dvadeset i dva eura) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu od 33,27 EUR (trideset tri eura i dvadeset sedam centi) odbija zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I 988-01/25-02/3, URBROJ: 538-05-3-3- 1/643-25-3 od 14. ožujka 2025. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa projekata Europske unije (dalje: SAFU) u postupku odobravanja Završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava broj 42 u sklopu provedbe projekta „Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom“ referentne oznake KK.07.1.1.01.0001.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja. Obrazlaže kako je nakon sklopljenog Dodatka br. 3 Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava od 6. prosinca 2021., kojim su uvedeni dodatni radovi, višekratno potraživao troškove u iznosu od 13.463.201,02 kn (1.786.873,85 eura) nastale privremenim situacijama PS29-PS31 (Zahtjevima za nadoknadom sredstava (ZNS) br. 36 od 17. listopada 2022., br. 37 od 27. siječnja 2023. i br. 38 od 23. ožujka 2023.), a koji troškovi su svaki put izuzeti uz obrazloženje da iste nije moguće ovjeriti do utvrđivanja svih činjenica relevantnih za provjeru prihvatljivosti troška, odnosno do utvrđivanja činjenica povezanih s provjerom prihvatljivosti Dodatka br. 3 (Odobrenjem 36. ZNS-a Klasa: 910-01/17-01/143, Ur.br.: 358-05-02-02-22-198 od 16. studenoga 2022., Odobrenjem 37. ZNS-a Klasa: 910-01/17-01/143, Ur.br.: 358-05-03-02-23-201 od 2. ožujka 2023. i Odobrenjem 38. ZNS-a Klasa: 910-01/17-01/143, Ur.br.: 358-07- 01-01-23-206 od 27. travnja 2023.). Po primitku stručnog mišljenja SAFU (e-mail od 27. studenoga 2024.), kojim su utvrđeni prihvatljivim troškovi obuhvaćeni Dodatkom br. 3, tužitelj je dopisom Klasa: 340-03/17-13/05, Ur.br.: 345-200/577-24-203 od 3. prosinca 2024. od SAFU zatražio prihvaćanje zahtjeva za nadoknadom sredstava nastalih privremenim situacijama PS29-PS32 (iznos od 1.792.038,10 eura), koji troškovi su nastali temeljem Dodatka br. 3 te su isti ranije bili potraživani u Zahtjevima za nadoknadom sredstava broj 36, 37 i 38. SAFU dalje dopisom od 18. prosinca 2024. obavještava tužitelja o nemogućnosti prihvaćanja zahtjeva tužitelja za odobrenjem troškova, s obrazloženjem da se isti ne mogu potraživati nakon što je projekt financijski zaključen te istodobno navodi kako je u odnosu na spomenuti Dodatak br. 3 prihvatljivost nabave, a time i predmetnih troškova, utvrđena još 12. srpnja 2023., iako SAFU o tome nije obavijestio tužitelja, niti je tužitelj o prihvatljivosti nabave imao saznanja do primitka e-maila SAFU dana 27. studenoga 2024. Tužitelj je 30. prosinca 2024. i 29. siječnja 2025. podnio prigovore na postupanje SAFU, uz dopunu završnog Zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 42, u kojem je potraživao i ranije izuzeti trošak (po ZNS-ovim br. 36, 37 i 38), u iznosu od 1.792.038,10 eura, a koju dopunu je SAFU odbio dopisom od 3. veljače 2025. Tuženik je po uloženom prigovoru tužitelja donio ovdje osporavano Rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja i potvrđuje odluka SAFU kao pravilna i zakonita, pozivom na čl. 15.6. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. Dakle, kako je tužitelj tek 27. studenoga 2024. obaviješten o prihvatljivosti Dodatka br. 3 i svih troškova nastalih u vezi s tim Dodatkom, to da je tek tada bio u mogućnosti ponovno podnijeti Zahtjev za nadoknadom sredstava u odnosu na te troškove, što je i učinio 3. prosinca 2024. Opisano postupanje tijela je protivno odredbama Ugovora, Općih uvjeta, Pravilnika o prihvatljivosti izdataka (Narodne novine 115/18., 6/20., 20/20., 70/20. i 54/21.) i primjenjivih Uredbi jer isti ne propisuju „financijsko zaključenje projekta“. Ističe kako je Dodatkom br. 3. izmijenjen članak 2. Ugovora, Provedba i financijsko razdoblje, tako da je ugovoreno kako je razdoblje provedbe projekta od 1. lipnja 2016. do 30. studenoga 2023., zatim da razdoblje financiranja projekta započinje stupanjem Ugovora na snagu i traje najdulje 18 mjeseci od datuma završetka razdoblja provedbe projekta, dok je razdoblje prihvatljivosti izdataka projekta od 1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2023. Ujedno, člankom 15.13. Općih uvjeta propisano je kako se po isteku 18 mjeseci od datuma završetka provedbe projekta prema korisniku neće vršiti nikakva plaćanja, dakle plaćanja da je moguće vršiti i 18 mjeseci nakon završetka provedbe projekta, u konkretnom slučaju do 31. svibnja 2025. Nadalje, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o troškovima koje je tužitelj prvotno potraživao u Zahtjevima za nadoknadom sredstava br. 36, 37 i 38, a ne u Završnom zahtjevu, evidentno je kako članak 15.6. Općih uvjeta nije ni primjenjiv na ovu pravnu stvar. Osim toga, čak i kada bi se zanemarilo da je tužitelj nadoknadu tih sredstava tražio ranije, te kada bi se smatralo da ih je tražio u Završnom zahtjevu, odnosno njegovoj dopuni, ni tada se ne može primijeniti članak 15.6. Općih uvjeta, jer se ne radi o situaciji da tužitelj kao korisnik nije dostavio odgovarajuće informacije, dokumentaciju ili pojašnjenja, ili to nije napravio u zato predviđenom roku. Tužitelj je još uz ranije Zahtjeve za nadoknadom sredstava br. 36, 37 i 38 dostavio svu potrebnu i tada dostupnu dokumentaciju i informacije, a kako su ti zahtjevi izuzeti upravo iz razloga što od strane SAFU još nisu bile utvrđene činjenice povezane s provjerom prihvatljivosti Dodatka br. 3 (SAFU u tim trenucima nije bio proveo ex post kontrolu Dodatka br. 3) te kako je tužitelj ponovio zahtjev čim je od strane SAFU obaviješten o provedenoj ex post kontroli Dodatka br. 3 i prihvatljivosti toga Dodatka, nije osnovana tvrdnja da tužitelj zahtjev nije podnio u za to predviđenom roku. Predlaže održavanje rasprave i poništavanje rješenja tuženika.

3. Tužba je predana Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Tužitelj da je obaviješten o nemogućnosti prihvaćanja zahtjeva za odobravanjem spornih troškova obzirom da se isti ne mogu potraživati nakon što je projekt financijski zaključen. U skladu s odredbama Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014-2020. Tužitelj je izuzete troškove po ZNS- ovima 36, 37 i 38 mogao potraživati u narednim ZNS-ovima, kao i zaključno sa završnim ZNS-om, a te troškove koji se odnose na privremene situacije 29 do 32 za radove Izgradnje pristupnih cesta (dionica 2) u narednim ZNS-ovima broj 39, 40 i 41, a tako niti u Završnom ZNS-u broj 42, nisu ponovno potraživani. Stoga je pobijanim rješenjem odbijen prigovor na postupanje SAFU u postupku odobravanja Završnog ZNS-a broj 42. U odnosu na tužbeni navod da prije zaprimanja maila SAFU od 27. studenoga 2024. tužitelj nije imao saznanja o prihvatljivosti troškova u odnosu na Dodatak br. 3. i dovršetak ex post kontrole, ukazuje na članak 1. stavak 1.2. Posebnih uvjeta Ugovora, koje je tužitelj u cijelosti primio na znanje i prihvatio, te na članak 4. stavak 4.2. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020., koji čine Prilog II. Ugovoru, odnosno obrazlaže da tuženik nije mogao prihvatiti kao opravdane navode tužitelja da uslijed činjenice da pravovremeno nije raspolagao informacijom o ishodu ex post kontrole, tj. informacijom o prihvatljivosti potraživanih troškova, nije mogao u naknadnim ZNS-ovima te u Završnom ZNS-u potraživati troškove iz ZNS 36, 37 i 38, obzirom da je, sukladno rečenim odredbama Općih i Posebnih uvjeta Ugovora, provedba Projekta isključiva odgovornost tužitelja te je tužitelj bio dužan pravovremeno se informirati o aktivnostima i ishodu aktivnosti koje poduzimaju nadležna tijela u postupku provedbe Projekta. Dalje, sukladno članku 15., stavku 15.4. Općih uvjeta Ugovora propisano je da se troškovi u jednom Zahtjevu na nadoknadom sredstava podnesenom tijekom provedbe projekta koje PT2 nije potvrdilo zbog nedostatka informacija, dokumentacije ili pojašnjenja, mogu uključiti u sljedeći Zahtjev za nadoknadom sredstava, a što tužitelj nije učinio. Ujedno ističe da nisu točni navodi da nije znao za ishod ex-post kontrole troškova po Dodatku br. 3. jer je prihvatljivost izmjena i dopuna ugovora o nabavi prema tom dodatku utvrđena 12. srpnja 2023. Za istu nabavu nakon predmetnog sklopljena su još dva dodatka ugovoru (Dodatak br. 4 i Dodatak br. 5). Za Dodatak br. 4 sklopljen 2. veljače 2023. provjera je obustavljena temeljem obavijesti tužitelja koji je 21. studenoga 2023. dostavio informaciju putem e- maila da ne planira potraživati povezane troškove. Za Dodatak br. 5 sklopljen 15. prosinca 2023. je provjera prihvatljivosti završena 24. svibnja 2024., a povezane troškove tužitelj je potraživao prvom inačicom završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava 29. prosinca 2023. Navedeno postupanje potvrđuje kako je tužitelj znao da je ex post kontrola Dodatka br. 3 završena, a dodatno nije zaprimao pitanja i zahtjeve za dostavu dodatne dokumentacije Dodatka br. 3, već Dodatka br. 4 i 5 za radove. Nadalje ističe da je datum do kojeg je bilo nužno odobriti završni zahtjev za nadoknadom sredstava s potraživanim troškovima nastalima i plaćenima do 31. prosinca 2023. bio 30. lipanj 2024., a tužitelj u ZNS-ovima broj 39, 40 i 41, a tako niti u četiri inačice ZNS-a broj 42, nije potraživao sporne troškove, te da prema tome ne postoji pravna osnova da se vrše plaćanja troškova koji se sukladno članku 15. stavku 15.6. Općih uvjeta ugovora smatraju neprihvatljivima s obzirom da nisu potraživani u Ugovorom propisanim rokovima. U odnosu na osnovu odbijanja zahtjeva ističe da se obzirom na naprijed navedeno zatraženi troškovi smatraju neprihvatljivima budući nisu potraživani na način propisan Općim uvjetima Ugovora. Pogrešna je tvrdnja Tužitelja da zbog činjenice da SAFU nije dostavio obavijest o završetku ex-post kontrole tužitelj ostvaruje pravo po saznanju navedene činjenice, ostvarivati pravo na naknadu troškova koje nije pravovremeno potraživao jer je sukladno odredbama Općih uvjeta isključiva odgovornost tužitelja provoditi projekt sukladno odredbama Ugovora. Zaključno ističe da nije sporno razdoblje isplate troškova, već je sporna isplata onih troškova koje tužitelj nije potraživao u ZNS-ovima koji su uslijedili nakon što su u postupku ex-post kontrole sporni troškovi utvrđeni prihvatljivima, odnosno nije ih potraživao niti u Završnom ZNS-u, već protekom razdoblja do kojeg je bilo nužno odobriti završni zahtjev za nadoknadom sredstava. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio unatoč izričitom zahtjevu za održavanje rasprave, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS- a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke budući okolnost na koju je taj dokaz predložen nije od odlučnog značaja za rješavanje ove pravne stvari, a iz razloga iznesenih u nastavku obrazloženja ove presude.

7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je 13. lipnja 2017. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020., referentne oznake KK.07.1.1.01.0001 (dalje: Ugovor), između Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, kao posredničkog tijela razine 1 (PT1), Središnje agencije za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, kao posredničkog tijela razine 2 (PT2), s jedne strane, i tužitelja kao korisnika s druge strane, i to u svrhu provedbe projekta „Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom“ (dalje: Projekt), kao i više Dodataka Ugovoru, tako i Dodatak br. 3 od 6. prosinca 2021., te Dodatak broj 4 i Dodatak broj 5. Sastavni dio ugovora su Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. (dalje: Opći uvjeti).

8. Nadalje proizlazi kako je tužitelj podnosio u sklopu provedbe projekta Zahtjeve za nadoknadom sredstava (ZNS) br. 36 od 17. listopada 2022., br. 37 od 27. siječnja 2023. i br. 38 od 23. ožujka 2023., za troškove nastale privremenim situacijama PS29-PS31, a koji troškovi su izuzeti uz obrazloženje da iste nije moguće ovjeriti do utvrđivanja svih činjenica povezanih s provjerom prihvatljivosti Dodataka ugovoru br. 3., odnosno do provjere prihvatljivosti troška. Dalje, završni ZNS broj 42 tužitelj je podnio 29. prosinca 2023. s inačicama od 13. veljače 2024., 13. ožujka 2024. i 14. svibnja 2024. te u istima nije potraživao nadoknadu troška od 1.792.038,10 eura koje se odnose na privremene situacije 29 do 32 (kao u ZNS br. 36, 37 i 38). Dopisom SAFU od 27. lipnja 2024., a po zaprimljenoj četvrtoj inačici završnog zahtjeva i završnog izvješća o provedbi s ispravkom od 13. veljače 2024., tužitelj je obaviješten o prihvatljivim troškovima.

9. Dopisom KLASA: 340-03/17-13/05 URBROJ: 345-200/577-24-203 od 3. prosinca 2024. tužitelj utvrđuje da je 27. studenoga 2024. zaprimio stručno mišljenje PT2 vezano uz postupak ex post kontrole Dodatka br. 3. Ugovora iz kojeg proizlazi da su troškovi ranije izuzeti po ZNS br. 36, 37 i 38 prihvatljivi te tim dopisom ujedno postavlja zahtjev za nadoknadom sredstava od 1.792.038,10 eura.

10. Iz dopisa SAFU KLASA: 910-01/17-01/143, UR.BROJ: 358-08-03-02-24- 242 od 18. prosinca 2024. proizlazi da to tijelo obavještava tužitelja o neprihvaćanju potraživanih troškova u ukupnom iznosu od 1.792.038,10 eura (prema ZNS br. 36, 37 i 38), koji su povezani s Dodatkom br. 3 Ugovora o nabavi Izgradnje pristupnih cesta mostu Pelješac: Duboka - Sparagovići/Zaradeže, iz razloga nemogućnosti utvrđivanja svih činjenica relevantnih za provjeru prihvatljivosti istih, da je u odnosu na rečeni dodatak ugovoru postupak prihvatljivosti postupka nabave utvrđen 12. srpnja 2023. te da je projekt zaključen plaćanjem po završnom Zahtjevu za naknadu troškova dana 16. srpnja 2024., odnosno 21. studenoga 2024. po donesenom rješenju po prigovoru tužitelja.

11. Tužitelj je podnio prigovor na postupanje SAFU smatrajući da ima pravo na naknadu predmetnih troškova iz razloga kako je to obrazloženo i u tužbi. O navedenom prigovoru tužitelja odlučeno je na temelju čl. 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Osporavanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja s obrazloženjem da je PT2 u ovom konkretnom slučaju pravilno postupio kada je utvrdio da ne postoji osnova za isplatu potraživanog iznosa. Naime, tuženik smatra da su predmetni troškovi izuzeti u sklopu odobrenja među-zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS) broj 36, 37 i 38, iz razloga nemogućnosti utvrđivanja svih činjenica relevantnih za provjeru prihvatljivosti istih te naknadno nisu potraživani, te je PT2 postupilo u skladu s odredbom čl. 15. st. 15.6. Općih uvjeta imajući u vidu da navedena odredba propisuje da se troškovi u Završnom zahtjevu za nadoknadom sredstava, koje PT2 ne može potvrditi jer Korisnik nije dostavio odgovarajuće informacije, dokumentaciju, ili pojašnjenja, ili to nije napravio u za to utvrđenom roku, smatraju neprihvatljivim.

12. Relevantnom Uredbom (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. (dalje: Uredba) o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) broj 1083/2006, u čl. 2. t. 36. definirana je nepravilnost kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti ili bi moglo našteti proračunu Unije tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

13. Odredbom čl. 74. st. 3. Uredbe propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom.

14. Čl. 1. st. 1.2. Ugovora ugovoreno je da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku u skladu s uvjetima utvrđenima u Ugovoru, za koje Korisnik izjavljuje da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio. Potpisivanjem Ugovora po tužitelju smatra se da su prihvaćene i odredbe sadržane u istom. Nadalje, čl. 1. st. 1.3. Ugovora ugovoreno je da se Korisnik obvezuje provesti Projekt u skladu s točkom 11.1 Ugovora, Općim uvjetima ugovora te naknadnim izmjenama Projekta odnosno Ugovora.

15. Čl. 2. st. 2.2. Ugovora ugovoreno je razdoblje projekta od 1. lipnja 2016. do 31. siječnja 2022., koje je Dodatkom br. 3 Ugovora izmijenjeno na način da se završetak razdoblja provedbe Projekta produljuje do 30. studenog 2023. Čl. 2. st. 2.3., kako je izmijenjen Dodatkom br. 3, ugovoreno je razdoblje prihvatljivosti izdataka Projekta od 1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2023.

16. Čl. 12. st. 12.1. Općih uvjeta je, između ostalog, propisano da Korisnik tijekom izvršavanja ugovora podnosi PT2 Završno izvješće o provedbi projekta. Dalje, stavkom 12.2. točkom c) je propisano da se završno izvješće podnosi zajedno sa Završnim zahtjevom za nadoknadom sredstava u roku od 30 dana od isteka razdoblja provedbe projekta. Nadalje, člankom 13. stavkom 13.2. Općih uvjeta je propisano da plaćanje prihvatljivih troškova iz bespovratnih sredstava projekta Korisnik potražuje podnošenjem Zahtjeva za nadoknadom sredstava PT-u 2. Zahtjev podnesen sukladno Ugovoru po isteku razdoblja provedbe projekta smatra se Završnim zahtjevom za nadoknadom sredstava, a stavkom 13.11. je propisano da u slučajevima kada se u Zahtjevu za nadoknadom sredstava potražuju troškovi koji nisu u skladu s kriterijima utvrdenim u Ugovoru, a navedena neusklađenost može biti riješena bez potrebe izmjena Ugovora (nepriznati troškovi), u kasnijoj fazi provjere prihvatljivosti iste stavke troškova mogu postati opravdane/prihvatljive ako ih Korisnik ponovo potražuje u narednim Zahtjevima za nadoknadom sredstava, dostavljajući odgovarajuće dokaze. Sve prethodno navedeno u toj točci ne odnosi se na troškove potraživane u Završnom zahtjevu za nadoknadom sredstava.

17. U skladu s citiranim odredbama Općih uvjeta, završni zahtjev za nadoknadom sredstava KLASA: 340-03/17-13/05 URBROJ: 345-200/577-23-162, zajedno sa Završnim izvješćem o provedbi K.K.07.1.1.01.0001, podnesen je 29. prosinca 2023., posljednja inačicu završnog Zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS 42) 14. svibnja 2024., plaćanje po završnom ZNS-u je izvršeno 16. srpnja 2024., odnosno postupak je zaključen 21. studenoga 2024. donesenim rješenjem o prigovoru korisnika.

18. Točno je da su troškovi zatraženi po ZNS br. 36, 37 i 38 izuzeti do utvrđenja činjenica povezanih s prihvatljivosti Dodatka br. 3. te da je te zahtjeve mogao podnijeti tek nakon što se utvrde navedene činjenice.

19. Odredbom čl. 15. st. 15.4. Općih uvjeta je propisano da troškovi u jednom Zahtjevu na nadoknadom sredstava podnesenom tijekom provedbe projekta koje PT2 nije potvrdilo zbog nedostatka informacija, dokumentacije ili pojašnjenja, mogu se uključiti u sljedeći Zahtjev za nadoknadom sredstava. Iz navedene odredbe slijedi da ako su sporni troškovi bili izuzeti po jednom ZNS, mogu se uključiti u drugi ZNS, a što tužitelj nije učinio, odnosno nije ih potraživao u narednim ZNS-ovima koji su uslijedili nakon 12. srpnja 2023. (s provjerom prihvatljivosti Dodatka br. 3.), pa tako ni u Završnom ZNS-u sa svim inačicama. Okolnost da ga SAFU nije samoinicijativno obavijestio (prije tužiteljeva traženja) o dovršetku provjere prihvatljivosti Dodatka br. 3 nije od utjecaja na drugačiju odluku. Naime, provedba projekta isključiva je odgovornost tužitelja, kako to proizlazi iz prihvaćene odredbe čl. 4. st. 4.2. Općih uvjeta, a tužitelj je informacije o provedbi te kontrole zatražio tek u studenom 2024. (prema vlastitim navodima) nakon čega je zaprimio Stručno mišljenje SAFU od 27. studenoga 2024. kojim ga to tijelo obavještava o prihvatljivosti navedenih troškova. Kako su troškovi obuhvaćeni Dodatkom br. 3. utvrđeni prihvatljivim 12. srpnja 2023., a tužitelj je Završni ZNS broj 42. podnio 29. prosinca 2023., zadnju inačicu 14. svibnja 2024., to je imao mogućnost, da je odgovorno provodio projekt, pravovremeno, odnosno sukladno Ugovoru, potraživati predmetne troškove. Tužitelj je predmetne troškove potraživao tek 3. prosinca 2024. Ovdje se ujedno ukazuje kako provedba projekta (odredba 4.2. Općih uvjeta) uključuje i pribavu svih potrebnih informacija u svrhu zahtijeva za nadoknadu sredstava, a tako i ovih o prihvatljivosti Dodatka br. 3., a koje tužitelj nije potraživao prije studenog 2024.

20. Odredbom čl. 15. st. 15.13. Općih uvjeta je propisano kako po isteku 18 mjeseci od datuma završetka razdoblja provedbe projekta, u svakom slučaju nakon isteka općeg razdoblja prihvatljivosti operativnog programa iz kojeg se ugovor financira, prema korisniku se neće vršiti nikakva plaćanja. Tužitelj smatra da je sukladno navedenom moguće vršiti plaćanja i 18 mjeseci nakon završetka projekta, no kako konkretno troškovi nisu uopće zatraženi do završnog ZNS, već naknadno, ne postoji osnova da bi se vršila plaćanja po navedenoj odredbi na koju se tužitelj poziva.

21. Obzirom na naprijed navedeno, tuženik je pravilno primijenio odredbu čl. 15. st. 15.6. Općih uvjeta kojom je propisano da se troškovi u Završnom zahtjevu za nadoknadom sredstava, koje PT2 ne može potvrditi jer Korisnik nije dostavio odgovarajuće informacije, dokumentaciju, ili pojašnjenja, ili to nije napravio u za to utvrđenom roku, smatraju neprihvatljivim rečenu odredbu, budući predmetni troškovi nisu zatraženi sukladno ugovornim odredbama.

22. Slijedom, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a na koje prigovor se tuženik opširno očitovao u obrazloženju osporavane odluke, kao i u odgovoru na tužbu, a koje razloge prihvaća kao osnovane i ovaj sud.

23. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno odbilo prigovor tužitelja podnesen protiv postupanja SAFU te je rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno, odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

24. Odluke o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a, kao i čl. 2., čl. 3. st. 1., čl. 6. i čl. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (Narodne novine, broj 59/88., 3/94. i 150/05., dalje: Pravilnik). Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora te je isti odbijen kao neosnovan (t. II. izreke presude). Tuženiku je priznata naknada putnog troška u visini od 22,00 eura s osnove cijene povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka- Zagreb s jutarnjim polaskom za jednu službenu osobu. U preostalom iznosu od 33,27 eura valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova kao neosnovan budući u skladu s odredbom čl. 8. st. 1. Pravilnika naknada troškova u vidu kilometraže, kako je to tuženik zatražio, pripada samo ukoliko na relaciji ne saobraćaju sredstva javnog prometa ili ne saobraćaju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a (t. III. izreke presude).

U Rijeci 30. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).