REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-149/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelj ZŠ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Sonja Bulić odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika AŠ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nenad Sladaković odvjetnik iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 03. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, a objavljene dana 30.rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Puli- Pola posl.br.Ovr-2545/2017 koja ovrha se vodi na nekretnini tužiteljice: 21.suvlasnički udio 65/1970 etažno vlasništvo E-21 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojim je povezano pravo vlasništva s posebnim dijelom nekretnine koju u naravi predstavlja stan označen u Planu posebnih dijelova brojem 13 koji se nalazi na I katu zgrade i sastoji se od ulaza, kuhinje, db + bl, predprostora, kupatila, dvije sobe, loggie i balkona ukupne površine 67,63 m[2] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate 1.327,23 EUR.“

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev u iznosu od 18.672,77 eura zajedno sa zateznim kamatama odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka odmjerene u ukupnom iznosu od 1.755,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda posl.br. Ovr-2547/2017 određena ovrha na njegovoj nekretnini radi naplate potraživanja tuženice u iznosu od 20.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Navodi da je protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu u kojem je istaknuo prigovor zastare te osporavanja ovršne isprave kao i visine potraživanje čije se namirenje potražuje. Nadalje navodi kako je rješenjem posl.br.Ovr-2545/2017 od 03.10.2017. iz ovršnog postupka upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe prigovor zastare, u bitnom navodeći da je potraživanje tuženice određeno ugovorom od 06.02.2009. i izjavom od 12.02.2009. prema kojoj proizlazi da je tužiteljica dužna tuženici isplatiti 10.191,00 kn do 28.02.2009., a ostale anuitete u iznosu od 322,91 EUR do svakog 15. u mjesecu počevši od 15.03.2009. do 15.09.2013. Smatra da se treba primijeniti čl.266.st.2. ZOO-a koji regulira zastaru za povremene tražbine koje zastarijevaju u roku od 3 godine. Navodi kako tuženica od nje zahtijeva naplatu anuiteta čija je visina određena otplatnim planom kredita Zagrebačke banke d.d. a koji obuhvaća glavnicu i kamate s unaprijed određenim planom otplate. Smatra da pravo iz kojeg proistječe potraživanje zastarijeva u roku od 5 godina računajući od dana dospjelosti najstarije neispunjene tražbine prema čl.227 ZOO-a. Najstarija povremena tražbina je dospjela 01.03.2009., a prijedlog za ovrhu je podnijet 17.03.2017. što znači da je prijedlog podnijet protekom zastarnog roka od 5 godina pa je potraživanje tuženice po čl.227 u cijelosti zastarjelo. Osim toga navodi da se iz dopisa Zagrebačke banke d.d. može utvrditi kako je dug po kreditnoj partiji broj 7103271491 u cijelosti podmiren 26.08.2009. pa sa tim danom ne postoji daljnje potraživanje banke prema tuženici s osnove tog kredita. Predmetni kredit da je osnov temeljem kojeg je zaključen ugovor između stranaka i potpisana izjava pa je čl.4 te izjave određeno da obveza tužitelja postoji samo do završetka otplate kredita. Stoga tužitelj smatra da je prestala njegova obaveza jer je kredit otplaćen. Podredno osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je u ožujku i srpnju 2009. uplatila 10.000,00 kn na račun kredita tuženice iz čega proizlazi da je dugovanje dijelom namireno. Također navodi da u ovršnom postupku nije dostavila obračun dugovanja pa smatra da je ovršni prijedlog nepotpun i ne predstavlja valjanju ovršnu ispravu za prisilnu naplatu potraživanja. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva te da joj se naknade parnični troškovi.

2.Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva te ističe kako prigovor zastare nije osnovan. Rješenje o ovrsi da je doneseno temeljem izjave suglasnosti o zapljeni koja je ovjerena kod javnog bilježnika 12.02.2009. i koja ima svojstvo ovršne isprave, pa pravo na naplatu potraživanja iz te isprave zastarijeva za 10 godina. Predmetna izjava o suglasnosti o zapljeni od 12.02.2009. da je već tada u skladu s ovršnim zakonom ispunjavala sve materijalno pravne odredbe da bi imala svojstvo ovršne isprave. Smatra da tužiteljica ovim postupkom isključiva želi izbjeći naplatu dugovanja i ispunjenje svojih obaveza te da su svi prigovori koji se odnose na osnov i visinu potraživanja paušalni i ničim potkrijepljeni. Tužiteljica da nije dostavila niti jedan dokaz iz kojega bi bilo vidljivo da je djelomično ili u cijelosti platila sporno dugovanje. Također smatra da uz prijedlog za ovrhu nije bila dužna dostaviti obračun potraživanja budući da se ovrha provodi temeljem izjave o zapljeni. Navodi kako je zbog nezakonitog i prijevarnog postupanja tužiteljice podnijela i kaznenu prijavu. Ističe kako je bila i izrazito prijateljskim odnosima sa tužiteljicom i njenom majkom pa kada je tužiteljica prestala plaćati rate kredita da je bila prisiljena pokrenuti ovršne postupke. Predlaže da se zahtjev odbije te da joj se nadoknade troškovi postupka.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovosudne spise Ovr-2545/2017, P-330/2019, pročitano je rješenje o upućivanju u parnicu od 03.10.2017., pročitan je ugovor od 06.02.2009., ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu na str.9 spisa, pročitani su podaci o kamatnoj stopi, specifikacija uplata i uplatitelja po kreditu na str.16, pročitani su dopisi i potvrde o transakcijama Zagrebačka banka d.d., pročitana je izjava suglasnosti o zapljeni na str.24, pročitana je kaznena prijava, pročitano je rješenje ODO Pula od 21.10.2016., pročitane su izjave suglasnosti o zapljeni na str.31- 36 spisa, pročitana je pravomoćna presuda ovoga suda P-219/2016, pročitana je presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-5527/2018, pročitan je iskaz tužitelja te iskaz tuženika u spisu P-330/2019, pročitana je nepravomoćna presuda ovoga suda P-330/2019.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da je rješenjem ovoga suda Ovr-2547/2017 određena ovrha na nekretnini tužitelja 21.suvlasnički udio 65/1970 etažno vlasništvo E-21 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojim je povezano pravo vlasništva s posebnim dijelom nekretnine koju u naravi predstavlja stan označen u Planu posebnih dijelova brojem 13 koji se nalazi na I katu zgrade i sastoji se od ulaza, kuhinje, db + bl, predprostora, kupatila, dvije sobe, loggie i balkona ukupne površine 67,63 m[2] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je ovaj suda dana 06.04. 2017 donio rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr- 2545/17

-da je tužiteljica rješenjem ovoga suda od 03.10.2017. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6.Između stranaka je sporno da li je nastupila zastara, da li je tužiteljica djelomično podmirila dugovanje i je li Izjava o suglasnosti zapljene potpisne i ovjerene po tužiteljici 12.02.2009. ovršna isprava osnovom koje je moguće provesti ovrhu.

7.Rješenje o ovrsi Ovr-2547/2017 od 06.04.2017. pravomoćno je ;osim u dijelu koji se pobija žalbenim razlozima slijedom čega predmet rasprave u ovom postupku mogu biti samo razlozi zbog kojih je upućena u parnicu.

8.Tvrdnja tužiteljice da Izjava suglasnosti o zapljeni sama po sebi bez prilaganja obračuna duga nije potpuna i ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu za prisilnu naplatu tražbine nije osnovana. U predmetu između istih stranaka koji se vodi pod brojem Gž Ovr-213/16 Županijski sud Pula je u svojoj odluci od 29.09.2016. jasno izrekao stav da se radi o ovršnoj ispravu koja nije stavljena izvan snage, nije ukinuta, poništena niti je izgubila svoju djelotvornost čime je ta isprava postala ovršna i podobna za ovrhu, pa je slijedom taj razlog kao neosnovan odbijen.

9.Tužiteljica pobija pravilnost rješenja o ovrsi zbog zastare cjelokupne tražbine tvrdeći da se u konkretnom slučaju radi o povremenim tražbinama koje prema čl.226 ZOO-a zastarijevaju u roku od 3 godine, dok samo pravo iz kojeg proistječe povremena tražbina prema čl.227 ZOO-a zastarijeva u roku od 5 godina.

10.Da bi se u konkretnoj situaciji tražbina imala kvalifikaciju povremene anuitetne (a to je ono što tužiteljica tvrdi) potrebno je kumulativno ispunjenje zakonom propisnih uvjeta: 1.da se radi o jednakim iznosima, 2.da ti jednaki iznosi moraju biti unaprijed određeni i 3.da se radi o povremenim iznosima kojima se otplaćuju glavnica i kamate. U ovom slučaju tome nije tako obzirom pojedinačno određeni iznos duga od 10.191,00 kn (sada 1.352,58 EUR) nije jednak preostalim mjesečno određenim iznosima duga od 322,91 EUR.

Iz navedenog se dade zaključiti da se odnos stranaka ne može razmatrati kroz rok zastare određen čl.233.st.2 ZOO-a.

Suprotno navedenom na odnos stranaka ima se primijeniti rok zastare određen čl.233.st.1.ZOO-a prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom i s njima izjednačenim odlukama nadležnih tijela vlasti zastarijevaju u roku od 10 godina.

Uzimajući u obzir da su pojedinačni iznosi sporne tražbine dospjeli u periodu od 28.02.2009. do 15.09.2013. te da je ovrha pokrenuta 17.03.2017. sud zaključuje da zastara nije nastupila pa je i taj prigovor tužiteljice kao neosnovan odbijen.

11.Čl.223 ZOO-a propisano je da kada zastari zahtjev za glavnu tražbinu zastaruju i zahtjevi za sporedne tražbine (npr.kamate). U pogledu kamata čl.233 ZOO određuje zastaru samo kada se radi o zastari zahtjeva za ispunjenje glavne tražbine, kada glavna tražbina prestane i kada kamate postaju samostalna tražbina (tada se ima primijeniti čl.226 ZOO).No, kako ovdje nije riječ o kamatama kao samostalnom zahtjevu to su prigovori zastare i u tom dijelu bez osnova.

12.Iskaz tužiteljice u dijelu u kojem tvrdi da je od tuženice primila iznos od 20.000,00 EUR umanjen za depozit od 2.400,00 EUR-a sud nije prihvatio kao vjerodostojan jer je isti suprotan Ugovoru od 06.02.2009. prema kojem proizlazi da joj je stavljeno na raspolaganje 20.000,00 EUR, zatim ovršnoj ispravi i iskazu same tuženice.

13.Glede određenih pojedinačnih uplata koje se dokazuju uplatnicama, tuženica je pristala da se iste uzmu kao nesporne (to je iskazala u spisu P-330/19 na ročištu 12.prosinca 2024.), a u ovom se predmetu suglasila da se taj njezin iskaz čita kao dokaz u ovom postupku te nije htjela da se dodatno saslušava. Cijeneći da je u spisu P-330/2019 utvrđena visina dugovanja u iznosu 20.000,00 EUR umanjeno za nesporne uplate u sveukupnoj visini od 1.327,23 EUR, sud je za taj iznos ovrhu određenu rješenjem Ovr-2547/2017 od 06.04.2017. proglasio nedopuštenom, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

14. Tuženik je u ovom postupku uspio gotovo u cijelosti ( nije uspio u razmjerno neznatnom djelu svoga zahtjeva) pa mu je sud sukladno odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. ZPP-a dosudio trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, sastav jednog pisana podneska, pristup na pet ročišta na glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 650 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.625,00 EUR. Tome valja pridodati trošak sudske pristojbe za odgovara na tužbu u iznosu od 130,00 eura pa sveukupan trošak koji pripada tuženiku iznosi 1.755,00 eura.

U Puli, 30. rujna 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku