REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. Pn-93/2022-35

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoran Špehar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547 zastupan po punomoćniku Marina Konrad, odvjetnik iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 11. rujna 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 4.347,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.03.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.394,39 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.09.2025. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se dana 30.06.2020. u Medulinu, ulica Biškupije 7 dogodila prometna nezgoda. Ističe kako je u toj nezgodi sudjelovao kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] dok je drugi sudionik PS iz [adresa], strani državljanin upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. Nakon prometne nezgode na licu mjesta da je bila policija te je sastavila zapisnik o očevidu i foto elaborat. Tužitelj tvrdi da je za prometnu nezgodu u cijelosti odgovoran PS te navodi da je protiv njega policija pokrenula i prekršajni postupak. U prometnoj nezgodi da je nastala samo materijalna šteta na vozilu tužitelja. Tužitelj nadalje navodi kako su oba vozila osigurana kod istog osiguravatelja Sava osiguranje d.d. Navodi da se prije podnošenja tužbe obratio sa odštetnim zahtjevom Savi osiguranje d.d. i zatražio naknadu imovinske štete koja mu je nastala na vozilu. Sava osiguranje d.d. da ga je nakon pregleda vozila obavijestila da je na vozilu nastala totalna šteta te je tužitelj pozvan da dostavi račun kako bi mu se isplatio iznos naknade štete. Nadalje navodi da je 30.07.2020. primio drugi dopis osiguratelja u kojem ga je obavijestio da njegov odštetni zahtjev nije osnovan, da mu neće platiti štetu jer da su naknadno utvrdili da je tužitelj kriv za nastanak štetnog događaja. Navodi da je kod ovoga suda pokrenuo postupak protiv Sava osiguranje d.d. koji postupak se vodio pod posl.br. Pn-191/20. Postupak je okončan povlačenjem tužbe zbog prigovora promašene pasivne legitimacije te je tužitelj u tom postupku Savi osiguranje d.d. platio i parnični trošak. Nakon toga tužitelj navodi da se nakon toga obratio Hrvatskom uredu za osiguranje sa odštetnim zahtjevom 11.03.2022. te ga je tuženik obavijestio da će obradu njegovog odštetnog zahtjeva povjeriti svom članu Sava osiguranje d.d. Nakon toga dana 29.03.2022. Sava osiguranje d.d. ponovno dopisom obavještava tužitelja kako mu neće platiti štetu koja je nastala na vozilu jer da iz materijalnih dokaza proizlazi da je tužitelj odgovoran za štetni događaj jer da se nije zaustavio na znak "STOP". U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje naknadu štete u vidu procijenjene totalne štete na njegovom vozilu od 4.347,17 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se dana 30.06.2020. u Medulinu dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i PS iz [adresa] koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je za predmetni štetni događaj u cijelosti odgovoran tužitelj obzirom da u vrijeme nastanka prometne nesreće nije poštivao prometni znak obavezno zaustavljanje "STOP" te nije poštivao prednost prolaska vozila koja su se kretala glavnom cestom te je ušao u raskrižje sa glavnom cestom uslijed čega je došlo do prometne nezgode. Smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete jer postoji njegova isključiva odgovornost za istu. Ne osporava da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, kako je to i utvrđeno u izvansudskom postupku. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3.U dokaznom postupku pročitan je preslik spisa Prekršajnog suda u Puli posl.br. Pp-98/2020, pročitana je potvrda PP Pula, pročitani isu vansudski dopisi stranaka prije podnošenja tužbe na strani 6 do 11 spisa, pročitani su podaci o prometnoj nezgodi izvršen je uvid u fotografije sa očevida te u cjelokupni spis PP Pula vezan za prometnu nezgodu na strani 27 do 47 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ing. prometa Srećko Hlišć, pročitan je iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke, pročitana je pisana dopuna vještaka Hlišća od 13.01.2025. kao i njegova usmena dopuna nalaza od 11.09.2025. godine.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

- da se dana 30.06.2020. u Medulinu na Županijskoj cesti 5119 na raskrižju s prilaznim kolnikom Trgovačkog centra Lidl d.o.o. dogodila prometna nezgoda,

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali tužitelj kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] i PS kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka],

- da su tužitelj i PS u trenutku prometne nezgode obojica imali zaključenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti kod osiguratelja Sava osiguranje d.d.,

- da je PS državljanin Republike Slovenije pa je za naknadu štete pasivno legitimiran tuženik,

- da je tužitelju u izvansudskom postupku od strane Sava osiguranja d.d. proglašena totalna šteta na osobnom automobilu ali mu iznos štete nije nikada plaćen,

6.Sporno je između stranaka da li je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a posljedično tome sporno je i da li mu pripada pravo na naknadu imovinske štete koja se ogleda u totalnoj šteti koja je nastala na njegovom osobnom automobilu uslijed navedene prometne nezgode kao i visina iste.

7.U pravcu utvrđenja te sporne okolnosti sud je izvršio uvid u prekršajni spis Pp- 98/20, izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu od strane PP Pula te je proveden dokaz prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećko Hlišć.

8. Uvidom u nalaz vještaka sud je utvrdio da je dana 30.06.2020. doista u Medulinu u ulici Biškupije 3C došlo do prometne nezgode. Nezgoda se dogodila oko 20,05 sati, vrijeme je bilo sunčano i bio je dan. Asfalt je bio suh i čist, a križanje je bilo pregledno. Ograničenje brzine u tom dijelu naselja je iznosilo 50km/h.

9. PS je upravljao osobnim automobilom u smjeru sjeverozapada desnom voznom trakom ulice Biškupije u Medulinu, te se približavao u desnom zavoju raskrižju s desne strane s prilaznim kolnikom koji vodi na parkiralište Trgovačkog centra Lidl d.o.o. Sa te ceste od sjeveroistoka skretanjem u desno u promet se uključivao osobnim automobilom tužitelj. U trenutku kada je PS u prolasku ušća raskrižja desnim bokom osobnog vozila došao iznad rubne linije, došlo je okrznuća više bočnog dijela prednjeg desnog ruba i početka desnog boka osobnog vozila PS i prednjeg lijevog vršnog dijela osobnog vozila tužitelja koje je kod sudara prema mišljenju suda stajalo.

10. Sud je utvrdio da nije moguće utvrditi na koji su se način i kojom brzinom vozila kretala prije sudara, jednostavno iz razloga jer tehničkim putem nije moguće utvrditi obzirom da na kolniku nije bilo materijalnih tragova pa se ne može utvrditi kada se osobno vozilo tužitelja zaustavljalo pred ulazak na glavnu prometnicu a isto tako zbog nedostatka tragova nije moguće utvrditi međusobne položaje sudionika nesreće dok su se približavali mjestu sudara.

11. No obzirom da je sud utvrdio da je širina desne vozne trake za smjer kretanja osobnog vozila PS široka 3,5 metara, te s obzirom na širinu osobnog vozila PS od 2 metra, imajući u vidu da se imenovani kretao sredinom obilježene desne vozne trake prošao bi desnim bokom svog osobnog vozila na razmaku od oko 0,75 metara ispred prednjeg lijevog dijela osobnog vozila tužitelja i do nesreće ne bi došlo.

12. Tužitelj bi izbjegao nesreću jedino da do trenutka sudara na ušću prilaznog kolnika Trgovačkog centra Lidl d.o.o. svojim osobnim vozilom nije bio ispred rubne linije desne vozne trake ulice Biškupije za smjer kretanja prema sjeverozapadu.

Puna zaustavna linija sa znakom "STOP" nalazi se na izlazu prilaznog kolnika ali je pomaknuta za oko 7,5 metara unazad od rubne linije desne vozne trake ulice Biškupija za smjer kretanja prema sjeverozapadu. Stoga je po mišljenju i utvrđenju suda preglednost u lijevu stranu iz koje je dolazilo osobno vozilo PS ograničeno ogradom, stupom javne rasvjete i raslinjem koje se nalazi na susjednoj parceli. Dakle, da je tužitelj zaustavio vozilo baš na znaku STOP on se nikada ne bi mogao uključiti na glavnu prometnicu jer sa tog znaka nema preglednost na glavnu cestu pa je morao prići preko znaka i stati što je i učinio na rubu sa glavnom cestom i čekati uključenje na glavnu cestu.

Dakle, najdalja preglednost iz smjera kretanja tužitelja postiže se upravo dolaskom prednjim lijevim dijelom osobnog vozila što bliže rubnoj liniji desne vozne trake ulice Biškupija za smjer kretanja prema sjeverozapadu kako se tužitelj namjeravao uključiti.

13. Sud je sa sigurnošću utvrdio da se tužitelj nalazio u trenutku prometne nezgode prednjim lijevim dijelom osobnog vozila što bliže rubnoj liniji desne vozne trake ulica Biškupije za smjer kretanja prema sjeverozapadu kamo se namjeravao uključiti. To što je tužitelj prešao znak STOP koji se od rubne linije desne vozne trake ulice Biškupija nalazi unazad 7,5 metara ne znači da je tužitelj odgovoran za nastanak prometne nezgode kako to tvrdi tuženik. Da je tužitelj ostao stajati na znaku STOP on se uopće ne bi mogao uključiti na glavnu prometnicu jer sa tog mjesta preglednost glavne ceste jako loša gotovo nemoguća. Stoga je tužitelj kao svaki prosječni i odgovorni vozač prišao što bliže rubnoj liniji desne vozne trake ulice Biškupija i tu zaustavio svoje vozilo čekajući povoljnu priliku da se uključi na glavnu ulicu Biškupija. Sud je utvrdio da je u trenutku sudara vozilo tužitelja stajalo i nije se kretalo.

14. Dakle, prema mišljenju suda tužitelj nije odgovoran za nastalu prometnu nezgodu bez obzira što je prešao prometni znak STOP. Ispred zaustavne linije je preglednost znatno manja nego ako se vozilo tužitelja približi rubu kolnika glavne ceste. Upravo je PS obzirom na širinu svog osobnog vozila od 2 metra a imajući u vidu širinu desne vozne trake u kojoj se kretao od 3,5 metra prouzročio prometnu nezgodu jer se nije kretao sredinom obilježene desne vozne trake, jer da je to učinio onda bi svojim desnim bokom na razmaku od oko 0,75 metara prošao ispred prednjeg lijevog dijela vozila tužitelja i do nesreće ne bi došlo.

Naime, iz raspoloživih materijalnih tragova koje je policija našla na cesti a nalaze se izvan vozne trake vozila PS i na mjestu prednjeg dijela vozila tužitelja upućuju sud na zaključak da je vozilo tužitelja u trenutku kontakta bilo na bliskoj udaljenosti od rubne linije sa glavnom cestom a osobno vozilo PS se tada nalazilo iznad rubne linije što potvrđuju krhotine koje su padale s vozila tužitelja izvan desne vozne trake PS.

15. Slijedom navedenog ovaj sud smatra kako tužitelj nije odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu već je za istu u cijelosti odgovoran upravo PS iz čega proizlazi pasivna legitimacija ali i odgovornost tuženika za naknadu štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku, primjenom odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO- a.

16. Tuženik je nacionalni ured za osiguranje u Republici Hrvatskoj čiji su poslovi i obaveze uređeni Zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društva za osiguranje kao i Zakonom o obaveznim osiguranjima u prometu. Sukladno čl. 15. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu tuženik je dužan iznos naknade štete isplatiti iz garancijskog fonda ali on može povjeriti i svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran u skladu s ovim Zakonom pri čemu tuženi odgovara za postupanje člana kojem su povjerene te aktivnost kao da je tu obradu i naknadu štete sam izvršio. Nadalje, čl. 34. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu upravo je tuženik pasivno legitimira i dužan tužitelju naknaditi štetu jer je tužitelju šteta nastala uporabom motornog vozila inozemnih registracija za koju postoji valjana međunarodna isprava i dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti. Naime, nesporno je da su oba učesnika prometne nezgode osigurana policom automobilske odgovornosti u Sava osiguranje d.d. kojoj je tuženik i povjerio obradu tužiteljeve štete.

17. Između stranaka kao što je naprijed navedeno još i prije podnošenja tužbe je utvrđeno kako je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta. Nesporno je da visina te štete tužitelju do danas nije isplaćena jer je Sava osiguranje d.d. kojoj je povjerena obrada šteta otklonila odštetni zahtjev sa tvrdnjama da bi tužitelj bio odgovoran za predmetni štetni događaj.

18. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka za promet ing. Srećko Hlišć sud je utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja vozilo tužitelja bio staro oko 9 godina i 6 mjeseci sa prijeđenih 288.702 km što je prosječno 30.390 km godišnje. Ova kilometraža je prema tržištu rabljenih vozila s dizelskim motorom iznad očekivanja za kategoriju vozila u koje spada predmetno od oko 25.000 km godišnje. Za proizvođača vozila u koja prema kategoriji spada vozilo za starost između 9-10 godina na tržištu rabljenih vozila izraženo cjelobrojno očekivani pad vrijednosti koji se mogao smanjivati s oko 30% na 28% novo nabavne cijene vozila za prijeđenih između 225.000 km i 250.000 km.

19. Temeljem vremenske amortizacije empirijska vrijednost vozila je iznosila oko 30% - (30%-28%) /12 mjeseci x 6 mjeseci = 30% - 1% = 29% njegove novo nabavne cijene. Za starost od 9 godina i 6 mjeseci očekivana kilometraža vozila ove kategorije iznosi 225.000 km + (250.000 km – 225.000 km) / 12 mjeseci x 6 mjeseci = 225.000 km + 12.500 km = 237.500 km, dok je predmetno vozilo prevalilo 237.500 km – 288.702 km = 51.202 km više što bi mu smanjilo empirijski utvrđenu vrijednost za oko 51.202 km / 5.000 km = 10,24% u odnosu na očekivanje.

20. Empirijski utvrđena vrijednost vozila iznosi oko 26% novo nabavne cijene a rabljenost oko 74%. Iz dokumentacije koja je sudu bila raspoloživa (nema podataka da bi vozilu vrijednost bila uvećana ili umanjena u odnosu na prosjek) proizlazi da je novo nabavna cijena vozila u vrijeme štetnog događaja iznosila 26.751,84 eura pa je vozilo tužitelja vrijedilo oko 6.955,48 eura.

21. S obzirom na opseg oštećenosti prednjeg dijela karoserije ostaci konkretnog modela vozila mogli su vrijediti oko 35 do 40 % njegove vrijednosti odnosno točnije 37,5% što bi u vrijeme štetnog događaja iznosilo 2.608,31 eura. Zadržavanjem ostatka visina štete na vozilu je iznosila 4.347,17 eura koji iznos je sud tužitelju dosudio u cijelosti primjenom čl. 1072. st. 1. u svezi s čl. 1085. ZOO-a

22. Na dosuđeni iznos naknade štete sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenje izvansudskog zahtjeva tuženiku 11.03.2022. sukladno odredbi čl. 1086 u svezi s čl. 29. ZOO-a do konačne isplate. Ovdje se napominje da je tužitelj automobil sam popravio i u međuvremenu ga prodao. Međutim tužitelj nema sačuvane račune iz kojih bi bilo vidljivo kada je automobil popravljen pa mu je zatezna kamata dosuđena od podnošenja izvansudskog zahtjeva tuženiku za naknadom štete.

23.Sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka prometne struke kao i njegova usmena i pisana dopuna jasan i potpun te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka, a tuženik kod suda nije izazvao osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja.

Nedostaci na koje je ukazivao tuženik svojim primjedbama otklonjeni su usmenom i pisanom dopunom nalaza. Tužitelj je nalaz i mišljenje prihvatio te na njega nije imao primjedbi dok je tuženik i nakon provedene dopune ustrajao kod svojih tvrdnji te predložio da se provede dokaz novim prometnim vještačenjem. Sud je odbio prijedlog tuženika da se provede novom prometno vještačenje, naime, primjedbe tuženika su prema mišljenju suda u cijelosti razjašnjene a paušalno nezadovoljstvo tuženika rezultatima nalaza nisu razlog da se provodi dokaz novim vještačenjem.

Isto tako je odbijen dokazni prijedlog tuženika da se sasluša kao svjedok PS. Svjedok je u više navrata pozivan na saslušanje ali nije pristupio niti na jedno ročište a pokraj provedenih dokaza ova sud smatra da je iskazu tog svjedoka potpuno irelevantan za utvrđivanjem okolnosti oko nastanka štetnog događaja obzirom da sud posjeduje objektivnu dokumentaciju (skicu lica mjesta, fotodokumentaciju, zapisnik sa očevida te kompletan spis PP Pula) pa iskaz tog svjedoka prema mišljenju suda ne može biti vjerodostojniji od objektivnih dokaza koji je zabilježila policija.

24.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

25.Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st. 1 u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe, sastav odštetnog zahtjeva, sastav pet pisana podnesaka, zastupanje na tri ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 800 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 2.000,00 eura. Kada se tom iznosu pridoda trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,93 eura te na presudu u iznosu od 89,93 eura kao i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 464,53 eura sveukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 2.644,39 eura no kako je tužitelj zatražio konačni trošak od 2.349,39 eura to mu je dosuđen upravo taj iznos.

Tuženik nema pravo na naknadu troška jer je ovaj postupak u cijelosti izgubio.

U Puli, 30. rujna 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku