Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-734/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK-Osiguranja d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2623/2019-31 od 24. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice SE kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 2623/2019-31 od 24. studenog 2021. pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice SE za isplatu iznosa od 2.412,50 kuna/320,19 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2018. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2623/2019-31 od 24. studenog 2021. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice SE za isplatu iznosa od 3.612,50 kuna/479,46 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.412,50 kuna/320,19 EUR od 17. siječnja 2018. pa do isplate, a na iznos od 1.200,00 kuna/159,27 EUR od 5. travnja 2018. pa do isplate, zatim pod stavkom IV. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice SE za naknadu troškova vještačenja u ukupnom iznosu od

2.750,00 kuna/364,99 EUR i sudi:

1. Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici SE iznos od 479,46 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 320,19 EUR od 17. siječnja 2018. pa do isplate, a na iznos od 159,27 EUR od 5. travnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 17. siječnja 2018. pa do 31. prosinca 2022., odnosno od 5. travnja 2018. pa do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika HOK-Osiguranja d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.395,00 kuna/185,15 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2021. pa do isplate kao neosnovan.

3. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

4. Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici SE troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 364,99 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici SE trošak sastava žalbe u iznosu od 43,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice SE za naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 163,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2623/2019- 31 od 24. studenog 2021. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 12.020,00 kuna/1.595,33 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2019. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica od tuženika potražuje isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 12.020,00 kuna/1.595,33 EUR od 12. lipnja 2018. do 14. veljače 2019., te iznosa od 11.480,00 kuna/1.523,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2018. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.025,00 kuna/799,65 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.825,00 kuna/640,39 EUR od 17. siječnja 2018. pa do isplate, te na iznos od 1.200,00 kuna/159,27 EUR od 5. travnja 2018. pa do isplate, kao neosnovan u cijelosti. Stavkom IV. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.395,00 kuna/185,15 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2021. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavcima II., III. i IV. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je ista pretrpjela u štetnom događaju od 13. listopada 2017., kada je na nju, dok je prelazila cestu na obilježenom pješačkom prijelazu, naletio osiguranik tuženika, kojom prilikom je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, uništene su joj naočale, te su joj nastali troškovi liječenja.

5. Tužiteljica je tužbom potraživala iznos od 29.525,00 kuna/3.918,64 EUR, a nakon provedenih vještačenja u predmetnom postupku, na ročištu održanom 12. listopada 2021. konačno je specificirala tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade neimovinske štete potraživala iznos od 12.020,00 kuna/1.595,33 EUR, a na ime naknade imovinske štete iznos od 6.025,00 kuna/799,65 EUR, dakle ukupno 18.045,00 kuna/2.394,98 EUR.

6. Nakon što je tužiteljica na ročištu održanom 12. listopada 2021. konačno postavila tužbeni zahtjev na iznos od 18.045,00 kuna/2.394,98 EUR, tuženik se na istom ročištu usprotivio takvoj procesnoj dispoziciji tužiteljice, smatrajući da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, pozivajući se pritom na pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021., te je u tom dijelu predložio odbiti tužbeni zahtjev, a podredno tuženiku dosuditi trošak u odnosu na povučeni dio, nakon čega je glavna rasprava u predmetnom postupku zaključena (list 119 spisa).

7. Valja istaknuti da smanjenje tužbenog zahtjeva učinjeno na ročištu održanom 12. listopada 2021., suprotno žalbenim navodima tužiteljice, predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojemu se tuženik u predmetnom postupku protivio, pa je pravilno prvostupanjski sud u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a zaključio da je dužan meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu koji je tužiteljica postavila u tužbi, dakle o onom od 29.525,00 kuna/3.918,64 EUR, koji iznos je relevantna vrijednost predmeta spora i za odluku o trošku, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prilikom odlučivanja o troškovima postupka povrijeđeno tužiteljičino pravo na pošteno suđenje te pristup sudu.

8. U vezi s navedenim, a suprotno daljnjim žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud pobijanom presudom nije prekoračio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je odlučio o tužbenom zahtjevu u iznosu od 29.525,00 kuna/3.918,64 EUR, dakle o tužbenom zahtjevu postavljenom prije djelomičnoga povlačenja tužbe, o kojem je prvostupanjski sud i morao odlučiti, s obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi tužiteljice koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

9. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica stradala u štetnom događaju od 13. listopada 2017., te da je u istom zadobila ozljedu lijevog ramena, prijelom četvrtog rebra desno s pomakom ulomaka, natučenje glave slijepoočne regije desno s krvavim podljevom, oteklinom i ogrebotinama, istegnuće mišića vratne kralježnice te natučenje desnog lakta i kuka,

- da iz medicinskih vještačenja provedenih u predmetnom postupku proizlazi da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću i životnu sposobnost tužiteljice za 6%, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima tužiteljice,

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još 45 dana,

- da je tužiteljica pri štetnom događaju trpjela primarni strah jakog intenziteta, da je u daljnjem liječenju postojao sekundarni strah i to jačeg intenziteta 1-2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana,

- da je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potrebna ukupno 76 sati,

- da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime naknade štete isplatio iznos od 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR.

11. Uzimajući u obzir navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 25.500,00 kuna/3.384,43 EUR za neimovinsku štetu i 1.520,00 kuna/201,74 EUR za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, odnosno ukupno 27.020,00 kuna/3.586,17 EUR, od čega treba odbiti nesporno plaćenih 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR, pa je slijedom navedenog tužiteljici na ime naknade štete dosuđen iznos od 12.020,00 kuna/1.595,33 EUR.

12. Što se tiče uništenih naočala tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica u spis nije dostavila ni uništene naočale ni stakla, a niti fotografije istih, kao i da se uništene naočale sa staklima ne navode ni u zapisniku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ni u kaznenoj prijavi, te da naočale nisu registrirane učinjenim fotoelaboratom. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica u predmetnom postupku nije ničim dokazala (npr. medicinskim nalazom ili potvrdom liječnika opće prakse) da je i prije štetnog događaja imala problema sa vidom te da joj je bilo određeno nošenje dioptrijskih naočala, slijedom čega nije uzeo u obzir račun od 17. siječnja 2018. koji se odnosi na kupljena dva stakla i okvir za naočale. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da su joj u štetnom događaju uništene naočale sa dioptrijskim staklima koje je nosila iz razloga što je i prije štetnog događaja imala problema sa vidom, pa je stoga odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.825,00 kuna/640,39 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2018. pa do isplate.

13. Međutim, iz iskaza tužiteljice danog na ročištu održanom 12. listopada 2021., a kojeg ovaj sud ocjenjuje životno uvjerljivim i istinitim, proizlazi da ju je vozilo udarilo dok je prelazila pješački prijelaz, da su joj tom prilikom pale naočale s glave i razbile se, da se radilo o dioptrijskim naočalama, da su se razbila stakla i okvir, te da je kupila nova stakla i okvir (račun od 17. siječnja 2018. odnosi se na dva stakla i okvir, radi se o progresivnim staklima koja se koriste za gledanje na daljinu i čitanje). Stoga, prema stavu ovog suda, tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za uništene naočale, međutim, kako ista nije dokazala da su joj u štetnom događaju uništene nove naočale, ovaj drugostupanjski sud, po slobodnoj ocjeni u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a, po toj osnovi utvrđuje osnovanim polovicu iznosa zatraženog na temelju računa od 17. siječnja 2018. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za uništene naočale u iznosu od 320,19 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. siječnja 2018. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1086. i čl. 1095. st. 1. u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), te čl. 223. st. 1. ZPP-a.

14. Isto tako, u odnosu na zatraženi trošak učinjene MR pretrage u Poliklinici Medikol (račun od 5. travnja 2018. u iznosu od 1.200,00 kuna/159,27 EUR), prvostupanjski sud je zaključio da isti nije opravdan jer tužiteljica nije dokazala da je od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite bila upućena na MR pretragu, niti da je pokušala tu pretragu obaviti putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO), niti da bi takvu pretragu čekala predugo s obzirom na svoje zdravstveno stanje, pa da je postojala potreba hitne pretrage u privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

15. No, ovdje valja istaknuti da iz nalaza od 27. ožujka 2018. (liječnica Doma zdravlja Zagreb-Centar, list 31 spisa) proizlazi da je tužiteljici bilo preporučeno obaviti MR mozga. Pritom valja naglasiti da je općepoznata činjenica da se na preglede na teret HZZO-a čeka kroz duže vremensko razdoblje, a što sve uvelike utječe na tijek liječenja i kvalitetu života pacijenta. S obzirom na zadobivene ozljede tužiteljice i potrebu provođenja pravodobne odgovarajuće terapije, po stavu ovog suda, ista je opravdano postupila kada je radi sprječavanja daljnje štete pretragu obavila u privatnoj poliklinici, te stoga tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za troškove liječenja, konkretno troška učinjene MR pretrage u Poliklinici Medikol, u iznosu od 159,27 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2018. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1086. i čl. 1095. st. 1. u svezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

16. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka valja reći da je tužiteljica u predmetnom postupku uspjela u omjeru od 53%, pa da je ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a, odredio da svaka stranka snosi svoj trošak, izuzev troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 364,99 EUR (2.750,00 kuna), na naknadu kojih troškova tužiteljica ima pravo u cijelosti sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da su navedeni troškovi bili neophodni kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva.

17. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

18. Tužiteljica, koja je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspjela u omjeru od 21%, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 43,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. pa do isplate, sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), čl. 151. st. 3. ZPP-a, te čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok ista nema pravo na naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 163,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža