Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3139/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2356/2020-25 od 14. lipnja 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2356/2020-25 od 14. lipnja 2022. godine u točkama I. i III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku ŽJ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužitelju ŠJ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 2.000,00 Eura (dvijetisućeeura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.000,00 Eura (dvijetisućeeura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke počevši od 13. studenog 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu određuje Hrvatska narodna banka.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka.“

2. Protiv točke I. i točke III. prvostupanjske presude žali se tuženik, pritom ne navodeći zakonske žalbene razloge. Ističe da prvostupanjski sud nije uzeo obzir sve provedene dokaze, a iz kojih proizlazi da tužitelj tuženiku nije posudio iznos od 2.000,00 EUR. Tuženik navodi da je on imao firmu Đuranec d.o.o. koja se bavila proizvodnjom tekstilnih proizvoda. Njegova firma je bila u poslovnom odnosu sa obrtom tužitelja, točnije tuženikova firma je kupovala materijal od tužiteljevog obrta, a od tog materijala su se šivali tekstilni proizvodi koje je prodavala firma tuženika. Društvo tuženika je od tužiteljevog obrta kupilo materijal u vrijednosti od otprilike 2000 EUR, a za što je tužitelj izdao račune broj 06/12 i 350/12. Međutim, tuženik nije bio zadovoljan sa kvalitetom materijala, a radi čega njegova firma nije podmirila dugovanje po tim računima. Nakon nekog vremena, tužitelj je kontaktirao tuženika sa zamolbom da će tužitelj posuditi tuženiku određen iznos novca, a koji iznos će tuženik odmah uplatiti na račun tužiteljevog obrta kao pozajmicu, uz obrazloženje da tužitelj ne može pozajmljivati novac svom vlastitom obrtu. Tuženik je na to pristao te su potom obojica otišli kod javnog bilježnika gdje je tuženik potpisao da mu je tužitelj pozajmio 2000 EUR te je to tuženik potpisao, misleći da će taj novac svejedno odmah vratiti tužiteljevom obrtu, a kako je to bilo i dogovoreno. Nakon javnog bilježnika, tužitelj i tuženik su otišli u banku gdje su ispunili virman kojim tuženik uplaćuje iznos od 2000 EUR na račun tužiteljevog obrta. Međutim, opis plaćanja nije glasio na pozajmicu, već je opis plaćanja glasio na plaćanje gore navedenih računa, a što tuženik tada nije primijetio. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako je namjera tužitelja bila ta da dugovanje firme Đuranec d.o.o. prema obrtu tužitelja pretvori u njegov osobni dug prema tužitelju. Dakle, tužitelj nije pozajmio tuženiku iznos od 2000 EUR, već je riječ o manipulaciji tužitelja da dugovanje firme Đuranec d.o.o. pretvori u osobni dug tuženika. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njegovih žalbenih navoda.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 2.000,00 EUR, koji iznos novca je tužitelj, kao zajmodavac, predao tuženiku, kao zajmoprimcu, temeljem ugovora o zajmu od 11. svibnja 2015., a tuženik isti iznos nije poslije stanovitog vremena vratio.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, tj. da je tužitelj pozajmio tužitelju iznos od 2.000,00 EUR jer isto proizlazi iz Izjave od 11. svibnja 2015. godine na kojoj je ovjeren potpis tuženika ŽJ po javnom bilježniku Sanji Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13 pod brojem OV-6762/15 (list 4-5 spisa), zatim iz iskaza svjedoka TJ (list 96-97 spisa), iskaza svjedoka OJ (list 97-98 spisa) i iskaza samog tužitelja (list 98-99 spisa).

8. Međutim, osnovano tuženik u svojoj žalbi upućuje na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije utvrdio određene odlučne činjenice, a te činjenice su nesporne između stranka i proizlaze iz provedenog dokaznog postupka.

9. Naime, tuženik u žalbi ističe da namjera tužitelja nije bila da pozajmi tuženiku iznos od 2.000,00 EUR niti je tuženik tražio tu pozajmicu od tužitelja, već je namjera tužitelja bila da tuženik taj pozajmljeni iznos odmah vrati tužitelju kako bi mogao zatvoriti dugovanje koje firma tuženika Đuranec d.o.o. ima prema tužitelju, tj. obrtu tužitelja.

10. Iz iskaza svjedoka TJ (list 96-97 spisa), zaposlenice tužitelja, proizlazi da je tuženik kupio od tužitelja određenu robu i to materijal za traperice, Jeans traperice, međutim, robu nije platio kroz određeno vrijeme pa ga je tužitelj više puta pozivao da plati da bi se naposljetku pred nastupanje zastare dogovorili da će tužitelj tuženiku posuditi novac u iznosu od otprilike 2.000,00 EUR u kunama kako bi se račun podmirio, a da će mu tuženik novac vratiti. Tako je i uplaćen novac na račun obrta tužitelja u kunskoj protuvrijednosti od 2.000,00 EUR.

11. Iz iskaza svjedoka OJ (list 97-98 spisa) proizlazi da je tuženik od tužitelja kupovao tekstilni materijal. Međutim, kako tuženik neki račun nije podmirio, tužitelj mu je predložio da umjesto njega plati taj račun i to na način da mu taj novac posudi kako račun ne bi otišao u zastaru i kako bi se račun podmirio. Nadalje, svjedok ističe kako je tužitelj posudio novac tuženiku da predmetna firma plati račun njegovoj firmi, a lakše mu je bilo da mu duguje fizička osoba nego firma obzirom da firma može propasti.

12. Iz iskaza tužitelja ŠJ (list 98-99 spisa) proizlazi da je tuženik bio kupac u njegovoj tvrtki odnosno tuženikova firma je kupovala materijal od tužiteljeve firme i par računa je tuženik uredno platio, a nakon toga je tuženik zamolio tužitelja da mu robu preda na dug što je tužitelj i učinio, međutim, kako su prošle tri godine a račun nije podmiren, pred samu zastaru tužitelj je ponudio tuženiku da mu posudi novac kako bi firma tuženika mogla uplatiti predmetni račun tužiteljevoj firmi. Kako je tuženik na to pristao otišli su javnom bilježniku gdje su sačinili ovjeru da je tuženik posudio novac od tužitelja, a nakon toga su sa novčanim iznosom, koji predstavlja protuvrijednost od 2.000,00 EUR, otišli u Splitsku banku i na blagajni Splitske banke je plaćen taj račun firmi tužitelja.

13. Iz naloga za plaćanje Splitske banke d.d. proizlazi da je tuženik ŽJ, dana 11. svibnja 2015., uplatio tužitelju ŠJ iznos od 13.210,25 kuna, a kao opis plaćanja je naveden „Račun broj 350-2012“ (list 26-27 spisa).

14. Slijedom svega navedenoga, razvidno je kako je tužitelj pozajmio novac tuženiku s namjerom da tuženik taj novac odmah vrati, a kako bi se podmirio račun kojeg je firma tuženika Đuranec d.o.o. bila dužna podmiriti obrtu tužitelja te kako bi potom dugovanje društva Đuranec d.o.o. prešlo na tuženika, a kako to tuženik i ističe u svojoj žalbi. Nadalje, razvidno je da je tuženik taj pozajmljeni iznos vratio istog dana kada mu je novac predan, tj. dana 11. svibnja 2015, a kao opis plaćanja je naveden „Račun broj 350-2012“.

15. Navedenu činjenicu priznaje i sam tužitelj, a ista proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu te iskaza svjedoka TJ i OJ.

16. Međutim, takvu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud uopće nije cijenio u donošenju prvostupanjske odluke. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, ta činjenica je od bitnog utjecaja za osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, namjera parničnih stranaka nije bila da tužitelj pozajmi tuženiku utuženi iznos, već da se utuženi iznos odmah vrati na račun obrta tužitelja, a kako bi se zatvorilo dugovanje koje društvo Đuranec d.o.o. ima prema obrtu tužitelja, te kako bi dugovanje društva Đuranec d.o.o. prešlo na tuženika kao fizičku osobu temeljem sklopljenog ugovora o zajmu. Nadalje, tuženik je istog dana tužitelju vratio određeni iznos novca, a prvostupanjski sud je tu činjenicu također propustio cijeniti. Slijedom svega navedenoga, potrebno je ocijeniti jesu li parnične stranke uistinu sklopile ugovor o zajmu ili je riječ o prividnom ugovoru o zajmu koji prikriva ugovor o pristupanju dugu iz čl. 101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO). Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je ugovor o zajmu sklopljen s namjerom da tužitelj može od tuženika potraživati dugovanje koje društvo Đuranec d.o.o. ima prema tužitelju, a što zapravo predstavlja ugovor o pristupanju dugu. Stoga je potrebno ocijeniti je li time što je tuženik, dana 11. svibnja 2015., uplatio određeni novčani iznos na račun tužitelja, podmireno dugovanje koje je društvo Đuranec d.o.o. imalo prema obrtu tužitelja ili pak navedena uplata predstavlja ispunjenje obveze koje je tuženik preuzeo sklapanjem predmetnog ugovora o zajmu. Nakon što se utvrdi pravna priroda ugovora kojeg su sklopile parnične stranke te svrha i narav uplate koju je tuženik učinio u korist tužitelja, potrebno je ocijeniti ima li tužitelj pravo potraživati od tuženika utuženi iznos.

17. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev fokusirajući se isključivo na činjenicu da su parnične stranke sklopile ugovor o zajmu i da tuženik nije vratio pozajmljeni iznos, pritom na cijeneći činjenice koje su motivirale parnične stranke da se takav ugovor o zajmu zaključi. Nadalje, prvostupanjski sud je takav ugovor ocijenio ništetnim jer glasi na iznos novca u stranoj valuti, međutim, svejedno je trebao cijeniti motivaciju i namjeru parničnih stranaka prilikom sklapanja takvog ugovora.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.

19. U ponovljenom postupku sud će provesti novu glavnu raspravu, a kako bi ocijenio od kojeg je značaja motivacija parničnih stranaka prilikom sklapanja ugovora o zajmu, tj. jesu li parnične stranke uistinu sklopile ugovor o zajmu ili je riječ o prividnom ugovoru o zajmu koji prikriva ugovor o pristupanju dugu iz čl. 101. ZOO-a. Također je potrebno ocijeniti je li time što je tuženik, dana 11. svibnja 2015., uplatio određeni novčani iznos na račun tužitelja, podmireno dugovanje koje je društvo Đuranec d.o.o. imalo prema obrtu tužitelja ili pak navedena uplata predstavlja ispunjenje obveze koje je tuženik preuzeo sklapanjem predmetnog ugovora o zajmu. Nakon što se utvrdi pravna priroda ugovora kojeg su sklopile parnične stranke te svrha i narav uplate koju je tuženik učinio u korist tužitelja, potrebno je ocijeniti ima li tužitelj pravo potraživati od tuženika utuženi iznos.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić