Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-372/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima Tamari Stanić Sertić i Damiru Salahoviću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2708/2020-27 od 19. svibnja 2022., na sjednici vijeća 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2708/2020-27 od 19. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 4.700,00 kn tekuće od 11. rujna 2020. do 19. svibnja 2022. te u dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Obvezuje se tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti I-tužitelju NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.9.2020. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Obvezuje se tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti II-tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.9.2020. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se II-tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.000,00 kn i zateznim kamatama na taj iznos, što predstavlja razliku u visini zatraženog iznosa od 8.400,00 kn i dosuđenog iznosa od 7.400,00 kn.

IV. Obvezuje se tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknaditi I-tužitelju NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelju CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 16.427,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.05.2022. godine, kao dana presuđenja, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos, protiv točke II. izreke te protiv odluke o trošku, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje, a podredno preinači sukladno žalbenim navodima te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev I. tužitelja NU i II. tužitelja ZU za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, a do koje je štete došlo u štetnom događaju - prometnoj nezgodi od 8. lipnja 2020. koju je uzrokovao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme predmetne prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police].

7. U žalbenom postupku sporna je visina naknade štete koja je priznata II. tužitelju JU (točka II. izreke) te tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose za oba tužitelja (pod točkama I. i II. izreke).

8. Žalbenim navodima tuženik ističe da je u odnosu na II. tužitelja smanjenje životne aktivnosti od 4% previsoko ocijenjeno, da je sud propustio odrediti radiološko vještačenje te da je naknada neimovinske štete previsoko odmjerena.

9. U odnosu na okolnost postojanja povrede prava osobnosti, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem, po vještaku kirurgu. U pisanom nalazu i mišljenju vještak je na temelju pregleda medicinske dokumentacije II-tužitelja, zdravstvenog kartona II- tužitelja i pregleda samog II-tužitelja utvrdio:

- da je II-tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća mišića vratne kralježnice, da je zaprimljen na obradu u KBC „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, gdje mu je učinjena RTG obrada te FSVK (funkcijska snimka vratne kralježnice) i gdje je utvrđeno da nema prijeloma te mu je preporučeno mirovanje, ovratnik, topli oblozi te propisani analgetici,

- da je II-tužitelj uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpio fizičke boli, jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 42 dana. Dodatni povremeni bolovi iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti,

- da je uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju II-tužitelj trpio strah, i to primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana,

- da je ozljeda istegnuća mišića vratne kralježnice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela.

- da je nakon ozljeđivanja II-tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da je zdravstveno stanje II-tužitelja stabilizirano nakon provedene fizikalne terapije tj. od zadnje kontrole fizijatra 7. rujna 2020.

9.1. U usmenom očitovanju, nakon što je tuženik prigovorio ocjeni trajnog smanjenja životnih aktivnosti, smatrajući da ne postoji objektivni nalaz koji ukazuje na postojanje trajnih posljedica, te ocjeni bolova, straha i tuđe pomoći, vještak je dodatno naveo:

- II-tužitelj nije imao ranijih ozljeda vratne kralježnice,

- II-tužitelj je učinio FSVK, gdje je opisan instabilitet na razini C3, C4 i C4-C5, a navedena RTG snimka očitana je po specijalistu radiologu.

- Iako u navedenom nalazu nije naveden pomak kralježaka u milimetrima, vještak je iskazao kako je prihvatio navedeni nalaz kao vjerodostojan, gdje je opisan instabilitet na dva ranije spomenuta nivoa i to stoga što je FSVK snimak očitan po specijalistu radiologu.

- U liječničkim nalazima radiolozi povremeno navode instabilitet izražen u mm, no u većini nalaza ne navode instabilitet odnosno pomak kralježaka u mm, kao što je i u ovom slučaju, što također upućuje da postoji patološki instabilitet tj. pomak kralježaka.

- Procjena trajanja i intenziteta bolova, vještak je naveo da je ista dana sukladno težini samog ozljeđivanja i tijeku liječenja, uzimajući u obzir da je II-tužitelj provodio fizikalnu terapiju.

- Što se tiče prigovora na trajanje i intenzitet straha, isto je, procijenjeno sukladno težini ozljeđivanja te posljedicama zadobivene ozljede vrata.

10. Iz svega navedenog i ovaj sud zaključuje da je vještak otklonio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje te da je isto valjalo prihvatiti kao objektivno i u skladu s pravilima medicinske znanosti i struke. Nesporno je da je vještak sastavio nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije, a tuženik nije osporavao autentičnost, vjerodostojnost niti istinitost iste. S obzirom na to da tuženik prvenstveno osporava je li zaostalo smanjenje pokretljivosti kod II-tuženika, ističe se da je vještak kirurg, osim na temelju priložene medicinske dokumentacije, to utvrdio i izravnim pregledom II.-tužitelja. Vještak je nadalje utvrdio, u odnosu na nalaz od 25. lipnja 2020. kojeg tuženik ističe u žalbi, da je opisan instabilitet na dva nivoa i to stoga što je FSVK snimak (funkcijska snimka vratne kralježnice) već očitan po specijalistu radiologu. Slijedom navedenog, i ovaj sud smatra da dodatno radiološko vještačenje nije bilo potrebno provoditi te da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno. Kako je stupanj smanjenja životne aktivnosti od 4% vještak cijenio s obzirom na ograničenu pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela te s obzirom na to da je vještak obrazloženo otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, sukladno članku 259. i 260. ZPP-a, istu je valjalo prihvatiti.

11. Visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti) za II-tužitelja sud je utvrdio u iznosu od 16.000,00 kn.

12. Ovakvim utvrđenjem visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjeno materijalno pravo. Prema članku 1100. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Iz obrazloženja presude je razvidno da je sud cijenio intenzitet i trajanje fizičkih boli, duljinu liječenja, vrstu zadobivenih ozljeda, činjenicu da je zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju II-tužitelj liječen po kirurgu i fizijatru, da je bio podvrgnut standardnom RTG i FSVK snimanju vratne kralježnice, da mu je bio ordiniran ovratnik, da je proveo ambulantnu fizikalnu terapiju, a što su sve neugodnosti pri liječenju, cijeneći intenzitet i trajanje straha, situaciju iz koje je strah potekao, da je II-tužitelj trpio kako strah u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, a također, i strah uslijed tjelesnog ozljeđivanja i mogućih posljedica istog, cijeneći činjenicu da je II-tužitelju zbog predmetnog ozljeđivanja trajno smanjena životna aktivnost u opsegu od 4% te da se to trajno smanjenje životnih aktivnosti II-tužitelja ogleda u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima u nefiziološkom položaju glave i tijela te uzimajući u obzir činjenicu da je II-tužitelj u trenutku štetnog događaja imao nepunih 25 godina, a da danas nepunih 27 godina, dakle radi se o mladoj osobi što znači da će dugi niz godina trpjeti posljedice predmetnog ozljeđivanja u svom svakodnevnom životu i radu.

14. Primjenom prethodno citiranih odredbi ZOO-a, Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka te opisane posebne okolnosti, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da II.-tužitelju pripada navedena pravična novčana naknada neimovinske štete.

15. Nadalje, tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na ime dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu, a koje je sud dosudio od podnošenja odštetnog zahtjeva, smatrajući da je iste trebalo priznati od dana donošenja prvostupanjske presude. Tuženik smatra da je takvom odlukom o tijeku zakonskih zateznih kamata pogrešno primijenjeno materijalno pravo, međutim, sud je kamate na ukupno dosuđeni iznos naknade štete, kako imovinske štete zbog povrede prava osobnosti tako i neimovinske zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, za oba tužitelja pravilno dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Naime, kako se u konkretnom postupku radi o šteti koja je nastala uslijed prometne nezgode, relevantne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji se primjenjuje kao lex specialis. Prema članku 12. stavku 6. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja ističe sljedeće. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljima naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija. Tužitelji su dostavili tuženiku odštetne zahtjeve s poštanskom potvrdom o primitku preporučene pošiljke, 10. rujna 2020., a II-tužitelj 18. rujna 2020., dok iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je zdravstveno stanje I-tužitelja stabilizirano 4. rujna 2020., a II-tužitelja 7. rujna 2020. Slijedom navedenog, kako je zdravstveno stanje I i II tužitelja bilo stabilizirano u trenutku podnošenja odštetnih zahtjeva tuženiku, tuženik je primitkom odštetnih zahtjeva tužitelja tj. već u mirnom postupku mogao i trebao utvrditi da je nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja I i II tužitelja te utvrditi opseg i visinu svoje cjelokupne obveze naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć te u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a isplatiti tužiteljima cjelokupnu naknadu štete, a ne samo nesporni iznos naknade štete, osobito imajući u vidu da je tuženik pravna osoba koja se bavi poslovima osiguranja te koja u sklopu obavljanja svoje djelatnosti angažira liječnike cenzore koji pregledavaju i ocjenjuju medicinsku dokumentaciju dostavljenu uz odštetni zahtjev. Kako je tuženik tužiteljima isplatio samo nesporne iznose naknade štete, dakle djelomično ispunio svoju obvezu, to i ovaj sud smatra da na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a, I-tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 4.700,00 kn tekuća od 11. rujna 2020. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva I-tužitelja) do isplate, dok II-tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na ovom presudom dosuđeni iznos naknade štete od 7.400,00 kn tekuća od 19. rujna 2020. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva II- tužitelja) do isplate.

18. Ujedno, ovakav stav sukladan je stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci broj Rev-464/2024-2 od 4. travnja 2024., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

19. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavka 4. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP- a, s time da tuženik istoj posebno i ne prigovora, pa je istu valjalo potvrditi.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u pod točkom I. izreke ove odluke.

21. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa je sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić