Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2414/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, 1. ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]./ PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Vidoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović iz Varaždina, protiv tuženika JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ps-2/2023- 10 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ps-2/2023-10 od 19. ožujka 2024.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja 1/ĆU i 2/PU te tuženika JU za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz kuće upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], broj D.L. 151 – [adresa], dvorište sa 313 m2 i kuća sa 103 m2, te predmetnu kuću i dvorište, slobodnu od osoba i stvari preda u posjed 1. tužiteljici ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II/ Nalaže se tuženiku JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 1. tužiteljici ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 597,18 EUR (petsto devedeset sedam eura i osamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od 19. ožujka 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelju dosude parnične troškove i troškove žalbe.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu, traže trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelji, kao vlasnici kuće u [adresa] koji bez pravne osnove koristi tuženik, traže iseljenje tuženika iz te kuće.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga za spornu nekretninu proizlazi, da ista predstavlja suvlasništvo tužitelja, svakoga u ½ dijela te da su ovu nekretninu, a što proizlazi i iz priloženog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Biserke Čmrlec- Kišić iz [adresa] broj O-1042/18 od 11. lipnja 2018. te spisa broj O-1042/2018, tužitelji oporučno naslijedili iza svoje bake, pokojne HU,

- da je nesporno da je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik, zajedno s tužiteljima, bio u suposjedu predmetne nekretnine u kojoj je stanovao, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave 5. veljače 2024. tuženik je preselio na novu adresu, no u predmetnoj nekretnini još uvijek ima svoje stvari po koje povremeno dolazi, te i dalje smatra da ima pravo stanovati u predmetnoj nekretnini (sve kako to proizlazi iz iskaza stranaka).

7. Sud je tužbenom zahtjevu udovoljio, na temelju čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV) prema kojem vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed te stvari, koje pravo ne zastarijeva. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da je za ostvarenje tog prava vlasnik dužan dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno, dok tuženica nije dokazala da bi imala pravo koje bi je ovlastilo na posjedovanje stvari u smislu čl. 163. ZV.

7.1. Sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZV posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

8. Odlučujući ima li tuženik pravo na suposjed predmetne nekretnine, budući da on to svoje pravo temelji na sporazumu između ostaviteljice i njezine djece (tuženika i njegovih sestara) te unuka (tužitelja), pri čemu tužitelji osporavaju postojanje takvog sporazuma, te tvrde da je tuženik bio u suposjedu predmetne nekretnine po volji tužitelja kao vlasnika nekretnine, no da je ta osnova prestala zbog ponašanja tuženika, sud je zaključio da takvo pravo ne postoji.

9. Uvidom u spis broj O-1042/18 utvrđeno je, da su kao zakonski nasljednici pokojne HU, kao vlasnice ovdje predmetne nekretnine, utvrđeni njezina djeca JU (ovdje tuženik), ZU i IU; nadalje da je ostaviteljica ostavila pisanu oporuku pred svjedocima od 24. travnja 2018. kojom je ovdje predmetnu nekretninu rasporedila svojim unucima ĆU i PU, a kojom osim toga nije učinila nikakvu drugu oporučnu raspoložbu u bilo čiju korist, pa tako niti zasnivanje bilo kakvog prava služnosti (prava stanovanja) u bilo čiju korist, pa niti u korist tuženika; da su na ostavinskoj raspravi 7. lipnja 2018. zakonski nasljednici JU, ZU i IU te oporučni nasljednici ĆU i PU (zastupan na tom ročištu po punomoćniku) izjavili da su postigli nasljednički sporazum u pogledu imovine koja nije obuhvaćena oporukom na način da ista pripada unucima ostaviteljice ĆU i PU, dok ostali nasljednici ne traže svoj zakonski dio, nakon čega su svojim nasljedničkim izjavama svi navedeni zakonski i oporučni nasljednici priznali oporuku za istinitu i pravovaljanu te su se oporučni nasljednici prihvatili nasljedstva na temelju oporuke i sporazuma, a zakonski nasljednici nisu tražili nužni dio te su dali suglasnost na sporazum. Nakon toga rješenjem o nasljeđivanju od 11. lipnja 2018. ostavinska imovina (uključujući i ovdje predmetnu nekretninu) uručena je, kako se navodi u rješenju – "temeljem oporuke i sporazuma", oporučnim nasljednicima PU i ĆU na jednake dijelove.

10. Iz navedenog tijeka ostavinskog postupka vidljivo je da u tijeku tog postupka zakonski i oporučni nasljednici nisu postigli bilo kakav sporazum osim, kako se to navodi na zapisniku s ostavinske rasprave od 7. lipnja 2018., da imovina koja nije obuhvaćena oporukom pripada unucima ostaviteljice, ujedno oporučnim nasljednicima ĆU i PU, a niti je bilo tko od nasljednika iznosio navode o ikakvim sporazumima bilo između ostaviteljice i bilo koga od nasljednika ili pak između samih nasljednika vezano uz nužni dio bilo kojeg od zakonskih nasljednika, isplatama vezanim uz taj nužni dio ili o pravu tuženika na doživotno uživanje predmetne nekretnine.

10.1. Iz navedenog dakle doista ne proizlazi da bi se navod iz izreke rješenja o nasljeđivanju o tome kako je isto doneseno, osim na temelju oporuke, i na temelju sporazuma nasljednika odnosio na bilo kakav sporazum o pravu tuženika na stanovanje odnosno na posjed predmetne nekretnine.

11. Nadalje, tuženik se pozvao na pravo na posjed na temelju ulaganja u spornu nekretninu, koja nije dokazao, dok je 1/tuženica u spis dostavila presliku Ugovora o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće od 8. lipnja 2015., navodeći da je upravo ona financirala uređenje kuće.

12. Tuženik se u žalbi ne poziva više na sporazum između nasljednika, niti na svoja ulaganja u nekretninu, već ističe razloge zbog kojih smatra da je oporuka, na temelju koje su tužitelji naslijedili spornu nekretninu, ništetna.

13. Navedena je oporuka proglašena u ostavinskom postupku, rješenje o nasljeđivanju postalo je pravomoćno i veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku, kako to propisuje odredba čl. 232. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, dalje: ZN) a zahtjeve kojima se eventualno osporava valjanost oporuke tuženik je mogao isticati tijekom ostavinskog postupka odnosno u drugom odgovarajućem postupku ukoliko je do saznanja o nevaljanosti oporuke došao naknadno. Sve dok tuženik uspješno ne ospori upis tužitelja kao vlasnika u zemljišnoj knjizi, na temelju provedenog ostavinskog postupka, isti imaju pravo kao suvlasnici raspolagati nekretninom te odlučivati o posjedu iste. Prvostupanjski sud naime pravilno zaključuje, da je tuženik u predmetnoj nekretnini, nakon što su tužitelji nasljeđivanjem postali suvlasnici iste, stanovao voljom tužitelja kao suvlasnika, pri čemu tu situaciju stranke nisu regulirale nikakvim posebnim ugovorom, niti su odredili razdoblje u kojem tuženiku dozvoljavaju uporabu nekretnine. U takvoj situaciji isti su ovlašteni u svako doba opozvati svoje odobrenje za uporabu, a takav opoziv predstavlja i samo podnošenje tužbe radi predaje u posjed, nakon čega se posjednik nekretnine koristi nekretninom bez pravnog temelja.

14. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba ZV pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

15. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

16. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u točki I izreke.

17. U odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a budući da tuženik nije uspio sa žalbom dok odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice, odlučeno je kao u točki II izreke.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić