Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4959/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-140/2023-20 od 9. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-140/2023-20 od 9. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011108116 koji su dana 27. ožujka 2006.g. sklopili tužitelj ČĆ ( OIB: [osobni identifikacijski broj] ) kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. ( OIB: 02535697732 ), kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. ( OIB: 02535697732 ) da tužitelju ČĆ ( OIB: [osobni identifikacijski broj] ) isplati iznos od 1.980,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 9,34 eur počam od 31. listopada 2008.g.,

na iznos od 1,48 eur počam od 31. prosinca 2008.g,

na iznos od 8,43 eur počam od 31. siječnja 2009.g,

na iznos od 13,63 eur počam od 28. veljače 2009.g.,

na iznos od 9,36 eur počam od 31. ožujka 2009.g.,

na iznos od 10,62 eur počam od 30. travnja 2009.g.

na iznos od 6,66 eur počam od 31. svibnja 2009.g,

na iznos od 4,23 eur počam od 30. lipnja 2009.g.,

na iznos od 6,06 eur počam od 31. srpnja 2009.g.,

na iznos od 7,26 eur počam od 31. kolovoza 2009.g.,

na iznos od 6,52 eur počam od 30. rujna 2009.g.

na iznos od 5,27 eur počam od 31. listopada 2009.g,

na iznos od 8,38 eur počam od 30. studenog 2009.g.,

na iznos od 7,04 eur počam od 31. prosinca 2009.g.,

na iznos od 12,10 eur počam od 31. siječnja 2010.g.,

na iznos od 13,21 eur počam od 28. veljače 2010.g.,

na iznos od 17,03 eur počam od 31. ožujka 2010.g.,

na iznos od 16,18 eur počam od 30. travnja 2010.g.

na iznos od 18,03 eur počam od 31. svibnja 2010.g.,

na iznos od 30,76 eur počam od 30. lipnja 2010.g.,

na iznos od 25,67 eur počam od 31. srpnja 2010.g.,

na iznos od 36,49 eur počam od 31. kolovoza 2010.g,

na iznos od 33,02 eur počam od 30. rujna 2010.g.,

na iznos od 28,37 eur počam od 31. listopada 2010.g.,

na iznos od 37,69 eur počam od 30. studenog 2010.g.,

na iznos od 45,40 eur počam od 31. prosinca 2010.g.,

na iznos od 41,43 eur počam od 31. siječnja 2011.g.,

na iznos od 44,44 eur počam od 28. veljače 2011.g.,

na iznos od 40,39 eur počam od 31. ožujka 2011.g.,

na iznos od 39,91 eur počam od 30.travnja 2011.g.

na iznos od 55,87 eur počam od 31. svibnja 2011.g.,

na iznos od 58,17 eur počam od 30. lipnja 2011.g.,

na iznos od 72,37 eur počam od 31. srpnja 2011.g.,

na iznos od 64,10 eur počam od 31. kolovoza 2011.g,

na iznos od 57,40 eur počam od 30. rujna 2011.g.,

na iznos od 56,98 eur počam od 31. listopada 2011.g,

na iznos od 55,34 eur počam od 30. studenog 2011.g.,

na iznos od 59,00 eur počam od 31. prosinca 2011.g.,

na iznos od 62,15 eur počam od 31. siječnja 2012.g.,

na iznos od 63,27 eur počam od 29. veljače 2012.g.,

na iznos od 60,75 eur počam od 31. ožujka 2012.g.,

na iznos od 62,11 eur počam od 30.travnja 2012.g.

na iznos od 63,18 eur počam od 31. svibnja 2012.g.,

na iznos od 62,22 eur počam od 30. lipnja 2012.g.,

na iznos od 62,04 eur počam od 31. srpnja 2012.g.,

na iznos od 61,08 eur počam od 31. kolovoza 2012.g,

na iznos od 58,62 eur počam od 30. rujna 2012.g.,

na iznos od 61,22 eur počam od 31. listopada 2012.g.,

na iznos od 62,76 eur počam od 30. studenog 2012.g.,

na iznos od 62,15 eur počam od 31. prosinca 2012.g.,

na iznos od 56,63 eur počam od 31. siječnja 2013.g.,

na iznos od 61,33 eur počam od 29. veljače 2013.g.,

na iznos od 57,45 eur počam od 31. ožujka 2013.g.,

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (OIB: 02535697732) dužan je tužitelju ČĆ ( OIB: [osobni identifikacijski broj] ) naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.658,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. 9. kolovoza 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se tuženik opisno poziva u žalbi. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako će naknadno biti obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno, da je zaključen Ugovor o kreditu broj 9011108116 dana 27. ožujka 2006. prema kojem je tuženik isplatio tužitelju iznos od 20.443,61 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Banke, na dan isplate kredita, te je kredit u cijelosti otplaćen u kolovozu 2011. godine.

8. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

9. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv, između ostalih, i ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

10. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

11. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

12. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

13. Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time nišetne u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

14. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, prvostupanjski sud je imao na umu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz te odredbe, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502 C ZPP, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U istoj je odredbi propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

15. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio, da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao odnosno koji bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 1.979,41 euro, od čega se iznos od 1.980,59 eura odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita a -1,18 eura se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.

16. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenog zbog tečajne razlike tužbenim zahtjevom traženi iznos od ukupno 1.980,59 eur EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od uplate pojedinih anuiteta u kojima je preplata ostvarena, do isplate.

17. Nije odlučan prigovor tuženika o tome, da je valutna klauzula dopuštena te da je isto predstavljalo volju ugovornih strana, te je radi istoga on te klauzule smio primijeniti prilikom sklapanja ugovora, koji je tužitelj svojim potpisom prihvatio. Prvostupanjskom presudom sud nije proglasio ništetnom valutnu klauzulu kao takvu, nego postupanje tuženika prilikom sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Pri tom je, kako je već navedeno, odredbom čl. 502. C ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a to je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

18. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj bio upoznat s rizicima valutne klauzule u CHF i da bi na istu dao svoj informirani pristanak. Pri tom sustav zaštite koji provodi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacija ( npr. utvrđeno u presudi Europskog suda C-194/14 SĆ i LĆ, od 17. srpnja 2014., ECLI:EU:C:2014:2099:, t.22.; kao i presudi suda C-415/11 Č od 14. ožujka 2013. ECLI:EU:C:2013:164, t.44.;). Prvi uvjet unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Riječ je o ugovornim odredbama koje su unaprijed sastavljene za veći broj ugovora i kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga predlaže potrošaču kao drugoj ugovornoj strani uvjete bilo u obliku tzv. Općih uvjeta ili formaliziranog tipskog ugovora na čije sadržaje potrošači najčešće ne mogu utjecati. Osim toga, bitan element koji dovodi do narušavanja ravnopravnosti stranaka predstavlja i sam stupanj informiranosti odnosno obaviještenosti potrošača o uvjetima i sastojcima ugovornog odnosa. Isto proizlazi i niza odluka poput npr. presude suda C-92/11 RWE Vertrieb od 21. ožujka 2013, ECLI:EU:C:2013:180, t. 44; zatim presude C-154-15, C-307/15 i C-308/15 VĆ i dr., od 21. prosinca 2016, ECLI:EU:C:2016:980, t. 50 kao i presude suda C-186/16 S i drugi od 20. rujna 2017., ECLI:EU:C:2017:703., t.48, u kojima sud izražava:

„...ustaljena je sudska praksa Suda da je informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama sklapanja od temeljne važnosti za potrošača. On osobito na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koje su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga...“;

18.1. Nadalje, činjenica da je kredit u međuvremenu u cijelosti otplaćen, ne utječe na pravo tužitelja kao potrošača isticati ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu, za koju tužbu nije predviđena zastara, te tražiti povrat plaćenog bez osnove na temelju takve, ništetne odredbe.

19. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

20. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

21. U smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. Radi toga je zastarni rok za konkretno potraživanje istekao 14. lipnja 2023., pa je, u situaciji kada je tužba podnesena 11.10.2021., ista podnesena unutar zastarnog roka, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.

23. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

25. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), čemu se određeno ne prigovara.

26. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić