Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1131/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Suzane Radaković kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Marijana Vugića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-242/2018-45 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-242/2018-45 od 17. siječnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-242/2018-45 odbijen je zahtjev tužitelja koji je glasio: "Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj , OIB: 52634238587 da tužitelju UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 30.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća sa zakonskom zateznim kamatama koje teku na isti iznos od dana 27. ožujka 2013. pa do plaćanja sve po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana." kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 2.000,00 eura, kao u stavku II izreke presude suda prvog stupnja.

1.3. Zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura odbijen je kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i II izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na navodnu povredu prava na pravično suđenje s aspekta zaštite legitimnih očekivanja time što tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio procesnu odredbu o ekonomičnosti postupka iz čl. 10. st. 1. ZPP, koja upućuje na provođenje postupka bez odugovlačenja, u razumnom roku te sa što manje troškova i uz onemogućavanje postupovnih zloupotreba. Za razliku od žalbenih navoda tužitelja, zaštita legitimnih očekivanja vezuje se uz primjenu načela vladavine prava i ostvaruje se kroz načelo pravne sigurnosti u vidu jednakosti svih pred zakonom s izvjesnim zakonskim posljedicama za sve na koje se mjerodavni materijalno pravni propis neposredno primjenjuje.

5.1. Sud prvoga stupnja je na temelju pravilno utvrđenih činjenica presudnih za odluku o prigovoru zastare i odgovarajućom primjenom mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 230. st. 2. u vezi čl. 214., čl. 215. i čl. 216. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO) te u vezi čl. 186.a st. 3. ZPP pravilno zaključio da je neosnovan predmetni tužbeni zahtjev za naknadu štete od tužene zbog nezakonitog ili nepravilnog rada u obnašanju sudačke dužnosti iz čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16., 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24, dalje ZS).

6. U postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je:

- Osnovni sud u Subotici, Republika Srbija u ostavinskom postupku iza pok. ŠT utvrdio I-nasljednika VT koji između ostalog nasljeđuje nekretninu zk.č.br. 8389/768 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i II-nasljednika – ovdje tužitelja kojem, između ostalog, pripada pravo plodouživanja navedene nekretnine na Pagu, kao u rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-5194/2010 od 6. ožujka 2012., koje rješenje je pravomoćno 23. ožujka 2012.

- I-nasljednik VT je dana 5. travnja 2012. podnio prijedlog za priznanje strane sudske odluke – rješenja Osnovnog suda u Subotici, Republika Srbija posl. br. O-5194/2010 od 6. ožujka 2012. i to Općinskom sudu u Osijeku

- Općinski sud u Osijeku je rješenjem posl. br. R1-114/12-2 od 5. travnja 2012. priznao rješenje Osnovnog suda u Subotici, Republika Srbija posl. br. O-5194/2010 od 6. ožujka 2012. u sadržaju koji glasi: "Priznaje se rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Subotici, Republika Srbija broj O-5194/2010 od 6. ožujka 2012. pravomoćno dana 23. ožujka 2012. a kojim se nasljednicima na imovini iza pok. MT rođ. **.**.1925., preminule **.**.2010. oglašavaju VT u cijelosti na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], parcela br. 8389/768 kuća i dvorište u površini od 518m2 re VT u ½ dijela i UT u ½ dijela na deviznoj štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice].5 kod Privredne banke Zagreb, sa stanjem na dan 19.08.2009. u iznosu od 9.585,64 eura s pripadajućim kamatama."

- dakle Općinski sud u Osijeku je u rješenju o priznanju strane sudske odluke posl. br. R1-114/12-2 izostavio stjecanje prava ovdje tužitelja na plodouživanje predmetne nekretnine

- navedeno rješenje Općinskog suda u Osijeku o (djelomičnom) priznanju strane sudske odluke posl. br. R1-114/12-2 dostavljeno je samo predlagatelju VT, koji se odrekao prava na žalbu te je za isto iskazana pravomoćnost s danom 5. travnja 2012.

- dana 14. rujna 2012. je VT Zemljišnoknjižnom odjelu Pag podnio prijedlog za uknjižbu promjene vlasnice nekretnine zk.č.br. 8389/768 pok. MT i upisa svog nasljeđivanjem stečenog vlasništva na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Subotici, Republika Srbija posl.br. O-5194/2010 od 6. ožujka 2012. i rješenja Općinskog suda u Osijeku posl. br. R1-114/12-2 od 5. travnja 2012.

- rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pagu posl. br. Z-2671/12 od 7. studenog 2012. dopuštena je predložena uknjižba prava vlasništva za korist VT (s tim da je rješenjem posl. br. Z-3502/12 od 30. studenog 2012. izvršen ispravak pogrešno navedenog prezimena iz U u VT)

- po provedbi uknjižbe prava vlasništva I-nasljednika, isti VT je zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, ovjeren po Javnom bilježniku Elizabeti Škunca iz Paga pod br. OV-4143/2012 dana 6. prosinca 2012.

- sijedeći dan, 7. prosinca 2012. predložena je uknjižba prava vlasništva iste nekretnine na ime kupca JT iz [adresa] pod br. Z-3600/12

- prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva stjecatelja JT udovoljeno je rješenjem br. Z-2577/13 od 7. rujna 2013.

- dana 18. ožujka 2013. ovdje tužitelj je Općinskom sudu u Osijeku podnio prijedlog za dostavu rješenja o priznanju strane sudske odluke posl. br. R1-114/12-2, koje mu je i dostavljeno putem punomoćnika 24. travnja 2013. prema dostavnici uz list 16 toga spisa

- smatrajući da je oštećen nezakonitim i nepravilnim postupanjem i odlučivanjem Općinskog suda u Osijeku u rješenju posl. br. R1-114/12-2 tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora i naknadu štete dana 1. prosinca 2017.

- tužena je odbila tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora u očitovanju od 18. prosinca 2017.

7.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je za tužitelja šteta nastala 7. prosinca 2012. kada je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva koji je prihvaćen podnio kupac JT, koji se smatra savjesnim stjecateljem, jer se tom stjecateljevom pravu ne može suprotstaviti tužiteljevo neupisano pravo plodouživanja, kao što to propisuje čl. 127. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV).

7.2. Neosnovano smatrajući da je šteta nastupila kasnije odnosno 7. rujna 2013. kada je provedena uknjižba prava vlasništva stjecatelja JT prihvaćanjem tog prijedloga od 7. prosinca 2012., tužitelj se u žalbi pozivao na odluke Vrhovnog suda br. Rev-964/2022-2 od 20. prosinca 2023. i br. Rev-1092/2008-3 od 20. travnja 2011. te na pravno shvaćanje sa sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-148/2018 od 29. ožujka 2018.

7.3. Bez utjecaja je sadržaj odluke Vrhovnog suda br. Rev-964/2022-2 od 20. prosinca 2023. jer se ista odnosi na računanje početka roka za podnošenje paulijanske tužbe (od upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem pravnog posla koji je predmetom pobijanja) dakle ne na računanje početka zastarnog roka za naknadu štete, što je predmet ovog spora.

7.4. Kada je treća osoba JT uknjižio svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine bez tužiteljevog prava plodouživanja, on je nekretninu stekao kao da na njoj ne postoje tuđa neuknjižena prava niti je iz zemljišnih knjiga vidljivo da bi bio zatražen njihov upis te se stoga radi o povjerenju u potpunost zemljišnih knjiga (čl. 124. st. 1 ZV) a ne djelovanju povjerenja u istinitost zemljišnoknjižnog upisa, tako da ovdje nema mjesta primjeni instituta brisovne tužbe iz čl. 123. st. 2. ZV i čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/20, 155/23 i 127/24) i koju tužbu je ovlašten podnositi samo nositelj povrijeđenog knjižnog prava, što tužitelj nije. Stoga je bez utjecaja odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 1092/2008-3 od 20. travnja 2011. koja se odnosi na rok za podnošenje brisovne tužbe (od tri godine od kada je zatražen odnosno proveden nevaljani, neistiniti knjižni upis koji se računa od nevaljanog knjižnog upisa, a ne od kada je zatražen upis u korist poštenog stjecatelja).

7.5. Ujedno se pravno shvaćanje br. Su IV-148/2018 od 29. ožujka 2018. odnosi na početak roka za brisanje zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi, a ni to ovdje nije predmet spora.

7.6. Slijedom navedenog tužitelj nije doveo u dvojbu pravilnu primjenu ovdje mjerodavne odredbe čl. 120. st. 3. ZV kojom je propisano da provedena uknjižba djeluje od trenutka kada je sudu bio podnesen zahtjev za uknjižbu. Suprotno žalbenim navodima, ne bi se radilo o odredbi kojom "je etablirano načelo prvenstvenog reda kod zemljišnoknjižnih upisa a koje načelo svoju afirmaciju ima naći u situaciji kad više osoba pretendira na isto zemljišnoknjižno pravo te se u navedenom slučaju trenutak prvenstva ima prosuđivati prema trenutku kad je određeni prijedlog zaprimljen u zemljišnim knjigama" kao što se tu u žalbi navodi, već o jasnoj odredbi o djelovanju provedene uknjižbe od podnošenja zahtjeva za uknjižbu, kao modusa stjecanja prava vlasništva nekretnine temeljem pravnog posla (čl. 119. st. 1. ZV). Za slučaj višestrukog ugovaranja otuđenja mjerodavna je odredba čl. 125. st. 1. ZV dok je nemogućnost suprotstavljanja prava stečenih odlukom suda ili druge vlasti ili temeljem zakona u dobroj vjeri uknjiženom pravu stjecatelja propisana odredbama čl. 127. st. 2. i čl. 130. st. 2. ZV.

8. Uz pravilno utvrđen početak tijeka zastarnog roka predmetnog zahtjeva za naknadu štete od 7. prosinca 2012. kada je zbog uknjižbe treće osobe kao stjecatelja tužitelj izgubio mogućnost uknjižbe prava plodouživanja predmetne nekretnine, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako je opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 2. ZOO istekao prije podnošenja tužbe 15. siječnja 2018., uvažavajući odredbu o zastoju zastare iz čl.186.a st. 3. ZPP. Od nastanka štete tužitelju 7. prosinca 2012. do dana 1. prosinca 2017. kada se tužitelj obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora u smislu čl. 186.a st. 1. ZPP, proteklo je vrijeme od četiri godine, 11. mjeseci i 23 dana, da bi se nakon prestanka zastoja zastare dana 20. prosinca 2017. kada je tužitelj zaprimio negativni odgovor tužene od 18. prosinca 2017. i protekom daljnjih 7 dana navršio petogodišnji zastarni rok i to dana 28. prosinca 2017. Posljedično je tužba koja je podnesena nakon toga odnosno 15. siječnja 2018. u zastari, čime je prestalo tužiteljevo pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

9. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

10. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Suzana Radaković