Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2945/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Ećimović, odvjetnik iz odvjetničkog društva Ećimović & Kaleb, protiv tuženika ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hlevnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5970/2018-51 od 5. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5970/2018-51 od 5. travnja 2024.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-11186/2016 od 23. studenoga 2016., na nekretnini u vlasništvu tužitelja i to suvlasničkom dijelu 8/18 dijela nekretnine s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) na zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (ranije zkčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) koja u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade ukupne površine 73,74 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi ( točka I. izreke ). Točkom II. izreke je odlučeno o troškovima postupka i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove u iznosu od 1.120,40 €.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga, na način da usvoji postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tuženika da tužitelju naknadi sve prouzročene sudske troškove ili da podredno usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene na nekretninama tužitelja kao ovršenika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe pozivom na odredbu čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži jasne, dostatne, razumljive i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kao što nema niti nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

6. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu svih žalbenih razloga temeljem kojih je pokrenut parnični postupak, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti žalbeni razlog pozivom na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 299. st. 3. ZPP.

7. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlaze sljedeća utvrđenja:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 11186/2016 od 23. 11. 2016. određena ovrha temeljem prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika, na nekretnini u vlasništvu tužitelja, suvlasničkom dijelu od 8/18 dijela 3. suvlasnčkog dijela etažnog vlasništva E-3 nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poslovnog prostora u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 73,74 čm kao posebnog dijela z.k.čbr. [katastarska čestica] kuća br. 12, zgrada br. 12/1, 2 ( dvije ) zgrade i dvorište u [adresa] površine 762 m2,

- da je ovrha određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-4938/14 od 15. svibnja 2015. ( ranije P-4217/03), kojom je tuženiku Plasa limarsko instalaterskoj obrtničkoj zadruzi iz Zagreba, Masarykova 12, naloženo isplatiti MV 277.520,29 €[1] / 2.090,976,60 kn sa zakonskom kamatom od 1. 3. 1997. te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 76.650,30 € / 577.521,70 kn,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-4217/03 od 18. lipnja 2003. određena privremena mjera kojom je tuženiku "[obrt] iz [adresa], radi osiguranja tražbine tužitelja MV u iznosu od 291.164,19 € / 2.193.776,60 kn s kamatom od 1. 3. 1997., zabranjeno otuđiti i opteretiti cijeli suvlasnički dio na 4/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od tri poslovna prostora u prizemlju ulične zgrade u [adresa] u [adresa] površine a) od 73,74 m2, b) od 16,32 m2 i c) od 23,26 m2, uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi,

- da je predmetna zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, između ostalih i poslovnog prostora od 73,74 m2, upisana u zemljišnim knjigama pod brojem

Z-15845/03 od 3. srpnja 2003.,

- da je nakon upisa zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja prava vlasništva na suvlasničkom omjeru vlasnika [obrt] limarsko instalaterske obrtničke zadruge iz [adresa] na poslovnom prostoru površine 73,74 m2, došlo do prijenosa prava vlasništva i to prvo na Stanograd stambeno graditeljsku zadrugu te potom na OV i naposljetku na tužitelja OV ZV temeljem ugovora o darovanju nekretnine od 1. 7. 2016.,

- da je tužitelj kao ovršenik rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-11186/2016-17 od 16. 11. 2018. upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. točke 7. OZ-a,

8. Polazeći od tužbenog zahtjeva koji sadržano odgovaraju navodima žalbe protiv rješenja o ovrsi i temeljem kojih je tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka (a koji se temelje na tvrdnji da tužitelju nije dostavljena ovršna isprava, da se ne vidi osnovanost i temelj rješenja o ovrsi, da se ovršna isprava ne odnosi na njega, da zabilježba privremene mjere nije postojala u vrijeme kad je stekao vlasništvo na navedenoj nekretnini te da ni danas ne postoji zabilježba privremene mjere i da je tužitelj nekretninu stekao u dobroj vjeri po načelu povjerenja u zemljišne knjige), sud prvog stupnja je na temelju provedenog dokaznog postupka na jasan, dostatan i razumljiv način, koji kao pravilan prihvaća i drugostupanjski sud, pozivajući se na odredbe čl. 50., 55. i 345. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ) obrazložio razloge zbog kojih u konkretnom slučaju izneseni razlozi ne čine ovrhu nedopuštenom u smislu čl. 50. st. 1. točke 7. OZ-a.

9. Sud prvog stupnja pri tome pravilno ukazuje da tužitelj kao ovršenik u ovršnom postupku koji se vodi na nekretnini u njegovom vlasništvu, ne predstavlja dužnika obzirom je tuženik/ovrhovoditelj tražbinu stekao protiv dužnika [obrt] limarsko instalaterske obrtničke zadruge pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-4938/14-100 od 15. svibnja 2015. (str. 165-171 spisa).

10. Nadalje, provedenim prvostupanjskim postupkom je utvrđeno da je tuženik kao ovrhovoditelj tražbinu prema dužniku "[obrt]" osigurao privremenom mjerom određenom rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj P-4217/03 od 18. lipnja 2003. godine i kojom je određena zabrana otuđenja i opterećenja cijelog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastojala od tri poslovna prostora u prizemlju ulične zgrade u [adresa] u [adresa] površine 73,74 m2, zatim površine 16,32 m2 i 23,26 m2, kao posebnih dijelova kuće pop.br. 1254 kč. br. [katastarska čestica], uz zabilježbu te zabrane u zemljišnoj knjizi.

11. Kako je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-11186/2016 od 23. studenog 2016. ovrha određena na nekretnini sada u vlasništvu tužitelja, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to poslovnog prostora u prizemlju ulične zgrade u [adresa] u [adresa] ukupne površine 73,74 m2, na kojoj je bila provedena zabilježba ovrhe, to je za predmet postupka odlučna primjena odredbe čl. 345. st. 5. OZ-a (istovjetne odredbi čl. 297. st. 5. Ovršnog zakona "Narodne novine br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012 - dalje: OZ/96) na koju se pravilno u smislu primjene materijalnog prava poziva i prvostupanjski sud.

12. Navedenom odredbom je propisano da se učinak zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja ovrhe sastoji u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Osim navedenog, ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti i izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, na temelju ovršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

13. U tom smislu valja naglasiti da se sukladno odredbi čl. 345. st. 5. OZ učinak zabilježbe zabrane protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama, ogleda u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine, kada ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnim knjigama neko svoje pravo (tako i VSRH u odluci Rev-137872017-2 od 24. rujna 2019.).

14. Kako tužitelj kao ovršenik ne predstavlja dužnika već upravo treću osobu koja je temeljem ugovora o darovanju uknjižena kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju je upisana zabilježbu temeljem odredbe čl. 297. st. 1. točke 3. OZ/96 odnosno sada čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ-a, to su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u smislu čl. 50. st. 1. točke 7. OZ-a (da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja te da se ovršna isprava ne odnosi na njega), budući je provedena zabilježba upravo osiguravala tražbinu tuženika kao ovrhovoditelja te mu omogućavala predlaganje ovrhe izravno protiv tužitelja kao treće osobe, sada uknjižene kao vlasnika nekretnine.

15. U odnosu na žalbeni da je zabilježba mjere zabrane otuđenja bila brisana, valja ukazati da iz dostavljenih zemljišno-knjižnih izvadaka sa povijesnim prikazom (str. 51 spisa) proizlazi da je 23. 12. 2009. pod brojem Z-64267/09 proveden ispravak pogrešnog upisa provedbe rješenja broj Z-83565/06 od 28. 12. 2006., na način da je upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina koja je bila upisana rješenjem broj Z-15845/03, a koja je pogrešno brisana prilikom provedbe rješenja broj Z-83565/06.

16. Kako je upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine nakon upisa pod brojem Z-15845/03 od 3. srpnja 2003., bila pogrešno brisana prilikom provedbe rješenja Z-83565/06, što je zemljišno-knjižni sud ispravio 23. 12. 2009., nisu pravilni žalbeni navodi istaknuti u smislu nepostojanja predmetne zabilježbe kao i da je ona brisana, pri čemu je zabilježba bila na snazi i 18. srpnja 2016. kada je tužitelj temeljem ugovora o darovanju od 1. 7. 2016. stekao suvlasnički udio od 8/18 dijelova od prednice OV. Stoga se tužitelj neosnovano poziva na to da je predmetnu nekretninu stekao u dobroj vjeri po načelu povjerenja u zemljišne knjige, obzirom da je vlasnikom postao temeljem ugovora o darovanju kao besplatnog pravnog posla pri čemu je na nekretnini bila upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja koja temeljem odredbe čl. 345. st. 3. OZ-a omogućuje ovrhovoditelju pokretanje ovrhe izravno protiv vlasnika nekretnine.

17. Neosnovan je i žalbeni navod da zabilježba nije bila upisana u zemljišnoj knjizi 9. siječnja 2007. kao i da je stavljena van snage pravomoćnošću presude P-4938/2014 odnosno 8. siječnja 2016. godine.

18. Naime, predmeta zabilježba je bila na snazi od upisa 3. srpnja 2003., pri čemu je određena do pravomoćnog okončanja parnice ili do drugačije odluke suda (točka 3. rješenja broj P-4217/03 od 18. lipnja 2003.), a upisana zabilježba ne prestaje temeljem zakona već pod uvjetima propisanim odredbom čl. 353. OZ-a i prema kojima do njenog ukidanja dolazi na prijedlog protivnika osiguranja ispunjenjem propisanih uvjeta, odnosno ako je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo ili su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile, tako da više nije potrebna.

19. Kako iz izvadka iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 19. 2. 2024. (str. 197-200 spisa) proizlazi da zabilježba temeljem rješenja broj P-4217/03 od 18. 6. 2003 na 8/18 dijela nekretnine sada u vlasništvu tužitelja i dalje egzistira te nije ukinuta niti brisana, to je neosnovan žalbeni navod tužitelja da je privremena mjera stavljena van snage pravomoćnošću presude P-4938/2014 odnosno 8. siječnja 2016. budući je taj upis prenesen temeljem zapisnika broj Z-47118/2022/11289 te očigledno nije prestala pod uvjetima propisanim odredbom čl. 353. OZ-a.

20. Žalitelj neosnovano ukazuje i na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 221. ZPP-a, kao i na navodnu grubu povredu prava na pristup sudu i obrazloženu odluku, a budući je sud prvog stupnja u sklopu obrazloženja pobijane odluke na jasan, dostatan i razumljiv način odgovorio na sve razloge temeljem kojih je tužitelj osporio ovrhu, pri čemu je tužitelj sukladno odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, mogao utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a kako pravilno ukazuje i prvostupanjski sud.

21. Ograničenje u pogledu razmatranja razloga na kojima se temelji žalba predstavlja legitimno ograničenje koje polazi od nastojanja da se postupci provedu bez odugovlačenja i u razumnom roku (čl. 10. st. 1. ZPP-a) te da se u sklopu postupka odlučivanja o nedopuštenosti ovrhe raspravlja isključivo o razlozima zbog kojih je ovršenik osporio ovrhu. Pri tome je zakonodavac u sklopu ovršnog postupka mogućnost raspravljanja o razlozima žalbe proširio predvidjevši mogućnost ulaganja žalbe i nakon proteka roka pod uvjetima propisanim odredbom čl. 53. OZ-a.

22. Pri tome u odnosu na žalbene navode istaknute u pogledu stečaja zadruge [obrt] s danom 7. srpnjem 2017., valja ukazati da je tuženik ovršni postupak protiv tužitelja pokrenuo temeljem činjenice da je tuženik na temelju ugovora o darovanju stekao pravo vlasništva nekretnine na kojoj je postojala zabilježba zabrane otuđenja, pa navodi o stečaju prednika tužitelja do kojega dolazi nakon upisa u zemljišnjim knjigama, nemaju utjecaja na pravilnost određene ovrhe.

23. U odnosu na žalbeni razlog u pogledu namirenja tražbine u iznosu od 250.000,00 eura, za koji sud prvog stupnja navodi kako je istaknut u navodima tužbe ali ne i u sklopu žalbenog razloga na koji je upućen u parnicu, valja primijetiti da je u prvostupanjskom postupku proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem u sklopu kojega je analiziran i navod o predmetnoj uplati, te iz provedenog postupka ne proizlazi da bi se taj novčani iznos (dogovoren kao javnobilježnički polog u sklopu nagodbe sklopljene 21. 4. 2005. između tuženika i Stanograd zadruge) odnosio na nekretninu u vlasništvu tužitelja koja je predmetom ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Ovr-11186/2016 (suvlasnički dio od 8/18 dijela 3. suvlasnčkog dijela etažnog vlasništva E-3 nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poslovnog prostora u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 73,74 čm) već na suvlasnički omjer nekretnina u dvorištu [adresa] upisanih u tom zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ali poslovnog prostora u prizemlju, dvorištu, prvom katu i podrumu dvorišne zgrade površine 241,91 m2, poslovnog prostora u prizemlju dvorišne zgrade površine 146,08 m2, poslovnog prostora u prvom katu dvorišne zgrade površine 68,75 m2 i poslovnog prostora u prvom katu dvorišne zgrade površine 45,75 m2.

24. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP) pri čemu niti žalitelj ne osporava visinu dosuđenog troška.

25. Slijedom iznijetih razloga je valjalo je žalbu tužitelja primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić