Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3209/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TDP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-80/2019 od 9. travnja 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice TDP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-80/2019 od 9. travnja 2024. godine u točki I. presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 253,64 EUR, i u točki III. presude.

II. Odbija se žalba tuženika Generali osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-80/2019 od 9. travnja 2024. godine u točki I. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.148,64 EUR, i u točki IV. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.352,20 EUR, zajedno sa zateznom kamatom.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-80/2019 od 9. travnja 2024. godine u točki II. presude i u točki IV. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.352,20 EUR do iznosa od 2.872,22 EUR (za iznos od 520,02 EUR), i sudi: 1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 121,99 EUR na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na:

- iznos od 12,67 EUR od 26.06.2016. pa do isplate,

- iznos od 46,45 EUR od 27.10.2016. pa do isplate,

- iznos od 3,40 EUR od 27.10.2016. pa do isplate,

- iznos od 53,09 EUR od 11.01.2017. pa do isplate,

- iznos od 6,38 EUR od 11.01.2017. pa do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice TDP za naknadu parničnog troška u iznosu od 520,02 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice TDP za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 322,23 EUR.

V. Odbija se zahtjev tuženika Generali osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1b, 10000 Zagreb, OIB:10840749604, da tužiteljici TDP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 2.148,64 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 06.09.2016. do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za više zatraženo u iznosu od 253,64 Eura tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1b, 10000 Zagreb, OIB:10840749604, da tužiteljici TDP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja isplati ukupni iznos od 121,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućima na:

- iznos od 95,44 kn/12,67 eur od 26.06.2016. pa do isplate,

- iznos od 350,00 kn/46,45 eur od 27.10.2016. pa do isplate,

- iznos od 25,63 kn/ 3,40 eur od 27.10.2016. pa do isplate,

- iznos od 400,00 kn/ 53,09 eur od 11.01.2017. pa do isplate,

- iznos od 48,10 kn/ 6,38 eur od 11.01.2017. pa do isplate.

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1b, 10000Zagreb OIB:10840749604, da tužiteljici TDP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja isplati iznos od 132,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 06.09.2016. do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

IV Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1b, 10000 Zagreb, OIB:10840749604, da tužiteljici TDP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.872,22 Eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od presuđenja 9. travnja 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 253,00 EUR s osnove naknade neimovinske štete, protiv točke III. prvostupanjske presude (troškovi prijevoza) te protiv točke IV. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen u cijelosti zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka žalbu podnosi tužiteljica. Naime, tužiteljica ističe kako prvostupanjski sud nije utvrdio naknadu neimovinske štete u ispravnom iznosu, uzimajući u obzir povredu prava osobnosti tužiteljice te utjecaj te povrede na svakodnevni život tužiteljice. Tužiteljica ističe da, iako je tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete usvojen u pretežnom dijelu, nije odmjerena pravična novčana naknada te da nedostaje adekvatno obrazloženje zašto je sud utvrdio naknadu u dosuđenom iznosu. Tužiteljica smatra da dosuđena naknada ne ispunjava satisfakciju za tužiteljicu. Tužiteljica smatra da je naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pravilno utvrđena. Nadalje, tužiteljica smatra da joj je neosnovano odbijen zahtjev s osnove imovinske štete za troškove prijevoza. Naime, tužiteljica ističe da je, budući da je njeno liječenje trajalo preko dvije godine, jasno i notorno da tužiteljica mora nekako doći s jednog mjesta na drugo, tj. s mjesta njezinog prebivališta do zdravstvene ustanove u kojoj se tužiteljica liječi, a svaki takav transport nesporno iziskuje troškove (gorivo, trošak javnog prijevoza, naknada osobi koja ju prevozi i sl.), dakle, jasno je da je tužiteljica imala troškove prijevoza koje potražuje. Tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 223. ZPP-a prilikom odlučivanja o troškovima prijevoza. Naposljetku, tužiteljica ističe kako prvostupanjski sud neosnovano nije tužiteljici priznao trošak odštetnog zahtjeva niti trošak pristupa na ročište za objavu presude. Također tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te pogrešno utvrdio omjer uspjeha u sporu. Nadalje, kod tako utvrđenog omjera se ne umanjuje trošak sudskih pristojbi i trošak vještačenja, budući da tužiteljica ima pravo na te troškove u punom iznosu, neovisno o omjeru uspjeha u sporu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 322,23 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 72,23 EUR.

3. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.148,64 EUR s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete, protiv točke II. prvostupanjske presude (troškovi liječenja) te protiv točke IV. prvostupanjske presude (odluka o troškovima postupka) žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tuženik ističe da obrazloženje presude nije u skladu sa čl. 338 st. 4. Zakona o parničnom postupku, a koji propisuje sve što obrazloženje jedne presude treba sadržavati. Tuženik ističe kako je on u mirnom postupku za naknadu štete isplatio tužiteljici iznos od 15.000,00 kn, međutim, sud prvog stupnja pogrešno navodi kako je tuženik isplatio tužiteljici samo iznos od 7.500,00 kn, a što nije točno te je među strankama bilo nesporno da je tuženik isplatio iznos od 15.000,00 kn. Tuženik prigovara nalazima i mišljenjima medicinskih vještaka te smatra da je potrebno provesti novo medicinsko vještačenje po vještacima neurologu i ortopedu. Tuženik ističe da je vještak ortoped Ivica Bandalović pregledao tužiteljicu u nepoznatoj prostoriji, a ne u sudnici, zatim da vještak svoj nalaz temelji na podacima koji se ne nalaze u sudskom spisu, već je te podatke vještak dobio neposredno od tužiteljice. Nadalje, vještak je pregledom „uz zid“ utvrdio umanjenje pokretljivosti vratne kralježnice tužiteljice, a u spisu se nalaze nalazi brojnih liječnika medicinske struke (TD, HD, AD) koji su, tijekom liječenja tužiteljice, ustanovili da kod tužiteljice nema ograničenja pokretljivosti vratne kralješnice. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom tužiteljice. Nadalje, tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka neurokirurga Mire Jurinovića, a također iz razloga da je isti u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom. Slijedom navedenog, pogrešno je utvrđen stupanj umanjenja životne aktivnosti tužiteljice, a posljedično je utvrđena i previsoka naknada neimovinske štete. Tuženik smatra i da je sud prvog stupnja pogrešno odredio tijek zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva te da kamata teče tek od završetka liječenja tužiteljice. Nadalje, tuženik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio troškove liječenja tužiteljice, budući da je tužiteljica dužna liječenje obaviti u javnim bolnicama, a gdje je sve besplatno. Naposljetku, tužitelj ističe da je pogrešno primijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a te je omjer uspjeha tužiteljice u parnici pogrešno obračunat. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje s uputom prvostupanjskom sudu da se provede novo vještačenje po novim vještacima ortopedske i neurološke struke, a podredno predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se obveže tužiteljica da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 20. veljače 2024. godine (list 185-186 spisa), za isplatu iznosa od 2.656,99 EUR, i to na ime: neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužiteljice te imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 2.402,28 EUR, imovinske štete s osnove troškova liječenja iznos od 121,99 EUR te imovinske štete s osnove troškova prijevoza radi odlaska na liječenje iznos od 132,72 EUR, a koja šteta je nastala kada je osiguranik tuženika, upravljajući automobilom, naletio na minibus u kojem se tužiteljica nalazila kao suputnik, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu upućuje tuženik u svojoj žalbi.

7.1. Naime, parnične stranke su u tijeku postupka jasno istaknule da je tuženik tužiteljici, na ime pretrpljene neimovinske štete, u mirnom postupku za naknadu štete isplatio novčani iznos od 15.000,00 kn, tj. iznos od 1.990,84 EUR, od čega je iznos od 7.500,00 kn isplaćen prije pokretanja parničnog postupka, dana 13. listopada 2016., a kako to proizlazi iz navoda iznesenih u tužbi (list 3 spisa), dok je daljnji iznos od 7.500,00 kn isplaćen nakon pokretanja parničnog postupka, dana 5. ožujka 2019., a kako to proizlazi iz navoda iznesenih u podnesku tužiteljice od 8. ožujka 2019. (list 61 spisa).

7.2. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (str. 7. prvostupanjske presude), prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade koja pripada tužiteljici s osnove pretrpljene neimovinske štete, utvrđuje da ista iznosi 3.000,00 EUR te ju umanjuje za već isplaćenih 1.000,00 EUR te tužiteljici s te osnove dosuđuje iznos od 2.000,00 EUR.

7.3. Međutim, osnovano tuženik ističe da tužiteljici nije isplaćen iznos od 1.000,00 EUR, već iznos od 1.990,84 EUR, a što je u postupku i nesporno utvrđeno među strankama. Takvim propustom je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud nije cijenio ispravan iznos kojeg je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete, premda je ispravan iznos bio naveden u tijeku postupka, a radi čega presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici, tj. činjenici nespornog iznosa neimovinske štete isplaćenog u mirnom postupku za naknadu štete.

7.4. Dakle, u pogledu usvojenog tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete iz točke I. prvostupanjske presude postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Međutim, usprkos takvoj povredi, a koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 3 ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja smatra da se prvostupanjska presuda u pogledu dosuđene neimovinske štete valja potvrditi. Naime, prvostupanjski sud je dosudio pravičnu novčanu naknadu u ispravnom iznosu, usprkos počinjenoj bitnoj povredi. Naime, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je pravična novčana naknada zapravo dosuđena u ispravnom iznosu, a što će ovaj sud dodatno obrazložiti u nastavku presude.

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

9. U žalbenoj fazi postupka je sporno umanjenje životne aktivnosti tužiteljice, a koje je posljedica predmetnog štetnog događaja. Naime, tuženik smatra da su vještaci dr. Ivica Bandalović (ortoped) i dr. Miro Jurinović (neurokirurg) pogrešno utvrdili da je tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, životna aktivnost umanjena u omjeru od 7%, budući da tuženik smatra kako takvo umanjenje nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji koju je dostavila tužiteljica. Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu pretrpljene neimovinske štete.

10. Također je sporno ima li tužiteljica, radi predmetnog štetnog događaja, pravo na troškove liječenja te troškove prijevoza radi odlaska na liječenje.

11. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 26. lipnja 2016. godine, došlo do prometne nezgode u Žaboriću, na kolniku državne ceste D-8, kada je osiguranik tuženika FD, upravljajući teretnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], prepriječio put minibusu registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao OD, a potom je došlo do sudara dvaju navedenih vozila te minibus je od siline udara odbačen na kamensko- betonski zid

- da se u minibusu, kao putnik, nalazila tužiteljica te je, u opisanoj prometnoj nezgodi, zadobila tjelesne ozljede

- da je tužiteljica, radi predmetnog štetnog događaja, zadobila sljedeće ozljede: nagnječenje desne potkoljenice sa krvnim podlijevom i trzajnu ozljedu vrata

- da su tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, trajno oštećeni šesti i sedmi živčani vratni korijenovi

- da je kod tužiteljice, radi predmetnog štetnog događaja, prisutna umanjena pokretljivost vrata u lakšem stupnju

- da skoliotično držanje tužiteljice, tj. iskrivljenje kralješnice, nije u korelaciji sa ozljedama koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti od 7%,

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana i manjeg intenziteta u trajanju od četiri tjedana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku prometne nezgode u trajanju od nekoliko sekundi, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od trideset dana

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 28 sati, tj. 2 sata dnevno kroz dva tjedna

- da će tužiteljica, radi predmetnih ozljeda, morati ulagati veći napor pri radnjama gdje se iziskuje upotreba šake, i to više lijeve šake

- da će tužiteljica, radi predmetnih ozljeda, imati smetnje kod podizanja tereta na visinu iznad glave

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mire Jurinovića, doktora neurokirurga, danog na ročištu dana 3. ožujka 2022. (list 90-92 spisa) proizlazi da, iz neuroloških nalaza koji prileže spisu, tužiteljica trpi bol u vratu te osjeti trnce u rukama. Utvrđeno je da je mišićna snaga šaka slabija te da je test istezanja živčanog spleta za ruku pozitivan. Kada je tužiteljica prvi put radila EMNG (elektromioneurografiju), ustanovljena je srednje teška lezija (oštećenje) i to subakutna za šeste i sedme živčane vratne korjenove obostrano, više za sedmi živčani korijen lijevo. Prilikom ponovljenih EMNG-a, tužiteljici je označeno oštećenje ranije navedenih živčanih korjenova kao subkronično i konačno kronično. Dakle, tužiteljici je trajno oštećeno tjelesno zdravlje u vidu oštećenih živčanih korjenova u predmetnom štetnom događaju. Vještak zaključuje da je kod tužiteljice prisutno umanjenje životne aktivnosti od 4%.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivice Bandalovića, doktora ortopeda, danog na ročištu dana 10. svibnja 2022. (list 97-100 spisa), proizlazi da je toga dana fizički pregledao tužiteljicu. Vještak je utvrdio da je kod tužiteljice umanjena prednja i stražnja lezija vrata tj. prednje i stražnje sagibanje vrata i to za nekoliko centimetara. Nadalje, lateralna fleksija ili sagibanje sa strane je također umanjeno i to u usporedbi više lijevo. Tzv. sagitalna gibljivost tj. sagibanje u okomitoj razini prema naprijed i straga je također minimalno umanjeno. Slijedom navedenog, vještak je zaključio da kod tužiteljice postoji umanjena pokretljivost vrata u lakom stupnju. Vještak zaključuje da je kod tužiteljice prisutno umanjenje životne aktivnosti od 5% te da, kada se to zbroji sa umanjenjem od 4% kojeg je utvrdio vještak Jurinović, sveukupno umanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 9%

14. Podneskom od 10. svibnja 2022. godine (list 107-109 spisa), tuženik je prigovarao navedenim nalazima i mišljenjima. Prvenstveno, tuženik ističe kako je dr. Ivica Bandalović pregledao tužiteljicu, ali bez da je izvršio uvid u osobni zdravstveni karton tužiteljice. Nadalje, tuženik ističe da je nalaz dr. Bandalovića u suprotnosti sa zdravstvenom dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Naime, nalazi doktora TD, HD i AD upućuju kako kod tužiteljice nema ograničenja pokretljivosti vrata, dok dr. Bandalović utvrđuje ograničenje pokretljivosti vrata. Stoga tuženik smatra da je vještak pogrešno utvrdio da je kod tužiteljice ograničena pokretljivost vrata ili takvo utvrđenje nije vezano sa predmetnim štetnim događajem. Nadalje, tuženik smatra kako kronične degenerativne promjene živaca C6 i C7 ne opravdavaju umanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 4%, a kako je to utvrdio dr. Miro Jurinović. Tuženik predlaže da se provede novo medicinsko vještačenje po novim vještacima.

15. Na ročištu održanom dana 19. listopada 2022. (list 138-140 spisa) saslušani su vještaci Ivica Bandalović i Miro Jurinović, radi očitovanja na prigovore tuženika i radi usuglašavanja nalaza u pogledu smanjenja životne aktivnosti tužiteljice. Vještak Bandalović ističe kako tuženik prigovara da drugi razni specijalisti nisu našli umanjenu pokretljivost vrata kod tužiteljice. Međutim, vještak navodi kako je točno i detaljno rasčlanio koji su pokreti umanjeni kod tužiteljice. Također ističe da je riječ o lakom stupnju umanjene pokretljivosti. Ističe i da je pogledao zdravstveni karton tužiteljice koji datira od veljače 2008. te da se u kartonu ne navodi niti jedna druga ozljeda vrata, osim ozljede vrata iz predmetnog štetnog događaja. Naposljetku, vještaci Bandalović i Jurinović su se usuglasili da je kod tužiteljice prisutno opće umanjenje životne aktivnosti od 7%, kada se uzmu u obzir i umanjena pokretljivost vrata tužiteljice i živčana oštećenja koja trpi tužiteljica.

16. Podneskom od 19. listopada 2022. godine (list 143-145 spisa), tuženik je ponovo prigovarao navedenim nalazima i mišljenjima i njihovoj dopuni. Prije svega, tuženik ističe kako spisu prileži zdravstveni karton tužiteljice s početnim datumom 7. veljače 2008. s početnom dijagnozom SKOLIOZA – iskrivljenje kralješnice. Ta dijagnoza upućuje da su kod tužiteljice promjene na kralješnici bile prisutne i prije predmetnog štetnog događaja, a radi čega je potrebno utvrditi koji je doprinos te dijagnoze u ozljedama koje je pretrpjela tužiteljica. Stoga tuženik predlaže da se pribavi kompletan zdravstveni karton tužiteljice. Nadalje, tuženik smatra kako vještak Bandalović nije logično i uvjerljivo odgovorio na pitanje kako je moguće da su brojni drugi doktori utvrdili da kod tužiteljice nema ograničenja pokretljivosti vratne kralješnice, a i kako kako kronične degenerativne promjene živaca C6 i C7 ne opravdavaju umanjenje životne aktivnosti tužiteljice. Tuženik i dalje predlaže da se provede novo medicinsko vještačenje po novim vještacima.

17. Na ročištu održanom dana 9. listopada 2023. (list 172-173 spisa) saslušani su vještaci Ivica Bandalović i Miro Jurinović, radi očitovanja na prigovore tuženika. Vještaci ističu kako su sada pregledali cjelokupni medicinski karton tužiteljice, a iz kartona ne proizlazi da je prije ili nakon predmetnog štetnog događaja imala neke druge ozljede ili bolesti u području vratnog segmenta. Ostaju kod svoje procjene umanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 7%. Vještaci ističu da je kod tužiteljice u šesnaestoj godini života zamijećeno skoliotično držanje, a kako to proizlazi iz zdravstvenog kartona. Međutim, skolioza tužiteljice nema nikakve veze s vratnom kralješnicom, već se to odnosi na prsnu kralježnicu. Skolioza tužiteljice predstavlja strukturne promjene na kralješnici, a umanjena pokretljivost vrata tužiteljice nije strukturna promjena. Dakle, navedena dijagnoza skolioze nije povezana s ozljedama koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

18. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalazi i mišljenja vještaka Ivice Bandalovića i Mire Jurinovića, kao i njihove dopune, su stručni, jasni, obrazloženi, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Nadalje, vještaci su u tijeku prvostupanjskog postupka jasno otklonili sve prigovore tuženika. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni navod tuženika da je potrebno provesti novo medicinsko vještačenje u ovom postupku.

19. Valja se posebno osvrnuti i na žalbeni navod tuženika kako se u spisu nalaze nalazi brojnih liječnika medicinske struke (TD, HD, AD) koji su, tijekom liječenja tužiteljice, ustanovili da kod tužiteljice nema ograničenja pokretljivosti vratne kralješnice, a što je suprotno od utvrđenja vještaka Ivice Bandalovića. Naime, vještak je osobno i detaljno pregledao tužiteljicu i utvrdio umanjenu pokretljivost vrata, a koju je povezao sa predmetnim štetnim događajem jer tužiteljica prije ili nakon predmetnog štetnog događaja nije imala neke druge ozljede ili bolesti u području vratnog segmenta. Također u spisu se nalazi više nalaza drugih doktora koji su pregledali tužiteljicu i utvrdili umanjenu pokretljivost vrata. Naprimjer, iz nalaza dr. SD (list 39 spisa) proizlazi da je PVM vrata tužiteljice dosta napeta, dok iz nalaza dr. ŽD (list 20 spisa) proizlazi da su kod tužiteljice limitirane kretnje u cervikalnom segmentu. Dapače, čak i dr. HD, a na čiji se nalaz poziva tuženik, preporučuje tužiteljici u svom nalazu vježbe koje imaju za cilj povećanje pokretljivosti u blokiranom segmentu (list 30 spisa). Slijedom navedenog, osim što je vještak detaljno pregledao tužiteljicu i utvrdio umanjenu pokretljivost vrata, u spisu itekako postoji medicinska dokumentacija koja upućuje na isti zaključak. Dakle, nije osnovan žalbeni navod tuženika da tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, nije umanjena pokretljivost vrata.

20. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

20.1. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.990,84 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 7%, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljica morati ulagati veći napor pri radnjama gdje se iziskuje upotreba šake, ali i pri radnjama kod podizanja tereta na visinu iznad glave, a što nedvojbeno predstavlja narušenje kvalitete života tužiteljice. Također valja uzeti u obzir i činjenicu da je tužiteljica osoba mlade životne dobi (rođena je 1991.), a radi čega ju smanjenje životne aktivnosti teže pogađa u odnosu na osobu srednje i starije životne dobi. Sve te okolnosti opravdavaju da se pravična novčana naknada utvrdi u iznosu od 3.990,84 EUR.

20.3. Od utvrđene pravične novčane naknade u iznosu od 3.990,84 EUR valja oduzeti nesporno isplaćeni iznos kojeg je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Ponavlja se kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je od utvrđenog iznosa neimovinske štete nije oduzeo ispravan iznos koji je tužiteljici isplaćen u mirnom postupku, a radi čega prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici iznosa neimovinske štete isplaćenog u mirnom postupku za naknadu štete. Međutim, kada se od pravične novčane naknade koju je utvrdio ovaj sud drugog stupnja u iznosu od 3.990,84 EUR oduzme ispravan nesporno isplaćeni iznos od 15.000,00 kn, tj. 1.990,84 EUR, proizlazi da tužiteljici valja dosuditi, na ime neimovinske štete, iznos od 2.000,00 EUR, a koji iznos je dosudio i prvostupanjski sud.

20.4. Naime, osim što sud prvog stupnja nije cijenio ispravan nesporno isplaćeni iznos, sud prvog stupnja je, pogrešnom primjenom materijalnog prava, pravičnu novčanu naknadu utvrdio u preniskom iznosu od 3.000,00 EUR. Dakle, kada se pravična novčana naknada utvrdi u ispravnom iznosu i kada se cijeni ispravan nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku za naknadu štete, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužiteljici na ime neimovinske štete, iznos od 2.000,00 EUR, usprkos što je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te je pogrešno primijenio materijalno pravo.

21. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 28 sati, osnovan je i tužbeni zahtjev u pogledu imovinske štete za naknadu tuđe pomoći i njege u iznosu od 148,64 EUR, tj. 5,31 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.

22. Stoga je, primjenom odredbe iz čl. 373a. st. 1. toč 2. i st. 3. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.148,64 EUR.

23. Neosnovano tužiteljica ističe da joj je, na ime naknade neimovinske štete, trebao biti isplaćen veći iznos. Dakle, kada se uzme u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju te nesporni iznos koji joj je isplaćen u mirnom postupku za naknadu štete, tužiteljici je ispravno dosuđen iznos od 2.000,00 EUR. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 253,64 EUR.

24. Što se tiče dosuđenog iznosa u pogledu troškova liječenja tužiteljice u iznosu od 121,99 EUR (točka II. prvostupanjske presude), žalba tuženika je u tom pogledu osnovana.

24.1. Naime, tužiteljica potražuje iznos od 121,99 EUR na ime troškova liječenja, a koje troškove potkrjepljuje računima koje dostavlja u spis (list 46-49 spisa). Uvidom u te račune proizlazi da se isti odnose na specijalističke preglede koje je tuženica obavila, točnije trošak EMNG-a, te na trošak lijekova.

24.2. Međutim, kako to osnovano ističe i tuženik, ako je tužiteljica obavila preglede u institucijama izvan sustava HZZO-a, potrebno je utvrditi da su takvi pregledi bili nužni i neophodni, a isto ne proizlazi iz stanja spisa. Također je bilo bitno utvrditi da su lijekovi kupljeni u svrhu liječenja predmetnih ozljeda, a isto također ne proizlazi iz stanja spisa.

24.3. Dakle, iz stanja spisa ne proizlazi da su obavljeni specijalistički pregledi bili nužni i neophodni te da se nije moglo čekati na pregled u institucijama unutar sustava HZZO-a, a također ne proizlazi da su lijekovi kupljeni radi narušenja zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaja.

25. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u iznosu od 121,99 EUR na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja.

26. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u pogledu prouzročenih troškova prijevoza u iznosu od 132,72 EUR (točka III. prvostupanjske presude) te se s takvom ocjenom slaže i drugostupanjski sud, a radi čega je žalba tužiteljice u tom pogledu nije osnovana.

26.1. Naime, tužiteljica svoj zahtjev temelji isključivo na tome da je nekako morala doći od mjesta njezinog prebivališta do zdravstvene ustanove u kojoj se liječila te da svaki takav transport nesporno iziskuje troškove. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da su troškovi prijevoza stvarno nastali tužiteljici, tj. tužiteljica ne prilaže nikakvu materijalnu dokumentaciju (putne karte, računi i sl.), a iz koje bi proizlazilo da je imala troškove prijevoza radi odlaska na liječenje.

27. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete s osnove troškova prijevoza radi odlaska na liječenje.

28. Tužiteljica je potraživala zateznu kamatu na iznos prouzročene neimovinske štete i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege od sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od dana 6. rujna 2019., a što je u skladu s čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako tuženik nije nadoknadio tužiteljici cjelokupnu štetu u mirnom postupku, tužiteljica ima pravo tražiti zateznu kamatu na neisplaćeni dio naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da zatezna kamata teče od dana završetka liječenja tužiteljice, uzevši u obzir odredbe čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a.

29. Tužiteljica i tuženik ističu u svojim žalbama kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, pogrešno utvrdivši da je uspjeh tužiteljice u sporu 80%.

29.1. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.656,99 EUR, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 2.148,64 EUR, a nije osnovan u iznosu od 508,35 EUR.

29.2. Prilikom donošenja odluke o troškovima, a budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

29.3. Međutim, tuženik nije u tijeku postupka osporavao svoju odgovornost za štetni događaj, radi čega tužiteljica nije morala dokazivati osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, već samo visinu pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju. U takvim okolnostima, konačni postotak uspjeha se ocjenjuje samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tj. razmatra se samo kvantitativni uspjeh u postupku.

29.4. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 2.148,64 EUR, a nije osnovan u iznosu od 508,35 EUR, tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu s 80%, a tuženik s 20 %, a to predstavlja i konačni uspjeh stranaka u sporu. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužiteljice oduzme s uspjehom tuženika (80% - 20% = 60%), tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 60%, dok je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je razmjerni uspjeh tužiteljice 80%. Stoga je žalbe tuženika u tom pogledu osnovana, budući da je omjer uspjeha pogrešno utvrđen na štetu tuženika.

30. Tužiteljica smatra da joj prvostupanjski sud neosnovano nije priznao sastav odštetnog zahtjeva od 5. listopada 2016. i trošak pristupa na ročište za objavu presude, održanog 9. travnja 2024. Tužiteljica također smatra da se trošak sudskih pristojbi i trošak provedenog vještačenja razmjerno ne umanjuju prema čl. 154. st. 2. ZPP-a, već se ti troškovi priznaju u punom iznosu.

30.1. Uvidom u troškovnik tužiteljice (list 187 spisa) proizlazi da ona potražuje trošak parničnog postupka u iznosu od 3.690,28 EUR, od čega se iznos od 3.200,00 EUR odnosi na trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice, iznos od 345,08 EUR se odnosi na trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje, a iznos od 145,20 EUR se odnosi na trošak sudske pristojbe za tužbu i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljici priznat gotovo cjelokupni trošak u iznosu od 3.590,28 EUR, a koji priznati trošak je sud prvog stupnja razmjerno umanjio, uzevši u obzir da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 80%. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 2.872,22 EUR. Tužiteljici jedino nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, održanog 9. travnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR. Osnovano tužiteljica ističe da joj je navedeni trošak trebao biti priznat, budući da je njezin punomoćnik pristupio na navedeno ročište (list 191 spisa), a trošak te radnje je i priznat odredbom Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa).

30.2. Međutim, kao što je navedeno, tužiteljici su se troškovi postupka trebali dosuditi u razmjernom dijelu od 60%, a ne 80%. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 60 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak (uključujući i trošak ročišta za objavu kojeg sud drugog stupnja priznaje) i trošak sudskih pristojbi s 3.345,20 EUR na 2.007,12 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 345,08 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se troškovi vještačenja trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. S druge strane, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, u slučajevima kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, se dosuđuje razmjerno uspjehu u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev- 1312/2024-2).

30.3. Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.352,20 EUR (razmjeno sniženi trošak odvjetničkih radnji i sudskih pristojbi + puni trošak medicinskog vještačenja). S druge strane, trošak u iznosu od 520,02 EUR, a kojeg je neosnovano dosudio prvostupanjski sud, valja odbiti.

30.4. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od postupka u iznosu od 2.352,20 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, dok je, primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 520,02 EUR.

31. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. ZPP-a (odluka o trošku postupka) i iz čl. 373a. st. 1. toč 2. i st. 3. ZPP-a (zahtjev u pogledu neimovinske štete) odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki III. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

32. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njezine žalbe. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom nije uspjela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

33. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je žalbom pobijao dosuđeni iznos od 2.148,64 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i dosuđeni iznos od 121,99 EUR na ime naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 121,99 EUR. Također je tuženik djelomično uspio sa žalbom u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka. Međutim, prema ocjeni ovog suda, tuženik je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu u pogledu glavnog potraživanja, dok njegov uspjeh u pogledu troškova postupka nije razmatran jer je riječ o sporednom potraživanju. Slijedom navedenog, valja odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe i odlučiti kao u točki V. drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić