Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3257/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika-protutužitelja CA iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku iz Kaštel Kambelovca, radi ispražnjenja i predaje, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika NA protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3378/2017. od 10. lipnja 2019. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika NA kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3378/2017. od 10. lipnja 2019.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

"I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

"1.Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana iseliti iz stana vlasništvo tužitelja- protutuženika, a koji stan se nalazi na III. katu stambeno poslovnog objekta u [adresa], u [adresa]., tip stana C, površine 41,99 m2, a koji stan predstavlja posebni dio čest. zgr. [katastarska čestica], sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ga slobodnog od osoba i stvari prepustiti u posjed i vlasništvo tužitelja- protutuženika.

2.Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 110.286,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na iznos od:

-1.656,00 kn teče od 15. listopada 2010. g. do isplate,

-1.656,00 kn teče od 15. studenoga 2010. g. do isplate,

-1.656,00 kn teče od 15. prosinca 2010. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. siječnja 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. veljače 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. ožujka 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. travnja 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. svibnja 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. lipnja 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. srpnja 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. kolovoza 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. rujna 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. listopada 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. studenog 2011. g. do isplate,

-1.671,75 kn teče od 15. prosinca 2011. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. siječnja 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. veljače 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. ožujka 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. travnja 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. svibnja 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. lipnja 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. srpnja 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. kolovoza 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. rujna 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. listopada 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. studenog 2012. g. do isplate,

-1.689,75 kn teče od 15. prosinca 2012. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. siječnja 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. veljače 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. ožujka 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. travnja 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. svibnja 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. lipnja 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. srpnja 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. kolovoza 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. rujna 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. listopada 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. studenog 2013. g. do isplate,

-1.703,25 kn teče od 15. prosinca 2013. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. siječnja 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. veljače 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. ožujka 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. travnja 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. svibnja 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. lipnja 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. srpnja 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. kolovoza 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. rujna 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. listopada 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. studenog 2014. g. do isplate,

-1.716,75 kn teče od 15. prosinca 2014. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. siječnja 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. veljače 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. ožujka 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. travnja 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. svibnja 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. lipnja 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. srpnja 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. kolovoza 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. rujna 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. listopada 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. studenog 2015. g. do isplate,

-1.710,00 kn teče od 15. prosinca 2015. g. do isplate,

-1.719,00 kn teče od 15. siječnja 2016. g. do isplate,

-1.719,00 kn teče od 15. veljače 2016. g. do isplate,

-1.719,00 kn teče od 15. ožujka 2016. g. do isplate."

II. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik stana koji se nalazi na III. katu stambeno-poslovnog objekta u [adresa]., tip stana C, površine 41,99 m2, koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se ovlašćuje tuženik-protutužitelj temeljem presude postići uknjižbu prava vlasništva navedenog stana na svoje ime, za cijelo, u zemljišnim knjigama ovog suda.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku u roku od 15 dana isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime parničnog troška iznos od 31.093,75 kn."

2. Protiv navedene presude tužitelj-protutuženik NA (dalje: tužitelj) je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 125/13, 70/19 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači, odnosno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik-protutužitelj CA (dalje: tuženik) nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku presudom ovog suda posl. br. Gž-3524/2019-2 od 15. listopada 2019. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-506/2024-2 od 30. travnja 2024. ukinuta je odluka ovog suda i predmet vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje da je ista opterećena bitnom povredom odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu II posl. br. P-441/08. od 28. siječnja 2009. u pravnoj stvari tužitelja NA i dr. protiv tuženika Tehnika d.o.o. Split, radi utvrđenja prava vlasništva, tamo tuženiku naloženo da preda tužitelju jednosobni stan koji se nalazi na trećem katu stambeno poslovnog objekta u [adresa], u [adresa], tip stana C, površine 41,99 m2, koji predstavlja posebni dio zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem [katastarska čestica](3 (kčbr. [katastarska čestica]) u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari, te ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tog stana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Omišu na ime tužitelja, uz brisanje prava vlasništva tamo tuženika s navedenog stana, a navedena je presuda u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-57/10. od 7. srpnja 2011.,

- da je ovdje tuženik u navedenom postupku sudjelovao u svojstvu umješača na strani tuženika Tehnika d.o.o. Split,

- da je prodavatelj Tehnika poduzeće za inženjering u građevinarstvu i marketing iz Splita, zastupano po direktoru PA, ugovorom o prodaji od 26.11.1992. prodalo kupcu ČA iz [adresa] dvosobni stan u [adresa], N [adresa], treći kat, ukupne neto površine od 41,99 m2 u zgradi upisanoj kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 52.487 DEM, te je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti 2. prosinca 1992., te je stan predan tuženiku u posjed prema zapisniku o primopredaji od 13. rujna 1993.,

- da tužitelj nije platio aneksom ugovora povišenu cijenu za sporni stan, radi čega je ugovor o udruživanju sredstava između njega i prodavatelja raskinut i stan prodan ovdje tuženiku, koji nije bio obaviješten o tome što je prije bilo sa stanom i tužiteljem,

- da je dežurni policijski inspektor u spornom stanu zatekao tuženika koji mu je izrijekom priznao da je on skinuo sudski pečat sa ulaznih vrata spornog stana jer je u posjedu na temelju ugovora o kupoprodaji, i to od prije nego što je na ulazna vrata postavljen sudski pečat (a ne da je uselio u stan skinuvši sudski pečat, kako citira Vrhovni sud RH).

8. Odredbom čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, dalje: ZOVO), koji je, na temelju čl. 396. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV), bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora tuženika i tvrtke „Tehnika“ i useljenja tuženika u sporni stan propisano je, da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

9. Nesporno je, da tuženik (kao niti tužitelj) nije ishodio upis svog vlasništva u zemljišnu knjigu.

9.1. Ukoliko ne ishodi uknjižbu, kupac nekretnine, uz ispunjenje ostalih pretpostavki, propisanih odredbama čl. 28-30 ZOVO, može steći pravo vlasništva dosjelošću.

10. Na temelju prethodno navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio, da je tuženik, kojem je stan predao investitor, a nije bio upoznat o ranijem ugovoru s tužiteljem, te je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, stekao vlasništvo spornog stana, pri čemu se pozvao na čl. 159. st. 2. ZV.

10.1. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je, da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom koji ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a stavkom 2. istog članka, da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (člankom 28. st. 2. ZOVO propisana pretpostavka jest deset godina savjesnog i zakonitog posjeda nekretnine).

10.2. Člankom 18. st. 1 ZV propisano je, da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, stavkom 2., da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a posjed tako pribavljen, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je prema stavku 3., posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Savjestan posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika.

11. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li tuženik bio savjestan posjednik spornog stana kroz zakonom propisano vrijeme.

12. Naime, s obzirom na to, da se u konkretnom slučaju radi o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnine, budući da su i tužitelj i tuženik sklopili kupoprodajne ugovore s Tehnikom d.o.o., potrebno je odlučiti o jačem pravu, i to primjenom načela savjesnosti i poštenja i načela zabrane zloupotrebe prava, primjenom pravila da kad su svi kupci savjesni jaču pravnu osnovu ima onaj koji je ishodio upis u zemljišnu knjigu, a ako ni jedan nije ishodio upis u zemljišnu knjigu, jači je u pravu kupac kojem je nekretnina predana u posjed, odnosno da raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu u odnosu na kasnijeg nesavjesnog kupca i ako prodavatelj kasnijem nesavjesnom kupcu preda posjed nekretnine, kao i kad se kasniji nesavjesni kupac upisao kao vlasnik u zemljišnu knjigu.

13. Pogrešno tužitelj u žalbi navodi, da bi činjenica, da je tuženik u parnici provedenoj pred Općinskim sudom u Splitu II sudom pod posl. br. P-441/08. sudjelovao kao umješač, imala za posljedicu intervencijski učinak prema tužitelju, odnosno da bi sud u predmetnoj parnici bio vezan činjeničnim i pravnim utvrđenjima iz te parnice.

14. Odredbom čl. 208. a ZPP uređen je tzv. intervencijski učinak presude prema umješaču na način da umješač može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen.

15. Iz navedenog proizlazi da bi takve prigovore tuženik mogao staviti prema TEHNICI d.o.o., na čijoj se strani umiješao u spor, a ne i prema tužitelju.

16. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio, da po tužitelju istaknuti prigovor da bi u zemljišnim knjigama bila zabilježena privremena mjera kojom je prodavatelju bilo zabranjeno otuđenje stana, nije od utjecaja na ocjenu savjesnosti tuženika kao stjecatelja jer se ta zabrana otuđenja nije odnosila na sporni stan. Privremena mjera donesena je prije pripajanja predmeta, koji je pokrenuo ovdje tužitelj protiv tamo tuženika Tehnika d.o.o. Split, a koji se odnosi na sporni stan, te je prvostupanjski sud zaključio, da se rješenje Z-251/92 od 12. kolovoza 1992. koje je donio Općinski sud u Omišu ne odnosi na stan koji je predmet ove parnice.

17. Kako iz zapisnika s ročišta u predmetu II P 66/92 od 23. rujna 1992. proizlazi da je pripojen predmet po tužba tužitelja NA broj II P 1026/92, proizlazi da se ova zabrana odnosi na sporni stan.

18. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik skinuo sudski pečat s ulaznih vrata spornog stana, ali nakon što mu je stan već bio predan u posjed, uz obrazloženje da je on taj stan kupio te je bio u posjedu i prije postavljanja sudskog pečata, a isti je posjed, prema zapisniku o primopredaji, predan tuženiku 13. rujna 1993.

19. Radi toga je navedenu činjenicu sud pravilno utvrdio, neovisno o iskazima svjedoka koji o takvoj činjenici, s obzirom na protek vremena, ne moraju više imati pouzdana saznanja.

20. Na temelju navedenog sud je zaključio, da je tuženik, koji je stan kupio uz prisustvo odvjetnika i zakonskog zastupnika prodavatelja, da se radilo o novogradnji, da je tuženik bio tek došao iz Njemačke gdje je živio tridesetak godina, u svemu postupao u dobroj vjeri te da nije mogao pretpostaviti da prodavatelj nije vlasnik stana (o čemu je vođen dugotrajni sudski spor između tužitelja i Tehnika d.o.o. te je tek 2009. donesena prvostupanjska, a 2011. drugostupanjska odluka kojom je Tehnici d.o.o. naloženo sporni stan predati tužitelju; tek je tada tuženik sa sigurnošću saznao, da prodavatelj od kojeg je kupio stan, nije bio ovlašten njime raspolagati).

21. U ukidnoj odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-506/2024-2 od 30. travnja 2024. navodi se, da je ovaj sud pogrešno zaključio da se zabrana otuđenja zabilježena u zemljišnoj knjizi nije odnosila na sporni stan, jer suprotno proizlazi iz sadržaja isprava, te da okolnost, da je stjecatelj nekretnine propustio izvršiti uvid u zemljišne knjige, ne isključuje uvijek sama po sebi njegovu savjesnost (poštenje) već se ona procjenjuje kroz sveukupne okolnosti konkretnog slučaja.

22. Za savjesnost posjeda dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži kao svoju temeljem valjanog naslova te je irelevantno to što su posjednici propustili izvršiti uvid u zemljišne knjige budući da ta okolnost sama po sebi ne isključuje savjesnost posjeda kada iz ostalih okolnosti proizlazi da je posjed bio savjestan (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 2426/90 od 15. veljače 1991.).

23. U konkretnom slučaju tuženik je kupio stan u novogradnji, pravni posao se odvijao uz pomoć odvjetnika kojeg je angažirao upravo da bi bio siguran da će biti sve u redu, isplatio je kupovninu u cijelosti i stupio u posjed stana prije nego je stavljen sudski pečat (a svakako je prije toga sklopio ugovor o kupoprodaji, što je odlučno za ocjenu njegove savjesnosti) pa nema mjesta zaključku da bi tuženik bio nesavjestan. Tužitelj je s druge strane odbio isplatiti dio kupovnine za stan te je Tehnika d.o.o. Split raskinuo s njim Ugovor o udruživanju sredstava, te se ne može osnovano zaključiti da bi on bio raniji savjestan kupac, iako je posjed predan tuženiku, jer je tek nakon provedenog postupka protiv Tehnika d.o.o. koja je stan prodala objema stranama u sporu, ista obvezana tužitelju izdati tabularnu ispravu i predati stan u posjed. Tek nakon što nije uspio ostvariti svoju tražbinu od Tehnike d.o.o. (a prema navodima tuženika nije niti pokrenuo postupak ovrhe), tužitelj isto traži od tuženika koji je jednako kao i on, kupio isti stan, ali je platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i uselio u stan pa ovaj sud zaključuje da tuženik ima jače pravo u odnosu na tužitelja.

24. S obzirom na to, da je tuženik već 2003. godine, kada su se ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, stekao vlasništvo spornog stana, osnovano je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik preda stan u posjed i isplati naknade za korištenje stana i prihvaćen protutužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva tog stana.

25. Radi svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić