Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2504/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice, članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Miji Mihelčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ad/1. EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad/2. BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad/3. KP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad/4. mlt. NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po roditeljima EP i BP, ovdje ad/1 i ad/2. tuženicima, svih iz [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužene ad/2. i mlt. tuženika ad/4. protiv presude i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ps-6/2022-51 od 29. siječnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ps-6/2022-71 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene ad/2. BP i mlt. tuženika ad/4. NP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ps-6/2022-51 od 29. siječnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ps-6/2022-71 od 23. svibnja 2025. u odnosu na tuženu ad/2. i mlt. tuženika ad/4.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se 1. do 4. tuženicima da isele i predaju u posjed stan slobodan od osoba i stvari i to: stan koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, k. č. br. [katastarska čestica], trokatna poslovno-stambena zgrada u [adresa], veza KPU 843 podul. površine 529 m2 koja je jeodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelom s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) i to dvosobni stan na prvom katu, 1. ulaz desno, označen sa "B" kao i spremište koje se nalazi u dvorišnom dijelu zgrade.

II Nalaže se 1. do 4. tuženicima da tužiteljici naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 954,63 eura (devetstopedesetčetirieuraišezdesettricenta), u roku od 15 dana.

2. Rješenjem od 23. svibnja 2025. ispravljene su presuda i presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ps-6/2022- 51 od 29. siječnja 2024. u uvodu u vezi naznake datuma donošenje tako da umjesto "29. siječnja 2021." treba stajati "29. siječnja 2024."

3. Protiv navedene presude žale se tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4.

4. Tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. se žale protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08,57/11,48/11,25/13,89/14,70/19,80/22,114/22 i 115/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači i zahtjev tužiteljice odbije uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu, tužiteljica osporava žalbene navode tužene ad/2. i mlt. tuženika ad/4. i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba tužene ad/2. i mlt. tuženika ad/4. je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi iseljenja tuženika ad/1. do ad/3. i mlt. ad/4. i predaju u posjed slobodnog od osoba i stvari i to: stana koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, k. č. br. [katastarska čestica], trokatna poslovno-stambena zgrada u [adresa], veza KPU 843 podul. površine 529 m2 koja je neodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelom s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) i to dvosobni stan na prvom katu, 1. ulaz desno, označen sa "B" kao i spremište koje se nalazi u dvorišnom dijelu zgrade.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, da je s tuženicima ad/1. i ad/3. sklopila Ugovor o najmu predmetnog stana dana 1. listopada 2021. Nadalje nije sporno da je tužiteljica raskinula (pravilno otkazala) navedeni Ugovor o najmu dana 21. srpnja 2022. Konačno, nije ni sporno da u predmetnom stanu žive tuženici ad/2. i ad/3. te mlt. tuženik ad/4.

9. Iz Ugovora o najmu stana od 1. listopada 2021. proizlazi da su ugovorne strane utvrdili najamninu za predmetni stan u iznosu od 400,00 eura (plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja) koji iznos su se najmoprimci obvezali uplaćivati na račun IP i to do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, da je najmodavac predao stan najmoprimcima u posjed s danom zaključenja ugovora, da je ugovor sklopljen na rok od jedne godine.

10. Iz raskida Ugovora o najmu stana od 21. srpnja 2022. proizlazi da je izjavljen raskid Ugovora o najmu stana od 01. listopada 2021. s trenutnim učinkom, s rokom za iseljenje od 8 dana računajući od 21. srpnja 2022. Kao razlog raskida navedeno je da najmoprimci nisu podmirili mjesečnu najamninu za mjesec prosinac 2021. unatoč višekratnim pozivima te što redovito ne plaćaju režijske troškove.

11. S obzirom da tuženik ad/1. nije dao odgovor na tužbu, a poziv za davanje odgovora na tužbu uredno mu je dostavljen, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje su u skladu s dokazima koje je tužiteljica podnijela uz tužbu, sud je na temelju odredbe čl. 331. b ZPP u odnosu na njega donio presudu zbog ogluhe.

12. Kako tuženik ad/1. (i u vrijeme sklapanja Ugovora o najmu zastupnik tada mlt. tuženika ad/3.) nije dao odgovor na tužbu, sud nalazi da je time priznao i prihvatio sve navode iz tužbe, što znači da je priznao da je primio obavijest o raskidu, odnosno otkazu Ugovora o najmu kao i da ne plaća ugovorenu najamninu.

13. Odlučujući o zahtjevu za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana sud prvog stupnja je utvrdio ispunjenje uvjeta za otkaz Ugovora o najmu stana zbog neplaćanja najamnine i drugih troškova vezanih sa stanovanjem (čl. 19. Zakona o najmu stanova - "Narodne novine", broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/11 i 105/20-dalje: ZNS), kao i da je Ugovor o najmu otkazan sukladno čl. 22. st. 4. ZNS slijedom čega su ostvarene sve zakonske pretpostavke na temelju kojih je nastupio otkaz ugovora o najmu, pa se tuženici ad/1. do ad/3. te mlt. ad/4. nalaze u predmetnom stanu bez valjane pravne osnove, kao nepošteni posjednici.

14. Tužena ad/2. je tijekom postupka istaknula prigovor prava na dom.

14.1. Polazeći od utvrđenja da tuženici ad/2. do ad/4. žive u predmetnom stanu od mjeseca listopada 2021, da prema iskazu tužene ad/2. proizlazi da od rođenja živi u [adresa] (rođena je 1984.), da joj u [adresa] žive majka i brat s time da nije uvjerljiva njena tvrdnja da ne zna gdje žive jer da su se nedavno preselili, da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], na kojoj adresi se nalazi stan njenog vjenčanog kuma, te na kraju traži drugi stan (dogovorila je razgledavanje), sud prvog stupnja zaključuje da navedeno govori u prilog da tuženici nemaju trajnu povezanost s predmetnim stanom, da ga ni ne smatraju domom (inače ne bi bili prijavljeni na drugoj adresi i tražili novi stan) zbog čega nije bilo ni potrebno provoditi test razmjernosti.

15. Stoga, primjenom odredbe čl. 22. st. 4. ZN prihvaća zahtjev tužiteljice, i odlučuje kao u izreci.

16. Odluka suda prvog stupnja u odnosu na tuženu ad/2. i mlt. tuženika ad/4. je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

17. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

18. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. u svojoj žalbi.

19. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje donošenjem pobijane presude pravilno primijenio materijalno pravo,

20. Vezano za žalbene navode kojima tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. ističu da nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tuženika ad/1., te koji se tiču zastupanja tuženika ad/3. (tvrdnjom da je tuženika ad/3. nakon njegove punoljetnosti 11. kolovoza 2023. zastupala osoba koja za to nije imala potrebno ovlaštenje, odnosno da tuženik ad/3. nije imao zastupnika čime mu je automatski oduzeta mogućnost da raspravlja pred sudom, čime je u postupku počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP) valja reći da se radi o žalbenim razlozima koje nisu ovlašteni iznositi tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. nego one stranke koje se ti žalbeni navodi tiču (dakle tuženici ad/1. i ad/3.). Stoga ih ovaj sud i nije posebno obrazlagao niti cijenio.

21. Iz Ugovora o najmu stana od 1. listopada 2021. proizlazi da su ugovorne strane utvrdili najamninu za predmetni stan u iznosu od 400,00 eura (plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja) koji iznos su se najmoprimci obvezali uplaćivati na račun IP i to do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec (čl. 3. Ugovora o najmu). Pored toga najmoprimci su bili dužni podmirivati i režijske troškove i to osobito odvoz smeća, el. energije, plina, vode, troškove pričuve i ostale troškove vezane za predmetnu nekretninu i zajedničke dijelove zgrade i to pod dospijeću pojedinih računa (čl. 4. Ugovora o najmu)

22. U konkretnom slučaju tužiteljica je pismenom od 21. srpnja 2022. raskinula (pravilno otkazala) Ugovor o najmu navodeći kao razloge neplaćanje najamnine za mjesec prosinac 2021., unatoč višekratnim pozivima i neredovito plaćanje režijskih troškova.

23. Nije sporno da je neizvršavanje obveza od strane najmoprimca (kao što su neplaćanje najamnine i režijskih troškova razlog za otkaz ugovora o najmu, čl. 19. st. 1. ZNS), kad najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru odnosno Zakonu, najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz st. 2. tog članka (čl. 19. st. 3. ZNS).

24. Otkaz ugovora o najmu stana daje se unutar razdoblja postupanja najmoprimca protivno onim odredbama koje su bile razlogom za otkaz, a ne kasnije kada je najmoprimac eventualno već otklonio takve razloge (primjerice platio najamninu ili druge troškove stanovanja koje do tada nije uredno plaćao).

25. Slijedom toga, ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica postupila po zakonu, dakle, da je prije podnošenja tužbe tuženiku ad/1. i ad/3. (ugovornim strankama iz Ugovora o najmu od 1. listopada 2021.) otkazala Ugovor o najmu pisanim i obrazloženim otkazom, koji otkaz su očito tuženici ad/1. i ad/3. uredno zaprimili (navedeno tijekom postupka nije osporeno) pa su tako ostvarene sve zakonske pretpostavke na temelju kojih je nastupio (pravno valjani) otkaz Ugovora o najmu od 1. listopada 2021., nakon čega tuženici ad/1. i ad/3. (najmoprimci) te tužena ad/1. i mlt. tuženik ad/4. (članovi njihovog obiteljskog domaćinstva) koriste predmetni stan bez valjanog pravnog osnova.

26. Okolnost da se suprug tuženice ad/2., ovdje tuženik ad/1. obvezao plaćati najamninu umjesto iznosa uzdržavanja za zajedničku djecu (tuženike ad/3. i mlt. tuženika ad/4.), kao i postojanje dogovora između ugovornih stranaka da će se najamnina plaćati na ruke kćeri tužiteljice (a ne uplatom na račun), što je, kako to tvrde u žalbi, sud prvog stupnja propustio utvrditi, saslušanjem tuženika ad/1., ne ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kako to pogrešno smatraju tuženica ad/2. i mlt. tuženik ad/4.

27. Međusobni dogovor tuženika ad/1. i ad/2. vezano za plaćanje najamnine ne tiču se tužiteljice. Osim toga, iz Ugovora o najmu proizlazi da se ugovorena najamnina trebala uplaćivati na račun IP (čl. 3. Ugovora o najmu), a takav način plaćanja najamnine potvrđuje i sama tužena ad/2. u danom iskazu.

28. Dokaz da je najamnina plaćana ne može se utvrđivati iskazom tuženika ad/1. već potvrdom o uplatama ili priznanicama.

29. Osim toga, valja reći da eventualna činjenica plaćanja najamnine i troškova korištenja stana (režijskih troškova) nakon što je Ugovor o najmu valjano otkazan i nakon što su nastali svi uvjeti za prestanak Ugovora o najmu otkazom propisni ZNS- om, ne može biti od pravnog značenja u odnosu na pravo najmodavca da primjenom odredbe čl. 22. st. 4. ZNS traži iseljenje iz stana koji je bio predmetom Ugovora, koji je prestao otkazom i istekom otkaznog roka, a sve to obzirom da ga tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. (kao članovi obiteljskog domaćinstva), nakon prestanka Ugovora o najmu otkazom drže u posjedu bez valjane pravne osnove.

30. Tome valja dodati da bespravno korištenje ne znači ujedno i besplatno korištenje pri čemu je i bespravan korisnik dužan podmirivati naknadu za korištenje stana (a ne najamninu) i režijske troškove za stan koji koristi.

31. U odnosu na prigovor prava na dom valja reći slijedeće:

31.1. Odlučujući o prigovoru zaštite prava na dom smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prilikom utvrđivanja je li nekretnina/stan predstavlja dom određene osobe, cijeneći posebno da tužena ad/2. i tuženik mlt. ad/4. stanuju u predmetnom stanu od mjeseca listopada 2021., da je Ugovor o najmu otkazan 21. srpnja 2022., da je već u rujnu 2022. podnesena tužba radi njihovog iseljenja i predaje predmetnog stana u posjed, a postupak je trajao ukupno tri godine, da tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. od rođenja žive u [adresa], da nisu prijavljeni na adresi predmetnog stana, ne plaćaju naknadu za korištenje istog, da je tuženica ad/2. u danom iskazu navela da se planira iseliti iz predmetnog stana i u tu svrhu traže drugi stan i po ocjeni ovog suda tuženica ad/2. i mlt. tuženik ad/4. s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja nisu mogli ostvariti jaku i stvarnu i trajne (kontinuiranu) povezanost s predmetnim stanom kojeg smatraju svojim domom i iz kojeg se traži njihovo iseljenje. Zbog navedenog predmetna nekretnina ne predstavlja "dom" zaštićen čl. 8. st. 1. Konvencije.

31.2. Stoga u takvoj činjeničnoj situaciji ne postoji sukobljeni interes tuženice u odnosu na interes tužiteljice koja je vlasnica stana, pa stoga nije potrebno provoditi test razmjernosti.

32. No sve i da se predmetna nekretnina može smatrati domom tuženice ad/2. i mlt. tuženika ad/4. valja ukazati da je Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U- III/4836/2019 od 16. prosincu 2020., očitujući se na prigovor povrede prava na dom naveo da obvezna ocjena razmjernosti iseljenja nije apsolutno primjenjiva u slučajevima kada je druga stranka u postupku privatna fizička ili pravna osoba, a to shvaćanje Ustavnog suda glasi:

'' (.) stajalište prema kojem su nezavisni sudovi obvezni ocijeniti razmjernost i razumnost predložene mjere iseljenja nije apsolutno primjenjivo u slučajevima u kojima je druga stranka u postupku privatna fizička ili pravna osoba.

33. S obzirom na to da se u konkretnom predmetu radi o sporu između privatnopravnih osoba te da su u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka, u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom (vidi npr. odluku Ustavnog suda broj: U-III-2930/2019 od 14. studenoga 2019., www. usud. hr), u takvom postupku nije nužno da neovisni sud važe te interese.''

34. Potreba ocjene-vaganja interesa ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ipak i onda kada se u privatno pravnim odnosima važu interesi, miješanje u pravo poštivanje doma rijetko pada na testu opravdanosti, odnosno za miješanje se najčešće utvrdi da je nužno u demokratskom društvu i da je razmjerno legitimnom cilju koji se miješanjem nastoji postići. U pravilu se zaključi da preteže vlasnički i privatni interes nad pravom na dom.

35. Tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. su žalbom pobijali presudu u cijelosti, dakle i u odluci o trošku sadržanu u toč. II. izreke presude, a koju je odluku sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Tužena ad/2. i mlt. tuženik ad/4. nisu naveli druge, određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP)

36. Zbog svega navedenog valjalo je na temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

37. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović