Poslovni broj Gž-560/2023-2

 

Poslovni broj Gž-560/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda Z.,  OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. M., dipl.iur, na temelju generalne punomoći, protiv tuženika C. emajl d.o.o., iz P.,  kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-16/2022-14 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.         Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-16/2022-14 od 12. siječnja 2023.

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 15.504,11 kuna i pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23. prosinca 2020. pa do isplate te da mu nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je nakon što je ukinuta prvotna presuda prvostupanjski sud zakazao pripremno ročište, da je onda pogrešno prihvaćen i dokazni prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu i da onda taj provedeni dokaz nije trebalo uzeti u obzir, da je prvostupanjska presuda protivna sudskoj praksi izraženoj u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3322/1999, a koja da se u činjeničnom supstratu podudara sa pobijanom presudom, da je ozlijeđeni radnik tada radio na stroju koji nije bio uključen i da ga onda tuženik nije imao što isključivati, da je tuženik poduzeo sve razumne mjere kontrole, a da je ozlijeđeni radnik radio protivno uputama, da onda do ozljeđivanja nije došlo zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu već zbog toga što je radnik kršio uspostavljene mjere zaštite na radu, da je pobijana presuda, u dijelu odgovornosti radnika tuženika i njegovog doprinosa nastanku štete, utemeljena na pogrešno utvrđenim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženik potražuje i trošak žalbe.

 

3. U odgovoru na tu žalbu tužitelj, u bitnome, navodi da je pobijanom presudom pravilno utvrđeno da tužitelj ima pravo na naknadu štete, da tuženik odgovara za tu štetu tužitelju i da nije utvrđen nikakav doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, pa tužitelj smatra da žalba tuženika nije osnovana.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 15.504,11 kuna i pripadajuće zakonske zatezne kamate na taj iznos koje teku od 23. prosinca 2020., pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tuženik isključivo odgovoran tužitelju za štetu koju on ima zbog štetnog događaja od 2. veljače 2009., a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 i 119/22 - dalje:ZMO), i čl. 73. Zakona o zaštiti na radu.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, a pazeći, dodatno po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a se kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

 

7. U predmetnom parničnom postupku tužitelj kao osiguratelj traži od tuženika kao poslodavca naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine osiguranika V. M., a koja svoj "temelj" ima u ozljedi na radu koju je osiguranik tužitelja imao kao radnik tuženika 2. veljače 2009., a koju štetu je, za razdoblje koje prethodi sada zatraženom, tužitelj već ostvario protiv tuženika temeljem presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-420/2015-9 od 16. listopada 2015., pravomoćne 10. svibnja 2017. (3-7).

 

8. U toj pravnoj situaciji kada je, dakle, tom pravomoćnom presudom utvrđena odgovornost tuženika za navedenu štetu tužitelja, na tuženiku je, eventualni, teret dokaza da je osiguranik tužitelja i/ili treća osoba (su)odgovorna za nastanak te štete (čl. 162. st. 1. ZMO-a), pa činjenica da je po prijedlogu tužitelja provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu, nije nešto što je bilo protivno interesu tuženika.

 

9. Prema tome, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje "upire" tuženik u aktualnoj žalbi, a koje bi pobijanu presudu učinile nevaljanom i/ili nezakonitom.

 

9.1.Nadalje, temeljni prijepor u aktualnoj parnici je utvrđenje da li je osiguranik tužitelja radnik tuženika, V. M., kritične zgode (2. veljače 2009.) pristupio s dužnom pozornošću odnosno je li tuženik proveo sve mjere zaštite na radu i je li, eventualno, do tog štetnog događaja došlo zbog toga što nisu bile provedene mjere zaštite na radu (čl. 162. st. 3. ZMO-a).

 

10. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

 

-                      da je osiguranik tužitelja, radnik tuženika V. M. dana 2. veljače 2009. doživio ozljedu na radu zbog koje je kasnije otišao u invalidsku mirovinu;

 

-                      da je V. M. bio osposobljen za rad na siguran način na bravarskim poslovima;

 

-                      da je do kritičnog događaja došlo zbog rada radnika na obradi drvene kocke na stroju – cirkularu;

 

-                      da je stroj-cirkular bio isključen ali da se nalazi u radnom okolišu, da tuženik nije dokaza da bi stroj imao jasnu oznaku da je stroj izvan uporabe;

 

-                      da tuženik nije dokazao da bi osiguranik tužitelja, radnik tuženika V. M. bio upozoravan da ne radi na stroju-cirkularu i da bi zadužio ručnu bušilicu;

 

-                      da je tuženik dužan isključiti iz uporabe strojeve i uređaje te zaštiti sredstva koja nisu u uporabi;

 

-                      da je do ozljeđivanja osiguranika tužitelja V. M. došlo zbog toga što tuženik nije učinio sve što je potrebno u organiziranju rada i provođenju mjera zaštite na radu (nije provedena dovoljna kontrola načina rada zaposlenika od strane ovlaštenog poslodavca, ispitivanje stroja s povećanom opasnošću ili stavljanje van rada neispravnih strojeva.

 

11. Ta utvrđenja prvostupanjskog suda temelje se na valjano provedenom dokaznom postupku i na valjanoj ocjeni provedenih dokaza.

 

12. Naime, radnik tuženika, osiguranik tužitelja, V. M. nedvojbeno je kod štetnog događaja obavljao poslove koje je bio u obvezi izvršiti – obraditi drvenu kocku kako bi tako obrađena kocka mogla stati u dimovodni otvor.

 

12.1.Tu je radnju osiguranik tužitelja obavljao na stroju koji se nalazio u blizini, u radnom okolišu, pa ako je isti i bio isključen iz struje, tuženik je bio u obvezi, ako je stroj bio van uporabe i/ili neosiguran za uporabu, na to na jasan i nedvojben način upozoriti zaposlenike, a to tuženik nije učinio, barem nije dokazao da je to učinio, u onom stupnju u koje to "traži" sudska odluka.

13. Naime, nije dostatno da je određeni stroj isključen iz struje, nužno je zaposlenike na jasan i nedvojben način, znacima, pisanim upozorenjima i/ili usmenim upozorenjima, upozoriti da stroj nije u uporabi i/ili da nije siguran za uporabu.

 

14. Stoga je, kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, sud prvog stupnja, po ocjeni i ovog suda, u svemu valjano odlučio o tuženikovom prigovoru kojim osporava svoju odgovornost za štetu tužitelju.

 

15. Prema tome, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je do štete došlo zbog toga što tuženik nije proveo mjere zaštite na radu te je osnovano, a primjenom odredbe čl. 162. st. 3. ZMO-a i naložio tuženiku da tužitelju isplati i onaj dio štete koji tuženik nije isplatio u mirnom postupku, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

 

16. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

 

17. Odluka o trošku žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Puli 15. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan,v.r.