Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: P-574/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupan po OD Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 11. rujna 2025. , u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj: 7103169803 između tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 kao Kreditora i to po članku 6. gdje se spominju riječi „Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznosa anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s općim uvjetima poslovanja Kreditora.“, a koja odredba u cijelosti glasi: Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se Korisnik kredita obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...
II. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 7103169803 između tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 kao Kreditora u dijelu „promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, i „koja je promjenjiva“, a cjeloviti tekst čl. 2. st. 1. i 2. glase: Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od CHF 32.430,40 (slovima: tridesetdvijetisućečetiristotrideset franaka i četrdeset trapena) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.... U slučaju dospjele a nepodmirene tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, Korisnik kredita obvezuje se platiti kamatu po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora koja je promjenjiva, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša računajući od dospijeća tražbine do namirenja.
III. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Paromlinska 2,OIB: 92963223473, da isplati tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (na ime preplaćenih kamata i preplaćenog tečaja) iznos od 4.548,17 EUR (34.267,81 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose kako slijedi:
- 2,85 eur od 27.9.2006. god.,
- 0,17 eur od 17.10.2006. god.,
- 6,79 od 03.12.2011. god.,
- 0,25 eur od 21.12.2007. god.,
- 6,65 eur od 21.12.2007. god.,
- 0,40 eur od 17.01.2008. god.,
- 6,36 eur od 17.01.2008. god.,
- 0,69 eur od 19.02.2008. god.,
- 7,05 eur od 19.02.2008. god.,
- 10,42 eur od 28.03.2008. god.,
- 10,42 eur od 29.04.2008. god.,
- 10,42 eur od 02.06.2008. god.,
- 10,18 eur od 09.07.2008. god.,
-0,24 eur od 01.08.2008. god.,
- 10,08 eur od 01.08.2008. god.,
- 0,34 eur od 29.08.2008. god.,
- 10,42 eur od 29.08.2008. god.,
- 10,42 eur od 02.09.2008. god.,
- 10,42 eur od 17.09.2008. god.,
- 10,42 eur od 14.10.2008. god.,
- 13,62 eur od 19.11.2008. god.,
- 13,49 eur od 23.12.2008. god.,
- 29,19 eur od 20.01.2009. god.,
- 30,65 eur od 03.02.2009. god.,
- 22,33 eur od 20.04.2009. god.,
- 23,17 eur od 03.06.2009. god.,
- 19,35 eur od 28.07.2009. god.,
- 0,45 eur od 28.07.2009. god.,
- 18,72 eur od 19.08.2009. god.,
- 1,04 eur od 19.08.2009. god.,
- 26,09 eur od 08.09.2009. god.,
- 0,90 eur od 08.09.2009. god.,
- 23,11 eur od 26.10.2009. god.,
- 23,90 eur od 26.10.2009. god.,
- 27,05 eur od 18.11.2009. god.,
- 28,75 eur od 21.12.2009. god.,
- 0,46 eur od 29.01.2010. god.,
- 34,52 eur od 29.01.2010. god.,
- 1,37 eur od 19.03.2010. god.,
- 38,85 eur od 19.03.2010. god.,
- 38,85 eur od 19.03.2010. god.,
- 36,51 eur od 19.03.2010. god.,
- 2,54 eur od 27.04.2010. god.,
- 39,25 eur od 27.04.2010. god.,
- 3,13 eur od 27.05.2010. god.,
- 41,66 eur od 27.05.2010. god.,
- 4,22 eur od 18.06.2010. god.,
- 48,36 eur od 18.06.2010. god.,
- 5,27 eur od 19.07.2010. god.,
- 54,03 eur od 19.07.2010. god.,
- 6,94 eur od 23.08.2010. god.,
- 64,40 eur od 23.08.2010. god.,
- 7,37 eur od 23.09.2010. god.,
- 70,12 eur od 29.09.2010. god.,
- 75,46 eur od 25.11.2010. god.,
- 89,10 eur od 28.02.2011. god.,
- 89,10 eur od 28.02.2011. god.,
- 83,96 eur od 28.02.2011. god.,
- 4,96 eur od 25.03.2011. god.,
- 80,14 eur od 25.03.2011. god.,
- 7,43 eur od 02.06.2011. god.,
- 94,70 eur od 02.06.2011. god.,
- 14,87 eur od 27.06.2011. god.,
- 99,99 eur od 27.06.2011. god.,
- 18,30 eur od 22.08.2011. god.,
- 141,39 eur od 22.08.2011. god.,
- 4,60 eur od 22.08.2011. god.,
- 136,09 eur od 23.08.2011. god.,
- 33,22 eur od 23.08.2011. god.,
- 106,02 eur od 24.08.2011. god.,
- 138,80 eur od 24.08.2011. god.,
- 29,69 eur od 24.08.2011. god.,
- 81,23 eur od 20.10.2011. god.,
- 20,90 eur od 20.10.2011. god.,
- 85,33 eur od 23.11.2011. god.,
- 20,29 eur od 23.11.2011. god.,
- 90,29 eur od 19.12.2011. god.,
- 19,85 eur od 19.12.2011. god.,
- 99,12 eur od 25.01.2012. god.,
- 19,99 eur od 25.01.2012. god.,
- 101,34 eur od 29.02.2012. god.,
- 18,41 eur od 29.02.2012. god.,
- 100,51 eur od 23.04.2012. god.,
- 14,98 eur od 23.04.2012. god.,
- 105,15 eur od 27.04.2012. god.,
- 120,04 eur od 21.05.2012. god.,
- 1,19 eur od 26.06.2012. god.,
-118,54 eur od 26.06.2012. god.,
- 2,29 eur od 25.07.2012. god.,
- 118,35 eur od 25.07.2012. god.,
- 111,84 eur od 10.09.2012. god.,
- 114,07 eur od 10.10.2012. god.,
- 112,95 eur od 10.10.2012. god.,
- 1,17 eur od 16.11.2012. god., god.,
- 119,50 eur od 16.11.2012. god.,
- 118,76 eur od 31.12.2012. god.,
- 110,05 eur od 30.01.2013. god.,
- 7,17 eur od 30.01.2013. god.,
- 111,55 eur od 08.04.2013. god.,
- 4,42 eur od 08.04.2013. god.,
- 101,66 eur od 29.05.2013.
- 5,89 eur od 29.05.2013. god.,
- 102,20 eur od 15.07.2013.
- 108,24 eur od 15.07.2013.
- 107,15 eur od 15.07.2013. god.,
- 1,28 eur od 26.02.2014. god.,
pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV. S preostalim dijelom zahtjeva preko dosuđenog iznosa tužitelj se odbija kao neosnovanim.
V. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.908,13 EUR sa zz kamatom tekućom od 30. rujna 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom ugovor o kreditu broj 7103169803, kojim je kredit ugovoren u valuti CHF uz primjenu promjenjive kamatne stope koju svojom jednostranom odlukom mijenja banka tj. tuženik, navodi da su te odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne jer su protivne odredbama ZOO-a i Zakona o zaštiti potrošača, pa deklaratornim zahtjevom predlaže utvrditi da su odredbe ugovora o kreditu i to valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne. Navodi da prilikom otplate kredita je doveden u nepovoljan položaj zbog rasta tečaja CHF na što prilikom sklapanja ugovora nije bio upozoren od strane tuženika niti mu je obrazložena valutna klauzula ni rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF, da prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca jer inače ne bi pristao na zaključenje ugovora temeljem kojeg bi bio dužan otplaćivati mjesečnu ratu koja je u pojedinim razdobljima bila uvećana i za 35%. Navodi da je ugovorena valutna klauzula protivna načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz čl. 3 ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4 ZOO-a, načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl.7 ZOO-a i načelu zabrane prouzročenja štete iz čl. 8 ZOO-a, te je isto tako ugovaranje valutne klauzule protivno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača a obzirom da se o navedenim odredbama nije pregovaralo niti su iste bile razumljive tužitelju kao potrošaču, slijedom čega je nastala znatna neravnoteža između ugovornih strana a prilikom sklapanja ugovora o kreditu tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Poziva se i na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i broj Pž- 6632/17 od 14. 6. 2018. u kolektivnom sporu koji je pokrenut od strane potrošača protiv više banaka. U odnosu na kamatnu stopu navodi da je tuženik početnu ugovorenu kamatnu stopu jednostrano mijenjao više puta, te odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je ništetna, te se poziva na odredbe čl. 14.,384, 388 ZOO-a, te na odredbu čl. 269 ZOO-a, navodi da se ima primijeniti i odredbe Zakona o zaštiti potrošača te i naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda RH u kojima je presuđeno da je više poslovnih banaka povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o potrošačkim kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Navodi da je zbog ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj preplatio kredit te traži povrat preplaćenih iznosa odnosno da tuženik vrati ono što je primio po osnovi ništetnih odredbi ugovora o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli.
Postavlja zahtjev u smislu čl. 186b ZPP-a odnosno da se tuženiku naloži da dostavi dokumentaciju (stvarni otplatni plan, promet po kreditu, pregled kamatnih stopa, specifikaciju uplata) a koju dokumentaciju je tužitelj pokušao ishoditi od tuženika 10. 6. 2019., a tuženik mu je nije predao, a koja je dokumentacija potrebna radi provođenja financijskog vještačenja i utvrđenja visine zahtjeva.
Predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu, te ništetnim dijelovi odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te da se tuženiku naloži vraćanje odnosno isplata onoga što je primio po osnovi ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sa zz kamatama, a koji iznos će tužitelj specificirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.
2. Nakon što je u postupku provedeno knjigovodstveno vještačenje tužitelj je u pogledu visine tražbine kondemnatornog zahtjeva određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 25. 10 2023. (str. 243 do 251 spisa) tako da na ime preplaćenih kamata potražuje iznos od 961,24 EUR/7.242,51 kn sa zz kamatom na pojedine iznose počam od različitih datuma odnosno od dospijeća svakog pojedinog iznosa, te na ime preplaćenog tečaja zbog ugovorene valutne klauzule potražuje iznos od ukupno 4.548,17 EUR/34.267,81 kn sa zz kamatama tekućim na pojedine iznose počam od različitih datuma od dospijeća svakog pojedinog iznosa.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. Navodi da je deklaratorni zahtjev tužitelja postavljen u tužbi neuredan i neodređen iz razloga što tužitelj ne navodi koje to točno odredbe ugovora su ništetna i čiju ništetnost zahtijeva već se zadržava na općenitoj formulaciji kako su dijelovi ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetni a da je sudska praksa zauzela jasan stav da se u slučaju deklaratorne zaštite ništetnosti pojedinih odredbi određenog ugovora moraju jasno naznačiti i naznačiti odredbe na koje je deklaracija usmjerena. Nadalje navodi da nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186b ZPP-a jer kreditni odnos nije pravi odnos u kojem bi banka bila u obvezi tužiteljima položiti račun ili predati pregled imovine ili obveza (čl. 186.b ZPP-a) a ukoliko bi se moglo smatrati da bi se prijedlog tužitelja mogao sagledati u smislu čl. 186.b st. 3. ZPP-a, da je tada tužitelj bio dokazati da mu tuženik odbija dati podatke odnosno isprave koje im je obvezan dati prema sadržaju njihovog građansko pravnog odnosa odnosno koji su zajednički za obje ugovorne strana a da to tužitelj u tužbi ni ne tvrdi a još manje dokazuje. Nadalje ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer da iz prometa po kreditu proizlazi da su treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi da zastarni rok s osnova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od pet godina od dana svake pojedine uplate, a da tuženik smatra kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru u odnosu na konkretnu tražbinu unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17 od 20. 3. 2018.
Navodi da je tečaj CHF prema EUR/DEM a time i prema kuni dugi niz godina bio izuzetno stabilan, da tužena banka ne samo da nije znala, nego nije imala ni jedan razlog sumnjati u buduće kretnje tečaja valute, da tuženik u vrijeme zaključenja ugovora nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska u CHF u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF/EUR. Navodi da HNB štiti tečaj kune prema euru i radi se o javno dostupnoj informaciji te je na istu upozorio tadašnji viceguverner HNB SO prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF već da se isti posredno formira preko eura, da standard dužne pažnje i informiranosti prosječnog potrošača kako ga predstavlja sud EU zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje viceguverner HNB, da je iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakovo znanje o budućem kretanju tečaja, već dapače, je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te je banka tužitelja u samom ugovoru a prilikom odobravanja kredita upozorila na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom a isto tako na poznate razlike predmetne valute prema drugim valutama (USD i EUR). Navodi da se od banke ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja tj. o budućem smjeru kretanja tečaja, te upućuje na odluku suda EU Č (C-186/16), i čl 3. st. 1. Direktive 93/13 a isti treba tumačiti na način da nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora a uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje ugovora te da je u istom predmetu sukladno proceduri suda Europske unije svoje mišljenje dao i nezavisni odvjetnik Nils Wahl koji navodi da se čini neprimjerenim da se od pružatelja usluga zahtijeva a obavijesti u fazi sklapanja kreditnog ugovora potrošača o nastanku događaja ili promjenama koje su uslijedile nakon zaključenja ugovora i koje on nije mogao predvidjeti.Nadalje tuženik navodi kako je odlučna činjenica u ovom premetu znanje banke budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničim dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF, pa da banka nije propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu direktive 93/13.
U odnosu na kamatu navodi da ni ona ne može biti sporna, da je ugovorom ugovorena početka kamata od 3,99%, a da je osnovna obveza korisnika kredita sukladno čl. 1021.ZOO-a platiti redovnu kamatu. navodi da se od 1. 1. 2013. kamata sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra i da se kamata mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnih parametara, da je uprava banke na svojoj sjednici održanoj 11. 12. 2012. donijela opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju koje su u promjeni od 1. 1. 2013., a kojim je implementirala zakonske obveze iz čl. 11 a Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je tužena banka o tome ujedno obavijestila korisnika kredita obaviješću od 8. 1.2013., te navodi da se od 1. 1. 2013. kamatna stopa mijenjala u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra, a čija promjena je neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope.
4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku iz DS d.o.o. [adresa], te izvršen uvid u njegov nalaz i mišljenje od 15.6.2023. na strani 209 do 215 spisa, te u Dodatno pismeno očitovanje vještaka od 25.9.2023. na strani 230 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.
5. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.
6. Inače u ovom postupku je bila donijeta prvostupanjska presuda koja je po žalbama stranka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-483/2024- 2 od 12. rujna 2024., te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu novog prethodnog postupaka uz obrazloženje:
-da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je deklaratorni zahtjev tužitelja neodređen jer nisu jasno i precizno naznačene odredbe odnosno dijelovi odredbi ugovora o kreditu za koje tužitelj traži utvrđenje ništetnim, te da je kraj takvog utvrđenja prvostupanjski sud bio dužan u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a pozvati tužitelja na dopunu i ispravak tužbe u odnosu na deklaratorni zahtjev, pa kada tako nije učinio, već je meritorno odlučio o neodređenom tužbenom zahtjevu, počinio je navedenu bitnu povredu,
-da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a koju povredu konkretiziraju u svojim žalbama i tužitelj i tuženica jer je t. I. izreke pobijane presude proturječna razlozima obrazloženja, ali i stanju spisa, te je neodređena u pogledu tijeka dosuđenih zateznih kamata na pojedinačne iznose, obzirom da je prvostupanjski sud pod točkom 30. obrazloženja naveo da je na svaki pojedini iznos dosuđena zatezna kamata od dospijeća tj. od plaćanja do isplate primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a, ali pod točkom I. izreke presude nisu navedeni datumi početka tijeka zateznih kamata na pojedinačne iznose,
-da je tužena tijekom postupka tužitelju osporavala svojstvo potrošača (odnosno svojstvo prosječnog potrošača), te tvrdila da je tužitelj u vrijeme sklapanja i otplate ugovora o kreditu imao u vlasništvu obrt i da je automobil kupljen sredstvima kredita služio za djelatnost obrta, a da prvostupanjski sud u obrazloženju vezano za osporavanje tužiteljevog svojstva potrošača nije analizirao dokaze dostavljene po tuženici niti je iznio ikakve razloge o toj odlučnoj činjenici, niti je provjerio na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, time da je teret dokaza da tužitelj nije potrošač nego trgovac na tuženici (stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev- 18/2018 od 25. svibnja 2020.),
-da je tužena već u odgovoru na tužbu prigovorila osnovanosti potraživanja tužitelja za razdoblje nakon 1. siječnja 2013., od kada je redovna kamata i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, a o čemu je i tužitelj obaviješten obaviješću od 8. siječnja 2013., a da prvostupanjski sud o tom prigovoru u obrazloženju pobijane presude nije iznio nikakve razloge, čime je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, time da drugostupanjski sud ukazuje prvostupanjskom sudu da je o ovom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio stav u odluci poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.,
-da se vezano za istaknuti prigovor zastare, ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a o kojem pravnom shvaćanju je prvostupanjski sud dužan voditi računa pri ocjeni osnovanosti prigovora zastare, imajući u vidu i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. vezano za nepravu preinaku,
-da će u ponovnom postupku prvostupanjski sud vezano za deklaratorni zahtjev vratiti tužbu tužitelju radi ispravka i dopune sukladno čl. 109. ZPP-a na način da određeno i precizno označi odredbe ili dijelove odredbi ugovora o kreditu za koje traži utvrđenje ništetnim. Ukoliko tužitelj postupi po nalogu suda, prvostupanjski sud će na novom pripremnom ročištu sukladno čl. 288.a ZPP-a raspraviti sa strankama sva sporna pitanja na koja upućuju žalbeni navodi tužitelja i tuženice, nastojati da stranke dopune nepotpune navode o odlučnim činjenicama te označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na njihove navode, te će po provedenom dokaznom postupku ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, i jasno i određeno iznijeti razloge o svim materijalno-pravnim i procesno-pravnim prigovorima tuženice, kao i razloge o odlučnim činjenicama.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosi dijelova odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), i promjenjive kamatne stope, te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.
8. Kada se radi o deklaratornom zahtjevu tužitelja na utvrđenje ništetnosti kod čega se tužitelj u pogledu ništetnosti između ostalog poziva i na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda u kolektivnoj tužbi potrošača, u tužbi je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja glasio:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj: 7103169803 između tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 kao kreditora.
II. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe Ugovora o kreditu broj: 7103169803 o promjenjivoj kamatnoj stopi između tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 kao kreditora."
8.1. Prema uputi drugostupanjskog suda, sud je tužitelja pozvao (rješenjem od 19. prosinca 2024. – str. 347 spisa) na ispravak deklaratornog dijela zahtjeva na način da određeno, jasno i precizno naznači odredbe odnosno dijelove ugovora o kreditu u odnosu na koje traži utvrđenje ništetnosti.
8.2. Tužitelj je podneskom od 6. svibnja 2025. -str. 370 do 379 spisa (kojim je i ispravio svoj raniji podnesak o ispravku od 27.2.2025. –str. 353 spisa) ispravio zahtjev tako da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva sada glasi:
I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj: 7103169803 između tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 kao Kreditora i to:
po članku 6. gdje se spominju riječi „Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznosa anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s općim uvjetima poslovanja Kreditora.“, a koja odredba u cijelosti glasi: Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se Korisnik kredita obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...
II. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu
u dijelu „promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, i „koja je promjenjiva“, a cjeloviti tekst čl. 2. st. 1. i 2. glase: Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od CHF 32.430,40 (slovima: tridesetdvijetisućečetiristotrideset franaka i četrdeset trapena) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.... U slučaju dospjele a nepodmirene tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, Korisnik kredita obvezuje se platiti kamatu po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora koja je promjenjiva, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša računajući od dospijeća tražbine do namirenja.“
9. Deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu tužitelj temelji na činjeničnom opisu da su te odredbe protivne ZOO-u i ZZP-a, da mu prilikom sklapanja ugovora nije obrazložena valutna klauzula ni rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF, da je valutna klauzula protivna načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz čl. 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl.7. ZOO-a i načelu zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, te je isto tako ugovaranje valutne klauzule protivno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, u odnosuna promjenjivu kamatnu stopu i ništetnost te odredbe poziva se na čl. 14.,384, 388. ZOO-a, te na odredbu čl. 269 ZOO-a, navodi da se ima primijeniti i odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Ujedno se tužitelj poziva na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda u kolektivnoj tužbi potrošača.
10. U odnosu na kondemnatorni zahtjev za povrat utuženog iznosa za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).
11. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 1.6.2006. (str. 105 do 113 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 32.430,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja vozila,
- da se tužitelj obvezao platiti kredit kroz 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF od 461,42 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja,
- da je ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 2. ugovora).
12. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.
13. Nadalje je nesporno da je:
- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
14. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:
da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04. 2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
15. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa.
15.1. U konkretnom slučaju tužena banka nije predlagala personalne dokaze na okolnost da je tužiteljica u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znala i mogla znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, i za rizik vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi mogla imati i utjecati na visinu otplate kredita, odnosno nije predlagala saslušanje svojih djelatnika koji su sudjelovali na strani banke u sklapanju ugovora.
15.2. U postupku je saslušan samo tužitelj koji je iskazao:
-da je kredit podigao za kupnju vozila, time da nije tražio kredit u CHF, da je došao u Auto kuću ZAK radi kupnje osobnog vozila kojeg je htio kupiti na leasing, i onda mu je rečeno da je bolje da uzme na kredit,
-da je ustvari ugovor o kreditu zaključio u toj Auto kući ZAK u [adresa] i nije uopće išao u banku u svezi sklapanja ugovora, ugovor i potpisao u autokući,
-nitko mu ništa nije govorio o tome da se radi o kreditu CHF, o promjenjivoj kamatnoj stopi, ustvari jedino što je znao je da je kredit u CHF, nitko mu nije rekao da bi se kamata mogla mijenjati i rasti i da bi rata kredita mogla rasti,
-početna rata kredita je bila ispod 2.000,00 kn, a poslije je rasla na preko 3.000,00 kn,
-na pitanje je li pročitao ugovor prije potpisivanja tužitelj je iskazao da vjerojatno je, da je inače vjerovao toj auto kući jer je i prije tu kupovao vozila,
-ne sjeća se je li imao kakvih nejasnoća u ugovoru ili pitanja jer kao što je iskazao imao je povjerenja u autokuću,
- otplatni plan je prije potpisivanja ugovora vidio,
-misli da nije pismeno prigovarao zbog porasta anuiteta, nije znao što znači valutna klauzula, sada zna,
-prije zaključenja ugovora nije se informirao o tečaju CHF, jedino mu je u auto kući rečeno da mu je to najpovoljniji kredit,
-nije se informirao o drugim kreditima u kunama ili eurima sa fiksnom stopom, jer je kada se odlučio za kupnju vozila i došao u auto kuću htio vozilo uzeti na leasing, i onda mu je u auto kući rečeno da mu je povoljniji kredit u CHF,
-nije bio svjestan da kamatna stopa može rasti ili padati, i da je znao da će rasti uopće ne bi ugovorio takav kredit,
-u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio ni svjestan da ugovora promjenjivu kamatnu stopu, i to je shvatio u trenutku kada je cijela Hrvatska o tome pričala,
-misli da nije pismeno prigovarao promjeni kamatne stope,
-ne sjeća se je li dobio obavijest od 8. 1.2013. u kojoj su navedeni parametri mijenjanja kamatne stope,
-na vozilo je koristio za vožnju, imao je u to vrijeme obrt i vozio vozilo, ali ga nije koristio za poslovanje.
16. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16.1. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
18. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete.
19. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
20. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te promjenjiva kamatna stopa, koje ugovorne odredbe je citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
21. U tom pravcu neodlučni su navodi tuženika u odgovoru na tužbu i tijekom postupka kojima objašnjava i obrazlaže temeljem kojih je kriterija tužena za trajanja otplate kredita mijenjala kamatnu stopu kao i navodi kojima tužena obrazlaže da je prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije kako u pogledu promjene kamatne stope tako i u pogledu vezanosti glavnice za CHF i da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, uočljive i razumljive i da se o njima pojedinačno pregovaralo, što uostalom tuženik nije dokazao ni u ovom postupku, kod čega se temeljem iskaza tužitelja nedvojbeno zaključuje da u okolnostima pod kojim je ugovor zaključen: za kupnju vozila, da je tužitelju ponuđen ugovor u "švicarcima" kao najpovoljnija i najisplativija opcija za tužitelja, da je tužitelj ugovor potpisao u auto kući što tužena banka u postupku nije ni osporavala, da je dakle tužena banka u takvim situacijama imala unaprijed pripremljenim obrazac ugovora za "šivicarce", pa je tužitelj potpisao već unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu i to u auto kući u kojoj je kupovao vozilo, pa se u opisanoj situaciji nikako ne može govoriti ni smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive.
22. Ovaj sud nalazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz naprijed navedenih i obrazloženih razloga ništetna, te je valjalo udovoljiti (ispravljenom ) deklaratornom zahtjevu tužitelja i donijeti presudu kao u točki I. izreke.
23. Prema Direktivi 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 15.travnja 1993., potrošač se dovodi u položaj koji je imao kod sklapanja ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. Dakle sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača ali će ispitati može li se ugovor održati na snazi, kod čega krtierij nije je li povoljnije za potrošača održati ugovor na snazi ili ne , već je kriterij može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, da li se mijenja pravna priroda ugovora ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora. Dakle utvrđenje ugovorene odredbe nepoštenom nema za posljedici ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, te je preostali dio ugovora i dalje obvezujući za stranke. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe on će tada biti ništetnost, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe kriterij je da li je nastavak ugovora moguć, te je potrebno ispitati da li je zbog izuzimanja od primjene nepoštene odredbe došlo do promjene u samoj svrsi ugovora i da li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranka.
23.1. Po stajalištu ovoga suda utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.
23.2. Prema stajalištu ovoga suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi (točka I. izreke presude) jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno da od tužene banke po pravilima o stjecanju bez osnove potražuje preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi ( u kojem pravcu je tužitelj i postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi povišenih kamatnih stopa odnosno preplaćene kamate po ugovoru u kreditu, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF tj. promjene tečaja).
23.3. Pravni stav da djelomična ništenost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1.propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice. Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 istina polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C- 260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018) a što u konkretnom slučaju proizlazi iz odredbe čl. 105. ZOO/91 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe.
24. U odnosu na od strane tužene osporavanju osnovanosti potraživanja tužitelja za razdoblje nakon 1. siječnja 2013., i tvrdnju da je od tada redovna kamata i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, a o čemu je i tužitelj obaviješten obaviješću od 8. siječnja 2013., valja reći da ovi navodi tužene nisu osnovani.
24.1. Naime, tužena u odgovoru na tužbu navodi da je uprava banke na svojoj sjednici održanoj 11. 12. 2012. donijela opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju koje su u promjeni od 1. 1. 2013., a kojim je implementirala zakonske obveze iz čl. 11 a Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je tužena banka o tome ujedno obavijestila korisnika kredita obaviješću od 8. 1.2013.
24.2. Ova Obavijest od 8.1.2013. naslovljena na ovdje tužitelja, prileži na strani 84 spisa, u kojoj se, između ostalog, navodi:
„U skladu s novim Općim uvjetima, promjenjive kamatne stope se sastoje od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni dio kamatne stope je parametar koji udovoljava novo propisanim zakonskim uvjetima. Fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.
Kamatna stopa po Vašem stambenom kreditu broj ... na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena, te iznosi 7,55%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od:
- Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6MLIBOR za CHF i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0.065 postotnih poena,
- fiksnog dijela koji iznosi 7,485 postotnih poena. (...).“
24.3. Znači prema ugovoru o kreditu sklopljenog između stranka 1.6.2006. početna kamatna stopa bila 5,20% godišnje. Banka je u Obavijesti tužitelju od 8.1. 2023. navela da je „Fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.“, međutim nije jasno po kojim kriterijima je taj dio određen sa 7,485 postotnih poena. Stoga Obavijest Banke kojom 8. siječnja 2013. izvješćuje Korisnika da neće povećati kamatnu stopu, kod čega je fiksni dio bez obrazloženja povećan iznad ukupne početne stope, ne može se smatrati valjanom primjenom odredaba ZID ZPK/12, niti se može se smatrati da je Korisnik pristao na ovakvu ponudu time što je nastavio ispunjavati obvezu vraćanja kredita, jer tužitelj nije imao drugu opciju nego nastaviti vraćanje kredita.
24.4. U pogledu navedenog VSRH je u svojoj odluci broj: Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. u odnosu na postavljeno pitanje ovdje tužene banke, a koje pitanje glasi:
„Da li je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnom ugovoru, kao i u svim potrošačkim ugovorima tuženika koji sadrže promjenjivu kamatnu stopu, a sklopljeni su prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 112/12), nakon stupanja na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanja s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (dalje: OUP/2013), 1. siječnja 2013. zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZPK /12, te da li je stoga neosnovan zahtjev tužiteljice za povrat iznosa koji je platila na ime ugovorne kamate nakon 1. siječnja 2013.?“,
zauzeo slijedeći stav koji glasi:
"Odredba o LIBOR-u kao parametru za izračun promjenjivog dijela kamatne stope u konkretnom ugovoru, kao i u svim potrošačkim ugovorima tuženika koji sadrže promjenjivu kamatnu stopu, a sklopljeni su prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 112/12), nakon stupanja na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanja s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (dalje: OUP/2013), 1. siječnja 2013. je zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZoPK/12. Definiranjem LIBOR-a kao parametra koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, Banka je stekla pravo taj parametar uvrstiti u Ugovor umjesto ništetnih odredaba čl. 2. i 7. Ugovora prema kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. Definiranje LIBOR-a nije samo po sebi dovelo do dopune Ugovora.
Ne može se smatrati valjanom ponuda za dopunu ništetne odredbe kad je umjesto odredbe prema kojoj ukupna početna kamatna stopa (fiksni plus varijabilni dio) iznosi 4,90%, potrošaču ponuđena opcija prema kojoj "Kamatna stopa po Vašem stambenom kreditu broj ... na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena, te iznosi 5,75%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od:
Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6MLIBOR za CHF i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0.065 postotnih poena, i fiksnog dijela koji iznosi 6,485 postotnih poena (...)."
Stoga Banka nije na temelju obavijesti navedenog sadržaja u svoju korist uspostavila pravo potraživati kamatu po stopi od 5,75% s primjenom od 1. siječnja 2013., pa je naplatom kamate po stopi višoj od 4,90% u razdoblju nakon 1. siječnja 2013. pa do 1. siječnja 2014. dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženice.“
24.5. U ovoj svojoj odluci VSRH je razmatrao i Obavijest od 8.1.2013. koju je tužena banka slala i korisniku kredita iz tog predmeta, i koja je sadržajno gotovi identična kao i u ovom predmetu, a u odnosu na ovaj predmet razlika je samo visini kamatne stope na dan 1. siječnja 2013., u ovom predmetu je ovdje tužitelju kamatna stopa bila 7,55%, zatim u početno ugovorenoj kamatnoj stopi - ovdje je početna stopa po ugovoru 5,20% godišnje, i u fiksnom dijelu iz Obavijesti, ovdje je 7,485 postotnih poena.
U odnosu na status potrošača.
25. U odnosu na prigovor tužene (podnesaka tužene od 13.2.2023. na str. 119 pisa) kojim tužitelju osporava status potrošača tvrdnjom da je tužitelj u vrijeme sklapanja i otplate ugovora o kreditu imao u vlasništvu obrt i da je automobil kupljen sredstvima kredita služio za djelatnost obrta, ovaj prigovor nije osnovan.
25.1. Prema čl. 2. Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15) potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenim tim zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja.
25.2. Prema Zakonu o zaštiti potrošača (41/14 i dr.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a gotovo identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača ( NN 79/07 i dr.) »potrošač« je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
25.3. Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C-110/14, EU:C:2015:357 protumačio je pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo:
"Potrošač znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije.
Prodavatelj robe ili pružatelj usluge znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
Slijedom toga, da navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude DO i MO, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i S, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.).
Nacionalni sud pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive dužan je, vodeći računa o svim dokazima, a osobito o odredbama tog ugovora, provjeriti može li se korisnika kredita kvalificirati kao "potrošača" u smislu te direktive (vidjeti per analogiam presudu Faber, C-497/13, EU:C:2015:357, t. 48.).
U tu svrhu nacionalni sud mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet ugovora o kojem je riječ, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju ta roba ili usluge."
25.4. Dakle proizlazi da je prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.
25.5. Nije sporno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao obrt i to pekarski obrt (izvadak i obrtnog registra na str. 129 spisa), što tužitelj priznaje u svom iskazu, međutim tvrdi da vozilo koje je kupio kreditom nije koristio za obavljanje obrtničke djelatnosti.
25.6. Iz sadržaja ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužitelj kredit podigao za obavljanje svoje poslovne obrtničke pekarske djelatnosti, tužitelj je kreditom kupio osobno vozilo marke Renault, tip i model Scenic Vison 1,5 DCI, godina proizvodnje 2006., dakle radi se osobnom vozilu, ne o npr. kombi vozilu ili kamionu u kojem slučaju bi se moglo raspravljati u pravcu kupnje u svrhu obavljanja djelatnosti, te imajući u vidu vrstu obrta koji je tužitelj imao tj. da se radilo o pekarskom obrtu, koja podrazumijeva proizvodnju i prodaju kruha i pekarskih proizvoda, ovaj sud nalazi i prihvaća navode tužitelja da osobno vozilo nije kupio za obavljanje pekarske djelatnosti niti je vozilo koristio za obavljanje te djelatnosti kod čega tuženik u podnesku u kojem prigovara statusu potrošača ni ne navodi na koji bi to način tužitelj osobno vozilo koristio za obavljanje pekarske djelatnosti, već samo citira razne presude županijskih sudova i suda europske unije, kod čega valja reći da je teret dokaza da tužitelj nije potrošač nego trgovac na tuženoj (stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev-18/2018 od 25. svibnja 2020.), a to što se tužitelj dok je imao pekarski obrt vozio u osobnom vozilu koje je kupio na krediti pa i vozio se s njim do sjedišta obrta, ne znači obavljanje pekarske djelatnosti.
O prigovoru zastare.
26. Nije osnovan prigovor zastare istaknu po tuženiku.
26.1. U postupku je utvrđeno i nesporno je:
-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 11.6.2019.,
-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćene kamate i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute tj. tečajne razlike od 9/06 do 2/14,
- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,
-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
26.2. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
26.3. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
26.4. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
26.5. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
26.6. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".
26.7. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".
26.8. Zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. (pravomoćnošću presude po kolektivnoj tužbi u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati) u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. od 14. lipnja 2018.( pravomoćnošću presude po kolektivnoj tužbi u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe valute) u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).
26.9. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 24.5.2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
26.10. Upućuje se i na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj: SU-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
26.11. Kod toga je neodlučno što je tužitelj tek podneskom od 25. 10 2023., a nakon provedenog vještačenja, određeno postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev, naime tužitelj u tužbi nije određeno postavio novčane iznose koje potražuje, već naznačio da će novčani iznosi biti specificirani nakon vještačenja.
26.12. Ovaj sud je stajališta da je podnošenjem tužbe, koja sadrži i kondemnatorni zahtjev, bez obzira što nije naveden odrđeni novčani iznos koji potražuje, došlo do prekida zastare.
26.13. Također se upućuje na shvaćanje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
27. Nadalje, nije osnovan prigovor istaknut po tuženiku, nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, koji temelji na tvrdnji da iz prometa po kreditu proizlazi da su treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Naime, tužitelj je kao stranka ugovora o kreditu aktivno legitimiran u ovom postupku, a okolnost da je neke od njegovih rata, anuiteta, kredita uplaćivala druga (treća) osoba, nije relevantna u pogledu aktivne legitimacije tužitelja, jer su rate tj. anuiteti kredita uplaćivani u korist tužitelja, te se radi o međusobnom odnosu tužitelja i treće osobe, a koji nije predmet ovog spora.
28. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po sudskom vještaku DS d.o.o. [adresa], te iz nalaza i mišljenja vještaka iz DS d.o.o. [adresa] od 15.6.2023.( na strani 209 do 215 spisa) spisa proizlazi:
- da je kamatna ugovorena stopa bila 5,20 % godišnja, promjenjiva (čl. 2. ugovora), rok otplate je 84 mjeseca, kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od po 461,42 CHF svakog prvog u mjesecu u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja, da je tečaj koji je tažio kod isplate kredita bio 4,658243 HRK/CHF, da je u spis dostavljen promet po kreditu (str. 30 i 161 spisa) pregled promjena kamatnih stopa (str. 116 i 156 spisa), te početni otplatni plan (str. 157 spisa)
-da je vještak u nalazu odnosno u tablicama prikazao razliku u visini anuiteta koji je rezultat promjene kamatne stope i to u stupcu 18 u CHF, a u stupcu 19 u kunama,
-u stupcu 20 je prikazao razlike koje su nastale zbog promjene tečaja.
- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 1.554,78 CHF više no što bi ga platila da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti iznosi 7.242,51 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 18 u CHF, a u stupcu 19 u kunama u tablici.
- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 24.959,31 kn, u čemu pozitivne razlike iznose 27.025,30 kn (u korist tužitelja), a negativne razlike 2.065,99 kn ( u korist tužene). Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 21.
- ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 32.201,82 kn u čemu pozitivne razlike iznose 33.482,44 kn (u korist tužitelja), a negativne razlike 1.280,62 kn (u korist tužene) i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice 1 u prilogu.
- iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 4.273,91 EUR čemu pozitivne razlike iznose 4.443,91 EUR (u korist tužitelja), a negativne razlike 170,00 EUR (u korist tužene) i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice 1 u prilogu.
- ukoliko bi se u obzir uzimale samo pozitivne razlike ukupna razlika u kunama iznosila
29. Na ovaj nalaz vještaka tuženik je u podnesku od 11.9.2023. (str. 219 do 226 spisa) iznio prigovore kako slijedi:
-da je vještak odstupio od zadatka, jer nije dosljedno računao preplate primjenom tečaja na dan isplate kredita,
-da je vještak je uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredit, odnosno kada je kasniji, aktualni tečaj bio viši, vještak računa preplatu tužitelja, međutim, kada je kasniji, aktualni tečaj bio niži, vještak isto zanemaruje i ne uzima u obzir prilikom izračuna,
-da jednostavnim pregledom izračuna je vidljivo da u situacijama kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita vještak isto ne iskazuje u korist banke.
30. Vještak se pismeno očitovao na ove prigovore –očitovanje od 25.9.2023. na strani 230 spisa navodeći:
-da prigovori tuženika nisu osnovani ni točni, da je vještak, upravo suprotno, u potpunosti poštovao zadatak i nalog dobiven od strane suda, pa tako i onaj postavljen po prijedlogu tuženika da se utvrdi da li je i u kojem periodu (mjesecima) tečaj CHF bio niži od početnog tečaja CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen te za taj period iskazati novčanu razliku između tečaja CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i stvarnog tj. nižeg tečaja CHF i to prikazati u pojedinačnim iznosima i u ukupnom iznosu (tzv. negativna razlika),
-da je vještak postupio po nalogu suda i u nalazu su prikazane i pozitivne i negativne razlike, a što je vidljivo i „jednostavnim pogledom“ na tablicu u kojoj se vide crvene, negativne razlike, ali i iz teksta nalaza i mišljenja koji cijelo vrijeme upućuje na to da postoje i negativne i pozitivne razlike kao i da iz jednih i drugih rezultira razlika utvrđena samim nalazom i mišljenjem,
- da se tako npr. druga alineja mišljenja koja se odnosi upravo na tečajnu razliku: - razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 24.959,31 kn, u čemu pozitivne razlike iznose 27.025,30 kn (u korist tužitelja), a negativne razlike 2.065,99 kn ( u korist tužene). Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 21.
-sve tečajne razlike mjerene su početnim tečajem – isplate kredita od 4,658243 HRK/CHF.
31. Nakon ovog pismenog očitovanja na prigovore, tuženik nije imao daljnjih prigovora na nalaz vještaka.
32. Sud je nalaz i mišljenje (kao i dodatno pismeno očitovanje na prigovore) vještaka u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, kod čega je vještak dao nalaz sukladno zadatku i pravnoj ocjeni spora ovoga suda sud.
33. Kada se radi o negativnim razlikama (dakle perioda kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog i kada je kamata bila niža od početno ugovorene) stajalište je ovoga suda da nema mjestu umanjenja preplaćenog iznosa sa osnova tečajne razlike za utvrđeni iznos negativne razlike:
- jer kao prvo tužena banka nije podnijela prigovor radi prebijanja niti protutužbu za taj iznos,
-jer plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio ni stekao bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st.1. u svezi st. 3. ZOO-a, jer je uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji ni obveza tužitelja na vraćanje nečeg što nije primi,
-nadalje ne postoji niti konkretna tražbina tuženika s osnova naknade štete, u smislu odredbe čl. 323. st.2. ZOO-a je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora odgovoran za štetu suugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za uzrok ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik je taj koji je kriv za sklapanje ugovora jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Krivnja za ništetnost ugovorne odredbe je na strani tuženika, a nije kriv tužitelj pa stoga tužitelj niti ne može biti odgovoran za štetu, te tuženik kao ugovaratelj.
34. Dakle iz nalaza sudskog vještaka proizlazi i utvrđeno je:
- da je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope više platio i pretplatio iznos od 7.242,51 kn, a pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 2. vještaka (samo pozitivne razlike dakle bez negativnih razlika) u stupcu 19. Dakle stupac 19 prikazuje razliku u kunama s osnova preplaćene kamate – ukupno 7.241,51 kn,
-da je tužitelj zbog ugovorene valutne klauzule i promjene tečaja više platio i preplatio iznos od 27.025,30 kn, a pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 2. vještaka (samo pozitivne razlike, dakle bez negativnih razlika) i to u stupcu 20. Dakle stupac 20 prikazuje razliku u kunama s osnova preplaćenog tečaja –ukupno 27.025,30 kn,
-da je tužitelj ukupno preplatio (dakle zbog promjenjive kamatne stope i zbog promjene tečaja) iznos od 34.267,81 kn, a pojedinačni iznosi razlika iskazani su tablici 2. vještaka (samo pozitivne razlike dakle bez negativnih razlika) u stupcu 21,
-dakle stupac 21 prikazuje razliku u kunama s osnova preplaćene kamate i s osnova preplaćenog tečaja i predstavlja zbroj stupca 19 (preplaćene kamate u kunama) i stupca 20 (preplaćen tečaj u kunama) – ukupno 34.267,81 kn, dakle stupac 21 = 19+20
-u tablici 2 Nalaza vještaka u stupcu 22 prikazana je ukupna razlika s osnova preplaćenog tečaja i s osnova preplaćene kamate u eurima – 4.548,17 EUR.
35. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja određeno postavio tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka i to svojim podneskom od 25. 10. 2023. , a nakon toga ostao kod svog takvog zahtjeva tijekom postupka.
36. Međutim, tužitelj je pogrešno postavio tužbeni zahtjev. Naime tužitelj u tužbenom zahtjevu s osnova više preplaćenog iznosa zbog promjene kamata potražuje novčani iznos od 7.242,51 kn/961,24 EUR, a s osnova više preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja potražuje iznos od 34.267,81 kn/4.548,17 EUR pa dakle proizlazi da tužitelj ukupno potražuje 5.509,41 EUR/41.510,32 kn, što je pogrešno.
37. Međutim, kao što je naprijed obrazloženo u iznosu od 34.267,81 kn/4.548,17 EUR sadržan je preplaćeni iznos i s osnova preplaćene kamate (7.242,51 kn/961,24 EUR) i s osnova preplaćenog tečaja (27.025,30 kn), te tužitelju pripada taj iznos i tužitelju je dosuđen taj iznos od 34.267,81 kn/4.548,17 EUR sa zz kamatama na pojedinačne iznose kako to proizlazi iz stupca 21. Tablice 2 Nalaza vještaka.
38. Slijedom navedenog kako je tužitelju dosuđen iznos od 34.267,81 kn/4.548,17 EUR i kako ga pripada taj iznos, to je s preostalim dijelom zahtjeva preko tog dosuđenog iznosa, tužitelja valjalo odbiti.
39. Na dosuđeni iznos je dosuđena zz kamata na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.
40. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.
O troškovima postupka.
41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, te se omjer stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
41.1. Imajući u vidu odbijajući, te dosuđujući dio ovaj sud nalazi da je tužitelj u pogledu osnove uspio u cijelosti, a u pogledu visine sa 83 %, pa je uspjeh tužitelja 91,50 % (183 :2 je 91,50 %), dok je tužena u pogledu osnove uspjela sa 0%, a u pogledu visine sa 17%, pa je uspjeh tužene 8,50 % (17 :2 je 8,50% ) pa kad se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik) to proizlazi da je tužena dužna tužitelju naknaditi trošak postupka u omjeru od 83%.
41.2. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja.
41.3. Tužitelju pripada trošak zastupanja kako slijedi:
-sastava tužbe od 200,00 EUR (kako je tražio)
-sastava podneska od 24. 1. 2020. (očitovanje na odgovor na tužbu) u iznosu od 200 EUR (Tbr. 8. t.1.),
- zastupanja na ročištu 27. 1. 2020. u iznosu od 50,00 EUR (25% Nagrade),
- sastava podneska od 22. 2. 2023.u iznosu od 50,00 EUR (25% Nagrade),
- zastupanje na ročištu 23. 2. 2023. u iznosu od 200,00 EUR
- sastav podneska od 24. 10. 2023. u iznosu od 50,00 EUR (25% Nagrade),
-zastupanje na ročištu 25. 10. 2023. u iznosu od 50,00 EUR
-zastupanje na ročištu 5. 12. 2023. u iznosu od 200,00 EUR
-sastav žalbe u iznosu od 250,00 EUR
-sastav podneska od 6.5.2025. u iznosu od 50,00 EUR (25% Nagrade),
-zastupanje 11.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR
što je ukupno na ime troška zastupanja po punomoćniku 1.450,00 EUR što uvećano za iznos od 362,50 EUR na ime PDV-a čini 1.812,50 EUR, što razmjerno uspjehu od 83% iznosi 1.504,38 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 350,00 EUR (koji je priznat u cijelosti jer je bio neophodan za postupak) što je ukupno 1.804,38 EUR, čemu treba pridodati trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 103,75 EUR (83% uspjeh) u koji iznos je uključen PDV, pa je ukupni trošak tužitelja 1.908,13 EUR.
41.4. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na tužbu, koju inače nije platio, i pristojbe na presudu jer temeljem čl. 11. st. 1. t. 20 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) kao potrošač u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske pristojbe za zaštitu kolektivnih interesa, tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe, te mu nije priznat trošak sastava podneska od 24.2.2025., već mu je priznat trošak za podnesak od 6.5.2025. kojim je ispravljao ovaj podnesak od 24.2.2025. ("zbog greške pera"), pa trošak ovog ("pogrešnog" ) podneska od 24.2.2025. pada na tužitelja.
U Karlovcu 30. rujna 2025.
Sudac
Marija Mesić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu
2. OD Porobija i Porobija iz Zagreba
