Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-732/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Republika Srbija, koje zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, Ljerke Šram 20, protiv tuženice/protutužiteljice AOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Stojan, odvjetnica u Zagrebu, Radnička cesta 34, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja/protutuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-66/2021-47 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja/protutuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 66/2021-47 od 12. siječnja 2024. u t. III., IV. i V. izreke te u t. VII. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužitelji/protutuženici snose sami svoje troškove parničnog postupka.

II Odbija se zahtjev tužitelja/protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.Nalaže se tuženici/protutužiteljici ĆOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana na I. (prvom) katu, površine 43 m2. koji se sastoji od sobe, sobice, kuhinje, smočnice, kupaonice, WC-a, hodnika i spremišta u podrumu, u sastavu stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čest.br. 2986/1132, po novoj izmjeri čest.br. 6089 k. o. [katastarska općina], podul. 55583, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te opisani stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljima/protutuženicima AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Republika Srbija u roku od 15 dana od dana postupanja tužitelja/protutuženika AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Republika Srbija prema stavku IV. izreke presude.

II. Nalaže se tuženici/protutužiteljici ĆOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljima/protutuženicima AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Republika Srbija iznos od 7.397,88 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 24.429,33 Eur s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 7.397,88 Eur za razdoblje od zatraženog dospijeća svakog pojedinog iznosa do 11. siječnja 2024.

IV. Nalaže se tužiteljima/protutuženicima AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Republika Srbija isplatiti tuženici/protutužiteljici ĆOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.545,17 Eur sa zateznom kamatom kako slijedi: - na iznos 10.705,42 Eur od 10. studenog 2022. do isplate, - na iznos 5.839,75 Eur od 26. listopada 2021. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da tuženici/protutužiteljici ĆOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pripada pravo zadržanja 32. suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, k.o. 335312 [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao Stambena zgrada br. 1-17 [adresa], površine 2115 m2 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine - stana na I (prvom) katu, površine 43 m2, koji se sastoji od sobe, sobice, kuhinje, smočnice, kupaonice, WC-a, hodnika i spremišta u podrumu, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, etaža E- 32, sve dok joj tužitelji/protutuženici AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Republika Srbija ne isplate iznose navedene u stavku IV. izreke presude.

VI. Odbija se preostali dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.679,57 Eur s pripadajućom zateznom kamatom, dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos 10.705,42 Eur za razdoblje od 26. listopada 2021. do 9. studenog 2022., dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu od po 318,20 Eur za svakog tužitelja/protutuženika za razdoblje od 26. listopada 2021. do 10. studenog 2023. s daljnjom pripadajućom kamatom od 10. studenog 2023. do isplate, kao i dio zahtjeva kojim se predlaže utvrditi da tuženici/protutužiteljici ĆOĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pripada pravo zadržanja sporne nekretnine sve dok joj tužitelji/protutuženici AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Republika Srbija ne isplate iznose preko dosuđenih u stavku IV. izreke presude.

VII. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“

2. Protiv dijela navedene presude u t. III., IV. i V. izreke te u t. VII. izreke u dijelu u kojem je naloženo da tužitelji/protutuženici snose sami svoje troškove postupka žalbu i dopunu žalbe podnose tužitelji/protutuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu i dopunu žalbe tuženica/protutužiteljica je osporila žalbene navode tužitelja/protutuženika te je predložila odbiti žalbu i dopunu kao neosnovane i potvrditi pobijani dio presude.

4. Žalba i dopuna žalbe tužitelja/protutuženika su neosnovane.

5. Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nije počinjena niti posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima navedenim u obrazloženju, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni izvedenim dokazima, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati.

6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja/protutuženika na iseljenje tuženice/protutužiteljice iz nekretnine opisane kao u izreci pobijane presude, zahtjev za naknadu koristi zbog uporabe tuđe stvari, kao i protutužbeni zahtjev tuženice/protutužiteljice na za isplatu izvršenih ulaganja u nekretninu, zahtjev na utvrđenje da tuženici/protutužiteljici pripada pravo zadržanja nekretnine koja je predmet postupka do isplate naknade uloženog s osnova nužnih i korisnih troškova te zahtjev stranaka za naknadu troškova parničnog postupka.

8. U prvostupanjskom postupku su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj IO **.**.1997. pokrenuo parnični postupak P9288/07 (ranije oznake P-3307/97) protiv ovdje tužitelja/protutuženika i ŽO te je presudom od 15. srpnja 1997. utvrđeno da je temeljem sporazuma kupoprodaje od 28. listopada 1988. stekao vlasništvo predmetnog stana, što da su ovdje tužitelji/protutuženici i ŽO dužni priznati i dozvoliti upis prava vlasništva u

Zemljišne knjige na njegovo ime,

- da je rješenjem od 19. siječnja 2001. dopušteno ponavljanje postupka te je ukinuta gore navedena presuda od 15. srpnja 1997. broj P-3307/97, a u konačnici je rješenjem od 25. rujna 2007. odlučeno da se tužba smatra povučenom,

- da su ovdje tužitelji/protutuženici i OO pokrenuli parnični postupak tužbom od 31. srpnja 1998. protiv tuženika GO pod brojem Ps-1402/98, kasnije oznake Ps-213/11, radi utvrđenja da su vanknjižni vlasnici predmetnog stana te radi iseljenja i predaje u posjed istog, koja parnica je pravomoćno okončana presudom i rješenjem od 26. srpnja 2013. na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja/protutuženika usmjeren na iseljenje i predaju u posjed (jer je od 2005. taj stan u posjedu MO temeljem ugovora zaključenog s tuženikom GO), dok je tužba OO povučena,

- da je u gore navedenoj parnici MO na ročištu 5. srpnja 2013. iskazao da je sporni stan kupio od GO 2005. i potom ga prodao svojoj kćeri, ovdje tuženic/protutužiteljici,

- da je u kaznenom predmetu Kir-1149/00 protiv ČO i dr. provedenp grafološko vještačenje te utvrđeno da sporni potpis „JO“ na Sporazumu od 28. listopada 1998. nije pisan rukom ŽO,

- da je MO **.**.2005. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na spornom stanu temeljem ugovora o kupoprodaji istog zaključenog 14. siječnja 2004. s prodavateljem GO, koji prijedlog je rješenjem od 28. svibnja 2010. broj: Zs-7033/05 odbijen jer nije dokazan neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe,

- da je tuženica/protutužiteljica 16. listopada 2009. podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na spornom stanu temeljem ugovora o kupoprodaji istog zaključenog 20. ožujka 2009. s prodavateljem BO, koji prijedlog je rješenjem od 22. studenog 2009. broj: Z-51405/09 odbijen jer nije dokazan neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe,

- da je upravitelj GSKG d.o.o., u ime suvlasnika stambene zgrade u [adresa], 3, 5, 7, 9, 11, 13, 15 i 17, podnio 9. svibnja 2011. prijedlog za upis u zemljišnu knjigu temeljem Pravilnika o povezivanju z.k. i knjige PU te upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine,

- da su tužitelji/protutuženici tužbom od 11. prosinca 2012. pokrenuli parnični postupak protiv tuženika GO pod brojem P-7748/12 radi utvrđenja da nije nastao Sporazum o kupoprodaji spornog stana od 28. listopada 1988. između njih, EO i naznačenog tuženika te je pravomoćnom presudom od 19. svibnja 2014. tužbeni zahtjev prihvaćen,

- da su tužitelji/protutuženici tužbom od 6. srpnja 2012. pokrenuli parnični postupak protiv tuženika PO i Zagorje d.d. pod brojem P-4639/12 radi utvrđenja vlasništva na predmetnoj nekretnini, svaki u 1/2 dijela, navodeći da je TO taj stan kupio od prednika Zagorja d.d. i potom 4. travnja 1985. prodao pok. ŽO u 2/4 dijela, a njima u preostalih 2/4 dijela, nakon čega je pok. ŽO svoj suvlasnički dio njima darovala 18. prosinca 1986. te je presudom od 15. listopada 2012. prihvaćen tužbeni zahtjev, koja presuda je postala pravomoćna i ovršna 7. prosinca 2012.,

- da su tužitelji/protutuženici 9. siječnja 2013. pod brojem Z-1238/13 podnijeli prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na spornom stanu temeljem pravnih poslova - ugovora o kupoprodaji od 4. travnja 1985. i darovnog ugovora od 25. rujna 1986. te presude ovog suda od 15. listopada 2012. broj: P-4639/12, kojem prijedlogu je udovoljeno te je rješenjem od 15. siječnja 2013. dopuštena uknjižba, svakog u 1/2 dijela, u zk.[broj poduloška] k. o. [katastarska općina],

- da su tužitelji/protutuženici tužbom od 16. svibnja 2013. pokrenuli parnični postupak protiv tuženika MO pod brojem Ps-166/13 radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana te radi isplate naknade za uporabu istog, koja parnica je pravomoćno okončana presudom od 24. studenog 2014. na način da je tužbeni zahtjev odbijen jer je u postupku utvrđeno da se naznačeni tuženik ne nalazi u posjedu tog stana još od 2009. kada ga je prodao ovdje tuženici/protutužiteljici,

- da su tužitelji/protutuženici 8. srpnja 2013. sastavili dopis kojim pozivaju tuženicu/protutužiteljicu na predaju spornog stana njima u posjed i plaćanje izmakle dobiti u mjesečnom iznosu od po 2.500,00 kn od 1. svibnja 2008. pa nadalje,

- da je tuženica/protutužiteljica 27. ožujka 2014. podnijela tužbu u predmetu P- 2500/14 protiv ovdje tužitelja/protutuženika navodeći da su isti u zemljišnoj knjizi upisani kao vlasnici predmetnog stana, svaki u 1/2 dijela, temeljem presude ovog suda od 15. listopada 2012. broj P-4639/12, da tužitelji/protutuženici, iako su ishodili presudu i uknjižbu, nisu taj stan valjano stekli jer nisu postupali u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige, a upravo je ona vlasnica i posjednica istog kojeg je stekla na temelju zakona - dosjelošću i u dobroj vjeri jer ga je kupila 20. ožujka 2009. od MO, koji je isti stekao kupoprodajom 14. siječnja 2004. od IO, a ovaj ga je stekao sporazumom - ugovorom o kupoprodaji zaključenim 28. listopada 1988. s tužiteljima/protutuženicima i ŽO, temeljem kojeg je donesena i presuda ovog suda broj P-3307/97, pa kako predmetni stan nije bio upisan u zemljišnoj knjizi, slijedom čega nije bilo moguće postupati temeljem povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, a ona je izvanknjižno vlasništvo i vlasnički posjed stekla u dobroj vjeri i uz valjani pravni temelj posjeda,

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci od 31. ožujka 2020. broj Gž-1222/20 preinačena prvostupanjska presuda ovog suda od 29. siječnja 2020. na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice/protutužiteljice usmjeren na stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću, koja odluka je tuženici/protutužiteljici uručena 25. lipnja 2020.,

- da su pojedini računi, uplatnice i ponude, koji se odnose na kupnju građevinskog materijala, izdani od strane KŠ Promet d.o.o., Bušac d.o.o., Eko Time, Petrokov, Elektro Tea, Gips Mont d.o.o. i Fero Term d.o.o., da je trošak ukopčanja struje (za šifru potrošača na ime GO) i plina (na ime EO) plaćen s naznakom „kupci na blagajni“, da priznanice za sporni stan za trošak čistačice, režija i rasvjete dizala u razdoblju od 2004. pa nadalje, glase na „Volenec“, dok pričuva glasi na ime tuženice/protutužiteljice u iznosima pobliže označenim na uplatnicama i izvodu knjiženja,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da ukupna procijenjena vrijednost najamnine za razdoblje od 11. lipnja 2009. do 10. studenog 2022. iznosi 239.801,43 kn, time da su pojedini mjesečni iznosi vidljivi u tablici na l.252. do 257. spisa te da naknada za ulaganja, pod pretpostavkom da su postavljene nove plinske, električne i vodovodne instalacije koje nisu vidljive vizualnim pregledom na uviđaju, iznosi 80.660,00 kn (bez pdv) te se radi o nužnim i korisnim troškovima, dok bi naknada za ulaganja, pod pretpostavkom da nisu postavljene nove plinske, električne i vodovodne instalacije koje nisu vidljive vizualnim pregledom na uviđaju, iznosila 73.660,00 kn (bez pdv) i također bi se radilo o nužnim i korisnim troškovima.

9. Sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženica/protutužiteljica bila poštena posjednica nekretnine koja je predmet spora sve do trenutka kada je nedvojbeno saznala da joj pravo na posjed ne pripada, a to je trenutak primitka gore navedene odluke Županijskog suda u Rijeci od 31. ožujka 2020. broj Gž-1222/20.

10. Ovaj sud također smatra potrebnim navesti da na poštenje posjedovanja tuženice/protutužiteljice nije od utjecaja niti činjenica da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici temeljem presude suda prvog stupnja od 15. listopada 2012. broj P-4639/12. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020. sve da je posjednik tijekom posjedovanja znao ili mogao znati da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, to ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su posjednici i njihovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, iz kojeg razloga je tuženica/protutužiteljica i pokrenula spor radi utvrđivanja prava vlasništva pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2500/14 te je upravo iz tog razloga sve do trenutka pravomoćnog okončanja tog spora imala razloga vjerovati (i vjerovala je) da posjed vrši kao vlasnica, neovisno o pokrenutom sporu tužitelja/protutuženika na predaju u posjed u ovom predmetu.

11. Obzirom da je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je trenutak kada je tuženica/protutužiteljica postala nepošteni posjednik upravo datum primitka pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1222/20 od 31. ožujka 2020., a to je 25. lipnja 2020., pravilna je i zakonita odluka u pobijanoj t. III izreke kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja/protutuženika za isplatu naknade od korištenja tuđe stvari za razdoblje dok je tuženica/protutužiteljica bila pošteni posjednik.

12. Tužiteljima/protutuženicima je pravilno dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos u stavku II. izreke presude temeljem čl. 29. st. 2. ZOO i to za razdoblje od 12. siječnja 2024. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na taj iznos i to za razdoblje od zatraženog dospijeća svakog pojedinog iznosa do 11. siječnja 2024. pravilno odbijen kao neosnovan jer je visina naknade koristi utvrđena vještačenjem u prvostupanjskom postupku, slijedom čega tuženica/protutužiteljica dolazi u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude.

13. Pravilna je i zakonita pobijana t. IV. izreke kojom je prihvaćen zahtjev tuženice/protutužiteljice za naknadu nužnih i korisnih troškova koje je imao njezin prednik MO uređenjem stana 2004. jer stan nije bio pogodan za stanovanje. Naime, pošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova na temelju odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV).

14. Tuženica/protutužiteljica je u protutužbi određeno navela koje je radove njezin prednik izvršio u stanu, a koju tvrdnju su tužitelji/protutuženici samo generalno osporili s time da nisu naveli činjenice niti ponudili dokaze kojima bi dokazali suprotno tvrdnjama tuženice/protutužiteljice, a navodi tuženice/protutužiteljice su potvrđeni od strane svjedoka UO, kojem iskazu je sud prvog stupnja u cijelosti povjerovao.

15. Sudski vještak građevinske struke je utvrdio vrijednost ulaganja je naveo kako se radi o nužnim i korisnim troškovima, koji nalaz i mišljenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud budući utvrđenja vještaka nisu osporavana određenim prigovorima niti su predlagani dokazi kojima bi se dokazivalo suprotno.

16. Budući, dakle, iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je prednik tuženice/protutužiteljice MO u trenutku izvođenja radova na uređenju predmetnog stana 2004. bio pošten posjednik, a isto je tako i tuženica/protutužiteljica, na koju su prešla sva prava i obveze u svezi predmetnog stana temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog s prednikom BO, a time i povećana vrijednost istog s obzirom na ulaganja, bila poštenom posjednicom, ima pravo u smislu čl. 164. st. 2. ZV tražiti naknadu za nužne i korisne troškove, kao i zadržati stvar - sporni stan dok joj ti troškovi ne budu naknađeni.

17. Prema odredbi čl. 164. st. 7. ZV pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari, pa kako stan još uvijek u trenutku zaključenja glavne rasprave nije predan u posjed tužiteljima, prigovor zastare je neosnovan.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka u t. VII. izreke u pobijanom dijelu u kojem je odlučeno da tužitelji snose sami svoje troškove postupka je također pravilna i zakonita (čl. 154. st. 4. ZPP) jer su stranke u podjednakim omjerima uspjele u sporu.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

20. Odluka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Budući tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Nepobijani dio presude nije ispitivan.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović