Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3823/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kentbank d.d. Zagreb, Gundulićeva 1, OIB: 73656725926, zastupan po punomoćniku Anti Župiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Petru Čubeli, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3242/2022-16 od 11. lipnja 2025. godine, dana 30. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3242/2022-16 od 11. lipnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Željka Picukarić iz Zagreba, Draškovićeva 57, poslovni broj: Ovrv-143/14 od 27. lipnja 2014. godine (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da naknadi trošak privremenom zastupniku u iznosu od 3.375,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj, a rješenje pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbe, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi čl. 381. ZPP-a.

5.1. Tužena je dana 27. rujna 2012. sklopila s tužiteljem ugovor kreditu, broj ugovora:

50-40-60190-3, na iznos od 6.734,11 eura s rokom otplate 60 mjeseci te s kamatnom stopom od 10,99 % godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke.

5.2. Radi osiguranja naplate kredita ugovoreno je da će tužena tužitelju dostaviti dvije vlastite mjenice potpisane od strane tužene, vlastite mjenice potpisane od strane jamaca-plataca i izjava o suglasnosti tužene i jamaca-plataca te zadužnice tužene i jamaca-plataca solemnizirane kod javnog bilježnika.

5.3. Budući da tužena nije uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze, nije podmirivala dospjele anuitete, tužitelj je u skladu s odredbom čl. 11. Ugovora o kreditu otkazao predmetni ugovor, čime je isti dospio na naplatu u cjelokupnom preostalom neplaćenom iznosu kredita.

5.4. Radi naplate svog potraživanja prema tuženoj, tužitelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isplate – izvoda otvorenih stavaka na dan 10. lipnja 2014. povodom kojeg javni bilježnik Željka Picukarić iz Zagreba, donosi rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-145/14 dana 27. lipnja 2014. kojim usvaja ovršni prijedlog tužitelja.

5.5. Povodom prigovora tužene prvostupanjski sud svojim rješenjem broj: Ovrv- 7160/2016-32 od 13. lipnja 2018. godine stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-145/14 od dana 27. lipnja 2014. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.6. Tužena je isticala prigovor da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka budući da je isti već u trenutku podnošenja tužbe raspolagao ovršnom ispravom koju je podnio na naplatu FINI no prvostupanjski sud smatra da je interes tužitelja kao vjerovnika ishoditi svaku moguću ovršnu ispravu, uključujući i presudu, na temelju koje može naplatiti svoje potraživanje od dužnika.

5.7. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema tuženoj prema Ugovoru o kreditu iznosu 6.774,05 eura, a što se odnosi na dospjelu nepodmirenu glavnicu u iznosu od 6.139,17 eura, na dospjele nepodmirene ugovorne kamate u iznosu od 231,66 eura te na dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 403,22 eura, na koje se iznose obračunavaju daljnje zatezne kamate i to:

- na iznos od 6.139,17 eura od 11. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 231,66 eura od 27. lipnja 2014. pa do isplate.

5.8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je presudom poslovni broj: Povrv- 6524/18-14 od 16. srpnja 2019. održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovrv-145/14 od dana 27. lipnja 2014. u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznosu od 6.774,05 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6.139,17 eura od 11. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 231,66 eura od 27. lipnja 2014. pa do isplate (t. I. izreke), dok je t. II. izreke navedene presude ukinuo platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 78,51 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. lipnja 2014. pa do isplate kao i u dijelu kojim se traži isplata kamata na iznos od 6.139,17 eura za dan 10. lipnja 2015. te za iznos od 231,66 eura od 10. lipnja 2014. pa do 26. lipnja 2014. kao neosnovan. Naloženo je tužitelju da naknadi trošak privremenom zastupniku u iznosu od 5.000,00 kn (t. III. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.333,80 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2019. pa do isplate (t. IV. izreke).

5.9. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-168/2020-2 od 5. siječnja 2021. potvrđena je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv- 6524/18-14 od 16. srpnja 2019. u t. I. i IV. izreke.

5.10. Vrhovni sud je odlučujući povodom revizije, rješenjem poslovni broj: Rev- 573/2022-2 od 7. lipnja 2022. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-168/2020-2 od 5. siječnja 2021. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-6524/18-14 od 16. srpnja 2019. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5.10.1. Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja: Ima li vjerovnik novčane tražbine pravni interes voditi parnični postupak protiv dužnika radi isplate ako raspolaže valjanom zadužnicom dužnika danom radi osiguranja tražbine? Vrhovni sud je u svom odgovoru naveo da je cilj pokretanja parničnog postupka ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvom ispravom. Štoviše, u smislu odredbe čl. 183. st. 1. odnosno čl. 178. st. 2. Ovršnog zakona u konkretnom slučaju, vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na tražbine ovršenika po računu). Dakle u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja. Vrhovni sud je zaključio da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 288. st. 2. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP kada su o predmetu spora donijeli meritornu odluku budući da je tužena tijekom postupka isticala prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje parničnog postupka radi isplate jer tužitelj raspolaže bjanko zadužnicom (ovršnom ispravom) pa je tužbu trebalo odbaciti. Time su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je ta povreda dovela do nepravilne primjene odredbe čl. 288. st. 2. u vezi s čl. 187. st. 2. ZPP, a koja je bila od utjecaja na zakonitost odluke.

5.11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku a protiv nje je tužitelj uložio žalbu tvrdeći da zadužnica nije izvršiva u Njemačkoj (gdje tuženica prebiva), pa da zbog toga ima pravni interes ishoditi sudsku presudu koja bi se mogla priznati i provesti u inozemstvu.

6. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ) dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi. Bjanko zadužnica je istinita u pogledu svojeg sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kad je potvrđena kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku (čl. 215. st. 5. OZ). Nadalje bjanko zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca i na drugim predmetima ovrhe (čl. 214. st. 7. OZ).

7.1. Vezano za navode tužitelja da se zadužnica, iako je ovršna isprava, ne može neposredno koristiti za provedbu ovrhe protiv osobe koja ima prebivalište na području druge države članice Europske unije, treba uputiti na primjenu četvrtog dijela OZ kojim je reguliran europski ovršni naslov i europski nalog za blokadu računa. Tako odredba čl. 356. OZ propisuje da se odredbama ove glave uređuje postupak izdavanja potvrde o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine prema Uredbi (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. godine kojom se uvodi europski ovršni naslov za nesporne tražbine (u daljnjem tekstu: Uredba) te postupak određivanja ovrhe na temelju europskoga ovršnog naslova. Za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu u Republici Hrvatskoj nadležni su sudovi, upravna tijela, javni bilježnici ili pravne i fizičke osobe s javnim ovlastima koji su ovlašteni izdati ovršni otpravak domaće europske ovršne isprave o nespornim tražbinama (čl. 357. OZ).

7.2. Prema Uredbi, isprava koja je službeno sastavljena ili registrirana kao autentična isprava i čija se vjerodostojnost a) odnosi na potpis i sadržaj isprave i b) utvrđuje od strane državnog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica iz koje isprava potječe predstavlja autentičnu ispravu (čl. 4. st. 1. t. 3. Uredbe). Odredbom čl. 25. st. 1. Uredbe propisano je da autentična isprava koja se odnosi na tražbinu, koja u smislu čl. 4. st. 2. Uredbe znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio ili za koji se datum dospijeća navodi u sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili u autentičnoj ispravi, koja je izvršiva u jednoj državi članici, na prijedlog upućen tijelu koje je ovlastila država članica podrijetla, potvrđuje se kao europski nalog za izvršenje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga III. Autentična isprava koja je potvrđena kao europski nalog za izvršenje u državi članici podrijetla izvršava se u državama članicama bez potrebe izjavljivanja izvršivosti i bez ikakve mogućnosti osporavanja njezine izvršivosti (čl. 25. st. 2. Uredbe).

7.3. Prema čl. 25. st. 1. Uredbe, potvrda o europskom ovršnom naslovu autentične isprave izdaje se bez prethodnog saslušanja dužnika (čl. 358. st. 1. OZ), a izdaje ju javni bilježnik koji je ovlašten izdati i ovršni otpravak domaće europske ovršne isprave o nespornim tražbinama (čl. 357. st. 1. t. 5. OZ). Tijelo ili osoba koja je izdala potvrdu dostavit će otpravak potvrde dužniku po službenoj dužnosti (čl. 358. st. 2. OZ).

7.4. U konkretnom slučaju, tužitelj raspolaže bjanko zadužnicom, ovršnom ispravom koja se prema Uredbi smatra autentičnom ispravom i koja može biti potvrđena kao europski ovršni naslov. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije imao pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Naime isprava kojom raspolaže omogućuje mu ostvariti onu pravnu korist koju želi ostvariti ovom tužbom.

7.5. Postojanje zadužnice predstavlja negativnu pretpostavku koja, s obzirom na okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, može dovesti do situacije da tužitelj nema pravnog interesa od suda tražiti kondemnatornom tužbom ostvarenje svojih zahtjeva, jer ima brži, efikasniji i ekonomičniji put ostvarenja svoje tražbine. U slučaju kada tužitelj ima zadužnicu koja mu je predana kao sredstvo osiguranja tražbine i kada na temelju te zadužnice (i njenog ovjerenog prijepisa) može pokretati ovrhu na bilo kojoj imovini svojega dužnika (bez ograničenja), on mora dokazati postojanje svog pravnog interesa za podnošenje kondemnatornog zahtjeva (kojemu je svrha ishođenje druge ovršene isprave za istu tražbinu). Drugim riječima, vjerovnik mora dokazati da mu postojeće sredstvo osiguranja (zadužnica) ne omogućuje učinkovitu naplatu ili da je pokušao, ali nije uspio naplatiti se na temelju nje.

7.6. Tužitelj se u žalbi poziva na sudsku praksu u kojoj je potvrđen stav da zadužnica ne može biti potvrđena kao europski ovršni naslov jer ne predstavlja nespornu tražbinu prema Uredbi 805/2004 (Županijski sud u Zadru, Gž-644/2022-2). No to je postupak koji je pokrenut zahtjevom za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu bjanko zadužnice i sud je u tom postupku utvrđivao ispunjava li ta konkretna zadužnica uvjete za izdavanje potvrde, a ovaj je postupak tužitelj pokrenuo radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvoda iz poslovnih knjiga). Tijekom ovog postupka tužitelj nije niti priložio zadužnicu ili njezinu presliku, a nije ni na neki drugi način dokazao ili bar isticao postojanje konkretnih razloga zbog kojih ona ne bi bila podobna za izdavanje europskog ovršnog naslova pa da bi se sud uopće mogao baviti pitanjem jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu, odnosno postoje li razlozi zbog kojih se tužitelj s potvrđenom zadužnicom ne bi mogao uspješno naplatiti na području druge države članice.

7.7. Dakle prema Uredbi EU, zadužnica i bjanko zadužnica smatraju se autentičnim ispravama (uz uvjet da u bjanko zadužnici bude naveden točan iznos i datum dospijeća - rješenje Županijskog suda u Puli, poslovni broj: Gž-eu 6/2023-2 od 8. studenog 2023.) na temelju kojih javni bilježnik, na zahtjev vjerovnika, može izdati potvrdu o europskom ovršnom naslovu. Takav naslov ima svrhu upravo u tome da isprave poput zadužnice budu priznate i izravno ovršive u drugim državama članicama Europske unije, uključujući Njemačku, bez posebnog postupka priznavanja i bez mogućnosti osporavanja njihove ovršnosti.

7.8. Slijedom navedenog tužitelj je najprije trebao iskoristiti ovršnu ispravu s kojom raspolaže – bjanko zadužnicu, zatražiti izdavanje europskog ovršnog naslova te pokušati provesti ovrhu u Njemačkoj ili je trebao u ovom postupku predložiti dokaze koji bi opravdali vođenje ovog postupka – odnosno trebao je dokazati da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu pa bi tada postojao pravni interes za vođenje ove parnice i traženje sudske presude kao dodatne ovršne isprave.

8. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbacio tužbu zbog nedostatka pravnog interesa pa je slijedom navedenog ovaj sud sukladno čl. 380. t. 2. ZPP odlučio kao u t. I. izreke.

9. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić