REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. P-789/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja BRITVIĆI NEKRETNINE d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 352, OIB: 50672126614, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri u Rijeci, Supilova 6/III, protiv tuženika DULCEDO d.o.o. Karlovac, Ivana Banjavčića 18, OIB: 60950933185, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. 1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva pod brojem OV-12196/2022 dana 15. studenoga 2022. godine zaključen između tužitelja BRITVIĆI NEKRETNINE d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 352, OIB: 50672126614, kao prodavatelja i tuženika DULCEDO d.o.o. Split, Tršćanska 5b, OIB: 60950933185, kao kupca te se određuje u zemljišnim knjigama uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa vlasništva tuženika na način da se briše upis vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja i to na nekretninama:

- Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Osijek i to k. č. br. [katastarska čestica], Josipa Kozarca br. 23, površine 10.380 m2 (dvorište površine 9.210 m2, skladište površine 1.109 m2, poslovna zgrada površine 61 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 320722 Tenja

- Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb i to:

- k. č. br. [katastarska čestica], parkiralište površine 646 čhv (2.325 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], Utinjska ulica površine 5.470 m2 (gospodarska zgrada br.39/2, Utinjska površine 1.922 m2, dvorište površine 3.548 m2) i k. č. br. [katastarska čestica], Saljska ulica površine 1.712 m2 (dvorište površine 1.438 m2, pomoćna zgrada 53 m2, zgrada mješovite uporabe, Zagreb, Saljska ulica 20A površine 221 m2), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- k. č. br. [katastarska čestica], tvorničko dvorište površine 42 čhv (151 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

[katastarska općina]

- 263/789 suvlasničkog dijela, k. č. br. [katastarska čestica], put Otočec, površine 73 čhv (263 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku DULCEDO d.o.o. Split, Tršćanska 5b, OIB: 60950933185, naknaditi tužitelju BRITVIĆI NEKRETNINE d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 352, OIB: 50672126614, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.697,40 eura (tri tisuće šesto devedeset i sedam eura i četrdeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 30. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je s tuženikom zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina 11. studenoga 2022., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva pod brojem OV-12196/2022 15. studenog 2022. Predmetnim Ugovorom određena je kupoprodajna cijena u iznosu od 14.277.000,00 kuna, a člankom 3. Ugovora određen je način na koji će kupac platiti kupoprodajnu cijenu. Ugovorom je određeno da kupac plaća iznos od 5.060.000,00 kuna prijebojem s potraživanjem kojeg ima prema tužitelju kao prodavatelju, iznos od 3.993.285,00 kuna na način da će kupac isplatiti obveze iz kredita prema Privrednoj banci u iznosu od 600.000,00 eura, a koji kredit je osiguran založnim pravom na nekretninama koje su predmet prodaje te ostatak iznosa ili plaćanjem na račun prodavatelja ili prijebojem s potraživanjem kupca prema prodavatelju u roku 12 mjeseci. Predmetni Ugovor je za tužitelja potpisao ĆK, kao ovlaštena osoba, bez da je o tome izvijestio druge dvije ovlaštene osobe za zastupanje tužitelja i protivno njihovoj volji. Prema tužiteljevim navodima, ĆK nije mogao prodati nekretnine u vlasništvu društva bez odluke skupštine jer se ne radi o tekućem vođenju poslova koje bi spadalo u nadležnost uprave. Ovdje nije riječ o sklapanju pravnih poslova i poduzimanju drugih radnji koje predstavljaju uobičajeno upravljanje društvom. Nadalje je isticao kako ne postoji dugovanje tužitelja prema tuženiku, a posebno ne u iznosu od 5.060.000,00 kuna. Navedeno tim više što je tuženik osnovan tek 29. listopada 2022., odnosno 15 dana prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji pa je jasno da se radi o prijevari ili o sklapanju štetnog ugovora za tužitelja jer je došlo do otuđenja niza vrijednih nekretnina bez naknade. Osim toga, predmetne nekretnine vrijede puno više od iznosa za koji su prodane (14.277.000,00 kn) pa se ovdje radi i o prekomjernom oštećenju (čak i kada bi postojalo potraživanje tuženika prema tužitelju). Posebno je isticao da su otuđene nekretnine djelomično plaćene prijebojem, međutim, ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju te se radi o fiktivnom Ugovoru koji nema učinka prema ugovornim stranama. Argumente za ništetnost Ugovora tužitelj je našao i u nedopuštenoj pobudi. Naime, ugovor može biti ništetan ako je sklopljen iz nedopuštenih pobuda, a to su pobude protivne Ustavu, kogentnim pravilima ili moralu društva. Naime, ako je nedopuštena pobuda utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor te je drugi ugovaratelj za to znao ili morao znati, ugovor će biti ništetan. Osnovna svrha i odlučujuća pobuda za sklapanje spornog Ugovora bila je prevariti ostale članove društva, istovremeno i članove uprave koji nisu znali da je ĆK sklopio predmetni Ugovor, a posebno im nije bilo poznato da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju. Zato je ĆK počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja o gospodarskom poslovanju jer je kao odgovorna osoba trgovačkog društva BRITVIĆI NEKRETNINE d.o.o. sklopio štetan Ugovor s tuženikom, bez znanja ostalih članova uprave i znajući da je Ugovor štetan za pravnu osobu koju je zastupao. Zbog navedenog, tužitelj je predložio da se utvrdi ništetnim predmetni Ugovor o kupoprodaji uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja na nekretninama koje su bile predmet Ugovora. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tražeći da se sporni Ugovor poništi te da se briše upis vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja na nekretninama koje su predmet Ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je kako je kupio nekretnine i platio cijenu prijebojem sa svojim potraživanjem prema tužitelju. Tuženik je potraživanje stekao temeljem Ugovora o ustupu tražbine od Gorana ĆK te ne postoji ni jedan razlog ništetnosti ili pobojnosti predmetnog Ugovora. U daljnjem tijeku postupka tuženik je isticao (podneskom od 27. ožujka 2025.) kako je ĆK pozajmio tužitelju iznos od 5.060.000,00 kuna. ĆK je jedini suvlasnik tužitelja koji je pozajmio bilo kakav novac tome društvu te jedini suvlasnik koji je imao bilo kakvo potraživanje prema tužitelju u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji. ĆK ima pravo kao vjerovnik ustupiti svoje potraživanje bilo kojoj trećoj osobi te je taj iznos ustupio tuženiku Ugovorom o ustupanju potraživanja. Potom je tuženik kupio nekretninu tužitelja i platio kupoprodajnu cijenu prijebojem s potraživanjem kojeg ima prema tužitelju, preuzimanjem obveze iz osnove kredita, dok je ostatak cijene trebao platiti uplatom na tužiteljev račun. Dio cijene je plaćen prijebojem i preuzimanjem kredita te se tuženik uknjižio kao vlasnik na spornim nekretninama. Isticao je kako jedino nije plaćen dio cijene koji se trebao platiti u roku od 12 mjeseci od sklapanja Ugovora jer je u međuvremenu došlo do ovog postupka i do zabilježbe spora, a time i do pojave pravnih nedostataka kupljene nekretnine. Kada se okonča ovaj postupak i otkloni pravni nedostatak nekretnine, kupac - tuženik će platiti ostatak cijene, a ako se utvrdi da postoji razlika između realne i kupoprodajne cijene tuženik je spreman platiti i tu razliku. Zato je nejasno iz čega proizlazi zabranjenost ili nedopuštenost toga posla. Nadalje je isticao kako je tužitelj društvo koje je osnovano radi raspolaganja nekretninama koje ima u vlasništvu. Neke od tih nekretnina su za prodaju, a neke su za iznajmljivanje te zahtijevaju ulaganje. Jedino je ĆK kao član društva tužitelju davao pozajmice, dok preostala dva člana nisu dala ni jednu pozajmicu niti su vršili ulaganja u društvo. Ostali suvlasnici tužitelja nisu htjeli ni dati (vratiti) pozajmice niti osigurati povrat pozajmica koje je dao ĆK, već je DK pokrenuo postupak radi opoziva ĆK bez da za to postoje razlozi, a s motivom preuzimanja kontrole nad tužiteljem koji je u to vrijeme dužnik ĆK koji ima neosigurano potraživanje prema tužitelju. Dakle, ĆK je imao partnere (braću, članove društva) koji su odustali od zajedničkog društva, koji nisu htjeli ulagati u društvo i nisu htjeli vratiti pozajmice ĆK te su ga htjeli smijeniti s mjesta direktora što su i učinili u svim društvima u kojima su bili suvlasnici (tužitelj, BRITVIĆI NEKRETNINE d.o.o., BRITVIĆI d.o.o.), a i u ta društva je jedino ulagao ĆK. Dakle, ĆK je našao način da osigura vraćanje onoga što je uložio, a bez toga da ošteti tužitelja, tužiteljeve vjerovnike ili suvlasnike tužitelja te je ustupio svoje nesporno potraživanje prema tužitelju na treću osobu (ovdje tuženika), pronašao je kupca - tuženika koji je kupio nekretnine za njihovu realnu vrijednost i koji je platio veći dio cijene te je bio spreman uložiti u kupljene nekretnine, dok ostatak cijene nije platio zbog pokretanja ovog postupka, a iz istog razloga nije izvršio ni ulaganje (što će učiniti kada se ovaj postupak okonča). Prema tuženikovim navodima ne postoji nedopuštena pobuda u tome što je tužitelj prodao tuženiku svoje nekretnine, kao ni u tome što je ĆK na taj način htio imati sigurnost da će naplatiti svoje nesporno potraživanje prema tužitelju. Isticao je i kako eventualna mogućnost da cijena nije adekvatna (da je preniska) nije razlog ništetnosti ili pobojnosti Ugovora, već eventualna preniska cijena može biti razlog odgovornosti ĆK kao tadašnjeg člana uprave o čemu se vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-210/24. Tuženik se pozivao na odluku ovog suda u predmetu poslovni broj P-25/25 u kojem se radi o bitno istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi spora u kojem je donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ništetnost Ugovora, ali je (po shvaćanju tuženika pogrešno) prihvaćen zahtjev za upis tužitelja kao vlasnika nekretnina koje su predmet tog spora. Predlagao je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. U postupku su saslušani zastupnik po zakonu tužitelja DK, zastupnik po zakonu tuženika EK te svjedok ĆK.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je prvi postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno te proizlazi iz isprava u spisu da je tužitelj zastupan po ĆK, dana 11. studenoga 2022. s ovdje tuženikom sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina navedenih u izreci presude (stranica 17 spisa). Nesporno je te proizlazi iz isprava u spisu da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina koje je kupio na temelju navedenog Ugovora (stranica 7 do 16 spisa). Nesporno je da je ĆK jedan od trojice osnivača tužitelja (ZK, DK i ĆK) te je nakon sklapanja spornog Ugovora o kupoprodaji opozvan s funkcije člana uprave društva tužitelja na kojoj funkciji je sada DK. Sporno je, je li predmetni Ugovor o kupoprodaji ništetan pravni posao jer ĆK nije imao odobrenje skupštine društva tužitelja za sklapanje takvog Ugovora, je li ništetan zato jer se radi o štetnom Ugovoru za društvo. Sporno je, radi li se o fiktivnom Ugovoru jer nije postojalo potraživanje tuženika prema tužitelju koje bi bilo plaćeno prijebojem s dijelom kupoprodajne cijene kako je to tvrdio tuženik. Konačno, sporno je radi li se o ništetnom Ugovoru zbog nedopuštene pobude zbog koje je taj Ugovor sklopljen. Podredno, sporno je je li predmetni Ugovor pobojan zbog svih prethodno navedenih razloga, a kakav zahtjev je tužitelj postavio u eventualnoj kumulaciji.

7. Iz provedenih dokaza utvrđene su slijedeće relevantne činjenice:

- da je tužitelj zastupan po tadašnjem članu uprave ĆK prodao nekretnine društva tuženiku kako bi ĆK osigurao naplatu svoje tražbine prema tužitelju za koju tražbinu tvrdi da je postojala u iznosu od 27.000.000,00 kn i da proizlazi iz pozajmica koje je davao društvu. Da je osnovni razloga prodaje, tj. prijenosa prava vlasništva na nekretninama tužitelja na tuženika bila upravo zaštita interesa tadašnjeg člana uprave i člana društva tužitelja ĆK proizlazi prije svega iz njegovog iskaza. Naime, ĆK saslušan kao svjedok u ovoj pravnoj stvari u bitnom je naveo da je došlo do svađe između njega i ostalih članova društva tužitelja (njegove braće, DK i ZK), o čemu je iskazivao i tužiteljev (sadašnji) zastupnik po zakonu DK, da je dobio poziv za skupštinu društva s dnevnim redom koji je predviđao njegov opoziv s funkcije člana uprave društva i na kojoj je skupštini (koja je uslijedila neposredno nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji) on i smijenjen, da je zbog navedenih 27.000.000,00 kn pozajmice tužitelju zamolio svog prijatelja EK (zastupnik po zakonu tuženika) da otvori trgovačko društvo (tuženika) kako bi nekretnine u vlasništvu tužitelja prenio na njegovo (novoosnovano) društvo, a radi zaštite svojih interesa kako je to više puta tijekom svog iskaza ponovio,

- da je tuženik osnovan 22. listopada 2022., dakle, 20 dana prije sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji, a društvo je osnovano na zamolbu (prijedlog) ĆK upravo zato da se na to društvo prenesu nekretnine tužitelja (o čemu su svjedočili ĆK i zastupnik po zakonu tuženika EK),

- da su ĆK i EK dugogodišnji prijatelji i kumovi,

- da ostali članovi društva - ZK i DK nisu dali suglasnost za prodaju predmetnih nekretnina ni prije niti nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji (što u suštini nije ni sporno, a proizlazi i iz iskaza ĆK i iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu).

8. Navedene okolnosti već same po sebi upućuju na postojanje nedopuštene pobude za sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 15. studenoga 2022. na strani ĆK kao (tadašnjeg) tužiteljevog zastupnika po zakonu. Otuđenje nekretnina koje su u vlasništvu društva radi ostvarenja vlastitih interesa člana društva i člana uprave društva predstavlja nedopuštenu pobudu za sklapanje takvog Ugovora. Navedeno predstavlja upravljanje imovinom društva kao da je vlastita imovina člana društva te u konkretnom slučaju takav Ugovor nije sklopljen u interesu društva i za njegovu dobrobit. Navedeno je potvrdio i sam ĆK ističući kako je sklapanje predmetnog Ugovora bilo u njegovom osobnom interesu te da je pobuda za sklapanje Ugovora bila spašavanje njegove vlastite imovine (pozajmice koje je davao društvu) jer bi u suprotnom imovina društva suštinski ostala na raspolaganju braći ĆK kao članovima društva (ZK i DK) i članovima uprave (DK) koji su ga opozvali s funkcije člana uprave društva i s kojima je (nesporno) u zavadi. ĆK je na opisani način raspolagao imovinom društva kao da je njegova vlastita imovina te se vodio isključivo vlastitim interesima, umjesto da se kao član uprave društva i član društva vodi interesima društva. ĆK nije ni ukazivao na postojanje interesa društva za sklapanje takvog Ugovora kojim su u suštini otuđene sve nekretnine društva, tj. sva njegova imovina (o čemu je iskazivao DK). Postojanje interesa društva za sklapanjem takvog Ugovora ne proizlazi ni iz sadržaja samog Ugovora o kupoprodaji niti iz okolnosti sklapanja predmetnog pravnog posla. U tom kontekstu se napominje da je tuženik upisao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama unatoč tome što kupoprodajna cijena nije u cijelosti isplaćena, odnosno izvjesno bez isplate preostalog iznosa kojeg se obvezao isplatiti plaćanjem na račun prodavatelja (tužitelja) ili prijebojem s potraživanjem kupca prema prodavatelju u roku od 12 mjeseci od sklapanja Ugovora (čl. 3. točka 1. 3. Ugovora). Dakle, tuženiku je omogućeno (od strane tužitelja zastupanog po ĆK) uknjižiti pravo vlasništva na nekretninama koje su bile u tužiteljevom vlasništvu bez plaćanja kupoprodajne cijene (u cijelosti) i bez eventualnog osiguranja plaćanja ostatka kupoprodajne cijene što dodatno upućuje na zaključak o tome da Ugovor nije sklopljen u interesu društva već na njegovu štetu i isključivo radi zaštite interesa člana uprave i društva koji je takav Ugovor sklopio u ime društva.

9. Nadalje, provedeni dokazi upućuju i na zaključak o tome da je EK kao osnivač i zastupnik po zakonu tuženika znao, tj. morao znati za nedopuštenu pobudu, tj. nedopušteni motiv sklapanja Ugovora na strani tužitelja. U tom smislu prije svega se napominje da su ĆK i EK dugogodišnji prijatelji i kumovi pa je sud ocijenio neživotnim i nelogičnim dio iskaza EK prema kojem on nije znao za sukob između braće ĆK, ZK i DK i suštinske razloge sklapanja kupoprodajnog Ugovora. Naime, neživotno je da bi netko otvorio trgovačko društvo kako bi pomogao prijatelju, a da pri tom nije upućen u to koji su razlozi zbog kojih prijatelj traži pomoć i da uz to, radi pomoći prijatelju uknjiži pravo vlasništva na nizu nekretnina velike vrijednosti u korist trgovačkog društva koje je tek osnovao bez da ima jasnih saznanja o tome zašto to radi. Ovo tim više što je i EK poduzetnik s iskustvom u poduzetničkim poslovima od preko 40 godina kako je sam iskazao, dakle, osoba s bogatim poslovnim i životnim iskustvom, što dodatno upućuje na zaključak o tome da ne bi lakomisleno, tek na neobrazloženi zahtjev prijatelja osnovao trgovačko društvo, bez da pri tom traži dodatna objašnjenja o konkretnim razlozima zbog kojih se od njega traži osnivanje trgovačkog društva. Ovdje se dodaje da čak i da je tuženik zajedno s ĆK imao namjeru poslovati s tim nekretninama, uložiti u iste financijska sredstva i staviti ih u funkciju te čak i da je tuženik zaista ovdje pronašao (i) poslovnu priliku, navedeno ne znači da je osnovna pobuda za sklapanje Ugovora o kupoprodaji bila dopuštena i da tuženik za tu pobudu nije znao. Osim toga, zastupnik po zakonu tuženika je i sam iskazao kako je pobuda za sklapanje Ugovora o kupoprodaji bila pomoć prijatelju iz čega se zaključuje kako je on znao da je ta pobuda (motiv) bila zaštita interesa ĆK i da sklapanje Ugovora o kupoprodaji nije bilo u interesu društva (tužitelja) već u osobnom interesu njegovog tadašnjeg zastupnika po zakonu i člana.

10. Prema odredbi čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/198, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora (čl. 273. st. 4. ZOO-a). Nadalje, prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Iz navedenog proizlazi da je ugovor koji je sklopljen iz nedopuštene pobude ništetan. Da se radi o ništetnom ugovoru proizlazi i iz opće odredbe o ništetnosti ugovora iz čl. 322. st. 1. ZOO-a (ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo), a s obzirom na to da nedopuštenost pobude kod sklapanja ugovora čini ugovor protivnim moralu društva. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-955/2021-2 od 14. rujna 2021.).

11. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (čl. 323. st. 1. ZOO-a). S obzirom na to da je tužitelj nesporno bio nositelj prava vlasništva na nekretninama prije sklapanja ništetnog Ugovora o kupoprodaji, on ima pravo zahtijevati uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno zahtijevati brisanje upisa tuženikovog prava vlasništva koje je upisano na temelju ništetnog Ugovora o kupoprodaji, uz istovremeni upis tužiteljevog prava vlasništva na tim nekretninama.

12. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio prvi postavljeni tužbeni zahtjev te je primjenom odredbe čl. 273. st. 2. i 4., čl. 270. st. 1., čl. 322. st. 1. ZOO-a te čl. 323. st. 1. ZOO-a i čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22), presudio kao u točki I. izreke. Ovdje se napominje da je u odnosu na nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na idealni dio tih nekretnina koje su bile u vlasništvu tužitelja i koje su (u suvlasničkom dijelu) prodane tuženiku, a kako to proizlazi iz izvadaka iz zemljišnih knjiga za te nekretnine i iz Ugovora o kupoprodaji. Tako je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio ½ k. č. br. [katastarska čestica], dok je u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu koji je u zemljišnim knjigama označen kao suvlasnički dio 263/789, k. č. br. [katastarska čestica].

13. S obzirom na to da je prihvaćen prvi postavljeni tužbeni zahtjev, o zahtjevu iz eventualne kumulacije nije bilo potrebno odlučivati (čl. 188. st. 2. ZPP-a).

14. Kako su relevantne činjenice u ovom postupku utvrđene iz provedenih personalnih dokaza i isprava u spisu, sud je ocijenio nepotrebnim provoditi dokaz vještačenjem po vještaku ekonomske struke kako je to predlagao tuženik. Navedeno zato jer okolnost je li postojao dug tužitelja prema ĆK (koji je potom ustupljen tuženiku) i u kojem iznosu je bez utjecaja na činjenicu prema kojoj je sporni Ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude (radi zaštite vlastitih interesa). Isto tako, sud nije ispitivao osnovanost ostalih razloga ništetnosti na koje je ukazivao tužitelj u tužbi jer ti razlozi ne bi doveli do drugačije odluke o tužbenom zahtjevu s obzirom na to da je utvrđeno postojanje jednog razloga ništetnosti Ugovora (nedopuštena pobuda).

15. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 500,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 21. studenoga 2024., 20. ožujka 2025., 17. lipnja 2025. i 18. rujna 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 100,00 eura za pristup ročištu od 28. rujna 2023. sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife) te 50,00 eura za sastav podneska od 13. ožujka 2024. (Tbr. 8. t. 4. Tarife), pripadajući PDV u visini od 662,50 eura (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 192,45 eura, sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) odnosno ukupno 3.697,40 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 30. rujna 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.