Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3163/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužiteljice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-126/2021-41 od 12. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-126/2021-41 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama koji na taj iznos teku od 12. travnja 2024. do isplate, u odnosu na toč. II. izreke, kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici iznos od 39,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2024. do isplate, kao i u dijelu kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.672,37 eur sa zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2024. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište refrentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi daljnji iznos od 490,84 eura sa zateznim kamatama te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u daljnjem iznosu od 799,78 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 490,84 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2024. do isplate i za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 799,78 eur sa zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 76,52 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka za iznos od 240,24 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. 1. naloženo je tuženiku CF naknaditi tužiteljici iznos od 1.990,84 eura sa zateznim kamatama, pod toč. II. naloženo je tuženiku tužiteljici platiti iznos od 39,82 eura sa zateznim kamatama te je naloženo tuženiku tužiteljici platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 2.272,84 eura sa zateznim kamatama, i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 839,45 eura kao neosnovan.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).

3. Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode. Predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.990,84 eura s osnova neimovinske štete i iznosa od 39,82 eura s osnova imovinske štete – tuđa pomoć i njega, sve sa zateznim kamatama.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih navoda, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje upućuje žalba jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su stranke u rodbinskim odnosima, da žive u istoj kući, da su među njima trajno narušeni odnosi zbog neriješenih imovinsko-pravnih pitanja, da je tužiteljica nevjesta (šogorica) tuženika, da je tuženik brat RF – supruga tužiteljice, da su se predmetnog dana tužiteljica i brat tuženog vratili s putovanja u obiteljsku kuću stranaka i da je došlo do prepirke na stubištu njihove kuće, da je u prekršajnom postupku tuženik pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp J-644/19 (spis Općinskog prekršajnog suda prileži predmetu) proglašen krivim za prekršaj počinjen u istom kritičnom događaju, jer je kao član obitelji počinio nasilje time što je kritične zgode verbalno napao brata ZF i prijetio mu, te pita sa božićnom zvjezdom bacio na nevjestu EF i istu pogodio u prsa (presuda na listu 192 do 197 spisa), te da je povodom istog događaja a radi naknade štete po tužbi RF protiv istog tuženika donesena presuda i rješenje istog suda poslovni broj Pn-21/16 (list 192 do 197 spisa).

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je cijeneći međusobno proturječnim iskaze saslušanih svjedoka HF (supruga tuženika), PF (sin tuženika list 305 do 306 spisa), te stoga nevjerodostojnim, prihvatio iskaz tužiteljice da je tuženik na nju bacio teglu sa cvijećem udarivši ju u prsa (list 305 do 306 spisa).

10. To iz razloga što se njen iskaz temelji na liječničkoj dokumentaciji iz koje proizlazi da se ista javila svom liječniku prvi radni dan po događaju (4. siječanj 2016.), obzirom da se predmetni događaj zbio 2. siječnja 2016. u subotu, kad njen liječnik ne radi, da je u liječničkoj dokumentaciji evidentirano da je napadnuta od druge osobe i da je zadobila kontuziju grudnog koša lijevo na strani operirane dojke, a prema nalazu i mišljenju saslušanog sudskog vještaka dr. Arsen Pavić – specijalista traumatolog (list 278 do 279 spisa), tužiteljica je zadobila ozljedu lijevog prsišta a koja ozljeda može nastati djelovanjem direktne i indirektne sile.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, te da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete sukladno čl. 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. -, u daljnjem tekstu: ZOO), te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege obzirom na nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Arsen Pavić i dr. SF koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, obzirom se isti temelje na medicinskoj dokumentaciji u spisu i zdravstvenom kartonu tužiteljice.

12. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Arsena Pavić utvrđeno je da je tužiteljica dana 2. siječnja 2016. zadobila kontuziju grudnog koša na strani operirane dojke što predstavlja ozljedu lijevog prsišta, da je pretrpjela bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i blage bolove u trajanju od 5 dana, te da joj je u periodu od 3 dana, i to 2 do 3 sata dnevno bila potrebna tuđa pomoć i njega.

13. Temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikrice (list 279 do 280 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica u periodu od 4. siječnja 2016. do 27. studenog 2017. u više navrata ambulantno psihijatrijski pregledavana te joj je preporučeno uzimanje farmakoterapije, da joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i anksiozno depresivni poremećaj, da je u trenutku događaja doživjela primarni strah u trajanju nekoliko sekundi, sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 3 do 4 sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta tjedan dana, te strah blažeg intenziteta kroz 10 do 12 mjeseci.

14. Navedena činjenična utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

15. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbi sukladno čl. 8. ZPP na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, i za svoju odluku dao je jasne i razložne razloge. Kako je činjenično stanje temeljeno na dokazima provedenim u ovom postupku, neosnovano žalitelj tvrdi da je odgovornost tuženika utvrđena na temelju navedene presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu.

16. Suprotno žalbi pravilno prvostupanjski sud nije kao vjerodostojne prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tuženika, jer su isti međusobno proturječni a radi se o iskazima svjedoka koji su zainteresirani za ishod postupka obzirom da im je tuženik otac, odnosno HF je supruga tuženika.

17. Naime, iz iskaza tuženika proizlazi da je on izašao iz stana, da je vidio razbijene pitare, da je tužiteljici i bratu vikao da su lopovi i banditi, te da su oni njega vrijeđali i da ga je brat pljunuo, a nakon toga on je ušao u stan i zvao policiju, te kasnije da je izašao on i sinovi, a prisutnost svoje supruge HF ne spominje, dok iz njenog iskaza proizlazi da je prvi izašao tuženik, a da je ona bila u neposrednoj blizini, da nije vidjela na stubištu niti tužiteljicu niti njenog supruga, te da nije vidjela tko je njenog supruga "pljucao i vrijeđao", a iz iskaza VF (list 295 do 296 spisa) proizlazi da je iz stana izašao nakon oca, da je majka stajala pred vratima, da su se njih troje svađali oko posjeda nekretnine što ne spominje niti njegov otac a niti majka, te da nije svjedočio da bi netko pljunuo tuženika u lice, niti zna tko je pozvao policiju.

18. Nadalje, suprotno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka ĆF obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, a isti je saslušan u odnosu na predmetni događaj u navedenom pravomoćno okončanom prekršajnom predmetu koji prileži spisu. Pored toga iz preslike zapisnika o njegovom saslušanju (list 144 ovog spisa) razvidno je da je isti naveo da je čuo razbijanje, da je iz stana najprije izišao tuženik, i za njim on i brat, dok je majka ostala u stanu, da je vidio razbijeni pitar u dnu stubišta, da su se tuženik i RF međusobno vrijeđali, te nakon toga se tuženik vratio u stan, a ne zna tko je zvao policiju. Navedeno proturječi iskazu tuženika iz kojeg proizlazi da je nakon međusobnog vrijeđanja išao u kuću i zvao policiju, te kasnije sa sinovima izašao, kojom prilikom je tužiteljici E rekao "tata je zvao policiju". Kako iz iskaza samog tuženika proizlazi da su njegovi sinovi tek nakon što je on pozvao policiju sa njim izašli iz stana, dok nazočnost svoje supruge ne spominje, upitna je i njihova prisutnost kritičnom događaju kao i prisutnost supruge tuženika, pa se vjerodostojnim ukazuje upravo iskaz tužiteljice kada tvrdi da svjedoci HF , E i VF nisu bili prisutni kritičnom događaju i svađi s tuženikom već su izašli iz stana kada je sve bilo gotovo.

19. Obzirom na sve navedeno pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nevažnim snimak DVD učinjen po VF budući je isti snimljen nakon konflikta, te pregledom istog utvrđeno je da se vide osobe na stubištu kako komuniciraju bez burne svađe i međusobnog vrijeđanja.

20. Kako je temeljem medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Arsena Pavić utvrđeno da se tužiteljica zbog povrede javila svom liječniku prvi radni dan nakon kritičnog događaja koji se zbio u subotu 2. siječnja 2016., te njen liječnik konstatirao kontuziju grudnog koša lijevo, na strani operirane dojke, a temeljem iste je sudski vještak utvrdio da je tužiteljica zadobila ozljedu lijevog prsišta, koja ozljeda može nastati djelovanjem direktne ili indirektne sile, dakle upravo na način kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice – udarcem tegle s cvijećem, koji je prema njoj bacio tuženik, to neosnovano žalitelj smatra da nije dokazana uzročno posljedična veza između tuženikovih radnji i nastale štete, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

21. Budući je tužiteljica zadobila navedenu povredu, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1100. ZOO utvrdio da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti koje se ogledaju u pretrpljenim fizičkim bolovima, njihovom intenzitetu i duljini trajanja, intenzitetu i duljini trajanja pretrpljenog straha, utvrđenim prethodno navedenim nalazima i mišljenju sudskog vještaka, pripada iznos od 1990,84 eur, dok je s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu primjenom čl. 1095. ZOO čl., 1090. ZOO i čl. 223. ZPP određena naknada u iznosu od 39,82 eura.

22. Imajući u vidu okolnosti samog događaja, utvrđenu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha kao i značenje povređenog dobra i cilj kojem ta naknada služi, na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO , prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od 1.500,00 eura u svojoj ukupnosti predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu čl. 1100. ZOO kao i uz primjenu orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. veljače 2020. i 15. ipnja 2020.

23. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kad je tužiteljici za naknadu neimovinske štete dosudio preko navedenog iznosa od 1.500,00 eura (za iznos od 490,84 eura) dok je imovinska šteta na ime tuđe pomoći i njege pravilno utvrđena temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka obzirom na devet sati potrebne tuđe pomoći i njege, što po cijeni sata od 4,64 eura iznosi 41,80 eur ali kako je tužbenim zahtjevom zatražen iznos od 39,82 eur, to je pravilno dosuđen taj iznos.

24. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. 1. i 2. izreke ove presude.

25. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u postupku odlučeno je i o troškovima predmetne parnice.

26. Mjerodavnim pravilima o naknadi parničnih troškova, koja se primjenjuju i u predmetnoj parnici (čl. 28. st. 3. ZID ZPP/2019) propisano je da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici najprije utvrditi postotak u kojem je svaka stranka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke, koja je u većoj mjeri uspjela u parnici a koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i toj će stranci odmjeriti naknadu djela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici s tim da će omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP), da će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, osobito vodeći računa o pravilima ZPP koje za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu (čl. 155. st. 1. ZPP), primijeniti mjerodavnu Tarifu (čl. 155. st. 2. ZPP), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima zastupanja na teret protivne stranke (Tbr. 48/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu OT).

27. Tužiteljica je s obzirom na osporavanu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (2.030.86 eur) uspjela u parnici 87,92% (100% osnova + 75,84% visina = 175,84 % : 2 = 87,92 % a tuženik 24,16% što znači da je u skladu sa odredbom čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan naknaditi tužiteljici 63,76% pripadajućih troškova. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi zastupanja tužiteljice po punomoćniku a kako je to utvrđeno i prvostupanjskom presudom, i to za sastav tužbe (Tbr. 8/1 OT ) – 199,08 eur, sastav obrazloženog podneska od 14. ožujka 2024. – 199,08 eur (Tbr. 8/1 OT), zastupanje na ročištima 7. srpnja 2021. i 7. prosinca 2022. (Tbr. 9/2 OT) u iznosu od ukupno 199,08 eura, zastupanje na ročištima održanim 26. listopada 2023., 26. veljače 2024., 13. ožujka 2024. i 20. ožujka 2024. (Tbr. 9/1 OT, u ukupnom iznosu od 796,32 eura što sveukupno iznosi 1.393,56 eura a sa PDV (Tbr. 46 OT) iznosi 1.741,95 eur. Također tužiteljica ima pravo naknade plaćene sudske pristojbe na tužbu (račun na listu 17 spisa) u iznosu od 66,76 eur, te trošak plaćenog medicinskog vještačenje u iznosu od 398,17 eura, pa sveukupni trošak iznosi 2.206,88 eur.

28. Kako je tužiteljica u parnici uspjela 63,76% to srazmjerno tom uspjehu ima pravo na naknadu troška u iznosu od 1.407,10 eur, pa je u odnosu na taj trošak temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

29. Budući je prvostupanjskom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.272,84 eura to je odluku o troškovima valjalo preinačiti i zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbiti za iznos od 799,78 eur, te temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

30. Kako je tuženik sa žalbom uspio u odnosu na glavnu stvar 24,16% to srazmjerno tom uspjehu ima pravo na naknadu troška žalbe (Tbr. 10/1 i Tbr. 42 OT) i plaćene sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 76,52 eura, dok nema pravo na trošak žalbenog postupka za iznos od 240,24 eur (toč. III. i IV. izreke ove presude).

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić