Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-584/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-268/2023-8 od 5. prosinca 2024., dana 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-268/2023-8 od 5. prosinca 2024.te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I./ izreke određen prekid postupka. Pod točkom II./ izreke je odlučeno da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske donese stav o pravu tužitelja kao potrošača na restituciju u slučajevima kredita koji su konvertirani iz valute CHF u drugu valutu, a temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik „iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22.- dalje: ZPP), „odnosno tuženik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka“.
3. Žalba je osnovana.
4. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno sljedeće:
-da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika kao pravnog sljednika Societe Generale – Splitska banka d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj navodi da je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj [broj kredita] dana 05. ožujka 2007. godine na iznos od 60.100,00 CHF na rok otplate od 240 mjeseci a koji kredit je u cijelosti isplaćen,
-da je tužitelj sa prednikom tuženika temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sklopio dana 23. veljače 2016. godine dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija,
-da je tužitelj predložio da se odredi prekid postupka dok Vrhovni sud Republike Hrvatske ne donese odluku o pravu potrošača na restituciju pa kako Republike Hrvatske do sada nije donio odluku u vezi pravnih učinaka dodataka ugovora o kreditu zaključenih na temelju čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), odnosno da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita nakon sklapanja takovog sporazuma imaju pravo na restituciju, a da odluka u ovom predmetu ovisi o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja predstavlja prethodno pitanje, to je sud temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. i čl. 215. st. 5. Zakona o parničnom postupku, riješio kao u izreci.
5. Osnovano žalitelj ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 1. ZPP-a, kao niti ijedna od pretpostavki iz čl. 213. st. 2. ZPP-a za određivanje prekida postupka.
6. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, na koju se pozvao prvostupanjski sud, propisano je da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.), dok je u čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
7. Zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pravnom pitanju u nedefiniranom predmetu nije prethodno pitanje u ovom sporu zbog kojeg bi u smislu citirane odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a bilo moguće odrediti prekid postupka (bez obzira što se to u konkretnoj pravnoj situaciji čini oportunim).
8. Naime, razlozi za prekid postupka su taksativno navedeni u odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP te izvan tih razloga nije moguće postupak prekinuti.
9. S obzirom na razlog na koji se prvostupanjski sud poziva na prekid postupka, a to je da Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo konačno pravno shvaćanje o istovrsnom pravnom pitanju da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZIDZPK/15) nije razlog predviđen odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP za prekid postupka, to je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.
10. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka donesena je na osnovi odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II izreke).
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević