Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3218/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Eugenu Kujundžiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 535/2023-29 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-535/2023-29 od 17. travnja 2025. u točki IV. izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se navedena presuda u točki II., III. te V. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenom između tužitelja i tuženika sklopljenog dana 16. veljače 2006. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, i to:

-članak 1. Ugovora, u dijelu koji glasi:

"...Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos ... koji odgovara protuvrijednosti CHF..."

-članak 4. Ugovora, u dijelu koji glasi:

"... kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke .... i kamata se obračunava u CHF,..."

-članak 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:

.."Kredit...se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF..."

te u dijelu koji glasi:

"...Korisnik kredita pristaje da Banka povisi...iznos anuiteta...”

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju PR, [adresa], na ime stjecanja bez osnova s osnova promjenjive kamatne stope iznos u visini od 3.174,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 24,28 EUR tekuće od 31. kolovoza 2007.g. do isplate,

- na iznos od 23,85 EUR tekuće od 30. rujna 2007.g. do isplate,

- na iznos od 23,82 EUR tekuće od 31. listopada 2007.g. do isplate,

- na iznos od 24,15 EUR tekuće od 30. studenog 2007. g. do isplate,

- na iznos od 23,98 EUR tekuće od 31. prosinca 2007.g. do isplate,

- na iznos od 24,39 EUR tekuće od 31. siječnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,88 EUR tekuće od 29. veljače 2008.g. do isplate,

- na iznos od 44,64 EUR tekuće od 31. ožujka 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,39 EUR tekuće od 30. travnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,12 EUR tekuće od 31. svibnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,52 EUR tekuće od 30. lipnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 42,71 EUR tekuće od 31. srpnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 42,76 EUR tekuće od 31. kolovoza 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,24 EUR tekuće od 30. rujna 2008.g. do isplate,

- na iznos od 47,24 EUR tekuće od 31. listopada 2008.g. do isplate,

- na iznos od 44,54 EUR tekuće od 30. studenog 2008.g. do isplate,

- na iznos od 47,42 EUR tekuće od 31. prosinca 2008.g. do isplate,

- na iznos od 47,86 EUR tekuće od 31. siječnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 48,05 EUR tekuće od 28. veljače 2009.g. do isplate,

- na iznos od 47,45 EUR tekuće od 31. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 47,54 EUR tekuće od 30. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 46,75 EUR tekuće od 31. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 46,08 EUR tekuće od 30. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 46,23 EUR tekuće od 31. srpnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 46,62 EUR tekuće od 31. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 46,58 EUR tekuće od 30. rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 46,20 EUR tekuće od 31. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 46,90 EUR tekuće od 30. studenog 2009.g. do isplate,

- na iznos od 47,40 EUR tekuće od 31. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 48,22 EUR tekuće od 31. siječnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 48,01 EUR tekuće od 28. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 49,06 EUR tekuće od 31. ožujka 2010.g. do isplate,

- na iznos od 48,83 EUR tekuće od 30. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 49,31 EUR tekuće od 31. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 52,49 EUR tekuće od 30. lipnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 51,81 EUR tekuće od 31. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 53,65 EUR tekuće od 31. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 53,06 EUR tekuće od 30. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 51,81 EUR tekuće od 31. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 43,82 EUR tekuće od 30. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 46,25 EUR tekuće od 31. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,57 EUR tekuće od 31. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 45,18 EUR tekuće od 28. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,36 EUR tekuće od 31. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,49 EUR tekuće od 30. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 39,86 EUR tekuće od 31. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 40,04 EUR tekuće od 30. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 42,39 EUR tekuće od 31. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 33,25 EUR tekuće od 31. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,25 EUR tekuće od 30. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,12 EUR tekuće od 31. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,03 EUR tekuće od 30. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,47 EUR tekuće od 31. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,94 EUR tekuće od 31. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,97 EUR tekuće od 29. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,66 EUR tekuće od 31. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR tekuće od 30. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,96 EUR tekuće od 31. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,73 EUR tekuće od 30. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,81 EUR tekuće od 31. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR tekuće od 31. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,35 EUR tekuće od 30. rujna 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,70 EUR tekuće od 31. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,89 EUR tekuće od 30. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR tekuće od 31. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 32,07 EUR tekuće od 31. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,71 EUR tekuće od 28. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,74 EUR tekuće od 31. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,47 EUR tekuće od 30. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 31,76 EUR tekuće od 31. svibnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 31,74 EUR tekuće od 30. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 31,89 EUR tekuće od 31. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,18 EUR tekuće od 31. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,62 EUR tekuće od 30. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,40 EUR tekuće od 31. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,53 EUR tekuće od 30. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR tekuće od 31. prosinca 2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,55 EUR tekuće od 31. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,59 EUR tekuće od 28. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR tekuće od 31. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,54 EUR tekuće od 30. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,52 EUR tekuće od 31. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,52 EUR tekuće od 30. lipnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR tekuće od 31. srpnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,63 EUR tekuće od 31. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,61 EUR tekuće od 30. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,66 EUR tekuće od 31. listopada 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. studenog 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,67 EUR tekuće od 31. prosinca 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 28. veljače 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. ožujka 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. travnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. svibnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. lipnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. srpnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 31. kolovoza 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR tekuće od 30. rujna 2015.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju PR, [adresa], na ime stjecanja bez osnova iznos u visini od 4.422,80 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 10,48 EUR tekuće od 31. listopada 2008.g. do isplate,

- na iznos od 11,35 EUR tekuće od 31. prosinca 2008.g. do isplate,

- na iznos od 13,46 EUR tekuće od 31. siječnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 14,39 EUR tekuće od 28. veljače 2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,48 EUR tekuće od 31. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,94 EUR tekuće od 30. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR tekuće od 31. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,90 EUR tekuće od 30. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 31. srpnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR tekuće od 31. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,29 EUR tekuće od 30.rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,51 EUR tekuće od 31. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,84 EUR tekuće od 30. studenog 2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,27 EUR tekuće od 31. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,18 EUR tekuće od 31. siječnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 14,16 EUR tekuće od 28. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 19,21 EUR tekuće od 31. ožujka 2010.g. do isplate,

- na iznos od 18,11 EUR tekuće od 30. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 20,41 EUR tekuće od 31. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 35,70 EUR tekuće od 30. lipnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,43 EUR tekuće od 31. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,24 EUR tekuće od 31. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 38,41 EUR tekuće od 30. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,41 EUR tekuće od 31. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,01 EUR tekuće od 30. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 58,46 EUR tekuće od 31. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 48,50 EUR tekuće od 31. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 52,11 EUR tekuće od 28. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 47,26 EUR tekuće od 31. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 47,99 EUR tekuće od 30. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 67,29 EUR tekuće od 31. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 68,59 EUR tekuće od 30. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 85,25 EUR tekuće od 31. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 77,18 EUR tekuće od 31. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 68,27 EUR tekuće od 30. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 67,16 EUR tekuće od 31. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 66,37 EUR tekuće od 30. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 70,28 EUR tekuće od 31. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 74,40 EUR tekuće od 31. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 74,71 EUR tekuće od 29. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 71,95 EUR tekuće od 31. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,31 EUR tekuće od 30. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 74,60 EUR tekuće od 31. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 72,56 EUR tekuće od 30. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,25 EUR tekuće od 31. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 72,09 EUR tekuće od 31. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 69,16 EUR tekuće od 30. rujna 2012.g. do isplate,

- na iznos od 72,26 EUR tekuće od 31. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,96 EUR tekuće od 30. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 73,37 EUR tekuće od 31. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,74 EUR tekuće od 31. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 72,39 EUR tekuće od 28. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 72,66 EUR tekuće od 31. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 70,28 EUR tekuće od 30. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 63,96 EUR tekuće od 31. svibnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 63,79 EUR tekuće od 30. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,16 EUR tekuće od 31. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 67,71 EUR tekuće od 31. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 71,62 EUR tekuće od 30. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 69,61 EUR tekuće od 31. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 70,77 EUR tekuće od 30. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 72,09 EUR tekuće od 31. prosinca 2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,89 EUR tekuće od 31. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 67,46 EUR tekuće od 28. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 66,99 EUR tekuće od 31. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 65,14 EUR tekuće od 30. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR tekuće od 31. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 64,58 EUR tekuće od 30. lipnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 66,97 EUR tekuće od 31. srpnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 68,71 EUR tekuće od 31. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 68,32 EUR tekuće od 30. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 69,98 EUR tekuće od 31. listopada 2014.g. do isplate,

- na iznos od 71,14 EUR tekuće od 30. studenog 2014.g. do isplate,

- na iznos od 70,53 EUR tekuće od 31. prosinca 2014.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 28. veljače 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. ožujka 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 30. travnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. svibnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 30. lipnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. srpnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 31. kolovoza 2015.g. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR tekuće od 30. rujna 2015.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Utvrđuje se ništetnim Dodatak Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljen dana 09. prosinca 2015. godine između tužitelja i tuženika."

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, naknaditi tužitelju PR, iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 3.653,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki I., II., III. i V. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika. Traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 16. veljače 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak te koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope (dio čl. 1., čl. 4. i čl. 7. Ugovora), nalaganje tuženiku tužitelju platiti iznos od 3.174,39 eura s osnova promjenjive kamatne stope te s osnova valutne klauzule iznosa od 4.422,80 eura te zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Dodatka Ugovora o kreditu od 9. prosinca 2015. zaključenog između tužitelja i tuženika.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju stranke ističu u žalbama jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 338. st. 4. ZPP jer je sud pravilno primijenio navedenu zakonsku odredbu. Na žalbene navode tuženika da se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva treba reći da nije predložio donošenje dopunske presude u svezi istog.

9. U provedenom postupku, a u odnosu na točki I. i točku IV. izreke utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke 16. veljače 2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 9011023729, kojim se banka obvezala tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 70.058,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da je kredit odobren za dogradnju stambenog objekta (čl. 2. Ugovora), da je u čl. 4. Ugovora ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,35% godišnje, da je u čl. 7. Ugovora ugovoreno da je rok otplate kredita 360 mjeseci, a da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora, da korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora; da se mijenjala vrijednost valute CHF do dana tzv. konverzije; da su tužitelj i tuženik zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen 9. prosinca 2015. temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), a kojim su stranke suglasno utvrdile da je 16. veljače 2006. između banke i korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu na iznos od 70.058,00 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kredita uvećane za pripadajuće kamate naknade i troškove, da se dodatak osnovnom ugovoru sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene nedospjele glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 37.777,61 euro plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za euro tečajne liste banke.

11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

13. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.

14. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žaliteljica ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmet tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu.

15. Sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje:Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, potrošača se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

16. Također treba reći da tuženik tijekom postupka i ponovo u žalbi neosnovano ističe prigovor zastare, jer je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., a zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a zastara individualnog restitucijskog zahtjeva u odnosu na kamatnu stopu istekla je 13. lipnja 2019. (obzirom na trajanje zastarnog roka od pet godina (opći zastarni rok), dok u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pravo tužitelja zastarijeva 14. lipnja 2023. obzirom je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 donesena 14. lipnja 2018.

17. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude te utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 16. veljače 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute vezane uz švicarski franak te u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope.

18. Sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) se ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu već korisnik kredita i dalje zadržava pravo potraživati eventualno postojeću razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

19. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatit konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

20. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazumna o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

21. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedilo i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju.

22. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Vrhovni sud RH u odluci broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj odluci jer su nižestupanjski sudovi odbacili zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

23. U odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska postpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu.

Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

24. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 Zsuzsanna Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenicu da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

25. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu Zsuzsanna Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

26. Nadalje, u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu P protiv RH od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo „da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu“, kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

27. Međutim korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja mu je priznata konverzijom i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana konverzije nego ima pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem.

28. Stoga iznos koji bi korisniku kredita tj. tužitelju pripadao temeljem nepoštenih i ništetenih odredbi osnovnog Ugovora o kredita treba staviti u omjer s dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te tek nakon toga odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

29. Stoga je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te će u ponovnom postupku prvostupanjski sud u potpunosti raspraviti činjenice koje su odlučne za dio tužbenog zahtjeva iz točke II. i III. izreke.

30. Prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim Dodatka Ugovora o kreditu sklopljenog 9. prosinca 2015. između tužitelja i tuženika.

31. Naime, u postupku je utvrđeno da je konverzija provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te prvostupanjski sud pravilno navodi da činjenica što tužitelj eventualno ne razumije zakonske odredbe nije odlučna jer nepoznavanje zakona nikoga ne ispričava pa tako niti tužitelja te je isto tako da je tužitelj ukoliko mu nije bio predan izračun konverzije prije potpisivanja Dodatka Ugovora o kreditu mogao zahtijevati da mu se prethodno dostavi izračun te ga pročitati i zahtijevati informaciju ukoliko mu je to bilo potrebno, a tužitelj u postupku ne dokazuje da nije mogao zahtijevati izračun prije potpisivanja Dodatka Ugovora o kreditu niti da je isti zahtijevao da mu se preda prije potpisivanja Dodatka Ugovora o kreditu.

32. Stoga je prvostupanjski sud, a u odnosu na točku IV. izreke na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tako odlučio tj. kada je odbio taj dio tužbenog zahtjeva.

33. Sukladno svemu iznesenom valjano je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke, odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke (čl. 368. st.1. ZPP) te ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. i točki III. izreke te u svezi s istim i točku V. izreke (odluka o parničnom trošku) i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

34. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić