Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2844/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-845/2019-30 od 26. ožujka 2024. i dopunske presude istog suda poslovni broj P-845/2019-37 od 25. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-845/2019-30 od 26. ožujka 2024. i dopunska presuda istog suda poslovni broj P-845/2019-37 od 25. lipnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno osnovanim potraživanje tužiteljice u iznosu od 323,48 EUR radi preplaćene ugovorne kamate, u iznosu od 6.328,95 EUR radi preplate zbog promjene tečaja u odnosu na prvobitno ugovoreni, sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, te u iznosu od 3.208,86 EUR radi preplaćene glavnice u konverziji sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, a kako je to navedeno pod toč. I. izreke. Nadalje, utvrđeno je osnovanim potraživanje tuženika istaknuto procesnim prigovorom radi prebijanja u ukupnom iznosu od 2.471,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kako je to navedeno pod toč. II. izreke. Pod toč. III. izreke prebijene su tražbine tužiteljice i protutražbina tuženika istaknuta procesnim prigovorom radi prebijanja do iznosa od 2.471,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.390,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Pod toč. IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan za iznos od 60,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Pod toč. V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznos od 1.074,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška do iznosa od 2.975,54 EUR (za iznos od 262,77 EUR) odbijen kao neosnovan.

2. Dopunskom presudom je suđeno da se prebijaju tražbine tužiteljice i protutražbina tuženika istaknuta procesnim prigovorom radi prebijanja do iznosa od 2.471,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.390,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake izvršene uplate iz t. I. izreke presude i u t. II. izreke na dospjele anuitete tekućom od 8. travnja 2012. pa na dalje, do 5. rujna 2015.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu (pod toč. II., III., IV. i V. izreke) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući istu preinačiti na način da se odbije tuženikov prigovor radi prijeboja i dosuditi tužiteljici parnični trošak u cijelosti.

4. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv dopunske presude u kojoj ne navodi određeno žalbene razloge. Predlaže istu preinačiti na način da se odbije tuženikov prigovor radi prijeboja i dosuditi tužiteljici parnični trošak u cijelosti.

5. Tuženik je podnio žalbu protiv presude koju pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (pod toč. I., III. i V. izreke) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP predlažući istu preinačiti, odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice uz naknadu troška tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

6. Tuženik je podnio žalbu protiv dopunske presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

7. Na žalbe nije odgovoreno.

8. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

9. Tuženik u žalbi protiv presude opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno ima li ili je imao sudac ili njemu bliska osoba kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka, ili zastupa li bliska osoba sucu ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu odredbe čl. 73. ZPP s time, da podredno predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

10. Međutim, ove prijedloge ovaj sud nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka, a čime bi prema tvrdnjama tuženika bila uvjetovana njihova pristranost. Stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

11. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP/11) u svezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/11 i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 14. studenog 2007. iz kojeg proizlazi da je tuženik tužiteljici odobrio kredit s namjenom stambeni kredit za kupnju nekretnine u iznosu od 94.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženika i valutnom klauzulom vezanom za CHF. Nadalje, nije bilo sporno da su stranke sklopile Aneks 1 Ugovoru o kreditu 30. siječnja 2016. kojim su izvršile konverziju kredita u valutu EUR sukladno odredbama ZID ZPK/15.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ima svojstvo potrošača, jer to proizlazi iz ugovora kojim je odobren stambeni kredit tužiteljici kao fizičkoj osobi za kupnju nekretnine, te iz iskaza tužiteljice koja navodi da je kredit bio za kupnju stana, a osim toga sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu prema odredbama ZID ZPK/15 tuženik je tužiteljici priznao svojstvo potrošača.

14. Pravomoćnim odlukama donesenim u kolektivnom sporu i to Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, i to: zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate svojom jednostranom odlukom o kojima stranke nisu pregovarale, i zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su time postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

16. Polazeći od toga da je temeljem odredbe č. 502.c ZPP u predmetnoj parnici sud vezan pravnim utvrđenjima i stavovima izraženim u pravomoćnim odlukama iz kolektivnog spora o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, tužiteljica koja se pozvala na presude iz kolektivnog spora u predmetnoj pojedinačnoj parnici nije niti trebala dokazivati nepoštenost odredbi ugovora koji je kao potrošač zaključila s tuženikom kao davateljem kredita (pravni stav VSRH izraženim u odluci Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., potvrđenoj i odlukom Ustavnog suda RH broj U-III- 2233/19 od 10. lipnja 2020.).

17. Imajući na umu da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku.

18. Neosnovano se tuženik poziva na materijale koje je dostavio u spis jer nisu relevantan dokaz za utvrđenje da su prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužiteljici bile pružene sve informacije na temelju kojih bi mogla donijeti valjanu odluku o tome da li će zaključiti ugovor pod takvim uvjetima ili ne. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovornoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja i pune informiranosti o svim rizicima ugovaranja takve odredbe. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se nije pojedinačno pregovaralo i da nije bila obaviještena o naravi, riziku i posljedicama spornih ugovornih odredbi, dok je tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga da se kao svjedok sasluša zaposlenica banke UR koja je ugovarala kredit s tužiteljicom, tako da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da mu je trebalo biti omogućeno da se sasluša zaposlenica tuženika i da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje u pogledu prava na jednakost oružja.

19. Što se tiče navoda tuženika o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja odnosno da je potrošač trebao biti upoznat s parametrima na temelju kojih će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno sa naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze.

20. Kako su sporne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.

21. Međutim, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da u presudi nije iznio razloge o svim odlučnim činjenicama jer u pogledu zahtjeva za isplatu s obzirom na zaključeni Aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija i u odnosu na učinke konverzije nema razloga, a isto tako u presudi nema razloga o tome zbog čega smatra da bi bio osnovan prigovor radi prebijanja, kao ni u dopunskoj presudi, tako da je iz tih razloga primjenom čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu i dopunsku presudu te odlučiti kao u izreci pod toč. I. rješenja.

22. Pri tom se ukazuje na to da je Aneks Ugovora o kreditu između stranaka sklopljen na temelju ZID ZPK/15/15. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK/15, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF.

23. Prema odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 konverziju je trebalo izvršiti na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. (osim onih koji su plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) iskorišteni u korist potrošača, i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene sprazumom o konverziji, dakle i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

24. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene sporazumom o konverziji na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Na taj je način valjano prestala obveza banke (čl. 160. st. 1. ZOO) za isplatu iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne kamate i valutne klauzule, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO).

25. Stav je ovog suda, ako je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK/15, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije, da je obveza kreditora (banke) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnim ugovornim odredbama i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15. Potrošaču bi jedino pripadalo pravo na zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose koje je banka držala bez osnove od dana kada su isti plaćeni do dana obračuna konverzije. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 ukazuje se da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK, na kojem pravnom shvaćanju je revizijski sud ustrajao i u odluci Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

26. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje je ukazano rješenjem ovog suda, dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama vodeći računa o svim navodima i prigovorima stranaka u postupku, te imajući u vidu pravno shvaćanje iz ove odluke, provesti dokaze radi utvrđenja relevantnih činjenica i donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

27. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

28. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (toč. II. izreke rješenja).

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević