Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1945/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025. u dijelu pod toč. I. izreke.
II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene od 9. svibnja 2006. pa nadalje.
III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je utvrđeno da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, i u tom dijelu se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.272,26 EUR na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na: iznos od 17,41 EUR sa kamatom od 17.8.2006. godine
iznos od 17,54 EUR sa kamatom od 5.10.2006. godine
iznos od 16,97 EUR sa kamatom od 5.10.2006. godine
iznos od 35,03 EUR sa kamatom od 3.11.2006. godine
iznos od 33,73 EUR sa kamatom od 15.12.2006. godine
iznos od 34,63 EUR sa kamatom od 3.1.2007. godine
iznos od 51,34 EUR sa kamatom od 16.2.2007. godine
iznos od 46,86 EUR sa kamatom od 2.3.2007. godine
iznos od 11,07 EUR sa kamatom od 5.4.2007. godine
iznos od 30,85 EUR sa kamatom od 18.4.2007. godine
iznos od 64,85 EUR sa kamatom od 15.5.2007. godine
iznos od 66,76 EUR sa kamatom od 5.7.2007. godine
iznos od 64,60 EUR sa kamatom od 5.7.2007. godine
iznos od 84,35 EUR sa kamatom od 14.8.2007. godine
iznos od 83,93 EUR sa kamatom od 6.9.2007. godine
iznos od 80,59 EUR sa kamatom od 1.10.2007. godine
iznos od 99,63 EUR sa kamatom od 2.11.2007. godine
iznos od 97,07 EUR sa kamatom od 3.12.2007. godine
iznos od 100,68 EUR sa kamatom od 2.1.2008. godine
iznos od 102,58 EUR sa kamatom od 1.2.2008..godine
iznos od 97,84 EUR sa kamatom od 6.3.2008. godine
iznos od 83,42 EUR sa kamatom od 8.4.2008. godine
iznos od 20,28 EUR sa kamatom od 9.4.2008. godine
iznos od 99,13 EUR sa kamatom od 30.4.2008. godine
iznos od 102,12 EUR sa kamatom od 13.6.2008. godine
iznos od 99,36 EUR sa kamatom od 30.6.2008. godine
iznos od 100,82 EUR sa kamatom od 31.7.2008. godine
iznos od 100,81 EUR sa kamatom od 3.9.2008. godine
iznos od 101,34 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine
iznos od 77,15 EUR sa kamatom od 4.11.2008. godine
iznos od 32,38 EUR sa kamatom od 14.11.2008. godine
iznos od 103,81 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine
iznos od 113,13 EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine
iznos od 0,65 EUR sa kamatom od 2.6.2010. godine
iznos od 0,07 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 5.077,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:
iznos od 6,49 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
iznos od 3,17 EUR sa kamatom od 4.11.2008. godine
iznos od 0,00 EUR sa kamatom od 14.11.2008. godine
iznos od 2,93 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine
iznos od 7,02 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
iznos od 8,12 EUR sa kamatom od 15.1.2009. godine
iznos od 15,82 EUR sa kamatom od 5.2.2009. godine
iznos od 15,66 EUR sa kamatom od 2.3.2009. godine
iznos od 12,84 EUR sa kamatom od 3.4.2009. godine
iznos od 14,31 EUR sa kamatom od 30.4.2009. godine
iznos od 9,96 EUR sa kamatom od 1.6.2009. godine
iznos od 9,03 EUR sa kamatom od 15.7.2009. godine
iznos od 6,15 EUR sa kamatom od 14.8.2009. godine
iznos od 9,02 EUR sa kamatom od 8.9.2009. godine
iznos od 8,76 EUR sa kamatom od 30.9.2009. godine
iznos od 7,16 EUR sa kamatom od 2.11.2009. godine
iznos od 10,37 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
iznos od 13,57 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
iznos od 17,62 EUR sa kamatom od 1.2.2010. godine
iznos od 15,08 EUR sa kamatom od 1.3.2010. godine
iznos od 22,20 EUR sa kamatom od 31.3.2010. godine
iznos od 20,74 EUR sa kamatom od 5.5.2010. godine
iznos od 23,19 EUR sa kamatom od 31.5.2010. godine
iznos od 1,54 EUR sa kamatom od 30.6.2010. godine
iznos od 36,89 EUR sa kamatom od 5.7.2010. godine
iznos od 30,92 EUR sa kamatom od 9.8.2010. godine
iznos od 18,37 EUR sa kamatom od 31.8.2010. godine
iznos od 30,48 EUR sa kamatom od 6.9.2010. godine
iznos od 14,44 EUR sa kamatom od 4.10.2010. godine
iznos od 23,56 EUR sa kamatom od 2.11.2010. godine
iznos od 14,27 EUR sa kamatom od 2.11.2010. godine
iznos od 32,15 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
iznos od 4,48 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
iznos od 14,88 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine
iznos od 2,51 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
iznos od 34,76 EUR sa kamatom od 14.1.2011. godine
iznos od 22,41 EUR sa kamatom od 14.1.2011. godine
iznos od 33,46 EUR sa kamatom od 15.2.2011. godine
iznos od 19,90 EUR sa kamatom od 15.2.2011. godine
iznos od 3,30 EUR sa kamatom od 28.2.2011. godine
iznos od 31,83 EUR sa kamatom od 15.3.2011. godine
iznos od 17,27 EUR sa kamatom od 15.3.2011. godine
iznos od 32,80 EUR sa kamatom od 31.3.2011. godine
iznos od 3,01 EUR sa kamatom od 31.3.2011. godine
iznos od 17,74 EUR sa kamatom od 15.4.2011. godine
iznos od 58,58 EUR sa kamatom od 15.7.2011. godine
iznos od 90,40 EUR sa kamatom od 15.7.2011. godine
iznos od 93,42 EUR sa kamatom od 15.7.2011. godine
iznos od 32,90 EUR sa kamatom od 15.7.2011. godine
iznos od 8,23 EUR sa kamatom od 1.8.2011. godine
iznos od 1,90 EUR sa kamatom od 10.8.2011. godine
iznos od 66,59 EUR sa kamatom od 12.8.2011. godine
iznos od 47,99 EUR sa kamatom od 12.8.2011. godine
iznos od 56,17 EUR sa kamatom od 31.8.2011. godine
iznos od 0,91 EUR sa kamatom od 31.8.2011. godine
iznos od 30,12 EUR sa kamatom od 15.9.2011. godine
iznos od 46,79 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine
iznos od 11,90 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine
iznos od 14,28 EUR sa kamatom od 11.10.2011. godine
iznos od 45,62 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine
iznos od 27,64 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine
iznos od 0,61 EUR sa kamatom od 6.12.2011. godine
iznos od 46,69 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine
iznos od 26,56 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine
iznos od 50,61 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
iznos od 29,74 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
iznos od 0,93 EUR sa kamatom od 13.1.2012. godine
iznos od 14,54 EUR sa kamatom od 31.1.2012. godine
iznos od 39,55 EUR sa kamatom od 15.2.2012. godine
iznos od 32,12 EUR sa kamatom od 15.2.2012. godine
iznos od 51,88 EUR sa kamatom od 13.4.2012. godine
iznos od 77,40 EUR sa kamatom od 13.4.2012. godine
iznos od 30,85 EUR sa kamatom od 13.4.2012. godine
iznos od 2,24 EUR sa kamatom od 30.4.2012. godine
iznos od 50,73 EUR sa kamatom od 15.5.2012. godine
iznos od 27,37 EUR sa kamatom od 15.5.2012. godine
iznos od 54,02 EUR sa kamatom od 13.7.2012. godine
iznos od 12,37 EUR sa kamatom od 13.7.2012. godine
iznos od 71,46 EUR sa kamatom od 16.7.2012. godine
iznos od 29,52 EUR sa kamatom od 16.7.2012. godine
iznos od 7,44 EUR sa kamatom od 31.7.2012. godine
iznos od 44,35 EUR sa kamatom od 14.8.2012. godine
iznos od 31,27 EUR sa kamatom od 14.8.2012. godine
iznos od 11,46 EUR sa kamatom od 31.8.2012. godine
iznos od 38,09 EUR sa kamatom od 14.9.2012. godine
iznos od 28,94 EUR sa kamatom od 14.9.2012. godine
iznos od 0,70 EUR sa kamatom od 1.10.2012. godine
iznos od 50,70 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine
iznos od 28,88 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine
iznos od 32,39 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine
iznos od 9,47 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine
iznos od 22,43 EUR sa kamatom od 23.11.2012. godine
iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
iznos od 52,51 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine
iznos od 16,08 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine
iznos od 13,50 EUR sa kamatom od 21.12.2012. godine
iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
iznos od 47,65 EUR sa kamatom od 16.1.2013. godine
iznos od 28,89 EUR sa kamatom od 16.1.2013. godine
iznos od 6,28 EUR sa kamatom od 31.1.2013. godine
iznos od 9,22 EUR sa kamatom od 15.2.2013. godine
iznos od 34,11 EUR sa kamatom od 20.2.2013. godine
iznos od 29,55 EUR sa kamatom od 20.2.2013. godine
iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 28.2.2013. godine
iznos od 8,91 EUR sa kamatom od 19.3.2013. godine
iznos od 43,72 EUR sa kamatom od 3.4.2013. godine
iznos od 3,30 EUR sa kamatom od 3.4.2013. godine
iznos od 73,28 EUR sa kamatom od 15.4.2014. godine
iznos od 31,63 EUR sa kamatom od 15.4.2013. godine
iznos od 47,84 EUR sa kamatom od 15.5.2013. godine
iznos od 26,87 EUR sa kamatom od 15.5.2013. godine
iznos od 0,99 EUR sa kamatom od 31.5.2013. godine
iznos od 46,71 EUR sa kamatom od 10.6.2013. godine
iznos od 28,93 EUR sa kamatom od 10.6.2013. godine
iznos od 46,26 EUR sa kamatom od 1.7.2013. godine
iznos od 9,26 EUR sa kamatom od 1.7.2013. godine
iznos od 17,21 EUR sa kamatom od 15.7.2013. godine
iznos od 14,11 EUR sa kamatom od 31.7.2013. godine
iznos od 32,59 EUR sa kamatom od 14.8.2013. godine
iznos od 28,33 EUR sa kamatom od 14.8.2013. godine
iznos od 49,14 EUR sa kamatom od 18.9.2013. godine
iznos od 29,22 EUR sa kamatom od 18.9.2013. godine
iznos od 50,15 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine
iznos od 28,17 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine
iznos od 1,24 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
iznos od 48,60 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine
iznos od 14,60 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine
iznos od 1,11 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine
iznos od 68,13 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine
iznos od 29,75 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine
iznos od 6,62 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
iznos od 45,76 EUR sa kamatom od 19.2.2014. godine
iznos od 85,23 EUR sa kamatom od 19.2.2014. godine
iznos od 31,78 EUR sa kamatom od 19.2.2014. godine
iznos od 13,51 EUR sa kamatom od 28.2.2014. godine
iznos od 41,25 EUR sa kamatom od 14.3.2014. godine
iznos od 27,10 EUR sa kamatom od 14.3.2014. godine
iznos od 2,55 EUR sa kamatom od 31.3.2014. godine
iznos od 48,19 EUR sa kamatom od 15.4.2014. godine
iznos od 31,91 EUR sa kamatom od 15.4.2014. godine
iznos od 1,85 EUR sa kamatom od 3.5.2014. godine
iznos od 50,11 EUR sa kamatom od 15.5.2014. godine
iznos od 29,17 EUR sa kamatom od 15.5.2014. godine
iznos od 51,13 EUR sa kamatom od 13.6.2014. godine
iznos od 0,37 EUR sa kamatom od 13.6.2014. godine
iznos od 0,06 EUR sa kamatom od 15.7.2014. godine
iznos od 85,2 EUR sa kamatom od 21.7.2014. godine
iznos od 30,16 EUR sa kamatom od 21.7.2014. godine
iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 31.7.2014. godine
iznos od 53,17 EUR sa kamatom od 14.8.2014. godine
iznos od 32,36 EUR sa kamatom od 14.8.2014. godine
iznos od 6,62 EUR sa kamatom od 15.9.2014. godine
iznos od 49,06 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine
iznos od 14,10 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine
iznos od 75,03 EUR sa kamatom od 16.10.2014. godine
iznos od 31,40 EUR sa kamatom od 16.10.2014. godine
iznos od 56,17 EUR sa kamatom od 14.11.2014. godine
iznos od 34,03 EUR sa kamatom od 14.11.2014. godine
iznos od 57,59 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine
iznos od 32,35 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine
iznos od 56,75 EUR sa kamatom od 15.1.2015. godine
iznos od 21,56 EUR sa kamatom od 15.1.2015. godine
iznos od 20,55 EUR sa kamatom od 16.1.2015. godine
iznos od 57,47 EUR sa kamatom od 13.2.2015. godine
iznos od 16,58 EUR sa kamatom od 13.2.2015. godine
iznos od 75,07 EUR sa kamatom od 13.3.2015. godine
iznos od 22,57 EUR sa kamatom od 13.3.2015. godine
iznos od 60,21 EUR sa kamatom od 15.4.2015 godine
iznos od 27,63 EUR sa kamatom od 15.4.2015. godine
iznos od 1,02 EUR sa kamatom od 30.4.2015. godine
iznos od 63,00 EUR sa kamatom od 15.5.2015. godine
iznos od 25,94 EUR sa kamatom od 15.5.2015. godine
iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 16.6.2015. godine
iznos od 13,52 EUR sa kamatom od 15.7.2015. godine
iznos od 49,21 EUR sa kamatom od 29.7.2015. godine
iznos od 91,65 EUR sa kamatom od 29.7.2015. godine
iznos od 18,13 EUR sa kamatom od 29.7.2015. godine
iznos od 1,18 EUR sa kamatom od 31.7.2015. godine
iznos od 69,38 EUR sa kamatom od 14.8.2015. godine
iznos od 19,19 EUR sa kamatom od 14.8.2015. godine
iznos od 72,46 EUR sa kamatom od 16.9.2015. godine
iznos od 91,65 EUR sa kamatom od 16.9.2015. godine
iznos od 88,69 EUR sa kamatom od 30.9.2015 godine
i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025. i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika dana 9. svibnja 2006., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti–vratiti tužitelju iznos od 43.019,63 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos, kako je to navedeno u toč. I. izreke presude. Pod toč. II. izreke usvojen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene od 9. svibnja 2006. pa nadalje, te je tuženik dužan isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 2.272,26 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos pobliže navedenih u toč. II. izreke presude i s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 5.077,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos pobliže navedenih u toč. II. izreke. Prvostupanjskim rješenjem je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR u roku od 15 dana.
2. Tužiteljica pobija presudu u dijelu pod toč. I. izreke i rješenje iz svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te joj dosuditi ukupno zatraženi parnični trošak uvećan za trošak žalbenog postupka, podredno ukinuti u pobijanom dijelu presudu i rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a tuženiku naknaditi troškove postupka uz trošak žalbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Na žalbu tužiteljice je odgovoreno, dok na žalbu tuženika nije dat odgovor.
5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“, broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje ZPP/11) u svezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/11 i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 9. svibnja 2006. iz kojeg proizlazi da joj je tuženik odobrio kredit u iznosu od 132.590,00 CHF u kunskoj vrijednosti, na rok otplate 20 godina, s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženika i valutnom klauzulom vezanom za CHF. Nadalje, nije bilo sporno da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu 24. ožujka 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15).
7. Tužiteljica osnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP jer prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, kojom odbija tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jedino navodi da prihvaćajući u prvostupanjskoj odluci izražena pravna stajališta Vrhovnog suda i Suda EU (pod toč. 11. 12. i 13. obrazloženja) smatra da bi ništetne mogle biti samo odredbe o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli, a ne cijeli ugovor, pa je tako propustio dati jasne i dostatne razloge za svoju odluku u tom dijelu. Iako je time ostvarena navedena povreda, ovaj sud je odlučio temeljem ovlasti iz čl. 373.a ZPP na način da je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u tom dijelu.
8. Naime, pogrešan je stav tužiteljice da ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ima za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora o kreditu.
9. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
10. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. St. 2. istoga članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
11. Odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 i 46/07 - dalje: ZZP/03), odnosno čl. 102. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 - dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.
12. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO). Odredbom čl. 1022. st. 1. ZOO propisano je da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.
13. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, slijedom čega se eventualna ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO.
14. Ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu na koje ukazuje tužiteljica ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita). Naime, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.
15. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ukazuje na pojedine odluke sudova RH, te se poziva na pravna shvaćanja Suda Europske unije u predmetima broj C-118/2017 i C- 260/2018, koja pogrešno interpretira i tumači. Naime, Sud Europske unije u predmetima broj C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C-260/2018), ali iznosi shvaćanje da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Također, održavanje ugovora na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe tog ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 78/12).
16. Nadalje, valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 259/2022-3 od 9. listopada 2024. odgovorio na pravno pitanje koje glasi: „Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005.) i članku 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003., 46/2007., 79/2007.) i članku 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007.), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“, na način da: „Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a, te da zapreka za to ne postoji niti u ZZP.“
17. Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci odgovorio na pitanje o ništetnosti cijelog ugovora zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke kreditora i o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, neosnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti i pa time i zahtjev na isplatu 43.019,63 EUR s kamatama na pojedine iznose.
18. U odnosu na žalbu tuženika protiv dijela presude kojim je odlučeno o eventualno kumuliranom zahtjevu, valja reći sljedeće.
19. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu prema odredbama ZID ZPK/15 tuženik je tužiteljici priznao svojstvo potrošača iz odredbe članka 3. ZZP/03, a i iz samog Ugovora o kreditu koji je tužiteljica sklopila kao fizička osoba proizlazi da je riječ o stambenom kreditu odobrenom za kupovinu i adaptaciju stana, te se radi o potrošačkom ugovoru.
20. Pravomoćnim odlukama donesenim u kolektivnom sporu i to Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, i to: zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate svojom jednostranom odlukom o kojima stranke nisu pregovarale i zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su time postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
21. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je glavnica vezana uz valutu švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP. Ovo stoga što je odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila tužiteljica. U ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u kojem smislu je osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 6. i o valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF predmetnog Ugovora o kreditu.
22. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, ali navedenu odredbu je potrebno tumačiti teleološki, a ne strogo gramatički. Naime, uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) te vodeći računa o tome da su „stjecanje bez osnove“ i „naknada štete“ kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze i pravne osnove za isplatu), kao i činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502.c ZPP dodavanjem iza riječi „naknada štete“ riječi „ili isplata“, ovaj sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje navedene odredbe bilo neprihvatljivo, slijedom čega ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZZP (ni u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 3142/18, a ni odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav). Tuženik isto tako neosnovano smatra da presuda donesena po kolektivnoj tužbi nije primjenjiva iz razloga što odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, dodana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/09, stupio na snagu 16. srpnja 2009.) nije bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Naime, taj Zakon primjenjuje se na odluke donesene u kolektivnim sporovima nakon tog datuma, kao i kasniji Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14), sa sadržajno istom odredbom čl. 118., a koji je stupio na snagu 8. travnja 2014., pa kako je konkretna presuda u kolektivnom sporu donesena 2018., to se isti primjenjuje i na tu presudu.
23. Sudovi su u naprijed navedenim navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.
24. Polazeći od toga da je temeljem odredbe čl. 502.c ZPP u predmetnoj parnici sud vezan pravnim utvrđenjima i stavovima izraženim u pravomoćnim odlukama iz kolektivnog spora o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, tužiteljica u predmetnoj pojedinačnoj parnici nije niti trebala dokazivati nepoštenost odredbi ugovora koji je kao potrošač zaključila s tuženikom kao davateljem kredita (pravni stav VSRH izraženim u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., potvrđenoj i odlukom Ustavnog suda RH broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020.).
25. Što se tiče navoda tuženika o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja odnosno da je potrošač trebao biti upoznat s parametrima na temelju kojih će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno s naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze.
26. Kako su sporne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.
27. Neosnovani su navodi tuženika da je sud počinio apsolutnu povredu parničnog postupka kada je odbio izvesti sve dokaze koje je predložio tuženik, odnosno nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz razloga što prvostupanjski sud nije saslušao tužiteljicu, a kako to tuženik navodi u žalbi. Saslušanje javnog bilježnika nije bilo potrebno jer isti nije sudjelovao u postupku pregovaranja između stranaka i po logici stvari nema saznanja o okolnostima pregovaranja kod sklapanja ugovora te se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora. Tuženik u odgovoru na tužbu nije predložio saslušanje tužiteljice, s time da je na ročištu 28. rujna 2022. naveo da ostaje kod prijedloga za saslušanjem tužiteljice, ne navodeći na koje okolnosti bi ju trebalo saslušati. Tuženik je u postupku odustao od saslušanja svjedoka pa tako i zaposlenika banke VG koji je sudjelovao prilikom sklapanja ugovora, kojim je mogao dokazivati da je tužiteljici dao razumljive i precizno dane informacije temeljem kojih se može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje odredbe Ugovora mogu imati na njene financijske obveze. U takvim okolnostima, a imajući u vidu i odredbu čl. 220. st. 2. ZPP prema kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, prvostupanjski sud pravilno nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, budući da bi njeno saslušanje, bez saslušanja zaposlenika tuženika bilo nepotrebno, jer je svoje navode tužiteljica istakla u tužbi i tijekom postupka pa nije vjerojatno da bi saslušana kao stranka iskazala suprotno.
28. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi, a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese, a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
29. Neosnovane su tvrdnje tuženika o nedostatku pravnog interesa jer slijedom pravnog shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018- 2 od 12. veljače 2019., br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. i br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 18. prosinca 2015. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedenih spornih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.
30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
31. Međutim, pretpostavke ništetnosti iz čl. 322. st. 1. ZOO nisu ostvarene u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa jer su pravna shvaćanja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 neprimjenjiva u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenje da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, a tužiteljica u svrhu dokazivanja osnovanosti svog zahtjeva za navedeno utvrđenje nije postupila po čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP jer nije navela činjenice na kojima ga temelji i tužiteljica nije dokazala da su odluke o promjenama kamatnih stopa protivne propisima koji su uređivali to pravno područje u vrijeme njihovog donošenja ili da postoji neki drugi uzrok ništetnosti. U tom smislu nema mjesta utvrđenju da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, već je u odnosu na taj dio zahtjeva primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev u tom dijelu odbijen (toč. III. izreke ove presude).
32. Što se tiče kondemnatornog zahtjeva na isplatu neosnovani su žalbeni navodi tuženika o bitnoj povredi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.b ZPP, budući da iz sadržaja tužbe proizlazi kako je tužiteljica podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP kojom traži da sud prvenstveno rješenjem dostavu dokumentacije potrebne za vještačenje, nakon čega bi mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev radi isplate, a tuženik je, nakon što mu je sud rješenjem naložio dostavu potrebne dokumentacije, po tom rješenju postupio i dostavio dokumentaciju, te je tužiteljica po provedenom vještačenju postavila zahtjev u smislu st. 4. odredbe čl. 186.b ZPP, o kojem zahtjevu je tuženiku bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom.
33. U odnosu na tvrdnje tuženika da tužiteljica nije dostavila uplatnice ili druge isprave – potvrde o plaćanju anuiteta kredita kojim bi dokazala svoju tvrdnju da je osobno uplatila sve anuitete kredita koje sada dijelom potražuje tužbom, valja navesti da tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije dovodila u pitanje aktivnu legitimaciju tužiteljice koja je stranka predmetnog ugovora i obveznik povrata anuiteta, pri čemu nije od utjecaja da li je utužene uplate vršila tužiteljica osobno ili neka treća osoba, jer su uplate izvršene na ime obveze tužiteljice za otplatu kredita.
34. U odnosu na žalbom ponovljeno stajalište tuženika o osnovanosti prigovora zastare utužene tražbine valja navesti da, prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
35. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe o ugovorenoj valuti obveze u CHF, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6631/2017 od 14. lipnja 2018. Suprotno navodima tuženika, ne primjenjuje se zastarni rok od tri godine, već se primjenjuje rok zastare (čl. 225. ZOO) od pet godina za tražbine s osnova stjecanja bez osnova, tako da, s obzirom da je predmetna tužba podnesena 27. svibnja 2019., nije protekao zastarni rok.
36. Međutim, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer za svoju odluku kojom je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka dosudio tužiteljici iznose na ime preplate s osnova tečajnih razlika i kamata nije dao razloge odnosno nije dao odgovor na prigovore tuženika u postupku u pogledu zahtjeva za isplatu s obzirom na zaključeni Aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija. U obrazloženju presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama jer u odnosu na učinke konverzije, odnosno učinke sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu u odluci nema razloga, pa presudu u tom dijelu nije moguće ispitati, te je iz tog razloga primjenom čl. 369. st. 1 ZPP ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.272,26 EUR i iznos od 5.077,02 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, tako da je odlučeno kao u izreci po toč. I. rješenja.
37. Pri tom se ukazuje na to da je Aneks Ugovora o kreditu između stranaka sklopljen na temelju ZID ZPK/15/15. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK/15, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF.
38. Prema odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 konverziju je trebalo izvršiti na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. (osim onih koji su plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) iskorišteni u korist potrošača, i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene sprazumom o konverziji, dakle i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.
39. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene sporazumom o konverziji na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Na taj je način valjano prestala obveza banke (čl. 160. st. 1. ZOO) za isplatu iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne kamate i valutne klauzule, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO).
40. Stav je ovog suda, ako je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK/15, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije, da je obveza kreditora (banke) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnim ugovornim odredbama i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c. st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15. Potrošaču bi jedino pripadalo pravo na zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose koje je banka držala bez osnove od dana kada su isti plaćeni do dana obračuna konverzije. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 ukazuje se da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK, na kojem pravnom shvaćanju je revizijski sud ustrajao i u odluci Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
41. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje je ukazano rješenjem ovog suda, dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama vodeći računa o svim navodima i prigovorima stranaka u postupku, te imajući u vidu pravno shvaćanje iz ove odluke, provesti dokaze radi utvrđenja relevantnih činjenica i donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.
42. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke rješenja).
43. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (toč. III. izreke rješenja).
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
