Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč
Posl. br. P-568/2025-5
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sutkinji ovog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ME, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Stefanu Segna, odvjetniku iz Rijeke, radi prestanka uznemiravanja, dana 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u njezinom pravu vlasništva i izvršavanju vlasničkih ovlasti na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], na način da pušta psa smeđe boje da se slobodno, bez pratnje, povodca, brnjice ili na bilo koji drugi način kreće po njezinoj nekretnini te tako omogući tužiteljici neometano korištenje nekretnine koja se nalazi u njezinom vlasništvu te se tuženiku zabranjuje svako takvo daljnje isto ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužiteljice na njezinoj nekretnini.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 299,84 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 22. srpnja 2025. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi donošenja presude u sadržaju kako je to opisano u izreci ove presude na temelju priznanja. U tužbi tvrdi da dolazi upisana kao vlasnica nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela. SE iz [adresa], dolazi upisan kao vlasnik nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina graniči s nekretninom tužiteljice. U nekretnini GE stanuje tuženik koji je vlasnik psa smeđe boje te RE, kći GE. Tuženik je vlasnik psa smeđe boje koji s nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], bez nadzora vlasnika slobodno dolazi na nekretninu tužiteljice katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Zbog stalnog uznemiravanja i straha za svoje zdravlje i život, tužiteljica je bila primorana dana 25. veljače 2025. godine prijaviti Policijskoj postaji Poreč – Parenzo predmetno uznemiravanje. Iz potvrde od dana 25. veljače 2025. godine, klase: 210- 02/25-17/5271, ur.broj: 511-08-27-25-4, izdane od strane PP Poreč jasno proizlazi da je PP Poreč povodom prijave tužiteljice obavila razgovor sa susjedima RE i telefonski razgovor sa vlasnikom psa ĆE te su došli do saznanja da isti imaju psa koji je “sličnog“ opisa kao pas radi kojeg je tužiteljica podnijela predmetnu prijavu međutim, isti su naveli da je njihov pas tokom tog dana (a i inače) pod njihovim nadzorom i na povodcu ili je u zatvorenom prostoru tj. garaži. Takvi navodi tuženika nisu istiniti jer u susjedstvu nitko nema u vlasništvu psa slične pasmine. Sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč. 23. Zakona o zaštiti životinja (dalje: ZZŽ) posjednik životinje je svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje. Obzirom da uvjete i način držanja kućnih ljubimaca iz stavaka propisuju općim aktima predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, tužiteljica se poziva i na Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama Grada Poreča-Parenzo (dalje: Odluka Grada Poreča-Parenzo), a kojom se definiraju kućni ljubimci kao životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje, a posjednika životinje odnosno kućnog ljubimca definira kao svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje. Navedeni pas uvijek dolazi sa nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] te se na nju vraća. Također, na istoj nekretnini su ga njezini članovi obitelji nerijetko viđali s tuženikom pa se shodno tome može zaključiti kako je tuženik dao neistinitu izjavu djelatnicima PP Poreč s ciljem izbjegavanja odgovornosti. Kako je prethodno navedeno, tužiteljica podnosi ovu tužbu naslovnom sudu iz razloga što sa nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u kojoj stanuje tuženik, a na njezinu nekretninu katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], dolazi pas koji se slobodno kreće bez nadzora, povodnika i brnjice, što kod tužiteljice izaziva opravdan strah za njezin život i zdravlje. Time što pas, koji je uzgred rečeno agresivan i nepredvidiv, dolazi bez nadzora, povodca i bez brnjice na nekretninu u vlasništvu tužiteljice, tuženik kao vlasnik i posjednik psa, bespravno uznemirava tužiteljicu u vršenju njezinog prava vlasništva na gore naznačenoj nekretnini i to uznemiravanje traje već nekoliko godina. Naime, tužiteljica je još dana 20. srpnja 2022. godine putem odvjetnika Nediba Toromanovića, uputila dopis vlasniku susjedne nekretnine (za kojeg je tada mislila da je vlasnik psa jer se je isti pas nalazio na toj nekretnini) kojim je jasno i nedvosmisleno zahtijevala prestanak uznemiravanja nastalog iz istog činjeničnog osnova. Međutim, na predmetni dopis se SE oglušio te se pas nastavio slobodno kretati po nekretnini u vlasništvu tužiteljice, sve do danas. Osim toga, pas slobodno šeta po kamenom zidu tužiteljice, a prilikom kišnih dana, na ogradi ostaju blatni tragovi koje onda tužiteljica mora čistiti. S obzirom na to, tužiteljica je da bi se zaštitila od uznemiravanja, o svome trošku postavila žičanu ogradu dužinom cijelog kamenog zida koji se nalazi između nekretnina tužiteljice i GE, kako bi spriječila psa da preskače ogradu i šeta po zidu, međutim pas unatoč tome ponovo dolazi na nekretninu tužiteljice. Dana 11. srpnja 2025.g. tuženikov pas ponovo je došao na nekretninu tužiteljice, zbog čega tužiteljici nije preostalo ništa drugo nego ustati s ovom tužbom kako bi spriječila daljnje uznemiravanje. Riječ je o psu smeđe boje, težine trideset ili više kg, visine oko 60-70 cm, s jakom i dugačkom čeljusti, a koji uvijek reži i laje na tužiteljicu kada dođe na njezinu nekretninu. Pas tuženika konstantno čini štetu na nekretnini tužiteljice tako što ulazi u dvorište i vrt u kojemu je posađeno razno povrće te tamo vrši nuždu. Na takav način tužiteljici propadaju svi usjevi u vrtu, razne salate, rajčice, luk, češnjak, ružmarin, lovorov list, cherry rajčice, krastavci, mrkve i dr., a koji joj služe da se prehrani. Iako tužiteljica ima mala primanja samo s osnove mirovine, nerijetko je primorana i po nekoliko puta saditi iznova povrće koje bi joj pas uništio. Tužiteljica ima opravdan strah da ju pas ne napadne obzirom da je ona starije životne dobi te se sama ne bi mogla obraniti. Zbog psa, tužiteljica ima strah da će pas doći do nje u bilo koje vrijeme, pa sve rjeđe izlazi u dvorište, a kad izađe, konstantno se osvrće oko sebe kako bi provjerila je li pas u blizini. Tužiteljica nerijetko trpi strahove i šokove kada bi se pas odjednom pojavio pred njom. Obzirom da se pas ponaša nekontrolirano i nepredvidivo tužiteljica je iznimno uznemirena, osjeća se ugroženo i u strahu je za svoj život. Da je tome tako razvidno je iz potvrde o posjeti i nalazu liječnika od 28. svibnja 2024. godine kada je tužiteljica bila primorana obratiti se i posjetiti psihijatra u Puli kako bi joj propisao lijekove za smirenje te joj je tom prilikom dijagnosticirana Akutna reakcija na stres anksiozno depresivnog tipa te joj je preporučena prorada traumatskih iskustava. DOKAZ: Dopis od dana 20.07.2022.g., videozapis i fotografije, saslušanje stranaka, potvrda o posjeti i nalaz liječnika od 28.05.2024.g., saslušanje svjedoka CE Tuženik kao vlasnik ili posjednik psa dužan je voditi više brige o tome da se pas ne smije kretati slobodno bez nadzora i povodca. Budući da se isti pas učestalo slobodno kreće bez nadzora i povodca po nekretnini u vlasništvu tužiteljice, jasno je da tuženik svjesno i namjerno propušta ispuniti svoju zakonsku obvezu, čime ostvaruje prekršaj i svjesno ugrožava tužiteljicu. Odredba čl. 27. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđa novčanu kaznu za onog tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane. Članak 51. st. 2. ZZŽ-a propisuje da je zabranjeno držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece te životinja, dok st. 3. propisuje da je zabranjeno kretanje kućnih ljubimaca na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi i životinja. Prema općeprihvaćenom stajalištu sudske prakse pas koji se kreće javnim putem bez kontrole vlasnika smatra se opasnom stvari, pa tuženik kao vlasnik ili posjednik psa odgovara za štetu po kriteriju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Uzimajući u obzir Odluku Grada Poreča-Parenzo isti pas se ima smatrati opasnom životinjom obzirom da su člankom 2. st. 1. toč. 4. definirane kao životinje koje zbog neodgovarajućih uvjeta držanja i postupanja s njima mogu ugroziti zdravlje i sigurnost ljudi i životinja te koje pokazuju napadačko ponašanje prema čovjeku. Nadalje, članak 8. Odluke Grada Poreča-Parenzo propisuje da kućnim ljubimcima koji se kreću slobodno ili na povodcu zabranjeno je kretanje na dječjim igralištima, cvjetnjacima, neograđenim sportskim terenima, neograđenim dvorištima škola i vrtića te na drugim mjestima gdje postoji opasnost ugrožavanja zdravstveno higijenske sigurnosti i zdravlja ljudi bez dopuštenja vlasnika i dozvole korisnika prostora. Tužiteljica ističe da tuženik nikada nije dobio potrebnu suglasnost da bi se pas slobodno kretao po njezinom dvorištu već upravo suprotno, tužiteljica je više puta upozoravala i molila da se pas ne približava njenoj nekretnini.
Iz svega dosad navedenog razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnica – posjednica predmetne nekretnine, protiv tuženika koji uznemirava njezino pravo na način da pušta psa na nekretninu tužiteljice i to bez pratnje, povodca ili brnjice, pa tužiteljica opravdano zahtijeva da to uznemiravanje prestane. Uznemiravanje postoji i u trenutku podnošenja ove tužbe. Pretpostavka za negatorijsku tužbu je da je uznemiravanje učinjeno bespravno, a što je tužiteljica dokazala jer je vlasnica predmetne nekretnine i da je do uznemiravanja njezinih vlasničkih ovlaštenja došlo jer tuženik nikada nije pitao, niti ima bilo kakav pravni temelj da se njegov pas slobodno kreće po nekretnini tužiteljice, što kod tužiteljice stvara strah i nelagodu te joj pričinjava štetu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe kako se njegovo priznanje odnosi na sam zahtjev odnosno petit tužbenog zahtjeva odnosno toč.I. i II. Priznanje se odnosi samo na činjenicu da se pas u vlasništvu tuženika u razdoblju od nekoliko posljednjih godina, kako to navodi tužiteljica, povremeno nalazio na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Ovo priznanje ne znači priznanje drugih činjeničnih navoda i pravnih ocjena iznesenih u tužbi. Tuženik priznaje isključivo da je pas u njegovom vlasništvu (neformalno identificiran u tužbi opisom) u razdoblju koje je tužiteljica opisala (razdoblju od par godina) povremeno prešao na njezinu nekretninu. Ovo ne predstavlja priznanje odgovornosti tuženika za drugo navedeno odnosno za bilo kakvu štetu, duševnu bol i sl. Naime, tuženica tvrdi da joj pas ostavlja blatne tragove i da vrši nuždu po njezinom povrću. Navedeno nije potkrijepljeno nikakvim dokazima niti je istina. U odnosu na dokaze priložene uz tužbu, jedino je moguće da se na snimci naziva „Prilog OS PZ P-568-2025-1-8 od 22.07.2025. - VID- 20240423-WA0002 (1)“ nalazi pas tuženika, ali i to je teško utvrditi. Nadalje, za razliku od ostalih snimki, na ovoj nije razvidno kada je nastala. Tuženik ističe, kako je moguće da se njegov pas našao na nekretnini tužiteljice u zadnjih par godina i moguće je da je njome prešao, ali nikako na način kako to tvrdi tužiteljica. Na ostalim snimkama naziva: „Prilog OS PZ P-568-2025-1-9 od 22.07.2025. - fabac pas video 2“, „Prilog OS PZ P-568-2025-1-10 od 22.07.2025. - fabac pas video 3“, „Prilog OS PZ P-568-2025- 1- 11 od **.**.2025. - CE (pas)-00-095843-095849 (3)“, uopće nije pas tuženika, već pas sasvim druge pasmine (belgijski ovčar). Razlike u građi tijela i boji dlake jasno su uočljive i laiku. Iz toga proizlazi da na nekretninu tužiteljice ulazi više pasa iz susjedstva, dok se krivnja neosnovano svaljuje na tuženika. Obitelj tužiteljice sklona je obijesnom parničenju te su već više puta pokretali postupke protiv svojih susjeda, obitelji GE s kojima tuženik živi (što je razvidno i iz navoda historijata tužbe). Nejasno je zašto tužiteljica u tom smrtnom strahu od pasa, ne zagradi svoje dvorište kako bi spriječila da ijedan pas uđe. Radi se o selu, gdje je normalno i životno očekivano da životinje prolaze dvorištima i vrtovima te da se slobodnije kreću nego u urbanim područjima, posebno ako dvorište nije ograđeno na način koji bi onemogućio ulazak životinja. Tuženik kategorički osporava tvrdnje da bi njegov pas bio agresivan, opasan ili napadački nastrojen. Dostavljena snimka pokazuje upravo suprotno – prestrašenog psa. Dodatno, iz okolnosti da je snimku sačinio netko iz obitelji tužiteljice, razvidno je da pas nije izazivao realan strah, jer se osoba u strahu ne bi približila psu da ga snima. Tužba ne sadrži vjerodostojan dokaz o bilo kakvom incidentu u kojem je pas ugrizao ili napao tužiteljicu ili treće osobe. Tvrdnja o agresivnosti je pravno i činjenično neutemeljena. Osporava se da je tužiteljica trpjela ili trpi duševnu bol te da je eventualna medicinska pomoć koju je primila izravno posljedica ponašanja psa u vlasništvu tuženika. Tuženik osporava kauzalnu vezu između prisutnosti psa i navodne dijagnoze (navod iz tužbe: potvrda o posjeti i nalaz liječnika od 28.05.2024. koja između ostalog nije niti priložena uz tužbu). Tuženik osporava da je ponašanje navedenog psa, u onom opsegu koji su tužiteljica opisala, bilo učestalo u smislu koji bi opravdavao dramatične tvrdnje tužiteljice. Privremeno ili povremeno prelaženje ograde nije isto što i kontinuirano i bezobzirno uznemiravanje u značenju koje tužiteljica tvrdi. Iako tuženik u cijelosti osporava činjenične tvrdnje tužiteljice koje se odnose na navodnu agresivnost psa, duševne boli, štetu na usjevima i kontinuirano uznemiravanje, nesporno je da se njegov pas u određenom razdoblju od nekoliko godina povremeno nalazio na nekretnini tužiteljice. Stoga, radi načela ekonomičnosti postupka, tuženik priznaje tužbeni zahtjev u točkama I. i II. i pristaje podmiriti trošak sastava tužbe tužiteljici. Smatra, da bilo kakvo daljnje vođenje ovog postupka nije potrebno. Također, tuženik ukazuje da se ovakvim vođenjem parnica od strane tužiteljice ozbiljno narušava načelo savjesnosti i poštenja, koje bi trebalo prevladavati u svakom pravnom odnosu, ali i susjedskom odnosu.
3. U odgovoru na tužbu od 30. rujna 2025. tuženik je priznao tužbeni zahtjev slijedom čega je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 331. st. 1. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023) i presudio kao u toč. I izreke ove Presude.
4. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je naloženo da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od iznosu od 299,84 eura i to za sastav tužbe 200,00 eura plus PDV 50,00 eura, za sudsku pristojbu na tužbu 33,23 eura i presudu na temelju priznanja 16,61 eura, a što ukupno iznosi 299,84 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7.1., 46., 52., 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, te Tbr. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.
5. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Poreču-Parenzo 30. rujna 2025.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana dostave ove Presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju p.p.,
2. tuženiku p.p.
