Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-171/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Peraković- Turković, odvjetnica u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-105/2024-18 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-105/2024-18 od 20. siječnja 2025. te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijelova nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] golo brdo, pašnjak površine 307 ha 21 a 27 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji po Geodetskom elaboratu ovl. ing. geod. ŽG od 22. siječnja 2024. godine koji je sastavni dio ove presude nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] mekinjar, pašnjak površine 1 ha 01 a 43 m² i kčbr. [katastarska čestica] mekinjar, kuća, mekinjar, mekinjar 94 površine 1 a 05 m², dvorište površine 10 a 72 m², ukupne površine 11 a 77 m² obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] ljepušinka površine 730 m², oranica površine 439 m², oranica površine 291 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja po Geodetskom elaboratu (o usklađenju površina) ovl. ing. geod. ŽG od 22. siječnja 2024. godine nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] ljepušinka, oranica površine 9 a 59 m² upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što joj je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, temeljem ove presude, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.027,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a osobito jer presuda ne sadrži razloge, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tužena ponavlja da je osporavala dopustivost tužbe obzirom da nisu postojale zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe jer tužitelj putem svog punomoćnika nije u postupku zahtjeva za mirno rješenje spora postupio sukladno izmjenama Zakona o parničnom postupku i čl. 186a st. 10. ZPP-a, jer Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora. Budući da dokazi kojima se utvrđuju odlučne činjenice nisu bili izvedeni, sud je bio obvezan donijeti rješenje kojim se tužba odbacuje. Osporava se pozivanje suda na prava pravila Općeg građanskog zakonika i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer iz presude se ne može sa sigurnošću zaključiti na temelju kojeg zakona je tužiteljica stekla pravo vlasništva odnosno ostvarila uvjete za stjecanje dosjelošću. Ukoliko sud drži da su predmetnu nekretninu prednici tužitelja stekli za vrijeme važenja OGZ-a onda se navodi da saslušani svjedoci ne mogu imati saznanja o periodu za stjecanje po navedenom zakoniku niti mogu na pouzdan način iskazivati o posjedovanju tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini. Obzirom na godine rođenja svjedoci ne mogu imati saznanja za period prije 1941. Svjedoci svjedoče o dugogodišnjem posjedu, ali ne i o dovoljno dugom za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu države temeljem pravila OGZ-a. Uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje se nalaze u kvalificiranom posjedu su uređeni zakonom, međutim iz obrazloženja presude nije razvidno na temelju kojim dokaza sud utvrđuje kvalitetu konkretnog posjeda. Sud nije uzeo u obzir da je tužiteljica upisana kao suvlasnica čestica koje međe s prijeporom i koje se nalaze upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Oblik čestice 4522/2 koja je nastala parcelacijom je neživotan obzirom da su unutar iste u suhozidu upisane čestice koje nisu vlasništvo tužiteljice. Osporava se i odluka o parničnim troškovima, jer tužena nije odgovorna za nesređeno zemljišnoknjižno stanje tužitelja i nije dala povod tužbi. Predlaže se pobijanu presudu odbaciti, podredno odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom odnosno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik.

4.1. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

5. U postupku suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na što s pravom ukazuje tuženik.

6. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da tužiteljica u tužbi tvrdi da se tužena Republika Hrvatska vodi upisana kao formalni vlasnik kčbr. [katastarska čestica] pašnjak površine 3 072 127 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] oranica ljepušinka površine 730 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina]

- da je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina tužiteljica koja je pravo vlasništva stekla od svojih pravnih prednika - supruga EG rođenog 1947. i umrlog 2022. i njegovih roditelja L i SG

- da tužiteljica tvrdi da je njihov posjed nesmetan više od 150 godina

- da se na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi kuća tužiteljice i njenih prednika, a kčbr. [katastarska čestica] je u naravi okućnica

- da nekretnine čine jedinstvenu cjelinu zajedno sa kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužiteljice

- da je geodetski vještak izvršio snimanje postojećeg stanja i izradio Geodetski elaborat te je tuženoj uz zahtjev za mirno rješenje spora i prijedlog nagodbe dostavila i snimak stvarnog stanja i prijedlog parcelacije

- da tužena nije pozitivno odgovorila na zahtjev, pa je tužiteljica pokrenula parnični postupak

- da u odgovoru na tužbu tužena ukazuje na odredbu članka 186a Zakona o parničnom postupku te predlaže da sud i bez održavanja ročišta donese rješenje kojim će odbaciti tužbu

- da na navode tužiteljice da su prijeporne čestice bile u posjedu njezinih prednika ističe da tužiteljica te navode ne potkrjepljuje relevantnim dokazima

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke utvrđeno da se do predmetnih nekretnina u selu Mekinjar dolazi asfaltnim putom iz pravca Udbine, a potom lošim makadamskim putom u smjeru juga gdje se kod posljednje kuće u selu zapadno nalazi prijepor

- da je na zahtjev i prema pokazivanju tužiteljice sudski vještak prije pokretanja ovog postupka izradio parcelacijski elaborat čija je tehnička ispravnost potvrđena od strane DGU, Područni ured Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Korenica dana 12. ožujka 2024.

- da je na licu mjesta prijepor pokazala kćerka tužiteljice IG počevši od seoskog puta na kčbr. [katastarska čestica] koji je u jako lošem stanju, zatim dvorište i kuću na kbr. 94 (taj dio kčbr. [katastarska čestica] je novoformirana kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 94 površine 105 m² i dvorište površine 1072 m² ukupne površine 1177 m²), a potom u smjeru juga i zapada od kuće pašnjak Mekinjar (novoformirana kčbr. [katastarska čestica] površine 10143 m²)

- da čestica broj 4550/2 koja se nalazi u suhozidu bila je površine 730 m², međutim, njezina je površina ispravljena sukladno stvarnom stanju i sada, prema Geodetskom elaboratu iznosi 959 m²

[katastarska čestica]

- da je geodetski vještak iskazao da su na licu mjesta dobro vidljivi stari suhozidi na istočnom i zapadnom dijelu prijepora kao i kčbr. [katastarska čestica] koja zajedno s česticama broj 4550/4, 4550/3 i 4550/1 čini cjelinu okruženu suhozidom starim više od sto godina

- da je predmet spora zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je dosjelošću stekla vlasništvo nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te novoformiranih katastarskih čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su nastale geodetskim elaboratom Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. ŽG cijepanjem osnovne kčbr. [katastarska čestica] k.o. Mekinjar

- da je temeljem iskaza svjedoka JG, UG i DG utvrđeno da su prednici tužiteljice i ona u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina.

7. Prvostupanjski sud navodi da nije bilo uvjeta za odbacivanje tužbe tužiteljice u ovoj pravnoj stvari jer je po ocjeni suda na tužiteljici da odluči hoće li podnijeti prijedlog za osiguranje dokaza ili tužbu za utvrđenje prava vlasništva, a iz zahtjeva za mirno rješenje spora nesporno proizlazi da isti sadrži sve ono što mora sadržavati i tužba u parničnom postupku.

7.1. Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka od tri mjeseca (čl. 186.a st. 6. ZPP-a). Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti (čl. 282. st. 1. ZPP-a). Tužitelj je uz tužbu dužan predati sve dokaze o pokretanju postupka mirnog rješenja spora, a što je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe i odlučivanje u postupku, a što je tužiteljica i učinila. Sud po službenoj dužnosti utvrđuje jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe, u smislu članka 186.a ZPP-a, a ako pretpostavke nisu ispunjene, sud će tužbu odbaciti u bilo kojem stadiju postupka, no to nisu pretpostavke koje tužena ponavlja u žalbi pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda glede tog žalbenog navoda. Odredbom čl. 186.a st. 10. ZPP-a propisano je da Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva, mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da primjenjujući na odgovarajući način odredbe ZPP-a za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Te dokaze može izvesti i sudski savjetnik, a imaju isto značenje kao dokazi izvedeni u postupku osiguranja dokaza, no to nije pretpostavka za odbacivanje tužbe, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

8. Sud navodi da je tužiteljica morala dokazati da je putem svojih prednika bila u neprekinutom posjedu nekretnina u trajanju od 40 godina do 6. travnja 1941. (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika - dalje: OGZ) s time da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta), a da je takvo shvaćanje iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i Rev-1480/16 od 5. studenog 2019. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske) u kojima navedeni sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država donijevši takav neustavan propis.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan jer je nesporno utvrđeno da su prednici tužiteljice i ona sama u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, dok tužena nije dokazala nepoštenje na strani tužiteljice i njezinih pravnih prednika odnosno da bi oni kao faktični posjednici nekretnina posumnjali da im te nekretnine ne pripadaju jer nisu bili smetani niti im je netko osporavao pravo na posjed.

10. Sud prvoga stupnja prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva od strane tužitelja sukladno paragrafu 1458. i 1477. OGZ-a koji se primjenjuje temeljem čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (''Narodne novine'', broj 73/91). No, ovakav zaključak suda prvog stupnja za sada se ne može prihvatiti. Prema pravilu paragrafa 1468. OGZ-a, koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda, broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je dvadeset godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., iznosi četrdeset godina. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema odredbama OGZ-a, jesu samostalan posjed nekretnine koja se stječe, potrebna kvaliteta (mora biti barem pošten) tog posjeda, te zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda - ovisno o tome da li je posjed samo pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu.

11. To znači da tužiteljica u ovoj parnici treba prije svega dokazati status nekretnine radi ocjene može li se na predmetnoj nekretnini dosjedati i koje je vrijeme dosjedanja potrebno, a vezano za tu činjenicu tko je bio raniji vlasnik, s obzirom da je prema pravilima OGZ-a, kako je to naprijed navedeno potrebno vrijeme dosjedanja različito zavisno od činjenice jesu li bile fiskus ili vlasništvo drugih osoba. Pritom treba reći da činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe, koja otpada ako drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine, no razlozi o istom u potpunosti izostaju u obrazloženju presude. U pravu je žalitelj kada navodi da iz obrazloženja presude nije razvidno na temelju kojim dokaza sud utvrđuje kvalitetu konkretnog posjeda, niti se o istom očituje, odnosno ne daje valjane razloge kako je utvrdio samostalan posjed nekretnine koja se stječe te potrebnu kvalitetu istog ovisno o tome, jer to zasigurno ne mogu biti samo iskazi citiranih svjedoka, posebno glede njihove kronološke dobi. Izostaju razlozi kada je i temeljem koje osnove upisano vlasništvo predmetnih nekretnina na tuženu, kao i razlozi glede upisanog stanja u katastru, posebno u odnosu na površinu nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva. Posjed je stečen kad stjecatelj (njegovi pravni prednici) uspostavi svoju faktičnu vlast, no o tome izostaju razlozi u obrazloženju presude. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti bio je potreban zakonit, pošten i istinit posjed, dok se na temelju posjeda koji je nepošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću ne može steći pravo vlasništva. Iz tih razloga, za sada se ne može provjeriti utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, jer da su prednici tužiteljice i ona u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, dok da tužena nije dokazala nepoštenje na strani tužiteljice i njezinih pravnih prednika da bi oni bili faktični posjednici nekretnina.

12. Iz navedenih razloga, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja upotpunit će činjenično stanje i pravilno utvrditi odlučne činjenice, te donijeti novu i zakonitu odluku, vodeći računa da je na tužiteljici teret dokaza odlučnih činjenica (čl. 7. i 219. ZPP-a), a utvrđivanje relevantnih činjenica je pretpostavka za primjenu materijalnog prava.

14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka, pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina