REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Pr-390/2018-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milenku Iliću odvjetniku iz Pule, protiv tuženika EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnik obrta za trgovinu i usluge "Sjekač", zastupanog po punomoćniku Hrvoju Acingeru odvjetniku iz Paga, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 18. rujna 2025. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 30. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnik obrta za trgovinu i usluge " [obrt]" koji tužbeni zahtjev sadržajno glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 13.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 19.07.2018.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete sa osnova izgubljene zarade isplati iznos od 1.723,69 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- 322,07 eura od 15.01.2016.g. pa do ispate,

- 311,46 eura od 15.02.2016.g. pa do ispate,

- 311,46 eura od 15.03.2016.g. pa do ispate,

- 311,46 eura od 15.04.2016.g. pa do ispate,

- 311,46 eura od 15.05.2016.g. pa do ispate,

- 155,78 eura od 15.06.2016.g. pa do ispate,

sve po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 3.625,00 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 30.9.2025.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti , te tuženik prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška u stavku II izreke ove presude sa kamatom na isti, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku tužitelja od 18.9.2025.godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kod tuženika kao zaposlenik dana 12.08.20155. obavljao svoje redovne radne zadatke te je prilikom obavljanja radnog zadatka sječe drva na koji je raspoređen po nalogu poslodavca bez svoje krivnje pretrpio ozljedu na radu. Tužitelj nje u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.06.2018. godine na radnom mjestu šumskog radnika. Tužitelj je naveo da je zadobio tjelesne ozljede u vidu višestrukih prijeloma potkoljenice, bimaleolarnog prijeloma lijevog gležnja (prijelom lateralnog maleola, ruptura deltoidnog ligamenta), radi čega je tužitelj hospitaliziran te mu je učinjena osteosinteza vanjskog gležnja i suture ligamenta, nakon čega mu je noga imobilizirana longetom. Nakon tužiteljeve hospitalizacije i niza terapije zdravstveno stanje mu se pogoršalo te je uslijed komplikacija u liječenju ponovno hospitaliziran dva puta radi infekcije postoperacijske rane u području lijevog gležnja te nekroze kože. Zbog defekta kože tužitelju je učinjen i tiersch plastika transplantant, te je nakon navedenog bio podvrgnut dugotrajnom i teškom liječenju uslijed kojega je kirurški praćen i zbrinjavan te je išao na mnoga previjanja, kontrole, fizikalne terapije a sve kao posljedica predmetne ozljede, te je istom po završetku liječenja zaostala minimalna plantarna fleksija te reducirana terminalna dorzifleksija. Tužitelj danas radi posljedica trpi učestale bolove u lijevom koljenu i gležnju, radi oticanja lijeve potkoljenice ima ograničene kretnje te mu navedene tegobe smetaju prilikom obavljanja radnih zadataka ali i u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti budući da isti radi bolova ne može hodati uz stepenice, ne može biti u čučnju, otežano se kreće uz šepanje te uz pomoć štake dok su kretnje lijevog gležnja vrlo ograničene. Tužitelj je naveo da je kroz dulji period od ozljeđivanja pa nadalje se liječio od zadobivenih ozljeda, da je u tijeku liječenja uzimao propisane analgetike te je morao mirovati u poštednom režimu a zatim je odlazio na fizikalne terapije dok je zbog pretrpljenog stresa i zabrinutosti za ishod liječenja patio od stresa, nesanice, glavobolje i sekundarnog straha. Nakon ozljeđivanja lijevog gležnja cijela lijeva potkoljenica je ostao ostala zadebljana te mu je veoma limitirana mogućnost izvođenja raznih pokreta, savijanja te kretnju uz oslabljene mišiće lijeve noge. Povodom opisanog tužitelj je pretrpio i trpi neimovinske štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesni i duševni integritet koje se očituju putem kvalifikatornih okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova radi naruženja u vidu ožiljka i zadebljanja te zatamnjenja kože te duševnih bolova zbog smanjenje životne i radne aktivnosti, slijedom čega tužitelj smatra da mu na ime opisanih povreda prava osobnosti pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od najmanje 70.000,00 kuna. Tužitelj je naveo da je osim neimovinske pretrpio i imovine štetu u vidu u vidu troškova liječenja i putnih troškova za odlaske na preglede, previjanje, pojačanu ishranu, tuđu pomoć i njegu. Tužitelj je u vrijeme predmetnog štetnog događaja radio kod tuženika sve do 11.05.017. godine kada je isti radni odnos prestao otkazom ugovora o radu te je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa primao prosječnu mjesečnu plaću u visini od 6.600,00 kuna, i to na način da je 2.44000 kuna primao preko tekućeg računa a razliku od 4.160,00 kuna primao na ruke od tužitelja. Nadalje tužitelj je poradi štetnog događaja bio na bolovanju sve do 01.06.2016. te je za vrijeme bolovanja primao naknadu za bolovanje u visini od 2.600,00 kuna slijedom čega je mjesečno gubio na zaradi iznos od 4.000,00 kuna pa s osnova navedenog tužitelj na ime izgubljene zarade za razbolje potražuje naknadu štete. U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 18.9.2025.godine, tužitelj je isti postavio na način kako je navedeno u stavku I izreke. Slijedom navedenog tužitelj predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovi tako i po visini. Naveo je da tuženik nije odgovoran za nastanak ozljede tužitelja od dana 12.08.2015. godine. Osporio je i navod tužitelja da e u vrijeme predmetnog štetnog događaja tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.06.2018. na radnom mjestu šumskog radnika jer to nije točno. Naime, tužitelj je bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.06.2016. godine a koja činjenica se može utvrditi u taj ugovor koji je tužitelj priložio uz tužbu. Tuženik nadlaje navodi da osporava osnovanost točke 1 tužbenog zahtjeva kao i navod iz točke 5. historijata tužbe te ujedno osporava i navod o visini plaće. Tuženik je naveo da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika do dana 07.07.2016. godine a što je vidljivo iz potvrde HZMO-a a koju potvrdu i sam tužitelj prilaže uz tužbu. Tuženik osporava tvrdnju da je tužitelj bio na bolovanju sve do 01.06.2016. jer je iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad datirana na dan 13.05.2016. a koju ispravu tužitelj prilaže uz tužbu, proizlazi činjenica da je tužitelj bio na bolovanju zaključno do 14.05.2016. godine a ne do 01.06.2016. godine. Tuženik osporava i točku 2 tužbenog zahtjeva te predlaže sudu donošenje presude u kojoj će odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 4-48 spisa, 60-98 spisa, iskaza na listovima 106-114 spisa, dokumentacije na listovima 116-118 spisa, nalaza i mišljenje na listovima 128-134 spisa, iskaza na listovima 159-162 spisa, nalaza i mišljenje na listovima 179-185 spisa, 217-218 spisa- iskaza vještakinje, dopune nalaza od 18.12.2022. listovi 220-225 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku temeljem postojećih dokaza u spisu neosnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je dana 12.08.2015. tužitelj pretrpio povredu na radu radeći na svom radnom mjestu što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije-otpusnog pisma na listu 26 spisa od 14.08.2015.g. iz kojeg je razvidno da je tužitelj zadobio višestruki prijelom potkoljenice. Nije sporna činjenica da se nezgoda dogodila kako je tužitelj i sam iskazao na ročištu od 19.11.2019. kad je s motornom pilom obarao "stabla jednu bukvu i jedan javor"… uz daljnji nesporan navod tužitelja: "točno je da su im krošnje bile isprepletene" …..kako su krošnje bile isprepletene bukva se nije htjela srušiti pa sam nakon toga išao obarati javor" list 5 zapisnika od 19.11.2019.godnie,list 110 spisa.

6. Nije sporna činjenica da na listu 10 spisa prileži između stranaka zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme počev od 01.06.2016. pa do 01.09.2016..

7. Nije sporna činjenica da na listu 9 spisa prileži uvjerenje o osposobljavanju tužitelja kao rukovatelja motornom pilom koje uvjerenje nosi datum 16.04.2015.g. Nije sporna činjenica da je sam tužitelj list 6 zapisnika od 19.11.2019.godine naveo da je to štetnog događaja radio 8 mjeseci kao sjekač, da je prije toga radio u Švicarskoj kao sjekač, da je u Švicarskoj imao svake godine edukaciju 15 dana godišnje.

8. Nije sporna činjenica da na listu 11 spisa prileži otkaz ugovora o radu koji nosi datum 11.05.2017.g. Nesporna je činjenica da je vezano za predmetu povredu koju potvrđuje i medicinska dokumentacija na listovima 27-47 spisa tužitelj bio na bolovanju u razdoblju sukladno dostavljenim doznakama od 12.08.2015. pa do 31.12.2015. listovi 16-21 spisa.

9. Nije sporna činjenica da je sam tužitelj na ročištu od 18.04.2019.g. dostavio dajući sucu izvornik na uvid preslik koverti na listovima 65-66 spisa a u prilog svojih tvrdnji o tehnici obračuna plaće od strane tuženika na način da je dio plaće plaćen preko tekućeg računa, a dio plaće "na ruke".

10. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

11. Ono što je sporno cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva budući tuženik navodi da on nije dogovoran za nastanak ozljede tužitelja. U svezi s sporna je i visina istog koja se odnosi na neimovinsku štetu tj kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova, straha, naruženja i smanjenje životne aktivnosti. Sporna je i osnovanost osnove i visina imovinske te koju tužitelj potražuje a vezano za gubitak na zaradi budući tužitelj u tužbi opisuje da je dio plaće primao preko tekućeg računa a dio na ruke a što potkrjepljuje dokazima na listovima 65 do 67 spisa. Sporno je i pitanje da li je ono što je pisano rukopisom listovi 65,66 i 67 spisa pisano do strane tuženika ii neke treće osobe.

12. Temeljem priležećih dokaza u spisu nesporna je činjenica da je tužitelj doživio predmetnu povredu na radu dana 12.08.2015. dok je bio u redovnom radnom odnosu po ugovoru o radu na određeno vrijeme budući je njegov radni odnos trajao prestao otkazom ugovora o radu list 11 spisa.

13. U odnosu na materijalne propise koje treba primijeniti za konkretan slučaj valja ukazati na članak 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu ZZR u stavku 1. je propisno da ozljeda na radu i prof. bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema stavku 2. propisano je da se poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nje mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Člankom 111 st. 1 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 dalje u tekstu ZR) propisano je da je poslodavac dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom.

14. U spisu prileži uvjerenje o osposobljavanju tužitelja kao rukovatelja motornom pilom na listu 9 spisa iz čega proizlazi da je tužitelj bio valjano osposobljen za rad kao rukovatelj motornom pilom što je uostalom potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu kad opisuje svoje dugogodišnje iskustvo u Švicarskoj na tim poslovima od 9 godina. Opisano se navodi iz sljedećih razloga. Naime i člankom 1063 Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje u tekstu ZOO ) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje temeljem čl. 1064 ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Nadalje čl. 1067. st. 1 ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Nadalje stavkom 2 istog članka propisano je da vlasnik stvari se oslobađa odgovornosti iako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

15. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac tužitelju u vrijeme štetnog događaja odgovara pooštreno tj. kako je već navedeno po principu uzročnosti ili tzv. kauzalne odgovornosti dakle neovisno o krivnji. Osim toga odgovornost tuženika još je i pooštrena jer za štetu koja je nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da ona potječe od te djelatnosti dakle predmnijeva se uzročno posljedična sveza između štetne radnje i štete. Dakle oštećenik ne mora dokazivati postojanje uzročno posljedične veze a štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Po ocjeni ovog suda poslovi sječe stabala s upotrebom alata motorne pile koja je i sama za sebe opasna stvar, sukladno i stajalištu sudske prakse spada u poslove vezane za opasnu djelatnost. Naime, prema stajalištu sudske prakse opasna djelatnost postoji za neku djelatnost gdje je povećana opasnost onda kada je njezinom redovitom tijeku već po samoj njezinoj tehničkoj prirodi, načinu obavljanja može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina tako da ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost primjerice Rev-298/88, Rev-887/83 itd. Način obavljanja sječe stabla zbog same prirode te djelatnosti iziskuje od sudionika da postupaju ne samo sa pažnjom dobrog domaćina već naprotiv sukladno članku 10 st. 2 ZOO-a da koriste pažnju dobrog stručnjaka.

16. Radi utvrđivanja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva s obzirom da je tuženik naveo da on nije odgovoran za nastanak štetnog događaja proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽA, DA te tužitelj i tuženika kao parničnih stranaka na ročištu od 19.11.2019. godine.

17. Iz iskaza svjedoka ŽA čiji iskaz ovaj sud prihvaća iako je imenovani svjedok bio zaposlen kod tuženika budući je isti bio u suglasju s iskazima drugih svjedoka kojima sud pridaje vjeru proizlazi u bitnom da mu je tužitelj kazao da ga je drvo udarilo u gležanja te mu se uslijed tog stopalo okrenulo, da je na tom mjestu uz bukvu bio javor te je tužitelj trebao rušiti jedno po jedno a ne oboje. Svjedok je iskazao da mu je tužitelj rekao da je rušio bukvu, da je ona pala tako da ga je javor udario u nogu. Svjedok je iskazao da su stabla rasla jedno uz drugo te je tužitelj to obavljao motornom pilom. Vezano za način rušenja stabala svjedok je isto i skicirao na listu 117 spisa navodeći da je bukva bila veća pa ju je tužitelj rušio na suprotnu stranu od sebe. Kako su grane javora bile isprepletene s granama bukve, zajedno s bukvom srušio se i javor ali je javor kako je bio manji skliznuo prema tužitelju. Svjedok je rekao da on to nije vidio ali je to ispričao što se dogodilo prema onome što mu je tužitelj rekao. Svjedok je iskazao da smatra da se tužitelj trebao odmaknut od bukve kada ju je počeo rušiti kako se to ne bi dogodilo te da je pravilo da se radnik mora maknuti od stabala kad se ruši barem 10 metra. Svjedok je iskazao da je na tom dijelu bila mala strmina nije bilo jako strmo a vezano za upit kakvo je pravilo i kako se sjekač postavlja prilikom sječe stabla svjedok je iskazao list 100 spisa da se najprije mora procijeniti teren gdje će stablo pasti te se tada napravi presjek u stablu prema strani gdje drvo treba pasti nakon ega se krene rezati stablo sa suprotne strane. Fizički se s motornom pilom stane sa suprotne strane u odnosu na mjesto gdje stablo treba pasti. Svjedok je opisao da se reže dok se ne dođe do presjeka i dok nisu sigurni da će stablo pasti te se u tom trenutku moraju udaljiti oko 10-15 metara od stabla i gledati u smjeru gdje stablo pada. Vezano za upit što se čini sa stablima koja su isprepletene svjedok je iskazao citira se : "čekamo traktor da ih povuče. Tada zakopčamo manje stablo za traktor kako bi ga traktor povukao i tada drugo veće drvo normalno režemo. Mjesto gdje je tužitelj radio bilo je dostupno za traktor pa smo tako ja i kolega došlo do njega gdje je bio. Javor je mogao biti visok oko 10-15m, a bukva je bila viša 4-5m. Stablo javora je bilo tanje od bukve, bilo je široko nekih 10-15cm. Bukva je bila široka nekih 40-50cm." Svjedok je iskazao da su grane oba stabala bile isprepletene to je vidio kad je došao do tužitelja. Svjedok je potvrdio da nije u srodstvu s tuženikom a da je vezano za edukaciju dobio diplomu za sjekača. Svjedok je potvrdio da su on i kolega stavili tužitelja na traktor nakon ozljede te ga odvezli dolje i potom ga odveli na hitnu a kolega je bio UA.

18. Nadalje iz iskaz svjedoka DA potvrđeno je u binom da je svjedok radio na traktoru te nije vidio trenutaka kako se tužitelj ozlijedio. Tužitelj mu je kazao kad je došao do njega da mu je rekao da ga je drvo lupilo u nogu. Svjedok je iskazao citira se : "sjećam se da sam na podu vidio bukvu i preko nje javor. Oba stabla je rušio odjednom. Pravilo je kada su dva stabla spojena odnosno jedno do drugog, tada se ruši jedno po jedno stablo na način da se jedno veće sajlom za traktor i povuče, a kad se to dovrši onda se ruši drugo stablo", završen citat. Na upit da li ga je tužitelj zvao da doveze traktor kako bi srušili stablo svjedok je odgovorio negativno. Svjedok je iskazao vezano za traktor da je on tu stalno jer dolazi po trupce, veže ih i odvuče van s traktorom. Svjedok je iskazao da je s tužiteljem zajedno radio dvije godine uz naveo da na mjestu gdje je tužitelj radio je strmina ali se moglo doći s traktorom jer se radi o velikom traktoru. Svjedok je potvrdio da je on prošao edukaciju u Hrvatskim šumama za zaštitu na radu za motornu pilu i traktor te da imaju praktički i teorijski dio edukacije. Vezano za daljnji upit na koji način se drvo sječe Svjedok je iskazao citira se: "najprije se odredi smjer obaranja stabla, zatim se napravi zasjek do 1/3, potom se vrši rez i ostavi prijelom na sredini. Kad stablo počne padati morao bježati u kontra smjeru pod kutom od najmanje 45 stupnjeva" list 4 zapisnika od 19.11.2019.g. -list 109 spisa. Svjedok je iskazao da mu je tužitelj ispričao kako se to dogodilo na način da je najprije rušio javor koji je ostao na bukvi pa je krenuo rušiti bukvu pa kad je bukva počela padati javor je krenuo prema natrag dakle prema njemu uz navod citira se: "javor je ostao na bukvi iz razloga što su grane bile ispetljane". Vezano za upit kakvo je pravilo za sječu stabla svjedok je iskazao da ne smije dva radnika biti prisutna uz navod da je tuženik plaću u cijelosti isplaćivao na banku. Svjedok je potvrdio da je tužitelj na sebi imao radnu opremu, cipele s čeličnom kapicom, hlače sa zaštitom, radnu bluzu i šljem na glavi te rukavice.

19. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 19.11.2019. proizlazi vezano za štetni događaj da je u trenutku štetnog događaja on radio kod tuženika kao sjekač te je obarao jednu bukvu i jedan javor debljina bukve je iznosila 60-80cm a javora 35-40cm. Tužitelj je iskazao da nije točno da su javor i bukva bili jedno z drugo već da je između bilo 3 metra uz navod citira se: "točno je da su im krošnje bile isprepletene" uz napomenu da su stabla bila na strmini. Iskazao je da je tuženik tražio da se stabla obaraju u brdo kako bi se izvlačila u jednom dijelu a da je u konkretnom slučaju on morao obarati pod 45 stupnjeva dakle ni uz brdo ni niz brdo. Tužitelj je nadalje opisao da u smjeru gdje je odredio da će se stablo obarati da je izbio kajlu odnosno zasjek, da je stavio unutra kajlu kako bi osigurao da se stablo ne vrati natrag potom je sa suprotne strane počeo rezati motornom pilom te ostavio rasjek od nekih 20cm uz naveo da je tu stavio kalju kako se stablo ne bi počelo rušiti. Tužitelj je nadalje nesporno naveo citira se: " kako su krošnje bile isprepletene bukva se nije htjela srušiti pa sam nakon toga išao obarati javor" list 5 zapisnika od 19.11.2019.g. Iskazao je da je istim postupkom krenuo obrati javor, da je napravio zasjek i pilio sa suprotne strane kako bi stablo palo u istom smjeru kojeg je odredio kao iza bukvu. Tužitelj je iskazao da su stabla počela padati istovremeno, da se od javora udaljio u suprotnom smjeru 20 metara od smjera obaranja stabla, da je tijekom obaranja oba stabla jedna se grana odlomila pala je dolje udarila je u zemlju 10 metara od njega, kako je udarila u zemlju tako je odskočila i njega udarila u nogu. Iskazao je da njega nije udarilo stablo već da ga je udarila grana koja je pala iz krošnje stabala. Iskazao je da je on stablo rušio na jednu stranu a bježao je na drugu stranu ali se ta grana odlomila i pala prema njemu a radilo se o velikoj grani promjera 10cm. Iskazao je da se radilo o vrlo visokim stablima visine 40-50 metara, a razlika u visini između javora i bukve je bila sigurno 3-4 metra. Nakon pada stabala na pod je pala bukva a na nju javor, uz navod da je grana koja je udarila njega ostala kraj njega na podu. Iskazao je da kolege kad su došli po njega nisu došli na mjesto gdje je on pao već da je on uz pomoć grane koja ga je udarila došlo do mjesta 50 metara udaljeno gdje su ga našli. Nadalje je iskazao da je zvao DA da dođe po njega te da su traktorom došli po njega, da je do štetnog događaja radio 8 mjeseci kao sjekač a prije toga je radio u Švicarskoj kao sjekač 9 godina. Iskazao je da je tuženiku donio diplomu da je završio za sjekača te da je u Švicarskoj svake godine imao edukaciju 15 dana godišnje. Vezano za upit kako se ruše stabla čije su krošnje isprepletene i koje se nalazi u blizini tužitelj je odgovorio upravo onako kako je on radio uz navod da se tu nije moglo doći ni helikopterom ni traktorom. Potvrdio je da je imao cjelokupnu zaštitnu opremu na sebi. Nadalje vezano za sam štetni događaja tužitelj je naveo da mu je tuženik tog jutra kazao koja će stabla rezati a ta su stabla bila označena boom te da su bukva i javor koje je sjekao bili označeni za sječu.

20. Konačno i iz iskaza tuženika saslušanog kao parnične stranke utvrđen je u bitnom da je tužitelju tog dana radni zadatak bila sječa, vuča, cijepanje jednako kao i svaki dan da bi se stabla sjekla te b se potom traktorom vukla. Tuženik je potvrdio da je imao dva sjekača tad zaposlena tužitelja i ŽA (Butuma) uz potvrdu da su oba radnika prola edukaciju u tvrtki Educa d.o.o. te je tužitelj imao diplomu na način da je on tu edukaciju i diplomu platio tužitelju. Svjedok DA je položio i za traktor i za sjekača. ZZ Tuženika čiji iskaz ovaj sud prihvaća je naveo da nakon što je tužitelj otišao na hitnu da je došao na mjesto gdje se tužitelj povrijedio, da je zatekao bukvu i javor, da je javor bio debljine 10-15 cm a dužine 6-7 metara a bukva je bila debljine 40-50 cm. Iskazao je nadalje da se sjeća da je zatekao javor koji je bio na bukvi da su krošnje bile zarasle jedno na drugo a panjevi su bili udaljeni 70-80 cm, dakle jedan do drugog. Nadalje je naveo da citira se: "čuo sam kako je tužitelj ispričao na koji način je rezao i rušio stabla i smatram da nije ispravno postupio jer je najprije jedno stablo skloniti i to prvo javorić na način da ga sa sajlom i traktorom povuče. Ukoliko traktor nije mogao doći blizu mogao je zakačiti sajlu koja je dugačka 70-80m i povući s traktorom. Pravilno je trebalo je odrezati javor, zakačiti sajlu i izvući javor traktorom sajlom čime bi se krošnje javora izvukle iz krošnje bukve i potom srušiti bukvu. Na ovakav način su puno puta rušili stabla. Dva stabla istovremeno ne smiju rušiti jer je opasno. To je opasno zbog nepravilnog pada stabla. Kada padaju oba stabla istovremeno, a krošnje su im isprepletene, tada prvo stablo vuče krošnju drugog stabla sa sobom pa se događa da se drugo stablo izmakne iz panja da iščupa i odleti" završen citat list 7 zapisnika od 19.11.2019.g.. Vezano za upit tuženik je iskazao da mu je svjedok ŽA pokazao mjesto gdje su našli tužitelja nakon povređivanja a bilo je 5-6 metara udaljeno od stabla a na upit da i je na tom mjestu zatekao nekakvu veliku granu tuženik je odgovorio d nije iako tamo ima granja. Iskazao je da je tužitelj dobivao plaću na račun. Vezano za sam štetni događaj Iskazao je i da se stablo izvlačilo najprije sa sajlom a vezano za upit da li i tada postoji opasnost da se grana slomi i padne imenovani je odgovorio da uvijek postoji opasnost da se grana odlomi. Iskazao je da prema načinu kojim je tužitelj rušio stabla do pada stabla je došlo na način da je bukva padala a kako je krošnjom bio povezan javor za njom je padao i javor ali javorova prijelomnica nije bila prerezana do kraja iz kojeg razloga je pukla te je javor udario u tužitelja što su mu rekli DA i ŽA. Iskazao je u bitnom da se na panju i na stablu vidjelo da prijelomnica nije bila prerezana već je bila puknuta te da smatra d je tužitelj bio do stabla u trenutku kad su stabla počela padati zbog čega ga je stablo i udarilo uz napomenu citira se : "inače je on tako radio i u više navrata sam ga ja upozoravao". Iskazao je da oko tih stabala je sve bilo posječeno i čisto tako da ta stabla nisu imala gdje zapeti već su samo pala. Vezano za rukopis na listu 65 i 66 spisa imenovani je rekao da ne znam da li je to njegov rukopis.

21. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu naročito iskaza svjedoka ŽA, DA i tuženika EA, a što je bilo u suglasju i sa iskazom tužitelja u tom dijelu, razvidno je kako navodi i sam tužitelj da su krošnje javora i bukve bile isprepletene, da se radilo o javoru po navodu tužitelja debljine 40- 50 cm te bukve po navodu tužitelja debljine 60-80cm uz visinsku razliku između javora i bukve. Tužitelj je stoga nesporno kako je i sam naveo rušio istodobno dva stabla koja su bila fizički povezana jer su im krošnje bile isprepletene granjem. Suglasni iskazi svjedoka ŽA i EA te tuženika nesporno ukazuju da je tužitelj imao svu zaštitnu opremu, uz uvjerenje o osposobljavanju kao rukovatelja motornom pilom te dugogodišnje iskustvo u tim poslovima. Naime sam tužitelj navodi da je u Švicarskoj radio čak 9 godina kao sjekač te da je u Švicarskoj svake godine imao edukaciju 15 dana godišnje, te da je kod tuženika radio do događaja 8 mjeseci kao sjekač jasno ukazuju da je tužitelj pučki kazano bio iskusan u obavljanju opasne djelatnosti vezano za sječu šume motornom pilom za što je imao i uvjerenje o osposobljavanju list 9 spisa. Motorna pila sukladno sudskoj praksi i sama za sebe predstavlja u pravnom smislu opasnu stvar. Međutim, do štete tužitelju nije došlo od same opasne stvari već u okviru obavljanja opasne djelatnosti. Naime, suglasi iskazi svih sudionika osim tužitelja upućuju na jedan jedini zaključak a to je da u situaciji kad su dva drva javor i nešto veća bukva bili međusobno fizički povezani iz razloga jer su im grane bile isprepletene, što je potvrdio dva puta i sam tužitelj, da se tada ta stabla nisu mogla obarati na način kako je to opisivao tužitelj tj. istodobno. Da je tome tako proizlazi i iz dodanog navoda tužitelja da njega u biti nije udarilo stablo već "velika grana promjera 10 cm" koja je po njemu pala s tih visokih stabala visine 40-50 metara što ovaj sud ne prihvaća kao istinito, a o čemu će kasnije biti riječ budući je tužitelj opisano nastojao sudu podastrijeti kako bi se događaj podveo pod slučaj za kojeg također odgovara poslodavac o čemu će kasnije biti riječi. Dakle tužitelj je dva fizički spojena stabla zbog isprepletenosti njihovih grana rušio na nepropisan način tj. na način da je prvo počeo motornom pilom rezati kao on sam navodi bukvu pa kako se bukva nije htjela srušiti jer joj je krošnja bila isprepletena s javorom išao je nakon toga rezati javor, bez da je prije toga pozvao traktor koji je imao sajlu za vuču kojom bi se otklonilo prvo odrezano drvo. Iskaz tuženika koji je bio zainteresiran za ishod ove parnice kao i saslušanih svjedoka međutim jasno ukazuju da je tužitelj unatoč svom iskustvu dugogodišnjem na ovakvim poslovima i osposobljenosti na način koji je opisao po ocjeni ovog suda postupio protivno pravilima struke jer je rušio istovremeno dva isprepletena stabla. Naime, što ovaj sud prihvaća i prema iskazu svjedoka ŽA postojala je na tom dijelu mala strmina, ali teren nije bio jako strm da traktor ne bi mogao prići. prići. Taj svjedok je primjerice iskazao što ovaj sud prihvaća kao logično da kad se radi o isprepletenim stablima da se tada čeka traktor da ih povuče na način da nakon što se primjerice prereže manje stablo traktor povuče manje stablo nakon čega se pristupa rezanju drugog većeg drva, što kao logično prihvaća i ovaj suda. Isti svjedok je također vidio kad je neposredno došao do tužitelja da su grane bile isprepletene dakle grane od oba stabla te je bukva bila udaljena od tužitelja 5 do 6 m kad je taj svjedok došao do tužitelja. Dakle već i iskaz ovog nesrodnog svjedoka koji je ukazuje da se kod isprepletenih stabala ruši jedno po jedno stablo, a ne oba istovremeno iz razloga koje je kasnije vrlo detaljno i sukladno pravilima struke ali i elementarne logike objasnio tuženik, o čemu će kasnije biti detaljnije riječi.

22.Nadalje i iskaz tuženiku srodnog svjedoka DA je također ukazao, što uostalom tužitelj ni ne negira, da je tužitelj oba stabla rušio odjednom iako se radilo o stablima koja su imala isprepletenu krošnju te se takva stabla ruše jedno po jedno što jasno ukazuje svjedok navodom da se jedno stablo koje se prvo ruši veže sajlom za traktor te se povuče, a kad se to dovrši onda se ruši drugo stablo uz potkrjepu da ga tužitelj nije zvao da doveze traktor kako bi se isprepletena stabla srušila na taj način. Suprotno navodu tužitelj da se do tog djela nije moglo doći "ni helikopterom" a kamoli traktorom (što je već samo po sebi u suprotnosti sa elementarnim pravilima logike jer helikopter dolazi iz zraka a ne po strmini), svjedok UA je jasno naveo da se radilo o strmini, ali da se do tog dijela moglo doći traktorom. Svjedok UA je naveo da mu je tužitelj ispričao da je najprije rušio javor (tužitelj govori o rušenju prvo bukve, a onda javora što nije presudno za ovu parnicu ) koji je ostao na bukvi pa je nakon tog krenuo rušiti bukvu koja je počela padati te je javor krenuo prema unatrag dakle prema njemu, a javor je ostao na bukvi jer u grane bile ispetljane. Opisano kao logično neovisno o tome koje je drvo prvo tužitelj krenuo rušiti prihvaća i ovaj sud jer u situaciji kad su grane stabala međusobno fizički isprepletene tada oba drva predstavljaju u fizičkom smislu jednu "cjelinu" i tada ne mogu djelovati klasični zakoni fizike na način da će stablo slobodno padati zamišljenom putanjom na onu stranu koju je radnik koji rukuje motornom pilom zamislio. Naprotiv tada dolazi do situacije da zbog isprepletenosti stabala dolazi do potpuno drugačijeg i što je bitno naglasiti nepredviđenog načina pada koji je opasan i za samog radnika koji zbog toga ne može predvidjeti putanju pada dvaju spojenih stabala. Stoga logično i pravila struke ne dopuštaju da se istodobno režu dva stabla koji su u slučaju tužitelja (javor i bukva) bili očito različitih dimenzija, visina te različitih težina (bukva je bila deblja i viša) jer tada dolazi do situacije da tako isprepletena stabla padaju u smjeru kojeg sjekač ne može predvidjeti, pa je i logično da struka zabranjuje takav način rezanja stabla (iskaz koji je i prije događaja opominjao tužitelja glede takvog načina rada). Da je tome tako jasno je potvrđeno i iz logičnog iskaza tuženika koji je ukazao upravo kao i svjedok ŽA (pa i svjedok UA), da je prvo trebalo rušiti jedno stablo i primjerice javor koji je bio manjih dimenzija i to na način da ga sa sajlom povuče s traktorom a u slučaju ako traktor nije mogao doći tada bi se samo zakačila sajla koja je dugačka 70-80 metara za drvo, zatim bi se vršilo piljenje javora i onda bi se traktorom povukla sajla a time i javor čime bi se krošnja javora izvukla iz krošnje bukve te bi se potom išlo na rušenje bukve koja više nije bila isprepletena sa drugim stablom. Ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka i tuženika vezano za pravila struke koje tuženik nije primijenio kao i navod tuženika da je više puta upozoravao tužitelja upravo vezano za nepravilan način rušenja stabala koja su međusobno isprepletena krošnjama. Tuženik je životno logično objasnio da je tužitelj rušio stabla koja su krošnjom bila isprepletena pa kako je bukva padala padao je za njom i javor, ali javorova prijelomnica nije bila prerezana do kraja iz kojeg je razloga pukla te je javor udario tužitelja budući se na panju i na stablu vidjelo da prijelomnica nije bila prerezana već je bila puknuta. U takvom kontekstu ocjena je ovog suda da tužitelj nije pristupio rušenju isprepletenih stabala čije su krošnje bile isprepletene granama, a radilo se o javoru i bukvi sukladno pravilima struke već je protivno pravilima struke iako je za to bio u cijelosti osposobljen te iako je prethodno i od tuženika bio u više navrata upozoravan postupio na način da je istovremeno rušio i stablo javora i stablo bukve čime je izostala ne samo pažnja dobrog stručnjaka već pažnja koju ima svaka prosječna osoba. Sud ne prihvaća navod tužitelja da njega nije udarilo stablo već da ga je udarila grana koja je pala iz krošnje stabla a da se radilo o grani promjera 10cm a koja je ostala kraj njega na podu jer se radilo o neobjektivnom dijelu iskaza koji je bio u suprotnosti sa iskazima svjedoka i tuženika. Osim toga čak i da je tome bilo tako, a nije, ukoliko bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da ga je udarila grana promjera 10 cm koja se odlomila i pala, razlog tome je bilo upravo što je tužitelj poduzeo radnju protivno pravilima struke tj. išao je istodobno rezati motornom pilom dva fizički spojena stabla, te da to nije učinio ne bi ga niti udarila kako on to navodi "grana koja je pala iz krošnje". Dakle čak i po tvrdnji tužitelja koju ovaj sud ne prihvaća sukladno teoriji adekvacije upravo je nepravilna radnja tužitelja rj. rezanje motornom pilom dvaju spojenih stabala ako je bilo kako to navodi tužitelja ( a nije op.a.) eventualno dovela do pada grane na njega. Da li bi takva grana svejedno pala na tužitelja i da je on pravilno vršio rezanje stabala što bi se moglo podvesti pod slučaj i odgovornost poslodavca teret takvog dokaza ležao je na strani tužitelja koji svoju teoretsku pretpostavku nije dokazao. Ponavlja se upravo izvođenje pravilne radnje rezanja spojenih stabala, uz korištenje traktora sa sajlom kojom se vuče odrezano stablo zaglavljeno u krošnji, pri čemu se rezač izmiče na dovoljnu udaljenost, smanjilo bi uvelike mogućnost da grana pada na rezača stabla.

23. Sukladno navedenom ocjena je ovog suda da je temeljem čl. 1067 st. 2 ZOO-a do štetnog događaja došlo isključivo zbog nepravilne radnje tužitelja koji je pristupio protivno pravilima struke jer je pristupio na pogrešan način obarati stabla koja su bila fizički isprepletenih grana na način da ih je istovremeno obarao. Naime umjesto da tome pristupi na način da prvo obara jedno stablo koje bi potom traktorom sa sajlom izvukao iz krošnji grana drugog stabla a nakon toga ispravno pristupio obaranju preostalog stabla koje bi ostalo slobodno, tužitelj je istovremeno obarao oba stabla. Stoga je valjalo utvrditi neosnovanim osnov tužbenog zahtjeva sukladno čl. 1067. st. 2 Zakona o obveznim odnosima i članka 25 st. 2 Zakona o zaštiti na radu te odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, stav I izreke ove presude. Isto tako čak i kad bi postojala osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, a ista ne postoji, u odnosu na imovinsku štetu vezano za izgubljenu zaradu tužitelj je tvrdio da je dio plaće je primao preko računa, a dio na ruke što je dokazivao dokazima na listovima 65-66 spisa. Međutim, postojeći dokazi u spisu naročito navod tuženika koji nije mogao potvrditi da na listovima 65-66 spisa nalazi njegov rukopis, kao i navod tuženika da se plaća isplaćivala u cijelosti na račun, te svjedoka DA da se plaća u cijelosti isplaćivala na račun kod banke, ne dokazuju navode tužitelja pa je teret dokaza prebačen na tužitelja. Isto tako na poziv suda na ročištu od 18.09.2025. tužitelj pa i tuženik nisu željeli predlagati grafološko vještačenje na okolnost da li je rukopis na listovima 65-67 spisa rukopis tuženika, stoga je teret dokaza čak i da je tužbeni zahtjev bio osnovan, a nije, prešao vezano za imovinsku štetu na stranu tužitelja.

24. Na izričit upit suca u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja stranke su se izričito suglasile na ročištu od 18.09.2025. da su suglasne da sud sudi temeljem postojećih provedenih dokaza u spisu.

25. Ukoliko se sve prethodno opisano vezano za izraženo pravno stajalište ne bi prihvatilo te bi se utvrdilo da tužitelj nije odgovoran za nastanak štetnog događaja već tuženik (cijeneći što je bitno navesti da su se stranke na izričit upit suca u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja izričito i to dva puta list 3 zapisnika od 18.9.2025.godine suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu ) , kako bise omogućila eventualna preinaka odluke provedeni su dokazi vještačenjem po vještaku dr. Rajku Čeloviću listovi 128-133 uz usmeno izlaganje vještaka listovi 159- 162 spisa kao i vještačenje vezano imovinsku štetu, izgubljenu zaradu od strane vještakinje Goranke Šmer Maraš od 11.10.2021. uz dopunu nalaza od 18.12.2022. listovi 220-225 spisa a vezano za koji nalaz vještaka financijske struke tužitelj naročito u odnosu na dopunu nalaza nije imao primjedbi. Vještak dr. Rajko Čelović je u svom nalazu list 131 do 133 klasificirao bolove kao bol jakog intenziteta 4 dana, koja bol je bila prisutna na dan ozljeđivanja te dan po svakoj od tri sprovedene operacije, bol srednjeg intenziteta 25 dana (usmeno povećao na 35 dana) koja bol je bila dijelom izraz regresije bola jakog intenziteta i to u ukupnom trajanju od 15 dana. Bol je bila prisutna i prvih 10 dana po prvim opterećenjima gležnja nakon višemjesečnog mirovanja, kao i u počecima ciklusa fizikalnih terapija (ukupno 10 dana), bol blagog intenziteta 90 dana koja bol je bila prisutna prilikom redovitih previjanja (trajala su 4 mjeseca), kao i prva 2 mjeseca od početka hoda sa jednom štakom te bol povremenog karaktera kao trajna a o kojoj prirodi ove boli će biti riječi prilikom razmatranja trajnih posljedica. Vještak je naveo da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta trajanja 1-2 minute, strah je spontano regredirao i nije ostavio trajnih posljedica. Zbog komplikacija koje su se pojavile tijekom ranog postoperativnog perioda a koje su bile i uzrokom još svije operacije, vještak smatra da je tužitelj trpio i sekundarni strah srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od mjesec dana. U razgovoru s tužiteljem i u medicinskoj dokumentaciji nije naišao na elemente tercijarnog straha. Vještak je naveo da tužitelj vidno šepa na lijevu nogu, da opisane kožne promjene lijevog gležnja i potkoljenice su trajne te da se, zbirno, radi o naruženju srednjeg stupnja. Vještak je naveo da je tužitelju bila neophodna tuđa pomoć i to 4 mjeseca po 4 sata dnevno u prosjeku: ovo je period kada tužitelj hoda s dvije štake bez opterećenja lijeve noge i period postoperativne infekcije. Tuđa pomoć je bila je neophodna radi nabavke i spremanja namirnica, prilikom održavanja osobne higijene kao i prilikom pratnje na redovite kontrole i previjanja. Nadalje tužitelju bila neophodna tuđa pomoć i njega 2 mjeseca po 2 sata dnevno. U vrijeme kada je tužitelj hodao sa jednom štakom tuđa pomoć i njega je bila potrebna radi nabavke živežnih namirnica te kao pratnje na kontrolne liječničke preglede. Vještak je naveo nadalje da je tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom lijevog gležnja. radilo se o prijelomu zglobnog nastavka sa jedne strane i pucanju ligamenta sa suprotne strane zgloba, naveo je da je liječen operativno a postoperativne rane pokazuju uredan položaj frakturnih fragmenata, pločice i vijaka kao i uredno anatomski oformljen zglob. No u ranom postoperativnom toku razbija se postoperativna infekcija koja se nije mogla izliječiti bez naredne operacije. Druga operacija poduzme se 9 tjedana po prvoj. Kao bitni preduvjet uspješnog liječenja infekcije u predmetnom slučaju, odstrane se vijci i pločica iz gležnja. Na ovaj način su se ostvarili preduvjeti za liječenje postoperativne infekcije ali je u biomehaničkom smislu zglob bio oslabljen. Osteosintetski materijal se uobičajeno odstranjuje po proteku 12 mjeseci od operacije, kada bude završeno ne sam cijeljenje nego i pregradnja kosti, odnosno kada ona postane punovrijedna. U ovom slučaju to nije bilo moguće, pločica i vijci su se odstranili u vrijeme cijeljenja kosti, te stoga potom nije bilo moguće vršiti rano opterećenje zgloba kao i fizikalnu terapiju. Osim ovog nepovoljnog faktora, trebalo je poduzeti i treću operaciju (transplantaciju kože) zbog nezarastanja mekih česti na lijevom gležnju, I ova činjenica je dodatno prolongirala opterećenje noge kao i fizikalnu terapiju, odnosno imala utjecaj na krajnji funkcionalni rezultat koji je loš. danas, kao trajnu posljedicu tužitelj ima značajnu redukciju pokretljivosti lijevog gležnja gdje je moguće 60 stupnjeva okretljivosti zaostalo svega 15 stupnjeva. Došlo je i do uznapredovalih degenerativnih promjena u samom zglobu koje imaju tendenciju progresije. Istovremeno je evidentno i kalcificiranje hvatišta Ahilove tetive kao posljedice dugotrajne loše funkcije i neaktivnosti gležnja. Kliničku sliku koja se razvija kao posljedica opisanih promjena, dodatno pogoršava dokazna slabija funkcionalnost površnih vena lijeve potkoljenice kao i komunikatnih vena koje ih povezuju sa dubokim venama, Simptomatologija se sada isprepliće i potencira kako sa objektivnog, tako i sa subjektivnog aspekta. Postavlja se pitanje da li je dokazana venska insuficijencija posljedica predmetne ozljede. Vještak odgovara negativno dodavši da je smanjena funkcija gležnja u svakom slučaju doprinosi težem liječenju venske insuficijencije. U opisu trajnih posljedica koje tužitelj trpi kao direktne posljedice predmetne ozljede i tijeka liječenja ozljede, vještak je naveo da isključuje sve smetnje i simptome koje tužitelj ima a kao posljedicu venske slabosti. Tužitelj danas ima sljedeće trajne tegobe kao posljedice predmetne ozljede: tužitelj hoda uz vidno šepanje i neophodna mu je pomoć jedna štaka, hodna staza tužitelj je ograničena na 500 metara, ako želi nastaviti hodati tužitelj mora odmoriti uz elevaciju potkoljenice u trajanju od desetak minuta, u. U suprotnom gležanj otekne i počinju progresivni bolovi. Prilikom stajanja u mjestu dužem od 5 minuta javlja se progresivna bol u gležnju tipa stiskanja uz otok gležanja, tužitelj radi ublažavanja tegoba mora nositi ortopedsku cipelu, tužitelj ne može hodati stepenicama i to u oba smjera ako ne postoji rukohvat za pridržavanje, ne može voziti osobni automobil ako nije prilagođen invalidu, ne ože hodati po neravnom i rastresitom terenu, ne može se uspinjati brdovitim terenom, otežano se saginje i otežano obuva cipele te mu se povremeni bolovi u lijevom gležnju javljaju u mirovanju, primjerice prilikom promjene vremenskih prilika. Vještak je u svom zaključku naveo kako je tužitelj osoba srednje životne dobi po profesiji fizički radnik te da uzevši u obzir sve navedene činjenice da tužitelj trpi trajne duševne boli zbog umanjenja životnih i radnih aktivnosti u visini od 15% list 133 spisa. Sve opisano vještak je i usmeno iznio na ročištu od 22.9.2020.godine ustrajući u najvećem dijelu u svom nalazu i mišljenju uz korekciju da je glede naruženja nastupilo naruženje srednjeg stupnja uočljivo trećim osobama, uz navod da se kod tužitelja zdravstveno stanje ustalilo u svibnju 2016.godine,lsit 159 poleđine spisa. Glede tuđe pomoći i njege vještak je nadodao svojoj procjeni još o dva sata za svaki dolazak. T. 46 x 2 = 92 sati tuđe pomoći. Vještak je otklonio primjedbe tužitelja glede navoda da se ne radi o novonastaloj tegobi već o novonastaloj dijagnozi jer da tužitelj nije imao problema s venama vrlo vjerojatno se ne bi dijagnosticiralo niti okoštavanje ahilove tetive.

26. Nadalje iz nalaza vještaka financijske struke Goranke Šmer Maraš od 11.10.2021.godine, listovi 179 do 184 vještakinja je utvrdila izgubljena zarada tužitelja zbog bolovanja u periodu od 12. kolovoza 2015. godine do 14. svibnja 2016. godine temeljem prosječne tri plaće primljene prije povrede na radu ukupno iznosi -739,91 HRK. Dakle, tužitelj je 739,91 HRK više primio naknade plaće za vrijeme bolovanja, u odnosu na plaću, list 184 spisa. U dopuni nalaza sukladno prijedlogu i metodi tužitelja korištenje dokaza na str. 65 do 67 spisa od 18.12.2022.godine,listovi 220 do 225 spisa izgubljena zarada tužitelja zbog bolovanja u razdoblju od 12. kolovoza 2015. godine do 14. svibnja 2016. godine temeljem prosječne tri plaće primljene prije povrede na radu te prosječnih primanja isplatom na ruke ukupno iznosi 22.178,21 HRK kako je specificirano u stupcu 4 Tabele br. 3, odnosno *2.943,55 EUR kako je specificirano u stupcu 5 Tabele br. 3. *sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) u pogledu dvojnog iskazivanja vrijednosti u valuti HRK i EUR od 05. rujna 2022. godine potrošačima iskazano u valuti EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK list 225 spisa na koju dopunu nalaza stranke nisu imale primjedbi.

27. U odnosu na postupovni dio ove parnice rješenjem tijekom cijelog postupka primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 18.9.2025.godine na kojem su se stranke na izričit upit suda suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu bez potrebe odgađanja ročišta. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 22.10.2025. godine, ali je isto prezakazano rješenjem za dan 20.9.2025. godine. Na ročištu od 18.09.2025. godine sukladno članku 190 ZPP- a dopuštena je objektivna preinaka tužbe i iz razloga svrsishodnosti.

28. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1 ZPP-a

29. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za: sastav odgovora na tužbu sukladno vrijednosti predmeta spora od 250 bodova tbr.8/1, za sastav obrazloženog podneska od 6.3.2020. godine 250 bodova tbr. 8/1, za zastupanje na ročištima od 18.4.2019., 19.11.2019., 22.9.2020., 15.12.202. i 18.9.2025.godine po 250 bodova za svako to ročište po tbr. 9/1, a za ročište od 31.1.2019.godine 25% ili 62,5 bodova tbr.9/5 (PDV nije zatražen) odnosno po toj osnovi zbrojeno 1812,50 bodova ili 3.625,00 eura (tbr. 48 st. 3 i tbr 50 1 bod = 2 eura) , koji iznos parničnog troška je tužitelj dužan isplatiti tuženiku, stav II izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 30.9.2025.godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav II izreke ove presude.

30. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tuženika prema tužitelju sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka II izreke ove presude sa kamatom na isti kao neosnovan, stav III izreke ove presude, te tužitelja prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan, stav III izreke ove presude.

31.Sukladno članku 155 ZPP-a tuženiku ne pripada nagrada za podnesak od 10.1.2020.godine list 138 spisa budući je isti bio nepotreban.

U Puli, 30. rujna 2025. godine

S u d a c

Saša Javoran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dna primitka pisanog otpravka ovog rješenja, putem ovog suda u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.