REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-312/2025-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik iz Poreča, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, koje zastupaju punomoćnici iz OD Lovrić i dr. iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon glavne rasprave održane i zaključene 25. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 30. rujna 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 16,92 EUR počevši od 30. rujna 2007. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 16,88 EUR počevši od 31. listopada 2007. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 16,84 EUR počevši od 30. studenog 2007. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 16,79 EUR počevši od 31. prosinca 2007. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 16,74 EUR počevši od 31. siječnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 16,70 EUR počevši od 28. veljače 2008. pa do 29. rujna 2015., - na iznos od 73,74 EUR počevši od 31. ožujka 2008. pa do 29. rujna 2015., -
- na iznos od 73,55 EUR počevši od 30. travnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 73,35 EUR počevši od 31. svibnja 2007. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 73,15 EUR počevši od 30. lipnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 72,96 EUR počevši od 31. srpnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 72,76 EUR počevši od 31. kolovoza 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 72,56 EUR počevši od 30. rujna 2007. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 72,35 EUR počevši od 31. listopada 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 72,14 EUR počevši od 30. studenog 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 87,09 EUR počevši od 31. prosinca 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 86,93 EUR počevši od 31. siječanj 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 84,29 EUR počevši od 28. veljače 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 86,41 EUR počevši od 31. ožujka 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 86,15 EUR počevši od 30. travnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 85,89 EUR počevši od 31. svibnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 85,62 EUR počevši od 30. lipnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 85,36 EUR počevši od 31. srpnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 85,08 EUR počevši od 31. kolovoza 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 84,80 EUR počevši od 30. rujna 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 84,52 EUR počevši od 31. listopada 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 84,24 EUR počevši od 30. studenog 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 83,95 EUR počevši od 31. prosinca 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 83,66 EUR počevši od 31. siječnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 83,36 EUR počevši od 28. veljače 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 83,06 EUR počevši od 31. ožujka 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 82,76 EUR počevši od 30. travnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 82,46 EUR počevši od 31. svibnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 82,15 EUR počevši od 30. lipnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 81,84 EUR počevši od 31. srpnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 81,52 EUR počevši od 31. kolovoza 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 81,20 EUR počevši od 30. rujna 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 80,88 EUR počevši od 31. listopada 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 80,55 EUR počevši od 30. studenog 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 66,71 EUR počevši od 31. prosinca 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 66,43 EUR počevši od 31. siječnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 66,14 EUR počevši od 28. veljače 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 65,85 EUR počevši od 31. ožujka 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 65,56 EUR počevši od 30. travnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 65,26 EUR počevši od 31. svibnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 64,96 EUR počevši od 30. lipnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 64,66 EUR počevši od 31. srpnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 64,36 EUR počevši od 31. kolovoza 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 64,05 EUR počevši od 30. rujna 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 38,31 EUR počevši od 31. listopada 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 38,11 EUR počevši od 30. studenog 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 37,91 EUR počevši od 31. prosinca 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 37,70 EUR počevši od 31. siječnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 37,50 EUR počevši od 28. veljače 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 37,30 EUR počevši od 31. ožujka 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 37,08 EUR počevši od 30. travnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 36,88 EUR počevši od 31. svibnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 36,66 EUR počevši od 30. lipnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 36,45 EUR počevši od 31. srpnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 36,24 EUR počevši od 31. kolovoza 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 36,02 EUR počevši od 30. rujna 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 35,80 EUR počevši od 31. listopada 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 35,58 EUR počevši od 30. studenog 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 35,36 EUR počevši od 31. prosinca 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 35,13 EUR počevši od 31. siječnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 34,90 EUR počevši od 28. veljače 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 34,67 EUR počevši od 31. ožujka 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 63,38 EUR počevši od 30. travnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 62,98 EUR počevši od 31. svibnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 62,56 EUR počevši od 30. lipnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 62,14 EUR počevši od 31. srpnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 61,72 EUR počevši od 31. kolovoza 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 61,29 EUR počevši od 30. rujna 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 60,86 EUR počevši od 31. listopada 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 60,42 EUR počevši od 30. studenog 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 59,98 EUR počevši od 31. prosinca 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 28,12 EUR počevši od 31. listopada 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 38,77 EUR počevši od 31. prosinca 2008. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 46,11 EUR počevši od 31. siječnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 49,43 EUR počevši od 28. veljače 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 40,28 EUR počevši od 31. ožujka 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 42,03 EUR počevši od 30. travnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 28,05 EUR počevši od 31. svibnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 17,50 EUR počevši od 30. lipnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 20,49 EUR počevši od 31. srpnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 28,48 EUR počevši od 31. kolovoza 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 25,45 EUR počevši od 30. rujna 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 19,96 EUR počevši od 31. listopada 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 30,25 EUR počevši od 30. studenog 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 38,51 EUR počevši od 31. prosinca 2009. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 50,25 EUR počevši od 31. siječnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 47,55 EUR počevši od 28. veljače 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 66,48 EUR počevši od 31. ožujka 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 79,22 EUR počevši od 30. travnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 68,78 EUR počevši od 31. svibnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 117,35 EUR počevši od 30. lipnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 106,85 EUR počevši od 31. srpnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 145,55 EUR počevši od 31. kolovoza 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 117,91 EUR počevši od 30. rujna 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 110,02 EUR počevši od 31. listopada 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 181,94 EUR počevši od 30. studenog 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 179,84 EUR počevši od 31. prosinca 2010. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 164,36 EUR počevši od 31. siječnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 168,92 EUR počevši od 28. veljače 2011.pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 156,77 EUR počevši od 31. ožujka 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 160,38 EUR počevši od 30. travnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 213,69 EUR počevši od 31. svibnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 221,33 EUR počevši od 30. lipnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 282,71 EUR počevši od 31. srpnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 264,26 EUR počevši od 31. kolovoza 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 225,63 EUR počevši od 30. rujna 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 219,93 EUR počevši od 31. listopada 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 216,28 EUR počevši od 30. studenog 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 229,49 EUR počevši od 31. prosinca 2011. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 241,72 EUR počevši od 31. siječnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 241,58 EUR počevši od 28. veljače 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 234,85 EUR počevši od 31. ožujka 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 237,15 EUR počevši od 30. travnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 242,14 EUR počevši od 31. svibnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 237,86 EUR počevši od 30. lipnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 237,22 EUR počevši od 31. srpnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 232,25 EUR počevši od 31. kolovoza 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 224,30 EUR počevši od 30. rujna 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 233,82 EUR počevši od 31. listopada 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 236,11 EUR počevši od 30. studenog 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 236,71 EUR počevši od 31. prosinca 2012. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 219,89 EUR počevši od 31. siječnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 231,24 EUR počevši od 28. veljače 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,38 EUR počevši od 31. ožujka 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 234,77 EUR počevši od 30. travnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 213,94 EUR počevši od 31. svibnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 210,84 EUR počevši od 30. lipnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 218,22 EUR počevši od 31. srpnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 225,72 EUR počevši od 31. kolovoza 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 239,05 EUR počevši od 30. rujna 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 230,81 EUR počevši od 31. listopada 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,63 EUR počevši od 30. studenog 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 234,89 EUR počevši od 31. prosinca 2013. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 218,86 EUR počevši od 31. siječnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 226,33 EUR počevši od 28. veljače 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 221,50 EUR počevši od 31. ožujka 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 215,67 EUR počevši od 30. travnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 214,65 EUR počevši od 31. svibnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 214,71 EUR počevši od 30. lipnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 221,53 EUR počevši od 31. srpnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 226,51 EUR počevši od 31. kolovoza 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 227,87 EUR počevši od 30. rujna 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 231,37 EUR počevši od 31. listopada 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,45 EUR počevši od 30. studenog 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 233,99 EUR počevši od 31. prosinca 2014. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 31. siječnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 28. veljače 2015. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 31. ožujka 2015. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. travnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 31. svibnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. lipnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 31. travnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,
- na iznos od 235,82 EUR počevši od 31. kolovoza 2015. pa do 29. rujna 2015., po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku dana ime previše naplaćenih kamata platiti tužitelju iznos od 4.640,60 EUR sa zateznim kamatama:
- na iznos od 16,92 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 16,88 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 16,84 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 16,79 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 16,74 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 16,70 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 73,74 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 73,55 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 73,35 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 73,15 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 72,96 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 72,76 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 72,56 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 72,35 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 72,14 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 87,09 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 86,93 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 84,29 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 86,41 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 86,15 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 85,89 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 85,62 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 85,36 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 85,08 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 84,80 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 84,52 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 84,24 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 83,95 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 83,66 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 83,36 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate
- na iznos od 83,06 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 82,76 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 82,46 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 82,15 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 81,84 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 81,52 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 81,20 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 80,88 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 80,55 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 66,71 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 66,43 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 66,14 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 65,85 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 65,56 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 65,26 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 64,96 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate
- na iznos od 64,66 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 64,36 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 64,05 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 38,31 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 38,11 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 37,91 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 37,70 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 37,50,EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 37,30 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 37,08 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 36,66 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 36,45 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 36,24 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 36,02 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 35,80 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 35,58 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 35,36 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 35,13 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 34,90 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 34,67 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 63,38 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 62,98 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 62,56 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 62,14 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 61,72 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 61,29 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 60,86 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 60,42 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 59,98 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
koje se obračunavaju od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Nalaže se tuženiku da na ime previše naplaćenih iznosa s osnova CHF valutne klauzule plati tužitelju iznos od 14.390,14 EUR sa zateznim kamatama koje
-na iznos od 28,12 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 38,77 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 46,11 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 49,43 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 40,28 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 42,03 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 28,05 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 17,50 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 20,49 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 28,48 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 25,45 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 19,96 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 30,25 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 38,51 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 50,25 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 47,55 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 66,48 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 79,22 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 68,78 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 117,35 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 106,85 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 145,55 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 117,91 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 110,02 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 181,94 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 179,84 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 164,36 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 168,92 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 156,77 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 160,38 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 213,69 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 221,33 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 282,71 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 264,26 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 225,63 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 219,93 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 216,28 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 229,49 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 241,72 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 241,58 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 234,85 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 237,15 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 242,14 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 237,86 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 237,22 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 232,25 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 224,30 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 233,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 236,11 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 236,71 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 219,89 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 231,24 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,38 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 234,77 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 213,94 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 210,84 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 218,22 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 225,72 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 239,05 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 230,81 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,63 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 234,89 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 218,86 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 226,33 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 221,50 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 215,67 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 214,65 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 214,71 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 221,53 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 226,51 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 227,87 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 231,37 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,45 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 233,99 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
-na iznos od 235,82 EUR počevši od 30. rujna 2015. do isplate,
koje se obračunavaju od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023 . godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."
III Svaka stranka snosit će svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su 7. lipnja 2006. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 366-24/2006 kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 135.000,00 CHF. Ugovor sadrži ugovorenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Kredit je ugovoren uz kamatu od 4,99, a od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tuženik je poslovao pod imenom "Hypo-Alpe-Adria bank d.d." da bi odlukom nadležnog Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2016. promijenio ime u "Addiko bank d.d."
1.1. Tuženik je u predmetnom kreditnom poslu sastavio kao trgovac ugovor s tužiteljem kao potrošačem – Ugovor o kreditu - kao unaprijed formulirani standardni ugovor tuženika. U čl. 6 Ugovora o kreditu sadržana je ugovorna odredba koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria bank d.d." Temeljem tako naznačene odredbe tuženik je svojim jednostranim odlukama više puta povisivao kamatu. U toč. 2 pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača posl.br. Pž-7219/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je "petotuženik Hypo- Alpe-Adria bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008…. a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način daje ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.
1.2. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 135.000,00 CHF-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 180 jednakih anuiteta od 1.066,87 CHF-a obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja u kunskoj protuvrijednosti. Na dan sklapanja predmetnog ugovora (7. lipnja 2005.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi HNB-a iznosio je 4,667 kn. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.
1.3. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke, između ostalog i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka pa se tužitelj poziva na to pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.
1.4. Tužitelj je plaćao znatno veće mjesečne iznose od 4.979,07 kn, koliko bi iznosili mjesečni anuiteti koji bi bio dužan plaćati prema iznosu kredita kojeg je faktično iskoristio (630.045,00 kn) i uz izvorno ugovorenu kamatu od 4,99%. Tužitelj smatra da je plaćanjem anuiteta većeg od 4.979,07 kn nastalo na strani tuženika stjecanje bez osnove radi čega je tuženik tužitelju dužan vratiti ono što je takvim previsokim naplatama anuiteta bez osnove primio, uz zakonske zatezne kamate od dana stjecanja.
1.5. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da ga je povećao u skladu s utvrđenjima iz Nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 14. rujna 2021. odnosno podneskom predanim na ročištu 9. listopada 2023. Tuženik se protivio preinaci, ali je sud rješenjem od 22. studenog 2023. tu preinaku dopustio (op. potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-621/2024-3 od 6. svibnja 2025.).
1.6. Podneskom od 24. lipnja 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, ali se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je sud raspravljao o tužbenom zahtjevu koji je postavljen podneskom od 9. listopada 2023. (odnosno 14. rujna 2021.).
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti se protivi tužbenom zahtjevu i njegovoj visini te smatra da isti treba biti odbijen u cijelosti. Tuženik smatra kako odredbe ugovora o kreditu koje tužitelj želi utvrditi ništetnima ne postoje jer su tužitelj i tuženik 16. veljače 2016. sklopili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija, odnosno primijenjeni su učinci ugovora o kreditu na način da se ima smatrati da su u trenutku sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF stranke sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR. Konverzija je izvršena sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Provedba konverzije nije ovisila o volji i želji tuženika, već je za njega provedba konverzije predstavljala dužnost i obvezu u situacijama u kojima korisnik želi provesti konverziju, a tužitelj je želio izvršiti konverziju. Tuženik smatra kako su sklapanjem Aneksa prestale postojati ove odredbe iz ugovora o kreditu čl. 4. i čl. 6. – način promjene kamatne stope i valutna klauzula – tj. ima se smatrati da nikada nisu ugovorene jer su tužitelj i tuženik suglasno sklopili Aneks pod novim uvjetima. Prilikom konverzije utvrđeno je da je tužitelj preplatio svoju obvezu spram tuženika pa su zbog toga tužitelj i tuženik Aneksom ugovorili da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 38.314,24 HRK i da će se iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta. Stoga, tužitelj nema pravo potraživati isplatu od tuženika jer traži ono što je već s tuženikom ugovorio a u konačnici dobio Aneksom. Sve i kada bi sud utvrdio da tužitelj, unatoč konverziji, potencijalno ima pravo na isplatu traženog novčanog iznosa u odnosu na takvo potraživanje nastupila je zastara pa tuženik opreza radi ističe prigovor zastare utuženih iznosa. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva te stoga ne može biti podvrgnuta testu poštenja iz čl. 81 ZZP/03. Tužitelj je po struci ekonomist koji je sukladno svom obrazovanju razumio značenje i doseg odredbe o valutnoj klauzuli. Bitno je za napomenuti da tužitelj nije ekonomist "samo na papiru" već je u razdoblju nakon diplomiranja i sklapanja ugovora o kreditu javno demonstrirao svoje izuzetno znanje o ekonomiji na način da je sudjelovao u izradi proračuna Općine Fažana u najtežim trenucima gospodarske depresije i ekonomske stagnacije te odlučivao o kapitalnim ulaganjima spomenute općine. Isto tako, u godinama nakon proteka razdoblja najgore gospodarske krize tužitelj se javno referirao o nadolazećim pozitivnom gospodarskim pokazateljima čije postojanje je utvrdio nakon provedene analize gospodarskog potencijala Općine Fažana, ostvarenja tadašnjeg proračuna, trenda povećanja učinkovitosti naplate prihoda itd. Drugim riječima, tužitelj je takvim ponašanjem demonstrirao svoje poznavanje ekonomije u poljima koja su daleko kompleksnija od shvaćanja proste činjenice da tečaj može znatno varirati i da zbog toga iznos anuiteta može biti promijenjen. U odnosu na navedeno tuženik ističe kako je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu kod tuženika imao otvorenu štednju u valuti EUR i u valuti USD, obje započete još 2004.g. Iz navedenog je jasno da je tuženik bio svjestan mogućih fluktuacija tečaja u odnosu na razne valute. Osim navedenog, zaposlenik banke je prilikom sklapanja ugovora objasnio tuženik ekonomski doseg odredbe o valutnoj klauzuli. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije nepoštena u smislu čl. 81. ZZP. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je valjano i činidba je odrediva, stoga odredba čl. 6. Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope nije nepoštena, ona je jasna, lako uočljiva i razumljiva, ona nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, ističe kako u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Tužitelj nikada nije zadržao pravo na povrat navodno preplaćenog iznosa, a u konačnici s obzirom da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen tuženik ističe da tužitelj nema pravo isticati da su sporni dijelovi čl. 4. i čl. 6. ništetni. Drugim riječima čl. 326. st. 2. ZOO-a propisuje mogućnost naknadno osnaženja ugovora, odnosno ugovornih odredbi čak i u slučaju njihove prvotne ništetnosti, ako su ispunjene dvije pretpostavke: da je uzrok ništetnosti (zabrana) manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen. Na temelju svega navedenog tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.
3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu broj 366-24/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006., Aneks uz Ugovor o kreditu 366-24/2006. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 16. veljače 2016., izračun konverzije, otplatni plan, efektivne kamatne stope banke, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka, te je saslušan svjedok AN.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
5. U ovoj pravnoj stvari sud je bio donio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-1955/2018-35 od 22.studenog 2023. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
5.1. Županijski sud u Zagrebu je svojom presudom poslovni broj Gž-621/2024- 3 od 6. svibnja 2025. preinačio presudu Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 1955/2018-35 od 22.studenog 2023. u dijelu pod točkom I i II izreke te sudio: "Utvrđuje se da je ništetan dio ugovorne odredbe sadržan u čl. 6. Ugovora o kreditu 356-24/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006. između tužitelja JN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. (u to vrijeme: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Slavonska avenija 6 Zagreb, OIB 14036333877, kao banke, ugovor solemniziran 29. svibnja 2008. kod Nansi Kopić, javnog bilježnika u Puli pod Broj: OV-335/06, koji dio glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.
Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu 356- 24/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006. koje glasi: „Kredit se otplaćuje u 180 (stoosamdeset) jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.066,87 CHF (tisućušezdesetšest švicarskih franaka i 87/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."
5.2. Županijski sud u Zagrebu je svojim rješenjem poslovni broj Gž-621/2024-3 od 6. svibnja 2025. ukinuo presudu Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 1955/2018-35 od 22.studenog 2023. u dijelu pod točkom III i IV izreke te vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Osim toga ukinuo je i rješenje ovog suda poslovni broj P-1955/2018-35 od 22.studenog 2023. u dijelu pod točkom II i III izreke te vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5.3. Županijski sud u Zagrebu je u obrazloženju svoje odluke u dijelu u kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje u bitnom istaknuo kako obveza potpune restitucije nije obveza koja bi proizlazila iz pravnog posla (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ugovora već iz nastalog izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO-a a u vezi s čl. 81. st. 1 i čl. 87. st. 1. ZZP/03) stoga da zaključeni Aneks ugovora o konverziji ne dovodi do gubitka prava tužitelja kao potrošača da zatraži restitucijiskim zahtjevom preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i preplaćene iznose u pogledu valutne klauzule. Dakle da sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga da je u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula u CHF valjalo je pobijanu presudu preinačiti iz svih naprijed navedenih razloga a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude jer je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno zaključio da predmetne odredbe nisu ništetne ugovorne odredbe. Nadalje da je pogrešan pravni zaključak prvostupanjskog suda da su stranke zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu a kojim je izvršena konverzija kredita u skladu sa prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/2015 isplaćene sve razlike s naslova ugovorene promjenjive kamatne stope kao i razlike u odnosu na valutnu klauzulu na način da su iste iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja prema Aneksu ugovora. Nadalje ističu da odredbama ZID ZKP/15 zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno propisao da bi potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na restituciju jer smisao tog zakona je konverzija a ne restitucija a iz odredbi ZID ZKP/15 se opravdano može zaključiti da je svrha njegovog donošenja zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF od vrlo nepredvidivog i oscilirajućeg odnosno rastućeg tečaja švicarskog franka pa su stoga mnogi potrošači i zaključili takve ugovore o konverziji ali time ne mogu biti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one potrošače koji takve anekse nisu zaključili jer i jedni i drugi imaju pravo na potpunu restituciju i kod ostvarivanja svog subjektivnog prava na jednak položaj.
6. Predmet spora u ponovnom postupku je potraživanje tužitelja po osnovu stjecanja bez osnove nastale kao razlike pretplaćenih ugovorenih kamata i valutne klauzule koje se temelje na ništetnim odredbama članka 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 366-24/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006.
7. Nesporno je među parničnim strankama da su 7. ožujka 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 366-24/2006 kojim je banka tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 135.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita (članak 2. Ugovora). Nadalje, nesporno je da se tužitelj obvezao tuženiku platiti kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, te ugovorenu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99 % dekurzivno godišnje. Rok otplate kredita bio je 15 godina. Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu 16. veljače 2016. sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) kojim je izvršena konverzija kredita broj 366-24/2006 od 7. ožujka 2006. u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
8. Prema Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke Goranke Šmer Maraš, vještakinja utvrđuje da je JN (ovdje: tužitelj) zaključio je u svojstvu korisnika kredita 7. ožujka 2006. s Hypo Alpe-Adria bank d.d. (sada Addiko bank d.d.,ovdje: tuženik) Ugovor o kreditu broj 366-24/2006. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a koji je solemniziran od javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule pod posl. brojem OU-335/06, 7. ožujka 2006. (list 6-12 spisa) sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka: U čl. 2. ugovoren je iznos stambenog kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 135.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke kreditora važećem na dan korištenja kredita. U čl. 3. ugovorena je kamatna stopa koja iznosi 4,99% dekurzivno, godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. U čl. 4. ugovorena je otplata kredita – rok otplate iznosi 15 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit se stavlja u otplatu zadnjeg dana u mjesecu u kojem je kredit iskorišten. Kredit se otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.066,87 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Dana 1. siječnja 2014. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 143/2013) čije odredbe su regulirale kamatnu stopu na stambene kredite nominirane u valuti CHF, čime po predmetnom kreditu kamatna stopa od 1. siječnja 2014. godine iznosi 3,23% do dana obračuna konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 9/15) koja je stupila na snagu 27. siječnja 2015. utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno do 27. siječnja 2016. Dana 16. veljače 2016. zaključen je Aneks uz Ugovor o kreditu broj 366-24/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ovjeren od Javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule 16. veljače 2016. pod posl.br. OV-1519/16 (list 41-43 spisa) kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa sljedećim bitnim i relevantnim odredbama u odnosu na zadatak vještaka: U čl. 2. utvrđeno je da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 42.049,60 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Stranke su suglasno utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 38.314,24 HRK. Stranke su suglasno utvrdile da se visina iznosa preplate utvrđena na dan 30. rujna 2015. može promijeniti u prijelaznom razdoblju. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se iznos preplate od 38.314,24 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.
8.1. Temeljem podataka iz dokumenta Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (Prilog 1. Nalaza i mišljenja) vještak je utvrdio da je kredit isplaćen dana 15. ožujka 2006. u iznosu od 135.000,00 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 630.044,97 HRK, te da je pri isplati kredita primijenjen srednji tečaj tuženika koji je iznosio 1 CHF= 4,66700 HRK. Prema početnom otplatnom planu do obračuna konverzije tužiteljeva obveza s osnova redovne kamate iznosila bi 48.089,34 CHF, glavnice 73.533,84 CHF što bi činilo ukupan dospjeli dug od 121.623,18 CHF, dok bi neotplaćena glavnica kredita iznosila 61.466,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti. U izračunu je vještak koristio sljedeće parametre početnih uvjeta kredita:
• Iznos kredita = 135.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti
• Početna kamatna stopa = 4,99% p.a.
• Početni tečaj = tečaj na dan isplate kredita = 1 CHF = 4,66700 HRK.
8.2. Na temelju gore navedenih utvrđenja i izračuna vještaka, do obračuna konverzije kredita 30. rujna 2015.:
- razlika, odnosno mjesečne preplate, anuiteta dospjelih u razdoblju otplate kredita sve do rujna 2015., koja obuhvaća razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja, izračunom po mjesecima pozitivne razlike između plaćenih anuiteta kredita prema Ugovoru o kreditu broj 366-24/2006 od 7. ožujka 2006. i iznosa koje je tužitelj trebao platiti primjenjujući na iznos ugovorenog kredita ugovorenu kamatnu stopu od 4,99% godišnje i iznos kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF-a koji je bio važeći na dan isplate kredita u kunama ukupno iznose 143.387,10 HRK kako je specificirano u stupcu 20 Tabele br. 3, od čega:
- s osnova promjenjive kamatne stope 34.964,58 HRK kako je specificirano u stupcu 18 Tabele br. 3
- s osnova promjene tečaja 108.422,52 HRK kako je specificirano u stupcu 19 Tabele br. 3.
- Konverzijom kredita izvršena je izmjena valute kredita iz CHF u EUR. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30. rujna 2015. kunska razlika između kunske protuvrijednosti neotplaćene glavnice EUR kredita i kunske protuvrijednosti CHF kredita obračunate po početnom tečaju iznosi 30.541,93 HRK, koliko je viša preostala neotplaćena glavnica konvertiranog EUR kredita.
- Tužitelju je tuženik u konverziji na dan 30. rujna 2015. utvrdio preplatu u iznosu od 38.314,24 HRK čije korištenje je ugovoreno za podmirenje 50% budućih dospijevajući anuiteta EUR kredita nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika do potpunog iskorištenja.
8.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan.
9. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je u svom očitovanju osporavao da je kamatna stopa iz Ugovora o kreditu fiksna (ili da bi trebala biti). Tuženik smatra da čak i kad bi sud ustanovio da je odredba o promjenjivoj kamati ništetna da učinak ništetnosti ne bi bio da se ima primjenjivati kamatna stopa koja je ugovorena, nego da bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu.
10. Sud je u ovoj pravnoj stvari saslušao svjedoka ŠN, koji je u svom iskazu potvrdio da je bio zaposlenik tuženika, ali da nije potpisnik predmetnog Ugovora o kreditu. Svjedok je potvrdio da osobno poznaje tužitelja, ali da nije bio zadužen njegovim predmetom, ne isključuje mogućnost da je u nekom trenutku razgovarao s tužiteljem vezano za odobrenje kredita i to primjerice u trenutku kada tužiteljev referent nije bio prisutan i sl. Kod tužitelja je poštivana standardna procedura po uvjetima koji su bili javno objavljeni. Pri sklapanju Aneksa ugovora o kreditu svjedok nije sudjelovao, tvrdi da pri tome nije imao nikakvu dodirnu točku s tužiteljem niti u jednom trenutku. Tužitelju da su sigurno pojasnili značenje promjenjive kamatne stope, a obzirom na činjenicu da to g. JN nije bio prvi kredit sa promjenjivom kamatnom stopom koji je podigao u njihovoj banci, on je zasigurno bio dobro upoznat sa značenjem promjenjive kamatne stope i promjenjivosti tečaja. Klijenti su imali mogućnost birati valutu kredita, a imali su mogućnosti izabrati i fiksnu kamatu. Kada me pitate je li bilo moguće 2006. za stambeni kredit dobiti fiksnu kamatu, ali ne za stambeni kredit jer je to za banku bio preveliki rizik. Fiksna kamata za stambeni kredit da je bila eventualno u ponudi za prvu godinu otplate. Strankama da je pri odabiru kredita najvažnije bilo koju će visinu anuiteta u budućnosti morati platiti, a ona da mahom ovisi o visini kamate pa je u to vrijeme daleko najpovoljniji bio CHF kredit jer je imao najnižu kamatu.
10.1. Sud prihvaća istinitim iskaz svjedoka jer je iskazivao životno uvjerljivo i logično te iz njegova iskaza utvrđuje da tužitelju predmetni kredit nije bio prvi kredit u toj banci s promjenjivom kamatnom stopom kao i činjenicu da je tužitelj imao mogućnosti odabira valute kredita.
11. Nesporna je, među parničnim strankama, činjenica da je između njih sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu i to 16. veljače 2016. Uvidom u navedeni Dodatak utvrđeno da je sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15.), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita. Dodatkom ugovoru o kreditu promijenjene su odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita. Postignut je i sporazum o raspolaganju preplatom. Neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa izračunom konverzije iz članka 2. Dodatka ugovoru iznosi 42.049,60 EUR. Rok vraćanja kredita određen je čl. 4. Dodatka do 31. ožujka 2021. Člankom 2. stranke suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 38.314,24 HRK. Nadalje, stranke su suglasno utvrdile da da se iznos preplate od 38.314,24 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50%. Stranke su Dodatkom ugovorile (čl. 3.) da na glavnicu kredita iz čl. 4. i 2. se plaća redovna kamatna stopa koja je sastavljena od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio kamatne stope iznosi 7,15 p.b. dekurzivno godišnje. Kao varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope ugovoren je odnosno vezan je za šestomjesečni EURIBOR te će se u skladu s njim usklađivati, odnosno mijenjati dva puta godišnje 30. studenog i 31. svibnja, a na dan sklapanja Dodatka primjenjuje se šestomjesečni EURIBOR važeći na dan 31. svibnja 2015.
12. Iz gore navedenog proizlazi, da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom IV.a (člancima 19.a do 19.i) Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje su odredbe u navedeni zakon unesene Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"102/15). Tako je u čl. 19.b. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine",75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. i 102/15., dalje u tekstu: ZPK) propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. U čl. 19c. st. 1. ZPK propisan je i način na koji se vrši i izračunava konverzija, pa se tako prema točki 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita u CHF izračuna iznos glavnice kredita u EUR po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita (koji je tečaj jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR); prema točki 2. umjesto početne ugovorene kamatne stope kredita u CHF primjenjuje se kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu (uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu u CHF); prema točki 3. početno utvrđen otplatni plan kredita u CHF zamjenjuje se novim otplatnim planom na temelju kojeg se izračunava novi obroci odnosno anuiteti u EUR; prema točki 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvaraju se u EUR i u valutnu klauzulu po tečaju primjenjivom na datum uplate te takvi iznosi predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu; u točki 5. propisuje se način korištenja preplate tj. ukupnih uplaćenih iznosa utvrđenih u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. koji je veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3.; u točki 6. regulira se način namirenja ukoliko su ukupno uplaćeni iznosi u EUR manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR; u točki 7. propisuje se da se iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015. kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. i uplaćenih iznosa sukladno toč. 4.; prema točki 8. učinak konverzije utvrđuje se kao razlika stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015. Prema odredbi čl. 19.e st. 1 ZPK vjerovnik je dužan u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu tog zakona dostaviti potrošaču izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu s čl. 19.c tog Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, a prema stavku 5. istog članka u slučaju prihvata konverzije kredita potrošač je o prihvatu izračuna konverzije dužan obavijestiti vjerovnika u roku od 30 dana. Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. tog Zakona, sukladno čl. 19.e st. 6. ZPK otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.
13. Dakle, nije sporno da su stranke zaključile Dodatak ugovora o kreditu 16. veljače 2016. i time jasno iskazale svoju volju, zbog čega je, zaključenjem nove obveze nastale iz tzv. osnovnog Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 7. ožujka 2006. – prestala ranija obveza, za što su se stekli uvjeti upravo donošenjem i stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPK/15 (Narodne novine 102/15). Zaključenjem dodatka ugovora o kreditu stranke su definirale sve bitne uvjete novonastalog ugovora, pa tako i načina izračuna konverzije kredita iz CHF u kredit u EUR sa valutnom klauzulom – promijenjena je valuta kredita, definirana redovna kamata, otplatni plan, a na što je sve tužitelj dobrovoljno i samostalno pristao.
14. ZID ZPK/15 je u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZzP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO specijalni propis pa stoga njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO te se tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije primjenjuju odredbe ZZP/14, pa tako konkretno i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, a u stavku 5. da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
15. Imajući u vidu utvrđenja vještaka, te navedene odredbe ZPK i sadržaj potpisanog Dodatka ugovora o kreditu, proizlazi da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV.a ZPK, čime je došlo ne samo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, već i do promjene kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te utvrđenja preplate, kako to osnovano ističe tužena. Ovako provedenom konverzijom tužitelj je, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 19.b ZPK doveden u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je i primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana, sve sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 1. – 3. ZPK. Osim navedenog se, kako to i proizlazi iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZPK, svi uplaćeni iznosi pretvaraju u EUR po tečaju na dan uplate i istima se namiruju obroci, odnosno anuiteti u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu, pri čemu se ne uzimaju u obzir samo uplate na ime naplaćenih zateznih kamata (dakle kamata nastalih kao posljedica zakašnjenja u otplati kredita, a ne i redovnih kamata), naknada i troškova.
16. Nadalje treba navesti da je tužitelju, kao što to i proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu, a sukladno čl. 19.e st. 1. ZPK, dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj ovaj izračun prihvatio, te slijedom toga i sklopio predmetni Dodatak ugovora o kreditu, a na što isti ničime nije bio obvezan, niti prinuđen, kako je to vidljivo i iz čl. 19.e st. 6. ZPK, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stoga je tužitelj mogao ostati u ugovornom odnosu s tuženikom na način kako je to i prvobitno ugovoreno, u kojem bi slučaju, po stavu ovoga suda, isti mogao potraživati zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti preplaćenu kamatu i valutu.
17. Svrha koju je zakonodavac ZID ZKP/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema kredita u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Ukazuje se da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR.
17.1. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutna klauzula u CHF-u iz Ugovor o kreditu broj 366-24/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006. nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.
18. Ovdje valja napomenuti da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH pri čemu je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
19. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud RH u predmetu Gos 1/2019. koji je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
20. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, prema motrištu ovog suda, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st.5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/2019 i 19/2022 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
20.1. To znači da je izvršena konverzija imala svrhu ne samo na promjenu valute već i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
21. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK stranke su iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
21.1. Na taj je način, zaključenjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz članka 19.c stavka 1. točka 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi članka 19.c u vezi s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15 bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.
22. Stoga iz svega navedenog proizlazi da potrošač, koji je sklopio dodatak Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK, nakon sklapanja dodatka Ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZIDZPK (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta). Ovakav stav izrazio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama poslovni broj Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024. i Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. te Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.).
23. Zbog naprijed navedenog valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao od tuženice isplatu iznosa 4.640,60 EUR i 14.390,14 EUR, oba iznosa zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos preplate tekućom od 30. rujna 2015. do isplate. Prema utvrđenju ovog suda nije osnovano potraživanje zateznih kamata nakon 30. rujna 2015. odnosno nakon konverzije ugovora jer su konverzijom ništetne odredbe zamijenjene novima. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.
24. Međutim kako, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.
25. Međutim kako tužitelj tužbom potražuje i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita, a taj dio nije bio obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženice na plaćanje tužitelju nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive kamate i valutne klauzule u CHF-u) i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Dodatku ugovora o kreditu.
26. Iznosi koje je tužitelj platio s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to promjenjive kamate prema jednostranoj odluci tuženice kao razlike od ugovorene redovne kamate Ugovorom o kreditu od 4,99% godišnje i one koju je po višoj stopi tužitelj plaćao kroz razdoblje otplate do dana konverzije 30. rujna 2015., te ugovorene valute obveze vraćanja kredita vezane uz srednji tečaj tečajne liste tuženice za CHF važeće na dan plaćanja rate koja je važila na dan isplate kredita i onog tečaja koji je važio u vrijeme plaćanja pojedinih rata kredita, ovaj sud je utvrdio provedenim dokazom financijskim vještačenjem.
27. Iz naprijed navedenih razloga sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamate i ugovorene valute obveze vraćanja kredita u CHF od dana kada su plaćeni do 29. rujna 2015. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženica primila preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženicu nepoštenom stjecateljicom budući se ona kao autorica nepoštenih odredbi koristila tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima (članak 87. ZZP/03).
27.1. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I.
28. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja. Odredba čl. 214. u st. 1. do 3. ZOO propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245 st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari proizlazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude posl. br. Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 21. prosinca 2018., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., stoga je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.
28.1. Što se tiče istaknutog prigovora zastare na preinačene iznose valja istaći da je taj prigovor tuženika neosnovan jer je tužitelj već u tužbi podnesenoj 21. prosinca 2018. istaknuo zahtjev za isplatom po toj istoj osnovi čime je prekinuo zastaru, a preinaka tužbe nakon provedenog vještačenja mu je dopuštena. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:
"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) , zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."
29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda J i A od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa već samo zatezne kamate, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ujednačena.
U Puli 30. rujna 2025.
S u d a c
Andrijana Modrušan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
