Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-353/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SK, zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: K-62/2016-70 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog SK i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 455. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) optuženi SK proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 52. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 247. st. 2. u svezi s čl. 52. te čl. 44. st. 1. i čl. 47. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ-a izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od odmjerene kazne zatvora ima izvršiti neuvjetovani dio od jedne godine i četiri mjeseca, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od jedne godine i sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo, pri čemu se na temelju čl. 54. st. 1. i 2. KZ-a (ispravno: čl. 54. st. 1. KZ-a) optuženiku u kaznu zatvora ima uračunati vrijeme za koje mu je oduzeta sloboda i to vrijeme uhićenja u razdoblju od 28. lipnja 2017. do 30. lipnja 2017.

1.1.Na temelju čl. 560. st. 4. i čl. 77. st. 1. KZ-a utvrđeno je da novčani iznos od 955,60 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi SK ostvario kaznenim djelom počinjenim na štetu žrtve GK i da taj iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku isti isplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP-24 oštećenima FK, DK, BK, ĐK, LK, KK i RK dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi koji su precizirani u točki IV. izreke pobijane presude, te je optuženom SK naloženo da iste imenovanim oštećenicima isplati u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, s time da je oštećena RK s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućena u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ-a optuženom SK izrečena je posebna obveza na način da mu je naloženo da na ime popravljanja štete počinjene kaznenim djelom oštećenima FK, DK, BK, ĐK, LK, KK i RK isplati imovinskopravne zahtjeve u iznosima pobliže označenima u točki IV. izreke pobijane presude, u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude, s time da je optuženik upozoren da na temelju čl. 58. st. 5. KZ-a sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora (u izreci se očitom omaškom u pisanju spominje „jedinstvena kazna zatvora“) ako u potpunosti u danom roku ne izvrši ovu posebnu obvezu prema oštećenicima.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1., 6., 7. i 8. ZKP-24 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to troškova za svjedoke u ukupnom iznosu od 43,52 eura, paušalni trošak u iznosu 50,00 eura, trošak branitelja po službenoj dužnosti o visini kojeg će se donijeti posebno rješenje sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP-24 i konačno trošak oštećenom ĐK na ime nagrade njegova opunomoćenika u iznosu od 1.750,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude je optuženi SK putem braniteljice Sandre Dkaralić, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da županijski sud predmetnu žalbu odbije kao neosnovanu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-407/2025 od 11. lipnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 3. ZKP-25 sjednica vijeća drugostupanjskog suda provedena je u odsutnosti optuženika, njegove braniteljice Sandre Dkaralić, odvjetnice, i nadležnog državnog odvjetnika, budući da su uredno izviješteni o njenom održavanju.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, a da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se ona ne može ispitati. U potkrjepu ove tvrdnje žalitelj iznosi da je u izreci osporene presude navedeno da je dužan oštećenoj RK isplatiti na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 11.731,53 eura, dok se u obrazloženju spominje da je imenovana oštećenica postavila imovinskopravni zahtjev od 100.000,00 kn, a da je njen suprug JK kao svjedok izjavio da je optuženik isporučio živih svinja za 96.000,00 - 100.000,00 kn, s time da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je došlo do ovakve razlike kod donošenja odluke o predmetnom zahtjevu za oštećenu RK. Osim toga optuženik prigovara što sud prvog stupnja nije analizirao materijalnu dokumentaciju (otpremnice i račune) izvedenu u sklopu dokaznog postupka, već je istu samo pobrojao u točki 6.1. obrazloženja pobijane presude, zbog čega nije jasno na koju se pojedinu inkriminaciju odnose ti pojedinačni dokumenti.

8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima izreka osporene presude nije u proturječju s njenim razlozima, a sud prvog stupnja je iznio u dovoljnoj mjeri jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koji se tiču predmetne inkriminacije i odluka sadržanih u dispozitivu, s time da ti razlozi nisu niti u jednom dijelu u koliziji, tako da ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio žalbu optuženika iz ove žalbene osnove, jer nije našao da bi u konkretnom slučaju bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 na koju se poziva žalitelj.

8.1. Što se tiče imovinskopravnog zahtjeva koji je predmet žalbenog prigovora valja primijetiti da je prvostupanjski sud u točki 9.5., u 5. odlomku (strana 12. pobijane presude) reproducirao svjedočenja RK i JK koji su na raspravi aproksimativno iznijeli iznos štete koristeći izričaje „oko 100.000,00 kuna“ (RK) odnosno „u vrijednosti 96.000,00 – 100.000,00 kuna“ (JK), što nije u takvoj kontradikciji s iznosima štete koji su konstatirani u izreci pobijane presude kakvim ih nastoji prikazati žalitelj. To poradi toga što su naprijed imenovani svjedoci govorili o približnom iznosu štete koju su pretrpjeli optuženikovim inkriminiranim radnjama, dok se iznosi iz izreke navedeni u činjeničnom opisu tog dijela optužbe (točka I. alineja 7. na strani 3. pobijane presude) odnosno u odluci o imovinskopravnom zahtjevu (točka IV., odlomak 13., na strani 5. pobijane presude) temelje na egzaktnim podacima koji proizlaze iz pisano postavljenog imovinskopravnog zahtjeva (list 32) i računa–otpremnica s listova 55 i 56 potkrijepljenih poslovnom dokumentacijom s listova 57 – 61 prvostupanjskog kaznenog spisa. Naime, sporni imovinskopravni zahtjev u pisanom obliku glasi na iznos od 88.391,25 kn i poklapa se s računima – otpremnicama 7/1/1 i 8/1/1 u kojima se spominju iznosi od 42.063,75 kn i 46.327,50 kn, što u zbroju daje upravo 88.391,25 kn, a ta je suma ujedno naznačena u otvorenom računu kupaca OPG Ružica Šuvaković (list 61). Iznos od 11.731,53 eura, koji se navodi u odluci o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu RK, pak je zapravo protuvrijednost kunskog iznosa izraženog u eurima, koji su u međuvremenu postali platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj.

Imenovana oštećenica je na raspravi 18. lipnja 2024. doista usmeno postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 100.000,00 kn u protuvrijednosti u eurima, pa ju je upravo stoga što se tako postavljeni zahtjev temelji na aproksimaciji i nema osnova u postojećoj poslovnoj dokumentaciji oštećeničina OPG-a sud prvog stupnja s iznosom koji premašuje 11.731,53 eura / 88.391,25 kn uputio u parnicu, što je na odgovarajući način i obrazložio u točki 26. obrazloženja osporene presude.

8.2. Valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud, suprotno njegovoj tvrdnji, dao potrebnu analizu materijalnih dokaza izvedenih na raspravi. Tu dokaznu građu je taj sud doveo u koherentnu vezu s iskazima svih oštećenika koji su ispitani kao svjedoci, kako i nalaže odredba čl. 450. st. 2. ZKP-24, a što mu je pružilo osnovu za zaključak o njihovoj sveukupnoj i uzajamnoj vjerodostojnosti i istinitosti (točke 10.1. i 10.2. obrazloženja osporene presude). Sud prvog stupnja se nije bio dužan baviti svakim pojedinačnim dokumentom i izrijekom ga dovoditi u vezu s određenim dijelom inkriminacije, budući da su računi–otpremnice, koji se spominju u obrazloženju, istodobno točno naznačeni u svakom pojedinom segmentu činjeničnog opisa djela tako da je njihovom usporedbom posve jasno i razumljivo koji se od tih dokumenata odnosi na koji dio inkriminiranih radnji kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

8.3. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena, dok ispitivanjem pobijane presude u smislu obveze iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25 ovaj drugostupanjski sud nije uočio ma koju od bitnih proceduralnih povreda na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. Optuženik u žalbi nadalje ističe da prvostupanjski sud nije provjerio njegovu obranu i da nije reproducirao snimku prvog ispitivanja optuženog OK, što također podvodi pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim ovaj žalbeni sud nalazi da se ovdje zapravo radi o primjedbama koje ulaze u domenu druge žalbene osnove – pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koji žalbom optuženika nisu dovedeni u razboritu sumnju.

11. U ovom kaznenom postupku je samo jedan optuženik – SK. Nitko od stranaka nije tražio reproduciranje snimke prvog ispitivanja OK, a žalitelj ničime ne argumentira niti pojašnjava zašto bi provođenje ovog dokaza bilo važno i nužno za utvrđenje istine, odnosno pravno relevantnog činjeničnog stanja u ovom slučaju. Puko pozivanje na činjenicu da je određeni dokaz, kojeg uostalom niti jedna od stranaka nije predlagala, nije izveden, nije dovoljno da bi se s uspjehom osporavala ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Treba istači da niti u žalbi nije obrazloženo koje bi se to odlučne činjenice imale utvrditi provedbom spomenutog dokaza.

12. Optuženikova obrana svodi se na to da je on svu predmetnu stoku dalje prodao drugim mesarima i trgovačkim društvima, ali da mu to nije plaćeno, zbog čega se ne može tvrditi da je imao prijevarnu namjeru prema konkretnim oštećenicima, odnosno osobama od kojih je prema opisanoj inkriminaciji tu istu stoku kupovao. Uz to optuženik je izjavio da je oštećenima DK i RK, odnosno njenom suprugu JK, platio stoku koju je od njih bio kupio, čime u odnosu na ta dva dijela cjelokupne inkriminacije osporava i objektivni učin djela.

12.1. Sud prvog stupnja opravdano nije prihvatio naprijed iznijetu optuženikovu obranu, za što je iznio valjanu i uvjerljivu argumentaciju. Naime, uistinu je nelogično i neživotno da optuženik ne bi imao kakvu pisanu potvrdu o isplaćenim novčanim iznosima gore navedenim oštećenicima. S druge pak strane, njegova obrana u dijelu u kojem tvrdi da je predmetnu stoku dalje preprodao nije potkrijepljena apsolutno nikakvom poslovnom dokumentacijom. Osim toga nepobitna je činjenica da u razdoblju od 1. travnja 2015. do 8. prosinca 2015., dakle, u inkriminiranom periodu, nije bilo prometa po poslovnom računu trgovačkog društva Srdić j.d.o.o., što je vidljivo iz izvješća Sberbanke od 9. prosinca 2015. (list 248). Objektivno i prema pravilima općeg ljudskog iskustva bilo bi razumno očekivati da u slučaju da je optuženik doista kupovao i preprodavao stoku, kako navodi u obrani, da se te poslovne aktivnosti vide kroz promet po računu njegovog trgovačkog društva. Stoga ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud iznio u točkama 12. i 12.1. obrazloženja pobijane presude.

12.2. Iz iznijetih razloga žalba optuženika nije prihvaćena niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Budući da predmetna žalba nije uložena zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je sud drugog stupnja osporenu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

14. Postupajući sukladno čl. 478. ZKP-25 ovaj je žalbeni sud osporenu presudu ispitao i u odnosu na odluke o djelomičnoj uvjetnoj i posebnoj obvezi te odluku o oduzimanju imovinske koristi.

14.1. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir kao olakotne okolnosti što je optuženik obiteljski čovjek, otac dvoje djece i što ga je zadesila tragedija u vidu smrti kćerke, dok je otegotnim cijenio dosadašnju višestruku osuđivanost i što se pojavljuje u svojstvu specijalnog kaznenog povratnika, budući da je u dva navrata osuđivan za isto i istovrsno kazneno djelo, a što je precizirano u točki 22.1. obrazloženja osporene presude. Sud prvog stupnja je također otegotnim okolnostima vrednovano i to što je optuženik inkriminiranim postupanjem prouzročio imovinsku štetu više osobama, iskazujući upornost u protupravnom ponašanju koje se proteglo kroz razdoblje od osam mjeseci, te što nije pokazao nikakav trud u nadoknadi prouzročene štete. Valjanom valorizacijom spomenutih olakotnih i otegotnih okolnosti sud prvog stupnja je optuženika s pravom osudio na kaznu zatvora od dvije godine i jedanaest mjeseci za predmetno produljeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, nakon čega mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način preciziran u točki 1. ovog obrazloženja, koja kaznena sankcija je i po uvjerenju ovog suda drugog stupnja u svakom pogledu primjerena povećanom stupnju krivnje koji proizlazi iz konstatirane upornosti u kriminalnom ponašanju, kao i pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

14.2. Odluke o posebnoj obvezi i oduzimanju imovinske koristi temelji se na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

15. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-25 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko