Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-578/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DH, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-245/2025- 8 od 11. rujna 2025., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog DH kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-245/2025-8 od 11. rujna 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog DH, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ZH po branitelju po službenoj dužnosti Zoranu Vidoviću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih razloga, te donese odluku o određivanju mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. ZKP/08.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-668/2025-3 od

30. rujna 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije sve, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje nalazi u tome da prvostupanjski sud nije naveo razloge u pogledu mogućnosti zamjene istražnog zatvora drugim blažim mjerama, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 9. u svezi toč. 8. i toč. 7.1. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera.

6. Nadalje, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik u žalbi uvodno naznačenu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi sud prvog stupanja ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

7. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio relevantne činjenice na kojima temelji svoju odluku.

7.1. Žalitelj pritom ne napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, već samo osporava činjenična utvrđenja na kojima sud prvog stupnja zasniva svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pri čemu posebice upire na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj je navedeno da je dužnost nadležnog suda poštivati načelo razmjernosti i umjesto mjere istražnog zatvora, koju je ovlašten odrediti, naložiti provođenje blaže mjere ako se s njom može postići ista svrha.

8. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Ukrajine, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati čak iz Ukrajine, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

9. Naposljetku, a suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.

10. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke