REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-569/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JŠ, rođena u [adresa], Savezna Republika Njemačka, državljanka Ruske Federacije, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu, Hotel Porin, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/6394, URBROJ:511-01-212-24-11 od 3. siječnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužiteljici rođenoj **.**.2003. u mjestu [adresa] država Savezna Republika Njemačka, državljanka Ruske Federacije.

2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je navela da je spoznala činjenicu da je LGBT osoba te činjenica da u Ruskoj Federaciji nije zabranjeno biti LGBT osoba, ali je zabranjeno isto propagirati, što je značajan stupanj izostanka demokracije, to smatra da je tužiteljica tim više izložena progonu i opasnosti koja bi se za nju manifestirala u vidu još većih kazni nehumanog postupanja. Navodi da su tužiteljicu roditelji, nakon priznanja da je transrodna osoba, nastavili fizički i verbalno maltretirati, a može se samo zamisliti, navodi, što bi doživjela od stranih drugih osoba ukoliko su je roditelji ovako maltretirali. Navodi da je u zemlji podrijetla tužiteljica bila od početka svog školovanja šikanirana i maltretirana, što se prestalo događati kada je došla u Saveznu Republiku Njemačku koja je država veće tolerantnosti za takve osobe kao što je tužiteljica, te trenutno ne poznaje diskriminirajuće zakone. Usprkos tome, ne može se sve što se tužiteljici događalo, pripisati nesnalaženje prilikom povratka već valja proučiti učinak običaja na ponašanje tužiteljičinih roditelja u skladu s njezinim socijalnim statusom u kojem je provela veći dio djetinjstva i svoje formativne godine.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, odobri tužitelju besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku isplatiti pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe kako iz iskaza tužiteljice proizlazi kako ne strahuje od proganjanja zbog spolne orijentacije u Ruskoj Federaciji, nego je više strah da će imati problema s roditeljima, a budući da je tužiteljica punoljetna osoba, zaključuje da u zemlji podrijetla bilo drugih modaliteta za rješenje problema. Osim toga, razvidno je da je tužiteljica zemlju podrijetla napustila s bratom PŠ i to na dan njegova dobivanja pozivanja za vojsku, a ne iz navedenih razloga.

5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužiteljica 22. travnja 2024. podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku u kojem je dodatno saslušavana na zapisnik 19. lipnja 2024. i 2. srpnja 2024., radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelice je odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 3/23. – dalje: Zakon).

9. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka, proizlazi da u zemlji podrijetla nije bila izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi.

12. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla, tužiteljica navodi strah od proganjanja zbog njene pripadnosti LGBT zajednici.

13. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vezi s čime je dao detaljno, razložno i razumno obrazloženje.

14. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da je iskaz tužiteljice ocjenjen neuvjerljivim i kontradiktornim u navođenju razloga zbog kojih je napustila zemlju podrijetla, što je tuženik detaljno elaborirao na strani 2., 3., 4. i 5. obrazloženja osporavanog rješenja

15. Ovo stoga što su izjave tužiteljice u suprotnosti s dostupnim izvješćima, a tužiteljica ničim nije potkrijepila svoje navode. Osim toga, iz svih dokaza utvrđenih tijekom upravnog postupka kroz provedena tri saslušanja tužiteljice, jasno proizlazi, a što pravilno zaključuje i tuženik da je prilikom napuštanja Ruske Federacije, tužiteljica prolazila kroz kontrolne točke služeći se vlastitom putovnicom, nije imala problema prilikom napuštanja zemlje, nije imala nikakve javne aktivnosti kojima bi dala naslutiti svoju seksualnu orijentaciju, te je u zemlji podrijetla, s obzirom na zakone koji su na snazi, a na koje se poziva, nije ničim niti učinila vjerojatnim da joj prijeti opasnost u Rusiji. Štoviše, iz samih navoda tužiteljice u tužbi proizlazi kako tužiteljica osjeća strah od roditelja, a ne strah od proganjanja u zemlji podrijetla, kakav ima u vidu Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

16. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. niti ispunjava uvjete za priznanja supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

17. U odnosu na prigovor tužiteljice da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, sud nalazi da iz priloženih zapisnika o njenom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavana na bitne okolnosti na kojima se temeljio njen zahtjev, te izričito upozorena da je dužna iznositi sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

18. Stoga je, prema ocjeni ovog suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužiteljice.

19. U odnosu na dokazni prijedlog tužiteljice da ju se tijekom ovog spora sasluša, ističe se da, a kako je to već navedeno, je tužiteljica detaljno saslušana tijekom upravnog postupka koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim. Imajući u vidu okolnosti na koje se predlaže saslušanje tužitelja, budući da se radi o okolnostima koje su već višekratno utvrđivanje na temelju iskaza tužitelja danih u upravnom postupku.

19.1. U odnosu na dokazni prijedlog saslušanja tužitelja nadalje, a imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll- 2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.

19.2. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).

20. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

21. Tijekom ovog spora tužiteljica je postavila zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

22. Naime, prema podacima spisa ista ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

23. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

24. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući PDV, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.

25. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da odvjetniku Zoranu Baueru, koji je pružio pravnu pomoć tužiteljici, isplati ukupno navedeni iznos.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – e- komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis