Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4638/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ivana Markovića, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Benkovca, Antuna Mihanovića 21E, kojega zastupaju punomoćnici Miran Zorica i Sanja Kelava Zorica, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika RTD d.o.o. u stečaju, OIB: 70786957047, kojega zastupa kao stečajni upravitelj Dinka Trumbić iz Splita, Lovretska 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-42/2020 od 25. travnja 2022., ispravljene rješenjem toga suda od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-42/2020 od 25. travnja 2022., ispravljena rješenjem toga suda od 28. travnja 2022. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 90.000,00 kn (11.945,00 eura) sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2020. do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 20.559,00 kn (2.728,64 eura) sa zateznom kamatom od 25. travnja 2022. do isplate.

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv presude pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pravične naknade zbog povrede prava osobnosti objavom uvredljivih, netočnih i nepotpunih informacija o njemu na portalu tuženika https:/www.zadarskilist.hr/clanci. Dana 14. listopada 2019. u 15,37 sati objavljen je članak naslova „ Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici "Nebitna si", a dana 14. listopada 2019. u 16,03 sati da je objavljen članak "Platforma za reproduktivna prava" "Nekažnjavanje zločina je zločin! Ministre F pokrenite stegovni postupak protiv suca Markovića pred Državnim sudbenim vijećem", te dana 17. listopada 2019. u 9.50 sati na portalu tuženika da je objavljen članak naslova "Prosvjed ispred zadarskog suda, Mladi u crnom poslali znakovitu poruku nakon puštanja osumnjičenih za silovanje".

5. Nije sporno da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13 - dalje: ZM) jer je 12. studenoga 2019. od tuženika, kao nakladnika Zadarskog lista zatražio objavu ispravka informacije koju je u tužbi označio kao neistinitu, tuženik nije objavio ispravak.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev kao osnovan uz obrazloženje (dio t. 65.) da je pregledom spornih članaka utvrđeno da se u istima bez ikakvog povoda, isključivo s ciljem vrijeđanja, mimo svake novinarske etike, protivno Kodeksu novinara, vrijeđa tužitelja,njegovu osobnost, ugled, duševni mir, zdravlje, čast, dostojanstvo, objavom neistinitih, klevetničkih, uvredljivih i omalovažavajućih informacija o njemu, opisujući ga kao osobu koja nekažnjavanjem podržava zločin, da kao takav ne može biti sudac a ne uzimajući u obzir da tužitelj kao sudac istrage ne donosi odluku o kazni već o kazni odlučuje sudac koji provodi kazneni postupak.

7. Na navode žalitelja valja odmah reći da ga okolnost da je preuzeo članak objavljen na drugom portalu ne oslobađa obveze da prethodno provjeri njihovu točnost i da drugoj strani omogući izjašnjenje o njima. Također neosnovano prigovara da je za utvrđenje postojanja i intenziteta duševnih boli kao posljedice povrede prava osobnosti u smislu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 - dalje: ZOO) potrebno provođenje medicinskog vještačenja,sud je ovlašten utvrditi sve okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO slobodnom ocjenom dokaza.

8. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedice pogrešne primjene materijalnoga prava.

9. Naime, tuženik sadržajem navoda ističe da je u konkretnom slučaju postojao interes javnosti za predmetni događaj, ne samo u Zadarskoj županiji već u cijeloj Hrvatskoj, uloga medija je da izvještavaju o događajima koji su izazvali veliki interes, to je svakako i izvještavanje o radu sudova, funkcioniranje pravosudnog sustava je podložno javnoj kritici koja može biti šira od one koja je dopuštena za obične građane. Također ističe pravo na slobodu izražavanja i praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja dužan provesti tzv. test nužnosti koji u ovom slučaju nije proveden. Stoga osporava osnov zahtjeva i odgovornost a osobito visinu dosuđene naknade.

10. U pogledu odnosa prava na slobodu izražavanja i s druge strane zaštite prava osobnosti Europski sud za ljudska prava (i u mnogim odlukama Ustavni sud Republike Hrvatske) u nizu odluka izrazio je pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, to pravo može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena ( predmeti ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

11. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (L Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54.).

12. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, gore citirano, § 70.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od **.**.2007. FI protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o., gore citirano, § 54.).

13. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv] (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

14. Ustavni sud Republike Hrvatske je prihvatio takvo pravno shvaćanje i ta načela koja je u osnovi definirao Europski sud za ljudska prava i dodatno je kroz sudsku praksu razradio mehanizam ocjene – test nužnosti (tako i U-III-2944/2018 od 26. lipnja 2019. § 21.-26.).

15. Ta načela su od posebne važnosti što se tiče tiska, s obzirom na njegovu ulogu u demokratskom društvu. Iako tisak ne smije prelaziti određene granice, osobito u pogledu zaštite ugleda i prava drugih, njegova je dužnost ipak - na način u skladu sa svojim obvezama i odgovornostima - prenositi informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Ne samo da tisak ima zadatak prenijeti takve informacije i ideje, već ih javnost također ima pravo primiti (vidi predmete ESLJP-a Axel Springer AG protiv Njemačke, [Vv] br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012., § 79., Von Hannover protiv Njemačke, (br. 2) [Vv] br. 40660/08 i 60641/08, presuda od 7. veljače 2012.; § 102.).

16. Nadalje, zaključeno je da pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja ovisi o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (Đ protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

17. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih ( Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. R i LI Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).

18. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

19. Za dodati je da se test razmjernosti provodi i u odnosu na osobe koje obnašaju neku javnu dužnost no u tom su slučaju granice prihvatljive kritike šire, ovisno o specifičnosti konkretne funkcije koju obavljaju i svim ostalim okolnostima slučaja.

20. U ovom slučaju prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio i obrazložio koje su od objavljenih informacija u sva tri članka netočne, također je nejasno (i iz tvrdnji samog tužitelja) je li riječ o informacijama o netočnim činjenicama ili vrijednosnim sudovima. Iz obrazloženja pobijane presude dade se razabrati da je neistinita samo činjenična tvrdnja o tužitelju kao kaznenom sucu (a ne istražnom) koji nekažnjavanjem podržava zločin dok se ostali razlozi svode na konstataciju da se u spornim člancima bez povoda vrijeđa tužitelja njegovu osobnost. Pri tome uopće nije analiziran sadržaj, smisao i značenje svih članaka i ocijenjeni navodi tuženika da je u nekima u biti samo vjerno izvještavao o reakcijama u javnosti. Ove su okolnosti bitne posebno imajući u vidu da je pobijanom presudom u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete.

21. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja spornih činjenica na koje ukazano i provođenja testa razmjernosti, pri čemu valja najprije točno i potpuno utvrditi, polazeći od navoda samog tužitelja, koje informacije u predmetnim člancima nisu točne, odnose li se one na činjenice ili je riječ o vrijednosnim sudovima, ako je riječ o vrijednosnim sudovima jesu li oni dostatno činjenično utemeljeni, te ovisno o ostalim bitnim kriterijima na koje je prethodno ukazano, o tužbenom zahtjevu donijeti novu, zakonitu odluku.

22. Odluka o troškovima postupka ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić