1 

Poslovni broj: Gž-896/2022-2

                                                                                   

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-896/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.-M. R. iz K., , OIB: …, zastupane po punomoćniku B. Č., odvjetniku iz K., protiv tuženice E. B. iz K., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici M. R.-F., odvjetnici iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: … od 26. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se kao djelomično osnovana, a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana, žalba i dopuna žalbe tuženice i preinačuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: … od 26. svibnja 2022. na način da ista, sada preinačena, glasi:

 

„Tuženica E. B. iz K., , OIB:…, dužna je tužiteljici A.-M. M. iz K., …, OIB: …, platiti na ime naknade štete iznos od 15.000,00 kuna/1990,841 eura sa zakonskom zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 8. studenoga 2019. godine do plateža, dok se u preostalom dijelu, u visini od 5.000,00 kuna/663,611 eura, tužiteljičin tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, te je tuženica dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.825,00 kuna/1.038,56[1] eura sa zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana presuđenja 26. svibnja 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„Tuženica E. B., K., , OIB: …, dužna je tužiteljici A. – M. M., K., , OIB: …, platiti na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 8 studenoga 2019. godine do plateža, te je dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.600,00 kn (slovima:devettisućašstokuna) sa zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od dana presuđena 26. svibnja 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da se bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) sastoji u tomu što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obrazloženje pobijane presude nije u skladu sa dokazima provedenim u postupku, osobito sa iskazima stranaka te nalazom vještaka psihijatra kao i fotografijama priloženim u spis; da za objavljivanje spornog komentara nije odgovorna ona već je odgovornost za objavljivanje spornog komentara na redakciji … koja je objavila taj komentar; da ukoliko se smatralo da se takvim komentarom zadire u intimu i privatnost tužiteljice ili da bi takav komentar za tužiteljicu bio uvredljiv, … je mogla i trebala obrisati taj komentar, a što se nije dogodilo; da je sporni komentar ona sam izbrisala nakon 15 minuta što znači da ga je u tako kratkom vremenu pročitao vrlo mali broj ljudi, odnosno taj komentar pročitali su samo prijatelji tužiteljice za koje navodi njezinog komentara nisu bili nepoznati budući su svi oni znali za pobačaj tužiteljice; da je tužiteljica sama iznijela svoju intimu te ju je učinila dostupnom javnosti, svjesno se izložila javnosti pa je pristala da se taj članak i komentira što znači da je pristala i na komentare koji se njoj ne sviđaju; da i prema odredbi članka 7. stavka 3. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM) osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njenim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti, ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani; da ona u tomu komentaru nije iznijela ništa neistinito niti uvredljivo niti je tužiteljica u postupku tvrdila da je to neistina pa se postavlja pitanje zbog čega bi tužiteljica trebala biti povrijeđena u opisanoj situaciji kada sama, svojevoljno iznosi svoju intimu i pristaje da svoju intimu izloži javnosti i da javnost daje komentare na njenu intimnost; da je tužiteljica protiv nje pokrenula i kazneni postupak u predmetu pod poslovnim brojem: … te je povukla tužbu jer joj se ona ispričala, što znači da je time tužiteljica dobila odgovarajuću satisfakciju; da ukoliko bi se i prihvatilo shvaćanje da je objava komentara tužiteljici uzrokovala duševnu bol, tada za to nije odgovorna tuženica, no u svakomu slučaju radi o kratkotrajnoj duševnoj boli do dva tjedna, a čija jakost i trajanje nikako ne opravdavaju ovako nerealno visok iznos naknade štete koji prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici; da osoba koja je u depresiji ili trpi duševnu bol ne živi na način kako je živjela tužiteljica, koja je intenzivno izlazila, družila se, veselila, obzirom da se depresivne osobe ne druže, zatvaraju se u sebe, ne izlaze i žive u svomu svijetu, a život tužiteljice nakon objave spornog komentara je bio potpuno suprotan pa je ona tako cijelo vrijeme živjela „punim plućima“, a što ne bi mogla da je trpjela duševnu bol zbog spornog članka te da je zbog toga bila u depresiji; da je ovaj njezin komentar kod tužiteljice izazvao samo prolazne smetnje u vidu prolazne nelagode kratkog trajanja i ništa drugo, ali je taj komentar tužiteljica u ovomu postupku iskoristila za osvetu, jer je nesporno da tužiteljica sada živi sa njezinim bivšim suprugom, a tuženica živi s bivšim suprugom tužiteljice; da prema kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti može se dosuditi naknada samo ako se radi o jačem intenzitetu duševnih bolova i dužem trajanju pa s obzirom da se kod tužiteljice radilo samo o nelagodi kraćeg trajanja nikako ju ne pripada bilo kakav iznos naknade štete po tomu osnovu,a pogotovo ne ovako iznimno visok iznos, uzimljući u obzir kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i praksu Europskog suda za ljudska prava, koji je zauzeo shvaćanje da mora postojati razuman odnos proporcionalnosti u iznosu naknade štete kod ovakvih slučajeva.

 

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda da preinači te tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan odnosno, podredno, da se odbije tužbeni zahtjev preko realnog iznosa odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz dosudu troškova žalbenog postupka.

 

2.2. U pravodobnoj dopuni žalbe tuženica ukazuje da je novčana satisfakcija u presuđenom iznosu od 20.000,00 kuna za štetu uzrokovanu informacijom koja je u prostoru javnog komuniciranja egzistirala 15 minuta, višestruko veća od minimalne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj pa da stoga u konkretnomu slučaju treba voditi računa i da je Europski sud za ljudska prava u presudi K. and A. v. N. M. broj: … od 5. travnja 2022. upozorio na „zamrzavajuće učinke dosuda naknade štete koje su višestruko veće od minimalnih plaća i koje stoga predstavljaju povredu članka 10. Europske konvencije“.

 

3. Sa žalbom i dopunom žalbe tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

 

4. Na žalbu i dopunu žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba i dopuna žalbe tuženice djelomično je osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna.

 

7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

7.1. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tomu koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe i učinio i za što je dao ovomu sudu u svemu pravilne, jasne i napose uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a uvjerljivost kojih niti žaliteljica nije uspjela dovesti u dvojbu.

 

7.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi neimovinsku štetu isplatom iznosa od 20.000,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 2.654,46 eura) zbog povrede prava osobnosti, koja je posljedica narušenog ugleda, časti i dostojanstva zbog objave tuženičinog komentara na intervju s tužiteljicom objavljen 11. ožujka 2019. web stranicama novinskog portala … u članku pod naslovom „A. je izgubila dijete, a onda je zbog karcinoma vrata maternice morala odustati i od bebe koju je željela, no digla je glavu i pobijedila rak“.

 

9. U ovomu postupku nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženice, obzirom da nije sporno da je tuženica E. B. pod imenom „S. D.“ taj novinski članak komentirala ističući „Nigdje nije spomenuto da je gospođa samo godinu i pol prije spontanog pobačaja napravila abortus, svojom voljom (1500,00 kn), dečko (ne ovaj na slici) s kojim je začela dijete bio je spreman na sve i nije spomenuto da gospođa ima još jedno dijete koje nije s njom i nema apsolutno nikakve obaveze prema njemu, eto da se upotpuni članak... sretno….“.

 

10. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice (odgovornost tuženice za štetu koju trpi tužiteljica), kao i visina dosuđene naknade štete.

 

11. Tijekom ovog postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio (članak 8. ZPP):

 

- da je na web stranicama novinskog portala e-P..hr. 11. ožujka 2019.  objavljen intervju s tužiteljicom u članku pod naslovom „A. je izgubila dijete, a onda je zbog karcinoma vrata maternice morala odustati i od bebe koju je željela, no digla je glavu i pobijedila rak“;

- da je tuženica pod imenom „S. D.“ taj novinski članak komentirala ističući „Nigdje nije spomenuto da je gospođa samo godinu i pol prije spontanog pobačaja napravila abortus, svojom voljom (1500,00 kn), dečko (ne ovaj na slici) s kojim je začela dijete bio je spreman na sve i nije spomenuto da gospođa ima još jedno dijete koje nije s njom i nema apsolutno nikakve obaveze prema njemu, eto da se upotpuni članak... sretno….“;

- da je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: … od … obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenice E. B., pokrenut privatnom tužbom A.-M. M. od 27. ožujka 2019., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 148. stavak 2. KZ/11, jer se okrivljenica ispričala privatnoj tužiteljici i obećala da se više privatnoj tužiteljici neće obraćati, a privatna tužiteljica je prihvatila ispriku i povukla privatnu tužbu;

- da je tužiteljica pristala dati spomenuti intervju na novinskom portalu e-P..hr. na prijedlog specijalista ginekologa dr. S., radi prevencije žena od raka vrata maternice;

- da je tužiteljica u vrijeme objavljivanja toga članka i tuženičinog komentara bila na bolovanju zbog operativnog zahvata, a nakon što je pročitala sadržaj tog komentara je plakala, nije spavala gotovo tjedan dana, javila se svomu liječniku, primala infuziju, bila na psihijatriji, koristila bolovanje, izbjegavala susrete sa ljudima, imala je osjećaj da ju svi gledaju;

- da tužiteljica živi u gradu K. i poznaje puno ljudi s kojima se i družila te smatra da su je ljudi nakon toga spornog komentara drugačije gledali, osjećala se sramotno jer su to ipak njezine intimne stvari, a napose ju je povrijedila činjenica tvrdnja da nije dobra majka, iako sa svojim djetetom kontaktira;

- da iz sadržaja u postupku provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je objavljivanje predmetnog komentara tuženice kod tužiteljice izazvao doživljaj nelagode i stresa, kao što je dokumentirano u medicinskoj dokumentaciji i prema podacima psihijatrijske obrade, a koje su bile manifestirane kliničkim nalazom akutne reakcije na teški stres („Unatrag 2,5 tjedna ne može spavati, ne jede, trese se, uznemirena je“), time što je doživljaj stresa popraćen uz neugodne emocije, uznemirenost, sram, povrijeđenost, neraspoloženje i nesanicu te je kod tužiteljice očito promijenjeno je ponašanje, povlači se u sebe od društva i druženja, a koje su smetnje srednjeg teškog intenziteta i ne zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju te traju do dva tjedna do posjeta psihijatru i uključivanja diferentne terapije;

- da je radi stresne reakcije i uzimanja lijekova tužiteljičina ukupna životna aktivnost  smanjena na oko 5 do 7 %, jer je morala ulagati dodatne napore u pogledu svakodnevnih aktivnosti u trajanju od oko 3,5 mjeseci;

- da je tužiteljica od ranije u tretmanu psihijatra radi depresivnosti (od 2011.) koje smetnje su ovim događajem intenzivirale, a sadašnje liječenje je započelo u ožujku 2019. sa kliničkom slikom redovite akutne stresne reakcije i od tada je u redovitom ambulantnom tretmanu, tijekom kojeg intenzitet smetnji oscilira;

- da psihijatrijska obrada potvrđuje kumulirane životne okolnosti tužiteljice gdje je nedvojbeno emocionalno najteži gubitak djeteta, koje sve redom nalaze svoj udio u psihičkim slabostima tužiteljice koje navodi, gdje je nemoguće izdvojiti mogući udio ovog predmetnog događaja, kao trajne posljedice sa osnova psihičke sfere zdravlja (sin je imao tumor na mozgu, nakon više godine iznenadno pogoršanje sa smrtnim ishodom 2016., kada je bio u dobi 18 godina, dugogodišnja bračna problematika koja rezultira razvodom 2017., a 2018. joj je dijagnosticira i liječen CA grlića maternice, prije ovog događaja iz ožujka 2019.).

 

12. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je uz primjenu odredbe članka 19. stavka 2. u vezi s odredbom članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) zaključio da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti uzrokovane duševnim bolima koje je imala vezano za objavu predmetnog tuženičinog komentara u cijelosti pripada zatražena pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 2.654,46 eura) osnovom utvrđenja: da je tuženica objavom tog svog komentara povrijedila dostojanstvo tužiteljice iznoseći prekid trudnoće, cijenu prekida trudnoće te spominjući njezino dijete hoteći ju degradirati kao majku, a sve s namjerom vrijeđanja ili sramoćenja; da se na društvenim mrežama ne smiju objavljivati, za bilo koju ženu, podaci vezano za prekid trudnoće – pobačaj, jer se time zadire u njezin intimni život, a to tim više što u konkretnomu slučaju svaka od stranaka živi s bivšim partnerima suprotne stranke; da je, posljedično tomu, tužiteljica u jednom manjem gradu kao što je Koprivnica, čija je fotografija objavljena prigodom intervjua, bila izložena pogledima i komentarima, iako je na intervju svjesno pristala a sve radi osvješćivanja žena zbog ranog otkrivanja karcinoma vrata maternice koji je i sama tužiteljica imala.

 

13. Obzirom na ovakva pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (članak 8. ZPP), koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio da je isključivo tuženica odgovorna za naknadu cjelokupne neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u svezi s predmetnim štetnim događajem (članak 1045. stavak 1. ZOO), radi čega je žalbu žaliteljice i u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

14. Naime, u odnosu na žalbene navode tuženice da za objavljivanje spornog komentara nije odgovorna ona već je odgovornost za objavljivanje spornog komentara na redakciji e-P. koja je objavila taj komentar, valja istaknuti da je u konkretnomu slučaju upravo tuženica napisala sporni komentar s očitom namjerom javnog omalovažavanja tužiteljice izražavanjem negativnog vrijednosnog suda o najintimnijim pojedinostima njezina privatnog života i time grubo povrijedila pravo tužiteljice na poštovanje njezinog privatnog života, a što je tuženica izrijekom i priznala kada se u kaznenom postupku kod Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem: … od 11. rujna 2019., kao okrivljenica, upravo zbog predmetnog događaja, ispričala privatnoj tužiteljici i obećala da se privatnoj tužiteljici više neće obraćati (a privatna tužiteljica je prihvatila ispriku i nastavno povukla privatnu tužbu). Dakle, da se tuženica nije osjećala odgovornom za nastanak predmetnog štetnog događaja, onda se ona, sukladno pravilima logike i životnog iskustava, kao okrivljenica ne bi niti ispričala tužiteljici, kao privatnoj tužiteljici tako da je, posljedično tomu, tuženica u ovomu postupku nekonzistentna kada svoju odgovornost neosnovano pokušava „prebaciti“ na urednika web stranica novinskog portala e-P..hr., a koji bi po nekakvom nastavnom logičnom tijeku stvari gotovo izvjesno taj uvredljiv tuženičin komentar i izbrisao (uzimljući pri tomu u obzir da je na tomu portalu pod uvjetima komentiranja članaka navedeno: „U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se korisnik ne slaže sa člankom ili nečijim mišljenjem, može to slobodno komentirati, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza. Uvredljivi komentari bit će brisani svi korisnici koji učestalo pokazuju netoleranciju prema ostalima bit će izbrisani iz baze registriranih korisnika. Prethodna upozorenja su moguća, ali redakcija zadržava prava brisanja takvih komentar i korisnika bez najave. Komentari koji nemaju vezu s temom mogu također biti brisani. Sva uvredljiva korisnička imena bit će brisanja bez ikakvih prethodnih upozorenja.“) da ga sama tuženica u tomu nije „preduhitrila“ time što je, kako tvrdi, nastavno sama izbrisala isti, radi čega je žalba žaliteljice i u ovomu dijelu neosnovana.

 

15. Suprotno žalbenim navodima tuženice, u konkretnomu slučaju kod tužiteljice se nije radilo samo o nelagodi kraćeg trajanja, obzirom da činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (da je upravo kao posljedica štetnog događaja tužiteljica i nadalje u tretmanu psihijatra, pojačano osjetljiva u socijalnim odnosima, manje strpljiva, depresivna, povučena u sebe te kontinuiranog liječenja terapije lijekovima) vrlo jasno proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke pa u takve zaključke prvostupanjskog suda o pretrpljenim posljedicama tužiteljice iz ovog štetnog događaja za koji je odgovorna tuženica nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud, samo obzirom na činjenicu da je tuženica nezadovoljna zaključcima prvostupanjskog suda u pogledu pravne osnove tužiteljičinog tužbenog zahtjeva utemeljenim na pravilno ocjenjenom (članak 8. ZPP) nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, radi čega je žalbu žaliteljice i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

16. U odnosu na žalbene navode žaliteljice da je tužiteljica sama iznijela svoju intimu te ju je učinila dostupnom javnosti, svjesno se izložila javnosti pa je pristala da se taj članak i komentira što znači da je pristala i na komentare koji se njoj ne sviđaju, valja istaknuti da tuženica u konkretnomu slučaju prigodom objave spornog komentara nije postupala u dobroj vjeri već s očitom namjerom grubog javnog omalovažavanja tužiteljice izražavanjem negativnog vrijednosnog suda o najintimnijim pojedinostima njezina privatnog života i time grubo povrjeđujući pravo tužiteljice na poštovanje njezinog privatnog života.

 

17. Suprotno žalbenim navodima tuženice, u konkretnomu slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 7. stavka 3. ZM, prema kojoj osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njenim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti, ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani, obzirom na činjenicu da predmetni članak nije objavljen radi nekakve javne promocije osobnosti same tužiteljice već je tužiteljica, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, pristala dati spomenuti intervju na novinskom portalu e-P..hr. na prijedlog specijalista ginekologa dr. S., radi ukazivanja na potrebu prevencije žena od raka vrata maternice, a za koji je zloćudni tumor i u samom sadržaju toga članka jasno navedeno da se na ljestvici učestalosti malignih bolesti kod žena nalazi odmah iza vodećeg raka dojke te da se radi o jednom od „najpreventabilnijih vrsta raka od kojeg svake godine u Republici Hrvatskoj obolijeva više od 300 žena, a umre ih, nažalost, 100.“ Dakle, tužiteljica u konkretnomu slučaju nije niti može imati značaj javne osobe, međutim i neovisno o tomu, prema aktualnoj sudskoj praksi „čak i javne osobe mogu legitimno očekivati da će biti zaštićene od širenja glasina povezanih s intimnim aspektima njihovih privatnih života“, pa je žalba tuženice neosnovana i u ovomu dijelu.

 

18. Međutim, cijeneći utvrđeno činjenično stanje i nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: … (dalje: Orijentacijski kriteriji), koji se imaju primijeniti i na konkretan štetni događaj budući je njima jasno određeno da se ti kriteriji imaju primijeniti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., prvostupanjski sud je po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda pogrešno primijenio materijalno pravo (članak 1100. ZOO) u dijelu u kojem je odlučio o pravičnoj novčanoj naknadi zbog povrede prava osobnosti koju tužiteljica trpi iz ovog štetnog događaja. Naime, cijeneći utvrđeno činjenično stanje i žalbene navode tuženice, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 15.000,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 1990,84 eura), a ne 20.000,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 2.654,46 eura) kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 5.000,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 663,61 eura) valjalo tužiteljičin tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

19. Obzirom da je žaliteljica djelomično uspjela sa svojom žalbom i da je posljedično tomu prvostupanjska presuda djelomično preinačena, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka (dakle i o troškovima žalbenog postupka). Pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP proizlazilo bi da je tužiteljica uspjela u sporu u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 75,00 %, dok je u dokazivanju pravne osnove uspjela sa 100 % što ukupno iznosi 175,00 %, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljičin uspjeh u sporu od 87,50 %, dok je tuženica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 25,00 %, a u osporavanju pravne osnove sa 0 % što ukupno iznosi 25,00 %, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tuženičin uspjeh u sporu od 12,50 %, pa je valjalo od postotka tužiteljičina uspjeha u sporu od 87,50 % oduzeti postotak tuženikova uspjeha u sporu od 12,50 %, jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela  i na taj je način dobiven postotak uspjeha tužiteljice u sporu od 75,00 %.

 

19.1. Obzirom da je sud prvog stupnja utvrdio visinu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 9.600,00 kuna (a koju tuženica ničim nije ni osporila niti je ista bila predmetom žalbenog pobijanja od strane tužiteljice), koja se sastoji od troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu, troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i troškova psihijatrijskog vještačenja, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 7.825,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 1.038,56 eura), koji se sastoje od troškova zastupanja i sudskih pristojbi u iznosu 5.325,00 kuna (7.100,00 kuna x 75 % = 5.325,00 kuna) i cjelokupnih troškova vještačenja u iznosu 2.500,00 kuna, jer je taj trošak bio nužan za potrebe ovoga postupka.

 

19.2. Shodno tomu, valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka na način da se tuženici nalaže nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 7.825,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 1.038,56 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana te u preostalom dijelu odbiti kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

20. Stoga, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za pravilno presuđenje ove pravne stvari, kako je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo glede pravne osnove tužiteljičinog tužbenog zahtjeva i kako je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prigodom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete, a pri tomu nije počinio ni one bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje je tuženica ukazivala u svojoj žalbi, valjalo je prihvatiti kao djelomično osnovanu, a u preostalomu dijelu odbiti kao neosnovanu,  žalbu i dopunu žalbe tuženice i prema odredbi članka 373. točke 3. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

 

21. Kako je tužiteljica i dalje stranka koja je u većoj mjeri uspjela u postupku samo ona ima pravo na naknadu troškova postupka pa je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 3. ZPP valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka i presuditi kao pod točkom II izreke ove presude.

 

U Puli – Pola 15. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan