Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2722/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dario Banić i Tomislav Horački sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 18/2023-16 od 8. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-18/2023-16 od 8. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-18/2023-16 od 8. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-18/2023-16 od 8. travnja 2025. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.486,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke navedene presude za iznos od 1.500,00 eura tužbeni zahtjev je odbijen. Točkom III. izreke navedene presude određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj pod točkom II. i III. izreke, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu odluku, podredno da ukine pobijanu odluku te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik u dijelu pod točkom I. i III. izreke, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. ZPP s prijedlogom da sud preinači pobijanu odluku, podredno da ukine pobijanu odluku te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te zahtijeva trošak sastava žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju tužitelj sadržajno upire u žalbi. Naime, žalbeni navodi tužitelja svode se na preocjenjivanje činjeničnih utvrđenja i osporavanje zaključaka suda prvog stupnja, koji ne sadrže nikakve argumentirane tvrdnje koje bi zaključke i utvrđenja suda prvog stupnja mogle dovesti u sumnju.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP na koju tuženik sadržajno upire u žalbi u dijelu u kojem navodi da sud prvog stupnja nije izveo sve dokaze koje je predložio tuženik. U skladu s člankom 220. stavkom 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je odbio saslušanje svjedoka M i T, za koje tijekom cijelog postupka tuženik ne dostavlja niti prezimena, niti adresu boravišta. Naime, u skladu s člankom 241. ZPP, stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njezino ime i prezime i boravište. Nadalje, u skladu s člankom 7. stavkom 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Stoga je sud prvog stupnja je za svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koje tuženik svojim navodima nije doveo u sumnju.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 2.986,26 eura po osnovi usmenog ugovora o zajmu.

9. Nesporno je da je 17. lipnja 2020. tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 37.500,00 kuna o čemu je tuženik sačinio izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Zorana Jelavića u Zagrebu 17. lipnja 2020. broj OV-680/2020 (list 3 spisa), a u kojoj izjavi tuženik potvrđuje da je pozajmio iznos od 37.500,00 kuna od tužitelja uz obavezu vraćanja duga u 12 rata po 3.250,00 kuna mjesečno. Nadalje, nije sporno da je tuženik vratio dio zajma u visini od 15.000,00 kuna (dopis punomoćnika tužitelja tuženiku od 28. prosinca 2022.; list 5 spisa, odgovor na tužbu tuženika od 15. ožujka 2023.; list 13-14 spisa).

10. Među strankama je sporno je li ugovorena zamjena ispunjenja u smislu odredbe članka 167. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje: ZOO) s obzirom na tvrdnje tužitelja da tuženik ni na koji način nije vratio preostali iznos predmetnog duga.

11. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tuženik radio za tužitelja u razdoblju od sredine rujna 2022. pa do 1. prosinca 2022., a da nije radio kada to nisu dopuštali vremenski uvjeti;

- da je tuženik za radove trebao dobiti 100,00 eura dnevno, ali je 50,00 eura od tog iznosa ostajalo tužitelju na ime otplate navedenog duga;

- da nijedna od stranaka nije sačinila dokumentaciju iz koje bi bilo jasno vidljivo koliko je točno duga otplatio tuženik tužitelju vršeći radove za njega;

- da je tuženik ukupno za račun tužitelja odradio 30 radnih dana na terenu u [adresa] i [adresa];

- da je tuženik na ime povrata zajma pola dnevnice od 50,00 eura ostavljao tužitelju, što znači da je tuženik ukupno vratio iznos od 1.500,00 eura.

11. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članaka 499. stavka 1. i članka 29. st. 1. ZOO, te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

12. Odredbom članka 499. stavka 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

13. Odredbom članka 167. stavka 1. ZOO propisano je da obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje.

14. Sud je pravilno primijenio odredbu članka 223. stavka 1. ZPP i prema slobodnoj ocjeni utvrdio da je tuženik u razdoblju od sredine rujna 2022. do 1. prosinca 2022. za tužitelja odradio 30 radnih dana, a što proizlazi iz iskaza svjedoka DI kojeg je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio. Razdoblje od 13. rujna 2022. do 1. prosinca 2022. broji ukupno 79 dana, a kada se uzme u obzir da tuženik nije radio danima kada su vremenski uvjeti to onemogućavali, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP utvrdio da je tuženik u razdoblju od sredine rujna 2022. do 1. prosinca 2022. odradio 30 radnih dana na ime otplate zajma. Kada se broj radnih dana (30) pomnoži s iznosom polovine dnevnice koji je tuženik ostavljao tužitelju na ime otplate zajma (50) dobije se iznos 1.500,00 eura u kojem dijelu je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, odnosno za koji iznos je tuženik dokazao da je vratio zajam.

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno na temelju iskaza svjedoka DI utvrdio da je tuženik radio za tužitelja na poslovima malčiranja, u periodu od sredine rujna 2022. do prosinca 2022., te da je za obavljene radove dobivao 100,00 eura dnevnice. Sve odlučne činjenice upravo proizlaze iz iskaza navedenog svjedoka, a s kojim iskazom je suglasan i iskaz tuženika koji dalje iskazuje na okolnost dinamike isplate dnevnice, odnosno činjenice da je 50,00 eura tuženik ostavljao tužitelju na ime otplate zajma.

16. U odnosu na navode tuženika da je u razdoblju od sredine rujna do 1. prosinca 2022. osim poslova malčiranja za tužitelja vršio popravke poljoprivredne mehanizacije, čija se cijena također uračunavala u ispunjenje novčane obveze, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno, primjenom odredbe članka 221.a ZPP, o postojanju te činjenice odlučio pravilom tereta dokazivanja. Naime, tužitelj u podnesku od 31. listopada 2023. ističe da je tuženik pružao instrukcije oko popravka i upravljanja traktorom za koji je rad tuženik bio plaćen, dakle, da se rad na poljoprivrednoj mehanizaciji ne može dovesti u vezu s isplatom zajma, dok tuženik u svom iskazu ističe da je na zahtjev tužitelja davao instrukcije njegovim radnicima vezane za upravljanje traktorom. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi poslovi popravka poljoprivredne mehanizacije bili ugovoreni kao zamjena ispunjenja u smislu odredbe članka 167. stavka 1. ZOO, s obzirom na to da stranke o tome iznose oprečne iskaze, evidencija rada i odrađenih poslova nije sastavljena, a svjedok DI o istom nema saznanja. Tim više što tuženik u odgovoru na tužbu to niti ne spominje, već se izričito izjašnjava o visini dnevnice u iznosu od 100,00 eura.

17. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 4. ZPP, s obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

18. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Zahtjevi tužitelja i tuženika za nadoknadom troškova žalbe nisu osnovani jer sa žalbama nisu uspjeli, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor