Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2124/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UK (rođ. P) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-20/2024-11 od 14. ožujka 2025. i žalbi tuženika protiv rješenja poslovni broj P-20/2024-12 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog u Osijeku poslovni broj P-20/2024-11 od 14. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-20/2024-12 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I utvrđuje se da je ništena odredba: - iz članka 2. st. 1. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 01.12.2006. godine, potvrđenog dana 4. prosinca 2006. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem: OU-2543/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

- iz članka 7.st.1. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 01.12.2006. godine, potvrđenog dana 04.12.2006. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem: OU-2543/06, u dijelu odredbe koji glasi: ” …po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća …. U točki II nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 4.734,70 €zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok se u točki III nalaže tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.112,49

EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom

2. Citiranu presudu u točkama I, II i III žalbom pobija tuženik dok tužiteljica pobija istu presudu u točki III u dijelu u kom istoj nije dosuđen daljnji parnični trošak, i to pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). te predlažu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova sastava žalbi.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu u pogledu glavne stvari dok je u pogledu pobijane odluke o troškovima postupka utvrđeno daj e ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka budući daje obrazloženje u pogledu odluke o troškovima postupka nejasno i proturječno te isto za sada nije moguće ispitati.

5. U odnosu na žalbeni navod tuženika u pogledu povrede prava na pravično suđenje s aspekta "jednakosti oružja" valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja pri čemu tuženik niti ne navodi koji to dokazi nisu izvedeni s time da je tuženik na ročištu 12. rujna 2024 odustao od saslušanja predloženog svjedoka RK.

6. Odgovarajući na žalbene navode tuženika valja reći da odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP). Stoga se, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

7. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud pri čemu se ističe da pobijana presuda sadrži jasne razloge o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije dovoljno da se sud prvog stupnja samo pozove na utvrđenja iz kolektivne presude i na temelju toga donese presudu, a bez utvrđenja i specifičnih okolnosti konkretnog slučaja jer u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a što je tužitelj podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinio, te je pravilan pravni pristup prvostupanjskog suda da je iz tih razloga temeljem odredbi čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP sud vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

8. Tuženik neosnovano u žalbi ističe da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi svakako bila poštena i zakonita odnosno da je ista bila razumljiva budući da je navedeno da je „godišnja, promjenjiva“; da takva odredba nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih.

9. Ugovorom o kreditu je ugovorena redovna kamata 5,20% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

10. Dakle, u toj odredbi nije naznačen ni jedan kriterij niti metoda izračuna na temelju kojih će tuženik za vrijeme trajanja ugovornog odnosa stranaka mijenjati stopu ugovorene kamate, a kako bi tužitelj s istima bio upoznat, već je samo navedeno da kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

11. Naime, ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/11 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

13. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju biti na transparentan način potrošaču objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

14. Predmetni ugovor može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovne kamatne stope mijenjaju sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora. S obzirom da su stranke predmetnog Ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a u vrijeme sklapanja ugovora je iznosila 5,20%, na ugovorni odnos se treba primijeniti odredbu o kamati po stopi u visini od 5,20%, sve do trenutka dok na propisni način ne dođe do nadomještanja dijela ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope (tako i VSRH u odluci broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

15. Kako tuženik nije dokazao da bi u utuženom razdoblju ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nadomjestio na propisani način valjanom odredbom, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na isplatu razlike između ugovorene kamatne stope od 5,20% i stope koju je tuženik obračunavao u spornom razdoblju pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani. Drugim riječima, kako se u odnosu na ništetni dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postupa kao da ta odredba nije ni postojala, primjenjuje se ona kamatna stopa koja je bila ugovorena u trenutku sklapanja ugovora te tužitelju kao potrošaču jedino predvidiva, a to je 5,20%, zbog čega su neosnovani i žalbeni navodi da je time sud faktično zamijenio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi.

16. Nije odlučan žalbeni navod tuženika o tome da je valutna klauzula dopuštena, te je tuženik tu klauzulu smio primijeniti prilikom sklapanja ugovora, koji je tužitelj svojim potpisom prihvatio. Prvostupanjskom presudom sud nije proglasio ništetnom valutnu klauzulu kao takvu, nego je ocijenio nepoštenim postupanje tuženika prilikom sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF, a posljedično tome i ništetnim. To iz razloga što prethodno tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, a kako je to ocijenjeno u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

17. Pritom je odredbom čl. 502.c ZPP-a, kao što je naprijed navedeno, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a to je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da bi tuženik bio nesavjestan stjecatelj pa da bi se imala primijeniti odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO/05).

19. Kako je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (bez jasnih parametara) i valutnoj klauzuli nepoštene, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije, to zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika.

20. Stajalište tuženika o isključenju prava na isticanje ništetnosti obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen, također je neosnovano. No iako je točno da odredba čl. 326. stav. 2. ZOO propisuje da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, to se međutim (konkretno) nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a što je dovelo do znatne neravnoteže u pravu i obvezi tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na tuženika, ne može podvesti pod tezu tuženika – da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja pa je izneseni prigovor tuženika potpuno neutemeljen jer je pravo tužitelja na isticanje ništetnosti i povrat onoga što je temeljem utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi naplaćeno, opstojno.

21. Također je sud prvog stupnja pravilno ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim. Vidljivo je da je tužba podnesena 19. ožujka 2019., ali kako je zastara potraživanja prema tuženiku s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna), dok je s osnova valutne klauzule počela teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., to nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, u skladu s odredbom čl. 225. ZOO/05.

22. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužitelju, donesena u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023).

23. U tom smislu ukazuju se neosnovanim i žalbeni navodi tužiteljice kako je pobijana presuda u točki III u dijelu u kom tužiteljici nije priznat daljnji trošak parničnog postupka proturječna stanju spisa.

24. Naime iz obrazloženja pobijane odluke o trošku vidljivo je daje prvostupanjski sud od pravilno utvrđenog iznos parničnog troška koji tužiteljici pripada za radnje koje su poduzete u postupku sukladno konačno postignutom uspjehu u sporu u iznosu od oduzeo i pravomoćno odbijen iznos parničnog troška od 1.284,36 eura te je konačno tužiteljici pravilno dosudio iznos od 2.112,49 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u pobijanoj točki III izreke.

25. Također se ukazuju neosnovanim i žalbeni navodi tužiteljice kako joj je za ročište održano 16. svibnja 2019 prvostupanjski sud trebao priznati naknadu po Tbr 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje OT),budući da iz sadržaja zapisnika sa tog ročišta proizlazi da se na istom nije raspravljalo o tužbeno zahtjevu već je isto odgođeno i tuženiku je ostavljen daljnji rok za očitovanje, te e pravilan zaključak da tužitelju za pristup na to ročište pripada naknada po Tbr. 9/2 Tarife.

26. Također su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnu primjenu TBR8/1 u pogledu u žalbi citiranih podnesaka tužitelj budući da je pri odlučivanju o tome po kom Tbr-u tužiteljici pripada naknada prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o podnescima u smislu čl. Tbr. 8/1 Tarife.

27. Nadalje pravilno je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud priznao tužitelju pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude budući da je za tužitelja taj trošak i nastao a pravo na naknadu pripada mu po Tbr. 9/3 OT.

28. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. toč. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.

29. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević