Poslovni broj: K-9/2025-54

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 29 a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Magde Davidović Glumac, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Ljubice Srhoj Fržop i Dijane Roglić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Elene Jurašin kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika EN zbog tri kaznena djela, i to dva kaznena djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – djela opisana i kažnjiva po članku 110. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 dalje u tekstu: KZ/11) u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11, te jednog kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – djelo opisano po čl. 331. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 331. st. 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-36/2024 od 30. rujna 2024., nakon javno održane i zaključene rasprave 25. rujna 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe Mire Dolić, zamjenice županijske državne odvjetnice u Splitu, zamj. pun. oštećenika ĆN Vedrana Lambaše, odvj. u [adresa], optuženika i njegove braniteljice po službenoj dužnosti Zvjezdane Barić, odvj. u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENIK:

EN, zv. „ E“ i „ Ć“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. EN i J, rođene B, rođen **.**.1966. u [adresa],  s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, pomorac sa završenom VSS, nezaposlen, s  mjesečnim primanjima u iznosu  od  164,00  eura  kao  naknada  za  nezaposlene branitelje, neoženjen, bez djece, vlasnik kuće površine 90 m 2 , s pripadajućom garažom na adresi prebivališta, suvlasnik desetak poljoprivrednih zemljišta te vlasnik osobnog vozila "Mercedes" C220  iz 2002., osuđivan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-594/20 od 10. veljače 2021. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 4. Kaznenog zakona/11, na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uvjetno s vremenom provjeravanja od 2 godine, drugi kazneni postupak nije u tijeku, lišen slobode - u istražnom zatvoru koji mu se računa od 1. travnja 2024. pa nadalje,

k r i v  j e

I. što je 1. travnja 2024., oko 19.35 sati u Kaštel Štafiliću, u Bijaćkoj ulici 16, nakon prethodnog verbalnog sukoba sa ĆN na ulaznim vratima svoje kuće, istome kazao „da će ga ubiti“, potom u nakani da ĆN liši života, iz revolvera marke „Arminius” kalibra 38 specijal, serijskog broja [serijski broj oružja], ispalio šest hitaca kroz zatvorena ulazna vrata, koji ĆN nisu ozlijedili jer se udaljio od ulaznih vrata, zatim ustrajući u svojoj nakani ponovno napunio revolver, izišao iz kuće te na ulici iz neposredne blizine u smjeru ĆN ispalio šest hitaca od kojih su ga tri pogodila, time što nakon drugog hica koji je ĆN pogodio dolazi do naguravanja između njega i ĆN tijekom kojeg naguravanja ispaljuje treći hitac koji ĆN pogađa, nanijevši mu tako prostrijelnu ranu desne strane prsišta i leđa te ustrijelnu ranu desne strane trbuha koje ozljede su osobito teške i po život opasne, kao i prostrijelnu ranu lijeve natkoljenice koja ozljeda je teške naravi, a onda do njih dotrčava JN koji im se pridružuje u naguravanju, tijekom kojeg mu ĆN uspijeva oduzeti revolver, time što ga potom JN obuhvaća objema rukama u predjelu ramena, nakon čega ga JN pušta i kreće pomoći ĆN, koji se počinje loše osjećati, a on odlazi u obiteljsku kuću odakle uzima dvije sjekire i držeći ih u rukama se vraća na ulicu i kod kućnog broja 11, u [adresa], gdje je zatekao JN kako u čučećem položaju pruža pomoć ozlijeđenom ĆN koji je na tlu, u nakani da liši života i JN, prilazi mu s leđa te mu snažnim zamahom sjekirom zadaje udarac u tjeme, nanijevši mu prijelom svoda lubanje i reznu ranu-sjekotinu tjemena, koje ozljede su teške tjelesne ozljede, a potom nastavlja mahati sjekirama prema njegovom tijelu, ali je u daljnjem napadu spriječen od JN i drugih osoba koje su ga tjelesno savladale i zadržale do dolaska policijskih službenika, a teže posljedice po žrtve su izostale zbog pravodobno pružene liječničke pomoći,

dakle, s namjerom da ubije dvije osobe poduzeo više radnji koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

II. što je 1. travnja 2024. u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj živi, protivno članku 7. stavak 1. točka 1. i 10. u svezi članka 8. stavak 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/18., 42/20. i 114/22.), držao 33 vojna streljiva kalibra HP.38-SPL, tri ručne bombe M 52, dvije ručne bombe M 75 sa dva upaljača, jednu ručnu bombu M 91 sa upaljačem, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem trenutnog zrna, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem pancirno zapaljivog zrna, 22 vojna puščana streljiva nepoznatog kalibra, deset vojnih streljiva kalibra 7,9 mm, šest vojnih streljiva oznaka NK1957, 270, 7,35, 1976 i 1972 i dva vojna streljiva oznake M57 20 mm,

dakle, neovlašteno posjedovao veću količinu eksplozivnih tvari, streljiva i vatreno oružje,

III. čime je u stjecaju počinio tri kaznena djela, i to radnjama opisanim pod točkom I. izreke dva kaznena djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – djela opisana i kažnjiva po članku 110. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 dalje u tekstu: KZ/11) u svezi članka 34. stavak 1. KZ//11, a radnjama opisanim pod točkom II. izreke kazneno djelo protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – djelo opisano po čl. 331. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 331. st. 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

IV. Stoga se optuženiku EN prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za kazneno djelo ubojstva u pokušaju na štetu oštećenika ĆN, na temelju čl. 110. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina,

- za kazneno djelo ubojstva u pokušaju na štetu oštećenika JN, na temelju čl. 110. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina,

- za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, na temelju čl. 331. st. 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

V. Potom se optuženik EN, na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku EN u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. travnja 2024. pa nadalje.

VII. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) oštećenik ĆN se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 80.000,00 eura upućuje na pokretanje redovnog parničnog postupka.

VIII. Na temelju članka 68. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku EN izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

IX. Na temelju članka 76. st. 1. KZ/11 optuženiku EN izriče se sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, a koja će se mjera nad optuženikom provoditi odmah po izlasku iz zatvora, sukladno članku 64. KZ/11, time što vrijeme provjeravanja traje tri godine, a koju mjeru na temelju članka 64. stavak 2. KZ/11 provodi nadležno tijelo za probaciju.

X. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika EN oduzimaju se revolver marke Arminius” kalibra 38 specijal, serijskog broja [serijski broj oružja], dvije višenamjenske sjekire, od kojih jedna oznake "M 48- L" crno-zelene boje drške, ukupne duljine sjekire 38 cm te druga oznake " Z" crne boje drške, ukupne duljine sjekire 39 cm, 33 vojna streljiva kalibra HP.38-SPL, tri ručne bombe M 52, dvije ručne bombe M 75 sa dva upaljača, jednu ručnu bombu M 91 sa upaljačem, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem trenutnog zrna, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem pancirno zapaljivog zrna, 22 vojna puščana streljiva nepoznatog kalibra, deset vojnih streljiva kalibra 7,9 mm, šest vojnih streljiva oznaka NK1957, 270, 7,35, 1976 i 1972 i dva vojna streljiva oznake M57 20 mm, a u odnosu na koje predmete se na temelju članka 79. stavak 6. KZ/11 nalaže njihovo uništenje po pravomoćnosti presude.

XI. Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženik EN djelomično se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka u dijelu koji se odnosi na troškove provedenih vještačenja, dok mu se nalaže u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na ime troškova kaznenog postupka u korist državnog proračuna RH platiti iznos od 400,00 eura (četiristo eura) koji se odnosi na paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-36/2024 od 30. rujna 2024., protiv optuženika EN zbog tri kaznena djela, i to dva kaznena djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – djela opisana i kažnjiva po članku 110. KZ/11, u svezi članka 34. stavak 1. KZ//11, te jednog kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – djelo opisano po čl. 331. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 331. st. 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 25. rujna 2025. optužba je neznatno izmijenila činjenični opis kaznenog djela iz čl. 331. st. 3. KZ/11 na način da je iz činjeničnog opisa izostavila revolver s pripadajućim streljivom čije posjedovanje kao oružja kategorije B predstavlja prekršaj, a ne kazneno djelo, dok je iz pravnog opisa izostavila riječ "nabavio", u odnosu na koju izmjenu se optuženik očitovao da ju je razumio.

2.1. Na istoj raspravi oštećenik ĆN je, po punomoćniku, postavio imovinsko-pravni zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 80.000,00 eura.

3. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, optuženik je na raspravi održanoj 8. travnja 2025. izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, da bi nakon izvršene izmjene činjeničnog i pravnog opisa kaznenog djela iz čl. 331. st. 3. KZ/11 optuženik promijenio svoje očitovanje o krivnji navevši kako se za to kazneno djelo smatra krivim.

4. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

5. S obzirom na optuženikovo negiranje većeg dijela optužbe, u dokaznom postupku pregledani su i pročitani na temelju čl. 329. st. 3. ZKP/08 potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Služba općeg kriminaliteta broj 01414184, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, CD sa izuzetim video zapisima, sve od 1. travnja 2024. (list 10-17), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Služba općeg kriminaliteta broj 00086342, 00086343 i 00086344 te zapisnici o pretrazi doma i drugih prostora, broj:511-12-09-K-92/2024 sve od 2. travnja 2024. (list 21-31), izvješće MUP, Ravnateljstva policije, Uprava za javni red i sigurnost, Protueksplozijska služba, Regionalna protueksplozijska jedinica Split, broj: 511-01-55/2-DD-211/24 od 2. travnja 2024. (list 35), nalaz izdan od KBC Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema, broj protokola:2024013145 za JN od 1. travnja 2024. (list 43-44, isto i na listu 211-212), nalazi izdani od KBC Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema, broj protokola:20240417504 za EN od 2. travnja 2024. (list 45-48, isto i na listu 207-210), anamneza i status izdan od KBC Split, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje za ĆN od 2. travnja 2024. (list 67-68), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Služba općeg kriminaliteta broj 00248793, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta sačinjeno u PU SD, Služba općeg kriminaliteta broj:511-12-09-K-92/24 od 8. travnja 2024., te DVD-R medij sa izuzetim video zapisima (list 130-138), otpusno pismo KBC Split, Zavod za neurologiju za Maria Jerčića od 5. travnja 2024. (list 173), kriminalističko-tehničko izvješće PU SD, Služba kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj OKA-377/2024 od 2. travnja 2024. o pretrazi doma i osobnog vozila EN (list 174-176), izvješće PU SD, Služba kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku, broj:511-12-10-09-K-92/24 od 1. travnja 2024. o sudjelovanju u očevidu na mjestu događaja s kriminalističko-tehničkim izvješćem broj: UO-202/24 (list 177-186), zapisnik o očevidu (bez naloga) PU SD, Služba kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku o očevidu na osobi okrivljenika, broj:511-12-10-09-K-92/24 od 1. travnja 2024., sa kriminalističko-tehničkim izvješćem broj UO-203/24 i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 00080994 (list 187-191), zapisnik o očevidu (bez naloga) PU SD, Služba kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku o očevidu na žrtvi Mario Jerčić, broj:511-12-10-09-K-92/24 od 1. travnja 2024., sa kriminalističko-tehničkim izvješćem broj UO-204/24 i potvrdom KBC o predanim predmetima (list 192-195), zapisnik o očevidu (bez naloga) PU SD, Služba kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku o očevidu na žrtvi ĆN, broj:511-12-10-09-K-92/24 od 2. travnja 2024., sa kriminalističko-tehničkim izvješćem broj UO-232/24 i potvrdom KBC o predanim predmetima (list 196-200), zapisnik o očevidu (bez naloga) PU SD, Služba kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku o očevidu na mjestu događaja, broj:511-12-10-09-K-92/24 od 2. travnja 2024., sa kriminalističko-tehničkim izvješćem broj UO-207/24 (list 201-203), zapisnik o očevidu (bez naloga) PU SD, Služba kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku o nastavku očevida na vozilu ĆN, broj:511-12-10-09-K-92/24 od 2. travnja 2024., sa kriminalističko-tehničkim izvješćem broj UO-206/24 (list 204-206), zapisnik o očevidu od 1. travnja 2024., sačinjen od Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, broj Kdr-DO-50/2024 dana 29. travnja 2024. (list 212a. -212f.), fotodokumentacija očevida sa mjesta događaja, očevida na osobnom vozilu u vlasništvu ĆN, očevida na tijelu EN, na tijelu žrtava ĆN i BN, te fotodokumentacija pretrage stana okrivljenog EN (list 258-350), posebno izvješće PUSD, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj:511-12-09-K-92/2024 od 25. rujna 2024. (list 449-500), dopis Službe općeg kriminaliteta PUSD od 14. ožujka 2025. (list 652 spisa), dopis ODO-a u Splitu PP Kaštela od 17. lipnja 2025. (list 827 spisa) i dopis PP Kaštela od 17. srpnja 2025. (list 903 spisa).

5.1. Nadalje, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 u dokaznom postupku pročitani su: zapisnik o vještačenju-analiza alkohola u krvi i mokraći okr. EN izrađeno od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić", klasa:NK-235-01/24-03/801 od 30. travnja 2024. (list 352-354), zapisnik o toksikološkom vještačenju u odnosu na okr. EN izrađeno od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić", klasa:NK-235- 01/24-03/801 od 10. svibnja 2024. (list 381), kontaktno vještačenje tragova tekstilnih vlakana izrađeno od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić", klasa:NK-235-01/24-02/2221 od 17. lipnja 2024. (list 434-438), daktiloskopsko vještačenje izrađeno od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić", klasa:NK-235-01/24-02/2221 od 23. srpnja 2024. (list 457-459), biološko vještačenje izrađeno od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić", klasa:NK-235-01/24-02/2221 od 31. srpnja 2024 (list 479-495), zapisnik o ispitivanju svjedoka LN pred ŽDO Split od 23. travnja 2024. (list 223-224), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZN pred ŽDO Split od 23. travnja 2024. (list 225-227), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽN pred ŽDO Split od 14. svibnja 2024. (list 368-370), zapisnik o ispitivanju svjedoka NN pred ŽDO Split od 15. svibnja 2024. (list 374-375), zapisnik o ispitivanju svjedoka RN pred ŽDO Split od 16. svibnja 2024. (list 376-377) i zapisnik o ispitivanju svjedoka IN pred ŽDO Split od 22. svibnja 2024. (list 384-386).

5.2. Ujedno su na raspravi ispitani svjedoci oštećenici ĆN i JN te AN, GN i MN kao i stalni sudski vještaci za psihijatriju dr. Dolores Britvić, za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević te sudski vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić - dipl. ing. FN, čiji su ujedno pisani nalazi i mišljenja pročitani u sklopu izvođenja dokaza njihovim usmenim vještačenjem na raspravi.

5.3. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio kao nevažne i odugovlačeće dokazne prijedloge obrane da se od KBC Split pribave nalazi Hitnog prijema od 1. travnja 2024. za oštećenike ĆN i JN vezano uz eventualno prisutstvo alkohola i opojnih droga u krvi odnosno mokraći istih, da se u svojstvu svjedoka ispitaju policijski inspektor PP Kaštela TN na okolnost prijavljivanja od strane optuženika napada na njega te remećenje javnog reda i mira u kasnim noćnim satima u blizini adrese njegovog stanovanja za razdoblje od 2014. do inkriminiranog događaja te policijski službenik za očevide VN koji je kao djelatnik Službe za očevide i kriminalističku tehniku PUSD provodio očevid na licu mjesta na okolnosti koje se navode u zapisnicima o izvršenom očevidu, a sve uvažavajući brojne manjkavosti prilikom provođenja očevida, da se izvede dokaz rekonstrukcijom događaja budući da provedenim balističkim vještačenjem nije utvrđen redoslijed i mjesto ispaljivanja zrna streljiva od strane optuženika te da se od Općinskog suda u Splitu pribavi spis tog suda poslovnog broja K-657/2025 protiv okrivljenika LN i ŠN, povodom događaja provale i vandaliziranja optuženikove obiteljske kuće 22./23. listopada 2024.

5.4. Naime, prema ocjeni ovog suda svi naprijed navedeni dokazni prijedlozi obrane predstavljaju nevažne odnosno odugovlačeće dokazne prijedloge, jer činjenice koje bi se izvođenjem predloženih dokaza trebale utvrditi nisu važne za odlučivanje o predmetu optužbe koji je određen činjeničnom supstratom optužnog akta, odnosno njihovo izvođenje bi nepotrebno znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak, zbog čega je takve dokazne prijedloge obrane valjalo odbiti.

5.5. Prvenstveno valja naglasiti da sud nije dužan provesti sve predložene dokaze, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje pravno odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju sve su pravno odlučne činjenice tijekom dokaznog postupka utvrđene drugim provedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

5.6. Tako nije bilo potrebno od KBC Split pribavljati nalaze Hitnog prijema od 1. travnja 2024. za oštećenike ĆN i JN vezano uz eventualno prisutstvo alkohola i opojnih droga u krvi odnosno mokraći istih, budući da navedeni nalazi za oba oštećenika prileže spisu te su pregledani u dokaznom postupku (listovi 43- 44 i 67-68 spisa), time što je u odnosu na oštećenika JN provedeno alkotestiranje, što je razvidno iz predmetnog nalaza za istog, dok u odnosu na oštećenika ĆN to nije bilo moguće zbog njegove životne ugroženosti i hitnog operativnog zahvata kojem je izložen.

5.7. Također nije bilo potrebno kao svjedoke pozivati i ispitati policijske djelatnike ČN i VN jer su sve relevantne činjenice o kojima bi isti mogli iskazivati, a što je predloženo od strane obrane, utvrđene materijalnim dokazima, i to očitovanjem – dopisom PP Kaštela od 17. srpnja 2025. te zapisnicima o očevidu u kojoj dokaznoj radnji je sudjelovao policijski službenik za očevide VN koji je sva relevantna utvrđenja utvrdio u naprijed navedenim zapisnicima.

5.8. Nadalje, odredbom članka 305. ZKP/08 propisano je da radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjenje stvari sud može odrediti rekonstrukciju događaja koja se obavlja tako da se ponove radnje ili situacije u uvjetima uz koje se prema izvedenim dokazima događaj odvijao. Dakle, sud nije dužan izvesti navedeni dokaz ukoliko procijeni da je relevantno činjenično stanje utvrđeno drugim dokazima odnosno da dinamiku inkriminiranog događaja može utvrditi na drugi način, prvenstveno iskazima svjedoka očevidaca, provedenim vještačenjima i pregledom relevantne materijalne dokumentacije. U konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda dinamika inkriminiranog događaja može se utvrditi upravo na navedeni način odnosno drugim dokazima, zbog čega provođenje rekonstrukcije događaja ne bi doprinijelo utvrđivanju nekih novih pravno odlučnih činjenica.

5.9. I na koncu ocijenjen je nebitnim i prijedlog da se od Općinskog suda u Splitu pribavi spis tog suda poslovnog broja K-657/2025 protiv okrivljenika LN i ŠN, povodom događaja provale i vandaliziranja optuženikove obiteljske kuće 22./23. listopada 2024. budući da se isto uopće ne odnosi na predmet postupka definiran činjeničnim supstratom optužnice.

5.10. Na kraju dokaznog postupka pregledan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika iz kojih proizlazi da se radi o počinitelju koji je prethodno kazneno i prekršajno osuđivan, i to za kazneno djelo prijetnje te za prekršaje protiv javnog reda i mira te iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

6. Ispitan u prethodnom postupku na temelju čl. 208.a ZKP/08 pred policijskim istražiteljem u prisutnosti branitelja, optuženik je iznio obranu negirajući počinjenje predmetnih kaznenih djela, u bitnom navodeći kako slijedi. Inkriminiranog dana nešto iza 19:00 sati, dok je bio u dnevnom boravku, začuo je lupanje odnosno buku iz pravca ulaznih vrata, nije čuo korake ili neki glas, već samo neku buku. Smanjio je zvuk televizora te je čuo da je pala rešetka sa ulaznih vrata i onda je izletio vani. Kada je otvorio vrata stana zastao je na pragu te je vidio da je netko izbio rešetku od ulaznih vrata kuće koja je bila na podu, a vratnica od vrata je „plesala tamo-vamo“. Nije čuo da se netko približava ili udaljava, jer je puhalo jugo. Pomislio je da ga netko napada i to HN, koji ga je napao prije tri godine i koji mu je prijetio da će ga kad-tad ubiti. Radi te prijetnje je čitavo vrijeme živio u psihozi i u dnevnom boravku pokraj fotelje je držao napunjen pištolj. Stoga je bio uvjeren da je HN došao ispuniti svoje obećanje te se je vratio u stan, uzeo pištolj i sa praga vrata od stana pucao kroz zatvorena ulazna vrata kuće budući da je vjetar opet zatvorio vratnicu ulaznih vrata, tako da je kroz nju ispucao svih šest metaka koliko stane u pištolj, sve s ciljem da preplaši HN i nadajući se da će on pobjeći. Budući da se nakon pucanja vratnica ponovno otvorila vidio je ĆN i ostao je začuđen te ga je pitao „šta ti je idiote, šta radiš, jesi ti lud“, na što mu je on rekao da će ga ubiti i da će mu „jebat mater“, što je ponovio sto puta te je zakoračio desnom nogom preko praga ulaznih vrata s namjerom da uđe unutra, pa ga je on gurnuo vani bacivši ga prema izlazu i zalupio je vratnicu. Ulazna vrata su čitavo vrijeme zaključana, a on drži revolver u ruci. U isto vrijeme začuo je lupanje oko prozora na sjevernoj strani kuće. Tada je shvatio da ga ne napada HN već da je to „ta banda tih narkomana, alkoholičara koji su više svima dosadili u selu“ i otišao je u dnevni boravak, izbacio čahure iz pištolja na kauč, napunio nove metke i izišao vani iz kuće, ali ne na ista vrata, nego na druga, mala pomoćna vrata sa sjeverne strane kuće, očekujući ih u svom dvorištu, ali tamo nisu bili. Vidio je da je razbijen oluk na kući, a po sredini kuće je vidio ĆN i njegova prijatelja JN, a pri dnu ulice, odnosno na početku ulice fra [adresa] Ž, bili su GN, LN i otac im ZN, te još neka dvojica. On se nalazio sa strane svog dvorišta i krenuo je prema njima, a ĆN i JN krenuli su prema njemu psujući mu mater i govoreći da će ga ubiti, napravili su dva koraka i on je misleći da će ga ubiti počeo pucati i pucao je dok nije ispraznio pištolj. Navodi da kada je počeo pucati da su ĆN i JN bili okrenuti prema njemu na udaljenosti od oko dva metra. Na pitanje u čijem smjeru je pucao i u kojem položaju su mu bile ruke, naveo je da je pucao u smjeru njih dvojice, a kada je ispaljivao hice da su mu ruke bile u položaju malo više od prsa, dok je na pitanje jesu li oštećenici mogli vidjeti njegovo oružje kada su mu se verbalno obratili naveo da su ga sigurno vidjeli jer su zastali kada su ga vidjeli, a nakon čega je on počeo pucati. Na daljnje pitanje s kojim ciljem je pucao isti je naveo da ih je htio zastrašiti da pobjegnu, da u ništa nije ciljao, samo je pucao da se razbježe, pogotovo ovi iza njih, jer ga je njih bilo više strah, a vidio je kako je jedan metak zaprašio poviše njihovih glava. Misli da nikoga nije pogodio, ali nije siguran. Ne zna je li ostao metak u pištolju i je li ispaljen dok se je kasnije hrvao sa ĆN koji ga je uhvatio za ruku u kojoj je držao pištolj. Nakon što je ispraznio pištolj oni su opet krenuli prema njemu, došli su do njega i JN ga je napao sa lijeve strane, a ĆN s desne i uzeo mu je pištolj, kojeg je on pustio jer ga je i tako ispraznio, nakon čega je ĆN počeo trčati „put doli“, a on se još tukao s JN. Za to vrijeme N su još dolje u ulici i nitko od njih nije pristupio k njima. Nakon što su počeli „nadirati“ još neka dvojica, za koje ne može reći koji su, ali misli da je jedan bio MN, i da kreću prema njemu, odgurnuo je JN i otišao u kuću, uzeo dvije sjekire i izletio je vani i krenuo prema njima, a kad su ga vidjeli, trojica su počela bježati, a JN, koji se nalazio do ĆN koji je već ležao na podu, s leđa je lupio sjekirom po glavi i on je pao. Kako to ipak nije bio strašni udarac, odnosno nije mu zabio sjekiru u glavu, nego ga je „striža“, JN se ustao i uhvatio ga za ruku, a u međuvremenu je došao LN i uhvatio ga za drugu ruku, a ZN, Rokov otac udario ga je šakom u glavu, nakon čega su mu oteli sjekire, te su ga bacili na pod i nastavili tući, a pridružili su im se i drugi, skupilo ih se još dvadeset, tukli su ga deset minuta, a on je ostao na podu jer ga je bilo strah ustati, pa je tako ostao dok nije došla policija. U odnosu na broj ispaljenih metaka naveo je da misli da ih je ispalio ukupno 12 ili 11, da ne zna točno. Na pitanje je li imao namjeru nekoga ubiti naveo je da nije, jer nije pucao u glavu, nego je pucao u visini svojih prsiju, zato se metak i zabio u zid, a što je vidio dok je pucao, jer da je mislio nekog ubiti onda bi ga sačekao ili bi pustio da mu dođe na pola metra i pucao bi mu u glavu. Ne zna ima li dovoljno znanja da nekog ubije i na dva metra, da nije neki strijelac iz pištolja, jer se iz pištolja puca na blizu, a dva metra za pištolj je već rizik hoće li pogoditi. Na pitanje je li inače imao problema sa susjedima naveo je da su otprilike prije tjedan dana u susjedstvu iza ponoći neki pijanci divljali i derali se, moguće da su među njima bili i oštećenici, te da je izletio vani i psovao na njih govoreći „jeben vam majku sve ću vas pobit“, nakon čega su se oni razišli. Međutim da do današnjeg dana nitko iz ove skupine nije nikada lupao na njegova vrata.

6.1. Ispitan pred nadležnim državnim odvjetništvom optuženik se branio šutnjom.

6.2. Prilikom iznošenja obrane na raspravi optuženik je ustrajao u navodima iz obrane iznijete pred policijskim istražiteljem, koju obranu je nadopunio tvrdeći da je oštećenik ĆN nakon njihovog verbalnog sukoba u kojem mu je isti prijetio smrću zakoračio preko razbijene vratnice u njegov hodnik pri čemu ga je prvi "strišao" šakom, na što da je on uzvratio udarivši ga šakom u glavu i izbacivši ga iz kuće, nakon čega ĆN viče da mu pomognu i govori mu nešto u smislu da se oni cijeli život znaju i čemu to, te da on uopće nije razumio o čemu to ĆN priča. Isti nije spominjao nikakve brisače odnosno nije ga optuživao da mu je on slomio brisače na njegovom vozilu parkiranom pokraj optuženikove kuće. Također je naveo da prije nego što je ispalio pet metaka prema oštećenicima ĆN i JN na prilazu njegovog dvorišta da su ga šakama napali njih dvoje, pa ih je on obojicu odgurnuo i uzvratio udarcima šakom, ali oni nisu posustajali i povlačili se iako su vidjeli da u ruci nosi revolver pa mu nije preostalo ništa drugo nego se obraniti od njih ispaljivanjem prema njima 5 hitaca, dok je jedan hitac opalio dok mu je u naguravanju ĆN pokušao oduzeti pištolj, kojeg je dobrovoljno predao JN kad su svi meci bili ispaljeni. Pojasnio je da je otišao kući po sjekire nakon ovoga jer je mislio da će ga i ostali susjedi koji su ovo gledali i bili u blizini također napasti, ali mu je žao što je na koncu te sjekire uzeo i vratio se na ulicu, trebao je ostati kući i nazvati policiju, ali bio je uzbuđen je su ga pokušavali ubiti, a on se samo branio.

6.3. Odgovarajući na pitanja suda optuženik je naveo da on predmetnog dana nije oštetio brisače na Bolibruhovom vozilu parkiranom pokraj njegove kuće te da prije inkriminiranog događaja nije bio u sukobu ni s ĆN ni s JN. Naime, ĆN da je poznavao iz viđenja kao susjeda, ali s njim nije bio ni u kakvom odnosu, ovaj je bio "o svom poslu", dok JN, koji ne stanuje u susjedstvu uopće nije poznavao, možda ga je koji put vidio. Pojasnio je da je od svih susjeda bio u sukobu samo s ZN, s kojim je vršnjak, radi toga što ovaj nije prihvaćao nikakve kritike vezano uz svoje sinove, koji su bili vrlo problematičnog ponašanja, pa kad mu je optuženik na to ukazao, ovaj mu je "digao pozdrav". Također je naveo da nije točno da je on bio sklon oštećivanju vozila koja bi bila parkirana pokraj njegove kuće, da je to laž ove skupine susjeda koji su ga napali koji na taj način pokušavaju njega prikazati kao konfliktnu osobu, a što on nije, iako bi se ponekad znao prepirati s ljudima koji bi parkirali svoje vozilo na prilazu njegove kuće.

6.4. U svojoj obrani, nadalje, optuženik je priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 331. stavak 3. KZ/11 za koje je naveo da ga je počinio baš na način kako ga se tereti izmijenjenom optužbom, pojašnjavajući da se radi o oružju iz rata, na koje je praktički i zaboravio.

7. Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

8. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je optuženik u stjecaju počinio tri kaznena djela, i to dva kaznena djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – djela opisana i kažnjiva po članku 110. KZ/11, u svezi članka 34. stavak 1. KZ//11, te jedno kazneno djelo protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – djelo opisano po čl. 331. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 331. st. 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, upravo na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude, time što je sud tek neznatno izmijenio činjenični opis kaznenih djela ubojstava u pokušaju u odnosu na opis iz optužnice tako što je isključivo precizirao dinamiku i redoslijed pojedinih radnji, na koji način nije zadirao u bitna obilježja djela u smislu da je optuženika proglasio krivim za nešto više ili drugačije od onoga što mu se optužbom stavljalo na teret, o čemu će još biti riječi u nastavku teksta.

9. Optužbom se optuženik tereti da bi u stjecaju počinio dva kaznena djela ubojstva u pokušaju spram oštećenika ĆN i JN, što isti izrijekom osporava, kao i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, počinjenje kojeg optuženik ne spori.

10. Uvažavajući naprijed navedeno kao sporno u postupku je valjalo raspraviti i utvrditi je li optuženik inkriminiranog dana svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela ubojstva u pokušaju na štetu oštećenika ĆN i JN.

11. Analizirajući navode obrane te ih dovodeći u vezi s optužbom proizlazi da u postupku nije bilo sporno da je upravo optuženik nanio u činjeničnom opisu optužnice specificirane ozljede oštećenicima revolverom (ĆN) i sjekirom (JN), što znači da nije bilo sporno postojanje uzročno posljedične veze između radnji optuženika i krajnje posljedice koja je nastupila za oštećenike. Nadalje, bilo je nesporno da je ozljeđivanju oštećenika od strane optuženika prethodio verbalni sukob odnosno prepirka između optuženika i ĆN, time što optuženik tvrdi da je osim verbalnog sukoba ozljeđivanju neposredno prethodio i fizički sukob odnosno prvo fizički napad oštećenika ĆN spram njega i to u njegovom domu (u hodniku pokraj ulaznih vrata kuće u kojoj se nalazi njegov stan), a potom i fizički napad oštećenika ĆN i JN spram njega na prilazu dvorišta njegove obiteljske kuće. Osim toga optuženik, iako priznaje inicijalni verbalni sukob s ĆN drugačije ga opisuje i daje mu drugačiji značaj nego što to radi optužba.

11.1. Nadalje, optuženik u svojoj obrani izrijekom navodi da s oštećenicima prije inkriminiranog događaja nije bio ni u kakvom sukobu niti konfliktu odnosno da između njih nisu bili narušeni odnosi, što tvrde i sami oštećenici, tako da i ta činjenica nije bila sporna u postupku.

11.2. Nesporno je ujedno bilo i to da je kritične zgode ispred ulaznih vrata optuženikove kuće bilo parkirano osobno vozilo oštećenika ĆN na kojem je netko oštetio brisače i antenu, što ujedno proizlazi iz zapisnika o očevidu na vozilu Suzuki SX 4 reg. oznaka i broja [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika, koje je bilo parkirano na asfaltiranom dijelu [adresa] neposredno na udaljenosti 32 cm južno od ogradnog zida dvorišnog prostora optuženikove kuće, a na kojem su utvrđena oštećenja brisača vjetrobranskog stakla, antene na stražnjem dijelu krovišta automobila, te na kojem je bio izbijen bočni pokazivač smjera na prednjem lijevom blatobranu iz ležišta, dok su na lijevoj strani karoserije uočena četiri mehanička oštećenje u vidu proboja i to na visini od 70 cm, 75 cm, 89,5 cm i 114 cm od poda. Osim toga, o činjenici predmetnih oštećenja na vozilu oštećenika ĆN parkiranom ispred ulaznih vrata optuženikove kuće u postupku su iskazivali i oba oštećenika kao i svjedok GN, koji je i obavijestio oštećenika ĆN u popodnevnim satima istog dana kako je uočio navedena oštećenja na njegovom vozilu.

12. Kao sporno u postupku je valjalo raspraviti i utvrditi je li postojala namjera optuženika za usmrćenjem oštećenika te je li isključena protupravnost u postupanju optuženika uslijed nužne obrane, što je isti tvrdio u svom iskazu, odnosno je li optuženik prekoračio granice nužne obrane. U tom kontekstu osnovni zadatak suda bio je analizom i slobodnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi dinamiku inkriminiranog događaja.

13. Kako bi utvrdio dinamiku inkriminiranog događaja odnosno okolnosti pod kojima je došlo do nanošenja ozljeda oštećenicima od strane optuženika sud je, osim analize obrane optuženika ujedno izvršio analizu iskaza u postupku saslušanih svjedoka, što je sve doveo u vezu s provedenim vještačenjima i materijalnim dokazima.

13.1. Sukus optuženikove obrane bio je u tvrdnji da je oštećenicima ozljede nanio u stanju nužne obrane ili (u najgorem slučaju) prekoračivši granice nužne obrane pod utjecajem jakog straha izazvanog nasilnim i protupravnim upadom više osoba u njegov dom i dvorište. Tako je optuženik tvrdio da je njegovom prvom ispaljivanju šest hitaca kroz zatvorena ulazna vrata kuće neposredno prethodilo lupanje i buka na ulaznim vratima, zbog čega je on bio uvjeren da ga napada HN koji mu je prethodno prijetio smrću, a da je drugom ispaljivanju šest hitaca spram oštećenika ĆN na prilazu njegovog dvorišta prethodio prvo napad oštećenika ĆN na njega, koji se očitovao u tome što mu je ĆN neposredno nakon ispaljivanja ovih prvih šest hitaca došao na ulazna vrata kuće, prijetio mu smrću, udario ga šakom, ušao mu u dom (hodnik), na što je on reagirao tako što ga je uspio izgurati iz kuće, a ujedno mu je i uzvratio udarcem, a potom i (drugi) napad oštećenika ĆN i JN na njega na prilazu njegovog dvorišta sa sjeverne strane kuće, na način da su ga oba oštećenika fizički napala te ga udarali šakama, pri čemu je on više puta odgurnuo i udario JN i ĆN, čitavo vrijeme držeći pištolj u jednoj ruci, pri čemu mu u jednom trenutku ĆN pokušava oduzeti pištolj, kada dolazi do ispaljivanja jednog metka, nakon čega on prema njima obojici ispaljuje preostalih pet metaka, a uvjeren je i da ga ostali susjedi koji se nalaze u blizini hoće napasti, uslijed čega se vraća u kuću, uzima sjekire i kreće prema svima njima, pri čemu sjekirom udara po glavi oštećenika JN koji mu je okrenut leđima i u čučećem položaju pomaže ĆN koji ranjen leži na tlu.

13.2. Opisana obrana optuženika u bitnim je dijelovima dijametralno suprotna iskazima oba oštećenika, što je, uostalom, i logično te uobičajeno kod ovakvih vrsta postupaka s obzirom da se radi o međusobno sukobljenim stranama koje se zbog različitog statusa u ovom kaznenom postupku i različitih interesa nalaze na dijametralno suprotnim pozicijama, pa se stoga u odnosu na odlučne činjenice ne može niti očekivati identičnost u njihovom iskazivanju. Upravo zbog toga nužno je njihove iskaze podvrći kontroli i provjeri na temelju činjenica koje proizlaze iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka.

13.3. Oštećenici ĆN i JN inkriminirani događaj opisuju na potpuno istovjetan i međusobno podudaran način, a protivno tvrdnjama optuženikove obrane.

13.4. Tako oštećenik ĆN u svom iskazu u bitnom navodi da ga je predmetnog dana nazvao susjed GN te mu rekao da je uočio da su na njegovom vozilu parkiranom na cesti ispred optuženikove kuće oštećeni brisači i da je to sigurno optuženikovo djelo. Naime, da je čitavo susjedstvo imalo problema s optuženikom koji je bio sklon oštećivati vozila koja se parkiraju na javnu površinu ispred njegove kuće. Došavši iza 19.00 sati do [adresa], gdje ga je "prebacio" njegov prijatelj oštećenik JN, prvo je otišao do svog parkiranog vozila te uistinu uočio da su na vozilu oštećeni brisači, što ga je jako uzrujalo, jer to nije bio prvi put. Tako uzrujan krenuo je prema ulazu optuženikove kuće želeći raspraviti razloge takvog optuženikovog postupanja (jer je bio uvjeren da je upravo optuženik to napravio), te je prije nego što je došao do ulaznih vrata ljutit udario u oluk na kući, zbog čega se isti iskrivio. Sam je otišao do optuženikove kuće, dok je JN otišao prema njegovoj kući kako bi tamo ostavio kacigu i šparoge koje mu je prethodno ĆN dao. Došavši do optuženikovih vrata stao je snažno lupati, pri čemu se prilikom tog kucanja jedno drveno krilo vrata otvorilo s obzirom da su vrata bila u lošem stanju, potom je optuženik došao do ulaznih vrata i vidio ga, te su počeli razgovarati kroz poluotvorenu vratnicu, pri čemu mu je oštećenik rekao: "Jesam li ja ikada prošao pored tebe da te nisam pozdravio?" i "Zašto to radiš?", referirajući se na oštećenje retrovizora i brisača, nakon čega mu je optuženik odgovorio: "Kako znaš da sam to ja?" i "Sad ću te ubiti!", nakon čega je zatvorio vratnicu i vratio se u kuću, a on se udaljio, pri čemu je udaljivši se otprilike 10-ak metara od optuženikove kuće začuo pucanje iznutra, za koje je mislio da su petarde. Nakon toga optuženik je izašao van iz kuće, krenuo je prema njemu, vidio je da ima u ruci pištolj, kojeg je uperio u njega i pucao mu u nogu, a prethodno da ga je on pitao: "Hoćeš li pucati u mene?", jer mu je bilo nepojmljivo da bi optuženik s kojim nije bio ni u kakvom konfliktu zaista tako nešto napravio. Nakon što mu je pucao u nogu optuženik je podigao pištolj u pravcu njegovih prsa i ispalio još jedan hitac koji ga je pogodio, nakon čega je on krenuo rukama prema njemu da se zaštiti i da ga spriječi u daljnjem pucanju. Dakle, oštećenik je naglasio da je pogođen dva puta prije nego što se počeo braniti, dok je treću ozljedu zadobio tijekom naguravanja s optuženikom do kojeg je došlo kako bi ga spriječio od daljnjeg napada pokušavajući mu oduzeti pištolj. Tek u tom trenutku nakon što je zadobio ozljede do njih je dotrčao oštećenik JN koji je optuženika uhvatio s obje ruke kako bi ga spriječio u daljnjem pucanju, uslijed čega mu je uspio oduzeti pištolj, za kojeg je oštećenik naveo da se više ne sjeća je li pištolj potom dao JN, bacio ga na tlo ili ga je JN uzeo od njega, s obzirom da se tada počeo osjećati jako loše i osjećao je bolove, što je JN vidio, pustio optuženika te počeo njega pridržavati, a optuženik je otišao u kuću. Nakon toga on gubi svijest te ne zna što se dalje događalo.

13.5. Na identičan način predmetni događaj opisao je i oštećenik JN. Tako je isti potvrdio da je predmetnog dana svojim vozilom odvezao ĆN prema njegovoj kući, da su zajedno otišli prema Bolibruhovom vozilu koje je bilo parkirano u blizini optuženikove kuće, da je ĆN vidio da su mu oštećeni brisači na vozilu, nakon čega mu je dao kacigu i šparoge i zamolio ga da mu to odnese kući, a on je krenuo prema ulazu u optuženikovu kuću. JN opisuje kako je osobno vidio da je R, prije nego što je došao do ulaznih vrata, udario u oluk na optuženikovoj kući i nakon toga počeo lupati na vrata. Što se dalje događalo nije vidio jer se kretao prema Krunovoj kući. Došavši ispred Krunove kuće čuo je pet-šest hitaca, prestrašio se te krenuo prema optuženikovoj kući gdje je prethodno ostavio I. Prije nego što je došao tamo čuo je još tri-četiri hica, nakon čega je potrčao i na licu mjesta zatekao optuženika i I kako se bore u uličici s istočne strane optuženikove kuće. Pojasnio je da on optuženika osobno uopće nije poznavao niti je s njim bio u konfliktu, ali je čuo priče susjeda da se radi o problematičnoj i konfliktnoj osobi sklonoj izazivanju raznih incidenata kojemu je smetalo, između ostalog, i to kada bi netko parkirao vozilo na javnoj površini pokraj njegove kuće. Došavši na lice mjesta nije odmah primijetio da je R ranjen, išao je pomoći R te je optuženika uhvatio s obje ruke za ramena na koji način ga je spriječio u daljnjem napadu na I, nakon čega je R uspio oduzeti pištolj optuženiku, a on je tek tad primijetio da je R jako blijed i ovaj je počeo uzdisati, uslijed čega je pustio optuženika i krenuo pomoći R kojem je očito bilo loše. Pustivši optuženika ovaj je otišao, on više nije obraćao pažnju na njega, nego je pokušao pomoći R za kojeg je vidio da mu je loše. R je potom krenuo ulicom prema svojoj kući, on mu je uzeo revolver i pridržao ga, a nakon 10-ak metara R je pao na tlo. Podigao mu je majicu i vidio da ima prostrijelnu ranu na trbuhu te je ovaj već počeo gubiti svijest. Bio je u klečećem položaju pokušavajući pomoći R kada je u jednom trenutku osjetio udarac u glavu, refleksno se okrenuo te vidio optuženika koji je u svakoj ruci imao po jednu sjekiru. Podigao se pokušavajući mu oduzeti sjekire, te mu je i uspio oduzeti jednu sjekiru, ali se počeo loše osjećati te je osjetio bol u glavi i curenje krvi, a u međuvremenu su do njih dotrčali ZN i LN koji su mu pomogli svladati optuženika do dolaska policije i hitne pomoći.

13.6. Očevici predmetnog događaja GN, AN, MN i IN u bitnom potvrđuju dinamiku inkriminiranog događaja prezentiranu od strane oštećenika.

13.7. Tako svjedok GN iskazuje da je ispred optuženikove kuće došao nakon prvog ispaljivanja metaka od strane optuženika iz unutrašnjosti njegove kuće te neposredno prije nego što je optuženik na ulici pucao u ĆN. Tako isti u svom iskazu potvrđuje navode oštećenika ĆN da je optuženik na ulici pucao prema R, u kojem trenutku više nitko nije bio na licu mjesta, time što se negdje između prvog i drugog pucnja on okrenuo i počeo trčati niz ulicu prema obali, a dok je trčao čuo je još tri ili četiri pucnja, pri čemu je u nekom trenutku susreo JN. Dok je trčao niz ulicu vidio je da su iz njegove kuće izišli njegov otac ZN i njegov prijatelj MN te im je on trčeći rekao: "Zovite policiju, idi u kuću, EN puca!". Vrativši se na mjesto događaja nakon par minuta zatekao je ranjene oštećenike, dok su svladanog optuženika držali njegov otac ZN i MN.

13.8. Svjedokinja AN u svom iskazu potvrđuje da je predmetne zgode negdje iza 19.00 sati u dva navrata čula po nekoliko pucnjeva, da je izašla na ulicu i sa svojih ulaznih vrata na udaljenosti od svega nekoliko metara ispred sebe na ulici pokraj optuženikove kuće vidjela optuženika te oštećenike ĆN i JN kako se naguravaju. Potom se vratila u kuću te je nakon nekog kraćeg vremena ponovno izašla vani te vidjela optuženika kako se vraća iz svoje kuće i nosi nešto u ruci što je njoj sličilo na čekić. Stala je ispred njega te mu rekla: "Susjed, šta radiš?", ali on ju samo hladno pogledao i zaobišao. Okrenula se da vidi gdje on ide te je u tom trenutku vidjela kako isti zamahuje sjekirom i udara po glavi JN koji je klečao pored ĆN, za kojeg je tek u tom trenutku shvatila da je ranjen. Potom su do njih dotrčali ZN i LN koji su JN pomagali svladati optuženika. Ona je ponovno otišla u kuću iz koje je uzela ručnike te ih dala JN koji je jako krvario te je vidjela da optuženika svladanog drže ZN i LN, koji su ga tako držali do dolaska policije.

13.9. Svjedok MN u svom je iskazu također potvrdio da je negdje iza 19.00 sati u dva navrata čuo pucnjavu u razmaku od nekoliko minuta, nakon čega je izašao na ulicu te pogledao u smjeru odakle je čuo pucnjavu te je na ulici, i to na [adresa] na križanju s [adresa] u blizini optuženikove kuće vidio oštećenika ĆN koji mu je bio okrenut leđima te optuženika kako puca u istog. Negdje u tom trenutku GN je trčao prema njemu te mu se on pridružio i oboje su počeli trčati prema obali, ali se on vratio nazad. Po povratku na vrhu ulice vidio je oštećenika ĆN kako ranjen tetura uza zid te je pao na tlo, a potom se pojavio oštećenik JN koji je čučnuo pored njega da mu pomogne, a nakon toga je dotrčao optuženik noseći u svakoj ruci po jednu sjekiru i udario JN sjekirom po glavi. U tom trenutku došao je i ZN te su pomogli JN u svladavanju optuženika, a sve kako bi mu oduzeli sjekire i spriječili ga u daljnjem napadu.

13.10. Svjedokinja IN u svom iskazu također potvrđuje da je u dva navrata u kratkom vremenskom razmaku iza 19.00 sati čula pucnjeve, da je nakon druge serije pucnjeva kroz prozor vidjela kako iz smjera [adresa] kroz [adresa] trče dvije muške osobe, a da je pogledavši u smjeru iz kojeg su oni dotrčali vidjela susjeda ĆN kako tetura nakon čega je pao na zemlju. U tom trenutku pojavio se jedan ćelavi čovjek kojeg nije poznavala te je prišao R da mu pomogne i čučnuo je pored njega, nakon čega se pojavljuje optuženik sa dvije sjekire u rukama i udara sjekirom tog ćelavog čovjeka koji kleči s leđa. Nakon toga dotrčavaju susjedi ZN i oni svi svladavaju optuženika. Naprijed navedeni događaj da je snimila svojim mobitelom.

13.11. Svjedok ZN na sličan je način iskazivao navodeći kako je inkriminiranog dana iza 19.00 sati zajedno s MN nalazeći se u svojoj kući čuo u dva navrata pucnjavu u kratkom vremenskom razmaku, prvo da je čuo pet do šest pucnjeva, a nakon toga da su uslijedile još dvije serije pucanja, najprije dva do tri puta, a nakon toga još dva-tri puta. Potom je vidio kako niz ulicu prema obali trči njegov sin GN te trčeći viče: "Puca, puca!", nakon čega se on spustio na ulicu i na vrhu ulice vidio ĆN kako se drži oslonjen na zid i još jednu osobu koja mu pomaže, za koju je kasnije saznao da se radi o oštećeniku JN. Onda među njih ulijeće optuženik sa dvije sjekire u rukama i udara JN koji čući kraj I sjekirom po glavi. U međuvremenu do njih dotrčava MN i njegov sin LN te oni svi zajedno pomažu JN svladati optuženika i oduzeti mu sjekire, u čemu uspijevaju, pri čemu je on optuženika sprječavajući ga u pružanju otpora udario nekoliko puta mobitelom, a potom i šakom po glavi te prema njemu primijenio zahvat "kravate". Tako savladanog držali su ga do dolaska policije.

13.12. LN na sličan način iskazuje navodeći kako je nakon što je začuo pucnjeve izletio na ulicu, vidio susjeda ĆN kako se drži za zid, išao mu je pomoći, pri tom je došao i JN koji je također pokušavao pomoći R da bi se odjednom pojavio optuženik te sjekirom udario po glavi JN koji je klečao i bio okrenut leđima, na što se JN automatski okrenuo te se počeo braniti od optuženika pokušavajući mu oduzeti sjekire, a u svladavanju kojeg su JN pomogli njegov otac ZN, MN i on. Uspjeli su mu oduzeti sjekire te su ga oborili na tlo i držali tako savladanog do dolaska policije.

13.13. Ostali svjedoci ispitani u ovom postupku (ŽN, NN i RN) potvrdili su da su inkriminiranog dana čuli pucnjeve, svjedok ŽN potvrđuje da je izašavši na ulicu zatekao optuženika kako leži na podu i dvoje susjeda kako ga drže od kojih je jedan bio ZN, svjedokinja NN potvrđuje da je nakon druge serije pucnjeva kroz svoj prozor vidjela susjeda GN kako trči niz ulicu iz smjera odakle su se začuli pucnjevi prema obali te da joj je doviknuo: "Ne izlazi iz kuće, EN puca!", dok svjedokinja RN također potvrđuje da je nakon što je začula pucnjeve vidjela da je netko protrčao ulicom prema obali, ali nije prepoznala tko jer je bio mrak.

13.14. Za napomenuti je da u okolnostima kada svi svjedoci očevici suglasno i međusobno podudarno iskazuju o slijedu događaja te vremenu kada su izišli na ulicu i koga su tamo zatekli, pri čemu i sam optuženik ne spori da s oštećenicima te ostalim svjedocima nije bio u prethodnom sukobu odnosno da je bio u sukobu samo s ZN, sud iskazima naprijed navedenih svjedoka poklanja vjeru jer nema razloga zbog čega bi baš svi iskazivali neistinito na štetu optuženika s kojim, nesporno, nisu ni u kakvoj zavadi. Sud vjeruje i svjedoku ZN mada je isti u konfliktu s optuženikom jer je njegov iskaz u potpunosti podržan iskazima ostalih svjedoka te od tih iskaza ničim ne odstupa. Pri tome je za naglasiti da se određena, ali nebitna odstupanja u iskazivanju svjedoka mogu pripisati izuzetno stresnom događaju kakav je nesumnjivo bio ovaj, pa svjedoci događaj opisuju onako kako su ga percipirali i zapamtili, a te sposobnosti su individualne, što ne utječe na ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza.

13.15. Također, iskaz navedenih svjedoka ujedno je potvrđen i pregledanom snimkom video nadzora na obiteljskoj kući RN u [adresa], koja je pregledana u dokaznom postupku, a iz koje je razvidno kako GN u 19:37:18 sati trči iz [adresa] u smjeru juga odnosno Obale kralja Tomislava.

14. Dakle, podrobno analizirajući i ocjenjujući po načelu slobodne ocjene dokaza iskaze naprijed navedenih svjedoka i oštećenika te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika sud je utvrdio kronologiju pojedinih radnji koje čine inkriminirani događaj.

14.1. Nedvojbeno je da je prvo došlo do verbalnog sukoba između optuženika i oštećenika ĆN, time što oštećenik ĆN tvrdi da je povod tom sukobu bila činjenica što je on bio uvjeren da mu je optuženik oštetio brisače i antene na njegovom osobnom vozilu koje je bilo parkirano na ulici u neposrednoj blizini optuženikove kuće. Međutim, optuženik osporava da bi povod verbalnog sukoba bio taj tvrdeći da mu se oštećenik ĆN samo našao pred ulaznim vratima kuće, lupao, pokušavao ući, psovao mu majku, prijetio smrću, da bi prilikom iznošenja obrane na raspravi još nadodao da ga je i fizički napao na način da ga je udario šakom u glavu te da mu je i ušao u kuću. Optuženik ne zna, međutim, koji bi bio razlog takvom postupanju oštećenika ĆN i tvrdi da mu ovaj uopće nije spominjao nikakva oštećenja na svom vozilu. Također iskazi oštećenika ĆN i optuženika se razlikuju i u dijelu u kojem trenutku optuženik ispaljuje hice s praga svog stana prema ulaznim vratima kuće, pa tako oštećenik ĆN tvrdi da je to bilo nakon njihovog verbalnog sukoba, povod kojeg su bila oštećenja na Bolibruhovom vozilu, kada mu je optuženik rekao da kako zna da mu je upravo on oštetio vozilo i da će ga sada ubiti, nakon čega se on udaljio od optuženikove kuće desetak metara, pa su uslijedili pucnjevi, dok optuženik tvrdi da je prvo čuo lupanje na ulaznim vratima kuće, da je izletio vani, vidio da je netko izbio rešetku od ulaznih vrata uslijed čega se otvorila vratnica, nije nikoga vidio, ali je pomislio da ga napada HN koji mu je prethodno prijetio smrću, pa je zatvorio ulazna vrata kuće, vratio se u stan, uzeo pištolj i sa praga vrata od stana pucao kroz zatvorena ulazna vrata kuće, s obzirom da je vjetar opet zatvorio vratnicu, ispucavši svih šest metaka. Nakon pucanja vratnica ulaznih vrata kuće se ponovno otvorila, on je vidio oštećenika ĆN i tada dolazi do njihovog verbalnog, a potom i fizičkog sukoba. Dakle, optuženik tvrdi da je prvo pucao kroz zatvorena ulazna vrata kuće jer je mislio da ga HN napada te da tek nakon toga dolazi do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba s ĆN i to unutar njegovog doma.

14.2. Već ovakva optuženikova obrana u potpunosti je nelogična, neživotna i protivna zdravom razumu. Naime, nema nikakve logike da bi oštećenik ĆN bez ikakvog razloga i povoda došao do ulaznih vrata optuženikove kuće, prijetio mu smrću, fizički ga napao, nasilno mu ušao u dom u situaciji da je prethodno čuo pucnjeve iz optuženikove kuće i vidio da ovaj nosi revolver u ruci, a što optuženik tvrdi u svojoj obrani, niti ima logike da bi optuženik nasumično pucao kroz zatvorena ulazna vrata kuće bez da se prethodno uvjeri nalazi li se tko ispred ili pored tih vrata, jer su to primjerice mogla biti i djeca ili slučajni prolaznici. S druge strane, logično je i životno ono što u svom iskazu tvrdi oštećenik ĆN, a to je da je, uvjeren da mu je optuženik oštetio vozilo parkirano pokraj njegove kuće, pokucao na optuženikova vrata, pa čak i prethodno oštetio oluk na kući jer je bio ljutit, a sve želeći raspraviti razloge takvog optuženikovog postupanja. Da je oštećenik ĆN s pravom bio uvjeren da mu je upravo optuženik oštetio njegovo parkirano vozilo proizlazi iz iskaza većine svjedoka ispitanih u ovom postupku koji su naveli da je bio javni pogovor da optuženiku smeta što se vozila parkiraju na javnu površinu ispred njegove kuće, da su tako parkiranim vozilima često bili oštećivani pojedini dijelovi, za što se govorilo da je djelo optuženika, te je ujedno većina svjedoka optuženika opisala kao tešku, konfliktnu i agresivnu osobu sklonu ispadima i svađama (svjedoci AN, JN, ĆN, MN, ŽN, GN i ZN). Također i optuženik i oštećenik ĆN suglasno navode da su prethodno bili u korektnim odnosima odnosno da nisu bili ni u kakvom sukobu tako da nije postojao niti jedan objektivni razlog zbog kojeg oštećenik ĆN ne bi pokušao razgovorom s optuženikom raspraviti nastalu situaciju. Utoliko sud poklanja vjeru iskazu oštećenika ĆN koji navodi da je prvo došlo do verbalnog sukoba između njega i optuženika ispred ulaza u optuženikovu kuću, da je povod tog sukoba bilo oštećenikovo uvjerenje da mu je optuženik oštetio vozilo, da su oni pričali dok se optuženik nalazio u kući iza zaključanih vrata na kojima je bila otvorena samo jedna vratnica (što proizlazi i iz zapisnika o očevidu prema kojem su ulazna vrata zatečena zaključana s ključem na unutrašnjoj strani), da je verbalni sukob između njih kulminirao optuženikovom prijetnjom spram oštećenika ĆN da će ga ubiti, a potom da je isti pucao kroz zatvorena ulazna vrata kuće na kojima je prethodno razgovarao s ĆN, ispalivši šest metaka od kojih su četiri pogodila oštećenikovo osobno vozilo, što je razvidno i iz zapisnika o očevidu na predmetnom vozilu, a kako se ĆN udaljio od ulaznih vrata isti nije bio pogođen. Dakle, optuženik je prije nego što je uzeo revolver i pucao kroz zatvorena ulazna vrata kuće, što optuženik ni ne negira, a uostalom potvrđuju i očevidom pronađeni tragovi izbijanja sitnih drvenih fragmenata drvenog furnira prema vani uokolo samog oštećenja, znao da se ispred kuće nalazi ĆN kojem je prethodno zaprijetio da će ga ubiti.

14.3. Nadalje, optuženikova obrana u dijelu kada objašnjava drugu seriju ispaljivanja šest hitaca iz revolvera također je protivna svim ostalim izvedenim dokazima u postupku.

14.4. Tako optuženik u svojoj obrani tvrdi da je izišavši iz kuće kroz mala pomoćna vrata sa sjeverne strane kuće, a nakon što ga je u kući fizički napao ĆN te nakon što je čuo lupanje oko prozora na sjevernoj strani kuće, na prilazu u dvorište svoje kuće vidio oštećenike ĆN i JN te pri dnu ulice ZN te njegove sinove i još "neku dvojicu", time što su ga ĆN i JN fizički napali od čega se on prvo pokušavao braniti fizičkim napadom odnosno šakama te njihovim odgurivanjem, a na koncu upotrebom revolvera odnosno pucanjem na ĆN i ostale.

14.5. Ovakva optuženikova obrana u suprotnosti je s iskazima kako oba oštećenika tako i svih ostalih ispitanih svjedoka, a naročito svjedoka očevidaca. Tako iz iskaza oba oštećenika proizlazi da u trenutku kada optuženik izlazi na pomoćna vrata sa sjeverne strane kuće noseći u ruci revolver nailazi samo na oštećenika ĆN. Naime, to decidirano tvrdi oštećenik ĆN, a što u svom iskazu potvrđuju i svjedoci očevici GN, koji je naveo da je na mjesto događaja došao neposredno prije nego što je optuženik pucao u ĆN, te da osim ĆN i optuženika nikog drugog na ulici nije bilo, te da je on nakon što je vidio da optuženik ispaljuje hice prema ĆN pobjegao niz ulicu prema rivi ( što su u svojim iskazima potvrdili i svjedoci MN, RN, NN i ZN) te MN, koji navodi kako je vidio optuženika da puca u ĆN, a da je u blizini bio samo GN i nitko drugi.

14.6. Oštećenik ĆN, nadalje, precizno, detaljno i uvjerljivo opisuje da mu je optuženik udaljen od njega cca 1 metar pucao prvo u nogu, a potom u pravcu prsa, nakon čega je on krenuo prema njemu kako bi ga spriječio u daljnjem napadu, pa dolazi do njihovog naguravanja tijekom kojeg je zadobio treću ozljedu od hica pištolja, a nakon čega je do njih dotrčao JN koji je optuženika uhvatio s obje ruke i zaustavio u daljnjem napadu, a on mu je uspio oduzeti pištolj. U tom pravcu sud je izmijenio činjenični opis sukladno ovako utvrđenoj dinamici zbivanja. Svjedoci GN, MN i oštećenik JN u svojim iskazima potvrđuju ovakav slijed događaja opisan od strane oštećenika ĆN, što sve obara optuženikovu teoriju o postojanju istodobnog protupravnog napada od strane oba oštećenika spram njega u trenutku kada je na ĆN ispalio šest hitaca, od kojih su ga tri pogodila.

14.7. Činjenica jest da je došlo do naguravanja između optuženika i oštećenika ĆN tijekom kojeg ĆN zadobiva posljednji hitac koji ga pogađa i ozljeđuje, ali takvo branjenje ĆN u cilju zaustavljanja optuženika nipošto se ne može tretirati kao (protupravni) napad na optuženika. Također u trenutku kada se pojavljuje JN i pridružuje naguravanju ĆN je već zadobio sve ozljede, svi su hici iz pištolja ispaljeni i niti to se ne može smatrati napadom oba oštećenika na optuženika, jer je potpuno jasno da je to naguravanje bilo u cilju da se optuženiku oduzme oružje i da ga se spriječi u njegovom daljnjem napadu. S tim u svezi valja napomenuti da je upravo optuženik bio taj koji nakon završetka početnog verbalnog sukoba s ĆN uzima revolver te prvo ispaljuje šest hitaca kroz zatvorena ulazna vrata kuće, a potom još uvijek naoružan izlazi na ulicu i ispaljuje ponovno šest hitaca prema istom oštećeniku, što znači da upravo naoružani optuženik na ulicu dolazi želeći obračun pa sve da je nakon toga i došlo do napada oštećenika na njega (što nije jer su ga oštećenici naguravanjem samo željeli svladati da bi ga zaustavili u daljnjem napadu) on se u takvoj situaciji ne bi mogao eskulpirati stanjem nužne obrane, jer takav kasniji napad na njega ne bi bio neskrivljen odnosno protupravan.

14.8. Zaključno u trenutku kada optuženik ispaljuje šest hitaca kroz zatvorena ulazna vrata svoje kuće oštećenik ĆN se već udaljio od kuće i njihov verbalni sukob je bio prestao, a u trenutku kada po drugi put ispaljuje iz neposredne blizine hice prema istom oštećeniku, od kojih ga tri hica pogađaju, nikakvog verbalnog niti fizičkog sukoba između njih nije bilo i osim njih dvoje te u blizini GN nikoga drugog na ulici nije bilo zbog čega bi se optuženik objektivno mogao osjećati životno ugroženim, tim više što osim njega nitko nije bio naoružan.

14.9. Utoliko su navodi optuženika da je postupao u nužnoj obrani u potpunosti neosnovani te ih ovaj sud kao takve odbacuje. S obzirom da je sud utvrdio da nije postojao istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, što je neophodna zakonska pretpostavka za primjenu instituta nužne obrane, optuženik nije postupao niti u prekoračenju granica nužne obrane.

14.10. Nadalje, iz iskaza oba oštećenika, a što uostalom optuženik i ne spori, proizlazi da tijekom naguravanja kada oštećenik ĆN uspijeva optuženiku oduzeti revolver, s obzirom da mu je u pomoć pristigao JN, optuženik odlazi te se vraća u kuću te s očitom namjerom da završi započeto odnosno usmrti oštećenike koji su ga uspjeli savladati i razoružati ga uzima dvije višenamjenske sjekire, vraća se na ulicu i ponovno kreće za oštećenicima, dolazi do njih u [adresa], zatiče ĆN kako bez svijesti sjedi na podu prislonjen uza zid (što u svojim iskazima potvrđuju i svjedoci očevici ZN, LN, MN, AN i IN), dok JN čući pored njega i pomaže mu, te u namjeri da usmrti i JN istog udara sjekirom po glavi, nakon čega i dalje nastavlja zamahivati objema sjekirama koje drži po jednu u svakoj ruci, ali se JN od daljnjeg napada uspijeva obraniti te mu oduzeti sjekiru, a u svladavanju optuženika mu u pomoć dalje priskaču ZN i LN te MN. Od strane oštećenika JN opisani optuženikov napad sjekirom na njega na identičan način opisuju i očevici ovog napada svjedoci ZN, MN, LN, IN, koja je navedeni napad i snimila mobitelom, a koja snimka pregledana u dokaznom postupku navedeno i potvrđuje, kao i AN koja je opisala kako je baš vidjela optuženika kako se vraća iz svoje kuće te nosi nešto u ruci što je njoj sličilo na čekić, pri čemu je ona stala ispred njega te ga upitala što radi, ali ju on uopće nije doživio, hladno je pogledao, zaobišao je te je krenuo prema oštećenicima. Iz svega naprijed navedenog sasvim jasno proizlazi da u trenutku ozljeđivanja oštećenika JN nije postojao nikakav istovremeni ili izravno predstojeći protupravni napad oštećenika spram optuženika.

14.11. Kao što je naprijed navedeno opisana dinamika inkriminiranog događaja u odnosu na ozljeđivanje JN potvrđena je i pregledanom video snimkom koju je svojim mobilnim uređajem snimila svjedokinja IN. Tako je iz snimke oznake „VID-20240401-WA0038”, označene brojem 3., razvidno kako ĆN sjedi na ulici, a pokraj njega u pognutom položaju nalazi se JN koji ga pridržava rukom. Potom se vidi kako CN s leđa pritrčava optuženik te ga udara sjekirom po glavi, nakon čega ga je JN odgurnuo, uspravio se i nastavio se braniti od daljnjih njegovih nasrtaja, te mu u pomoć priskaču ZN, LN i MN. Na snimci se vidi kako optuženik u obje ruke ima sjekire kojima zamahuje prema CN.

15. Nadalje, iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu i patološku anatomiju dr. UN proizlazi da je oštećeni ĆN kritične prigode zadobio više ozljeda vatrenim oružjem i to prostrijele desne strane prsnog koša i lijeve natkoljenice, te ustrijel desne strane trbuha, koje su nastale djelovanjem tri projektila ispaljena iz ručnog vatrenog oružja. U odnosu na prostrijel lijeve natkoljenice vještak navodi da je isti započeo ulaznom strijelnom ranom na prednjoj, unutrašnjoj gornjoj strani, koja se nastavila u strijelni kanal koji je na svom putu oštetio mišičje, lisni živac, potkožje, kožu, te završio izlaznom strijelnom ranom u stražnoj, vanjskoj i nešto donjoj strani natkoljenice, te da isti predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu. U odnosu na prostrijel desne strane prsnog koša vještak navodi da je započeo ulaznom strijelnom ranom iznad bradavice dojke koja se nastavila u strijelni kanal koji je na svom putu oštetio međurebrene mišiće, donji režanj desnog pluća (zrak i voda u prsnoj šupljini), kožu, potkožje te završio izlaznom strijelnom ranom na leđima ispod desne lopatice, te da isti predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu. U konačnici u odnosu na ustrijel u trbuh vještak navodi da je isti započeo ulaznom strijelnom ranom s desne strane pupka koja se nastavila u strijelni kanal koji je na svom putu oštetio masno tkivo, mišiće trbuha, prodro u trbušnu šupljinu, višekratno oštetio vijuge tankog crijeva te završio projektilom uz desnu crijevnu kost, te da predstavlja osobito tešku i po život opasnu tjelesnu ozljedu. U odnosu na položaj koji je žrtva imala u vrijeme zadobivanja ozljeda vještak navodi da je u momentu opaljenja žrtva bila u stojećem položaju, blago prignuta prema naprijed, sučelice okrenuta ustima cijevi. U odnosu na redoslijed ispaljivanja, odnosno nastanak ozljeda, vještak sa sigurnošću nije mogao zaključivati. U odnosu na težinu ozljede koju je kritične prigode zadobio oštećeni JN sudski vještak dr. UN navodi da se radi o sjekotini desnog tjemenog dijela glave s višekomadnim prijelomom svoda lubanje i utisnućem ulomka u lubanjsku šupljinu, što predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu nastalu jednim udarcem sjekirom silom zamaha jakog intenziteta. Uzevši u obzir sredstvo nanošenja, intenzitet uporabljene sile te regiju tijela vještak ističe da je realno za zaključiti kako je postupanjem optuženika kod oštećenog mogla nastupiti osobito teška tjelesna ozljeda, ali i teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti.

15.1. Ovakva opisana utvrđenja vještaka sud smatra stručnim i uvjerljivim, za njih je vještak dao logična i valjana obrazloženja, a također ni same stranke nisu imale nikakvih prigovora ni primjedbi na ovo vještačenje, pa ih je stoga sud u potpunosti prihvatio kao stručna i kvalitetno obrazložena.

16. Iako je optuženik tijekom čitavog postupka osporavao da bi mu namjera bila usmrtiti oštećenike, da je isti postupao s izravnom namjerom oduzimanja života spram oštećenika ĆN i JN razvidno je iz njegovog cjelokupnog ponašanja. Ovo posebno imajući u vidu sredstva kojima su djela počinjena, a radi se o revolveru koje je vatreno oružje i sjekiri koja s jedne strane ima šiljak, a s druge oštricu, mjesto nanošenja ozljeda odnosno vitalne dijelove tijela koje je optuženik ciljao (glavu i trbuh), težinu ozljeda koje su oštećenici zadobili, blizinu iz koje je ispalio hice u ĆN, a što je balističkim vještačenjem utvrđeno da se radilo o udaljenosti između 40 i 60 cm, broju metaka koje je ispucao (12) te silu kojom je udario oštećenika JN.

16.1. Naime, provedenim balističkim vještačenjem u odnosu na revolver izuzet sa mjesta događaja (omot 20) utvrđeno je da se radi o revolveru marke „Arminius” model HW 38, cal. 38 Special, originalnog tvorničkog broja [tvornički broj], proizveden u „Hermann Weihrauch Revolver GmbH, Mellrichstadt, Germany, koje funkcionira na ispravan način, te na kojem nisu rađene nikakve preinake. U odnosu na 17 čahura (omoti 20, 61,63, 64, 65, 66, 67, 73, 74, 75, 76 i 77), od čega je 6 čahura u bubnju predmetnog revolvera, a preostalih 11 je pronađeno pretragom doma optuženika, balističkim vještačenjem utvrđeno je da su sve čahure streljiva cal. 38 Special s oznakom „HP 38 – SPL” na dnu. Usporedbom predmetnih čahura streljiva s čahurom streljiva probnog ispaljenog iz predmetnog revolvera utvrđeno je podudaranje općih i individualnih karakteristika mehaničkih tragova mehanizma vatrenog oružja. Pored navedenog utvrđeno je da su predmetne čahure ispaljene iz dostavljenog oružja. Balističkim vještačenjem na silikonskim odljevima šaka ruku optuženika dokazana je prisutnost čestica baruta. Na odjeći optuženika (majica-omot 31 i donji dio trenerke-omot 32) pronađene su čestice karakteristične za ostatak od inicijalnog punjenja streljiva, a koje nastaju u procesu ispaljivanja streljiva iz vatrenog oružja. Takve čestice su pronađene i na tragovima izuzetim sa odjeće JN (jakne-omot 37 i hlače-omot 38), dok nisu pronađene u tragovima izuzetim sa šaka. Iste čestice pronađene su i na tragovima izuzetim sa šaka ĆN. Na odjeći oštećenog ĆN, i to jakni (omot 52), prsluku (omot 53), majici kratkih rukava (omot 54) i potkošulji (omot 55), uočena su dva mehanička oštećenja na prednjoj strani, te jedno mehaničko oštećenje na stražnjoj strani koja potječu od prolaska zrna streljiva i koja se međusobno položajno preklapaju. Na hlačama oštećenog ĆN (omot 56) uočeno je jedno mehaničko oštećenje na prednjoj strani i jedno na stražnoj strani koje potječu od prolaska zrna streljiva. Vizualni pregled i kemijsko ispitivanje na dostavljenom prsluku upućuju na to da su mehanička oštećenja nastala ulaznom zrna streljiva pri čemu je udaljenost usta cijevi oružja od spornog mehaničkog oštećenja bila između 40 i 60 cm, jednako kao i u odnosu na oštećenja na hlačama oštećenog ĆN.

17. Postojanje optuženikove namjere da usmrti oštećenike dodatno verificira i optuženikova izrazito iskazana upornost u postupanju koja se ogleda u činjenici da optuženik nakon što kroz zatvorena ulazna vrata kuće, svjestan da se ĆN nalazi pokraj istih jer su prethodno tamo razgovarali, ispaljuje sve metke iz revolvera, odmah ponovno puni revolver, izlazi iz kuće i na ulici puca u ĆN s udaljenosti od 40-60 cm kao i činjenica da nakon što ga oštećenici uspijevaju razoružati ponovno odlazi u kuću iz koje uzima novo podobno sredstvo za usmrćenje (dvije višenamjenske sjekire), odlazi prema oštećenicima te došavši do njih udara sjekirom u glavu JN te nakon što mu zadaje udarac u vitalni dio tijela (glavu) i dalje nastavlja zamahivati sjekirama s očitom namjerom da mu zada i druge ozljede te ga u konačnici usmrti, u čemu ga sprječavaju sam oštećenik JN i susjedi koji su priskočili u pomoć.

17.1. Njegovu namjeru da oštećenike liši života, u čemu je iskazao izrazitu upornost, potvrđuje i njegova reakcija kada dolazi naoružan sjekirama do mjesta gdje se nalaze oštećenici, vidi da je ĆN na tlu bez svijesti te da mu JN pokušava pomoći, što kod njega ne izaziva nikakvu empatiju niti on staje s napadom već nastavlja uporan u namjeri da usmrti oštećenike, nasrće na JN i udara ga sjekirom, pri čemu njegov napad prestaje ne zato što se on tako odlučio, već zato što je svladan od strane JN te susjeda A LN te MN. Prilikom tog svladavanja od strane susjeda optuženik je zadobio tjelesne ozljede, i to krvni podljev hrpta lijeve šake u području ručnog zgloba, ranu razderotinu čeono lijevo, krvni podljev čeono desno, krvni podljev oko desnog oka te prijelom nosne kosti s pomakom. Ove površinske ozljede predstavljaju laku tjelesnu ozljedu dok prijelom nosne kosti s pomakom predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ozljede lica nastale su s najmanje 3 međusobno neovisna udarca stisnutom šakom silom srednje jakog intenziteta i to krvni podljevi i razderotina, te jakog intenziteta – prijelom nosne kosti, a ozljeda ručnog zgloba nastala je udarcem tupo tvrdim predmetom silom srednjeg intenziteta i ova ozljeda ima karakteristike obrambene ozljede koja nastaje kada osoba koja se brani podmeće ruku ispod ili ispred sredstva kojim zamahuje osoba koja napada. Sve navedene ozljede koje je optuženik zadobio nastale su uslijed njegovog svladavanja od strane JN i susjeda kako bi se isti razoružao i spriječio u daljnjem napadu na JN, što znači da su nastale nakon inkriminiranog događaja, a nisu rezultat napada oštećenika na njega, kako to isti tvrdi u svojoj obrani.

18. Dakle, dovodeći u vezu sve naprijed navedene i analizirane dokaze na nedvojben način je utvrđeno da je optuženik kritične prigode ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela ubojstva u pokušaju na štetu oštećenika ĆN i JN.

19. Što se tiče kaznenog djela iz članka 331. stavak 3. KZ/11 optuženik je u svojoj obrani priznao počinjenje tog kaznenog djela, a njegovo priznanje podržano je i ostalim dokazima u postupku budući da su pretragom doma i drugih prostorija koje koristi optuženik na adresi [adresa], a kako je to vidljivo iz zapisnika o pretrazi broj:K-92/2024 od 2. travnja 2024., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00086342, 00086343 i 00086344 i izvješća MUP, Ravnateljstva policije, Uprave za javni red i sigurnost, Protueksplozijske služba, Regionalne protueksplozijske jedinice Split broj:511-01-55/2-DD-211/24 od 2. travnja 2024., pronađene tri ručne bombe M 52 proizvodnja ex JNA u ispravnom stanju i dva topnička metka kalibra 20 mm, dok su u garaži pronađene dvije ručne bombe M 75 i jedna ručna bomba M 91, te tri upaljača za navedene ručne bombe, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm, s punjenjem trenutnog zrna, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem pancirno zapaljivog zrna , 22 vojna puščana streljiva nepoznatog kalibra, deset vojnih streljiva kalibra 7,9 mm, šest vojnih streljiva oznaka NK1957, 270, 7, 35, 1976 i 1972, te 33 komada vojnog streljiva kalibra HP.38-SPL (list 21-36).

19.1. Odredbom članka 7. stavak 1. točka 1. i 10. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/18., 42/20. i 114/22.) propisano je da je oružje kategorije A koje se smatra zabranjenim vatrenim oružjem, između ostalih, eksplozivni vojni projektili i bacači te eksplozivno oružje i njegovi dijelovi, a čije posjedovanje je građanima zabranjeno.

19.2. Iz dopisa (očitovanja) PU SD, Službe općeg kriminaliteta od 14. ožujka 2025. (list 652 spisa) proizlazi da u eksplozivno oružje i njegove dijelove spadaju tri ručne bombe M 52, dvije ručne bombe M 75 sa dva upaljača, jedna ručna bomba M 91 sa upaljačem, dok u eksplozivne vojne projektile i bacače spadaju 33 vojna streljiva kalibra HP.38-SPL, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem trenutnog zrna, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem pancirno zapaljivog zrna, 22 vojna puščana streljiva nepoznatog kalibra, deset vojnih streljiva kalibra 7,9 mm, šest vojnih streljiva oznaka NK1957, 270, 7,35, 1976 i 1972 i dva vojna streljiva oznake M57 20 mm.

19.3. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je optuženik posjedovanjem veće količine navedenih eksplozivnih tvari, streljiva i vatrenog oružja ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 331. stavak 3. KZ/11.

20. Utvrdivši naprijed navedeno, valjalo je potom ocijeniti postoji li u konkretnom slučaju optuženikova krivnja, jer da bi neka radnja bila kazneno djelo njome mora biti ostvareno biće kaznenog djela, koje ujedno mora biti protupravno i skrivljeno.

20.1. Sastojci krivnje propisani su člankom 23. KZ/11 prema kojem je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

20.2. Što se tiče ubrojivosti optuženika tempore criminis sud je na tu okolnost izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem.

20.3. Iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Dolores Britvić, a kojem vještvu sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom, argumentiranom i sačinjenom lege artis, proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv uslijed teškog dekompenziranog poremećaja osobnosti. Naime, vještakinja je utvrdila da je kod optuženika prisutna dugotrajna profesionalna i socijalna disfunkcionalnost, poteškoće u interpersonalnim odnosima, emocionalna nestabilnost, razdražljivost, sniženi prag tolerancije na frustraciju, impulzivnost, rigidnost, smetnje mentalizacije, te korištenje nezrelih obrambenih mehanizama, zbog čega je kod optuženika utvrdila teški poremećaj ličnosti s obilježjima narcizma i nestabilnosti. Uslijed navedenog poremećaja ličnosti, zbog kojeg je kaznena djela i počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, postoji realna opasnost od ponavljanja istog ili težeg kaznenog djela u budućnosti.

20.4. Prema ocjeni ovog suda optuženik je biće svih kaznenih djela za koja je proglašen krivim počinio s izravnom namjerom u smislu čl. 28. st. 2. KZ/11 odnosno isti je bio svjestan svih obilježja bića navedenih djela te je htio njihovo ostvarenje. Dakle, optuženik je bio svjestan svog postupanja kao i pogibeljnih posljedica koje nose takve njegove radnje, pa kada ispaljuje 12 hitaca na ĆN te sjekirom udara po glavi JN on hoće nastupanje štetne posljedice odnosno hoće iste lišiti života, jer je svjestan da kada puca kroz zatvorena ulazna vrata pored kojih se nalazi oštećenik ĆN odnosno iz neposredne blizine u vitalni organ tijela kao što su trbuh i prsa kod oštećenika ĆN odnosno kada zamahuje sjekirom silom jakog intenziteta te njome udara oštećenika JN u glavu kao vitalni organ tijela, pri čemu su i revolver i sjekira notorno sredstva podobna za usmrćenje, te upravo takvu krajnju posljedicu optuženik u konačnosti i hoće. Nadalje, optuženik je bio svjestan da je posjedovanje veće količine oružja i streljiva kategorije A građanima zabranjeno, a što je i htio.

20.5. Pored ubrojivosti, doduše bitno smanjene u smislu čl. 26. KZ/11, i oblika krivnje, kod optuženika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja odnosno isti je bio svjestan da su njegova djela zabranjena. Sama svijest o protupravnosti svodi se u suštini na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, što je optuženik kao psihički zdrava i poslovno sposobna osoba nesumnjivo bio.

20.6. Na strani optuženika nije utvrđeno da bi isti postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

20.7. Zaključno, iako je optuženik postupao s izravnom namjerom i uz potpuno jasnu svijest o protupravnosti svojih radnji, u okolnostima kada ipak jedan sastojak njegove krivnje nije najvišeg stupnja, a u konkretnom slučaju se radi o tome da je optuženikova ubrojivost ipak bila reducirana, takva redukcija ubrojivosti ipak isključuje kvalifikaciju optuženikove krivnje kao krivnje najvišeg stupnja.

21. Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

22. Kao jedinu olakotnu okolnost na strani optuženika sud je cijenio da je optuženikova ubrojivost tempore criminis bila reducirana odnosno da je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenih djela, kako je to utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem.

23. Što se tiče otegotnih okolnosti na strani optuženika, iste su doista brojne. Tako je sud otegotnim cijenio iskazanu znatnu količinu kriminalne aktivnosti kao i prethodno opisanu upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenih djela ubojstva u pokušaju spram oštećenika ĆN i JN, kao i sam modus počinjenja tih kaznenih djela koja svojom brutalnošću i bezobzirnošću ipak odudaraju od uobičajenih okolnosti počinjenja ovakvih kaznenih djela. Nadalje, sud je otegotnim cijenio i činjenicu što je optuženik recidivista odnosno isti je već prethodno osuđen kako za kazneno djelo prijetnje (što znači za kazneno djelo s obilježjem nasilja) tako i za više prekršaja, od čega i prekršaj iz domene Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, što znači da prethodno izrečene sankcije na njega nisu utjecale da promjeni svoje ponašanje te isto uskladi s pozitivnim pravnim poretkom RH već je isti nastavio s činjenjem kaznenih djela. Konačno, iako je legitimno pravo svakog optuženika ustrajno i dosljedno negirati počinjenje kaznenih djela za koja ga se tereti, optuženik je tijekom čitavog postupka potpuno nekritičan glede svog postupanja te nije iskazao bilo kakvo žaljenje i kajanje zbog počinjenog, pri čemu nije negirao da je nanio teške tjelesne ozljede oštećenicima kojima se tijekom čitavog dokaznog postupka u niti jednom trenutku nije ispričao, niti iskazao bilo kakvu empatiju, već je uporno tvrdio da je on bio njihova žrtva, a ne oni njegova.

24. Potom je sud optuženiku, polazeći od optuženikovog stupnja krivnje (izravna namjera, ali i reducirana ubrojivost) i svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11, cijeneći pri tom sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to za svako od dva kaznena djela ubojstva u pokušaju, na temelju članka 110. u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od po 7 (sedam) godina za svako djelo te za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, na temelju članka 331. stavak 3. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, ocijenivši da se upravo navedene kazne zatvora ukazuju primjerenima težini počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika (teški dekompenzirani poremećaj ličnosti s obilježjima narcizma i nestabilnosti te izostanak bilo kakve kritičnosti od strane optuženika spram vlastitog ponašanja te empatije spram oštećenika) te su na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, nakon čega je optuženika, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, ocijenivši pri tom optuženikovu ličnost kako je naprijed navedeno i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina.

25. Naime, bitno je naglasiti da se izbor mjere kazne ne svodi na isključivo matematičku valorizaciju izrečenih pojedinačnih i jedinstvene kazne, već predstavlja složeni proces odmjeravanja kazne sa svrhom propisanom zakonom (članak 41. KZ/11). Prema ocjeni ovog suda izricanjem optuženiku jedinstvene kazne zatvora upravo u trajanju od 14 (četrnaest) godina moći će se ostvariti svrha kažnjavanja određena člankom 41. KZ/11., koja ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu te resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se nakon izdržane kazne ponovno uključi u društvo. Upravo u tom kontekstu (kontekstu svrhe kažnjavanja) odmjeravanje kazne nije prosta matematička operacija, već složena zadaća suda da izabere onu vrstu i mjeru kazne koja će ostvariti uvodno navedenu svrhu kažnjavanja, što je sud i napravio ujedno primijenivši i dodatni zakonski kriterij odmjeravanja kazne za djela počinjena u stjecaju (ocjena počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela – članak 52. stavak 1. KZ/11).

26. S obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, to će mu se, na temelju čl. 54. KZ/11 vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. travnja 2024. pa nadalje uračunati u prethodno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

27. Budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Dolores Britvić proizlazi da je optuženik kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti te da postoji opasnost da bi optuženik upravo zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti teške kazneno djelo, a radi se o kaznenim djelima za koje je propisana kazna zatvora od više od jedne godine, to je sud optuženiku na temelju čl. 68. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a s obzirom da je izrečena uz kaznu zatvora izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava.

28. Sud je također optuženiku na temelju članka 76. st. 1. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, a koja će se mjera nad optuženikom provoditi odmah po izlasku iz zatvora, sukladno članku 64. KZ/11, time što vrijeme provjeravanja traje tri godine, a koju mjeru na temelju članka 64. stavak 2. KZ/11 provodi nadležno tijelo za probaciju, budući da su za izricanje te sigurnosne mjere ispunjene sve zakonske pretpostavke iz citirane odredbe imajući u vidu da je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od više od 2 (dvije) godine za namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja.

29. Nadalje, na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik ĆN je s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete upućen na pokretanje redovnog parničnog postupka. To stoga što podaci iz provedenog dokaznog postupka nisu dali sudu pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva.

30. Također, na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika su trajno oduzeti predmeti uporabljeni odnosno namijenjeni za počinjenje predmetnih kaznenih djela, i to revolver marke Arminius” kalibra 38 specijal, serijskog broja [serijski broj oružja], dvije višenamjenske sjekire, od kojih jedna oznake "M 48-Apocalyse" crno-zelene boje drške, ukupne duljine sjekire 38 cm te druga oznake " Z" crne boje drške, ukupne duljine sjekire 39 cm, 33 vojna streljiva kalibra HP.38-SPL, tri ručne bombe M 52, dvije ručne bombe M 75 sa dva upaljača, jedna ručna bomba M 91 sa upaljačem, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem trenutnog zrna, jedno vojno topničko streljivo kalibra 20 mm s punjenjem pancirno zapaljivog zrna, 22 vojna puščana streljiva nepoznatog kalibra, deset vojnih streljiva kalibra 7,9 mm, šest vojnih streljiva oznaka NK1957, 270, 7,35, 1976 i 1972 i dva vojna streljiva oznake M57 20 mm, a koji predmeti će se na temelju čl. 79. st. 6. KZ/11 uništiti.

31. Na koncu, sud je na temelju članka 148. stavak 6., u svezi s članak 145. stavak 1. i stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08, optuženika djelomično oslobodio dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka u dijelu koji se odnosi na troškove provedenih vještačenja ocijenivši da bi plaćanjem navedenih troškova bila dovedena u pitanje njegova egzistencija uvažavajući njegovo loše imovinsko stanje i nezaposlenost, dok je obvezan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 400,00 eura na ime paušalne svote, koja je odmjerena u tom iznosu imajući u vidu trajanje i složenost postupka te optuženikove imovinske prilike.

U Splitu, 30. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Magda Davidović Glumac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud RH.

DNA:

- optuženiku (putem Uprave Zatvora u Splitu)

- braniteljici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu

- ŽDO-u Split

- pun. oštećenika ĆN, Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu

- oštećeniku CN

- sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu (po pravomoćnosti)

- Probacijskom uredu Split (po pravomoćnosti)

- PU SD, Služba općeg kriminaliteta (na broj: 511-12-09-K-92/24; po pravomoćnosti)

- u spis