Poslovni broj: Us I-3444/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, uz sudjelovanje, zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487 , radi poreza na promet nekretnina, dana 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/653, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/15-01/653, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb za nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/2013-01/19962, URBROJ: 513- 007-01-60/2014-05 od 3. studenoga 2014., kojim je zamijenjeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb za nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/2013-01/19962, URBROJ: 513-007-01- 60/2014-03 od 7. kolovoza 2014., te je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 305.533,36 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 15.276,66 kn.
2. U tužbi tužitelj u bitnom navodi da je predmet Sporazuma bila dioba ukupne zajedničke imovine ugovornih strana – nekretnina, pokretnina i novca (ušteđevine) te da su tužitelj i njegova bivša supruga podijelili bračnu, slijedom čega je trebalo primijeniti zakonsko oslobođenje od oporezivanja. Smatra da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon te da ga treba osloboditi plaćanja poreza. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troška ovog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku.
5. Uvodno se napominje da se ponovljeni postupak u ovom predmetu vodi povodom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-88/21-6 od 27. kolovoza 2025., kojom je usvojen zahtjev tuženika za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, te su ukinute ranije presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-10191/20-3 od 10. ožujka 2021. i presuda Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-3320/18-7 od 24. prosinca 2019. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
5.1 Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenom rješenju nije našao osnovanim pravno shvaćanje upravnih sudova o nastupu relativne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze tužitelja, već je izrazio shvaćanje kako se u konkretnom slučaju nakon stupanja na snagu novog Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, dalje: OPZ), na pitanja relativne zastare više nije mogao primjenjivati stari Opći porezni zakon (OPZ/08), čime je u ovom sporu otklonjen prigovor nastupa zastare prava na utvrđenje porezne obveze tužitelja.
6. U ponovljenom postupku, po zaprimanju citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Sud je našao da su ispunjeni uvjeti da se predmetni spor riješi bez rasprave primjenom članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24, dalje ZUS), s obzirom da činjenice nisu sporne, već je riječ o pitanju primjene prava na utvrđeno činjenično stanje. Pritom je Sud uzeo u obzir da je u ovom sporu već održana javna i usmena rasprava dana 16. prosinca 2019., u prisutnosti tužitelja, koji nije imao dokaznih prijedloga, već je predložio zaključiti raspravu, slijedom čega je odluka donijeta prema stanju spisa.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa Sud nalazi da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja kojima je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina i porez na promet nekretnina.
8.1 U provedenom postupku javnopravna tijela su utvrdila:
- da je na temelju Sporazuma o diobi bračne stečevine od 21. studenoga 2013. sklopljenog između tužitelja kao stjecatelja i JI kao otuđitelja ostvaren promet nekretnina,
- da je predmet oporezivanja stan u [adresa], sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanog u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], etaža 5., na I katu, neto korisne površine 96,46 m[2] , s pripadajuća dva parkirna mjesta u dvorištu P9 i P10, svaki tlocrtne površine 12,50 m[2] , u [adresa], u 1/2 dijela,
- da su tužitelj i JI suvlasnici, svaki u ½ dijela predmetne nekretnine
- da tržišna vrijednost predmetne nekretnine iznosi 404,840,14 kn, a nakon toga u visini od 305.533,36 kn, a što odgovora visini naknade koja je određena u ispravi o stjecanju,
- da je JI prenijela u vlasništvo tužitelju 1/2 dijela predmetne nekretnine, a da se tužitelj obvezao JI isplatiti ukupan iznos od 40.000,00 EUR-a.
9. Na temelju gore utvrđenih činjenica, porezna tijela su ocijenila da je tužitelj stekao suvlasnički dio nekretnine bivše supruge naplatnim pravnim poslom, odnosno da nema uvjeta za oslobođenje poreza na promet nekretnina prema odredbi članka 13. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00., 153/02. i 22/11.).
10. Po izvršenom uvidu u sve isprave spisa predmeta, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Naime, uvidom u Sporazuma o diobi bračne stečevine od 21. studenoga 2013. ovaj Sud je utvrdio da je predmet tog Sporazuma bila dioba bračne stečevine ugovornih strana nakon razvoda braka, i to naprijed navedena nekretnina, osobni automobil i tri police životnog osiguranja. Predmet diobe nije novac (ušteđevina).
11.1 Tužitelj i njegova bivša supruga podijelili su bračnu stečevinu na način da je tužitelju u samovlasništvo pripala nekretnina i polica životnog osiguranja, a JI osobni automobil te dvije police životnog osiguranja. Tužitelj se obvezao bivšoj supruzi isplatiti novčani iznos od 40.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti u svrhu ispunjenja Sporazuma, a na ime bračne stečevine.
12. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj stekao suvlasnički dio (1/2 dijela) nekretnine bivše supruge i suvlasnički dio prava na temelju ugovornog odnosa (jedna polica životnog osiguranja), dok je na suprugu prenio suvlasnički dio osobnog automobila i suvlasnički dio prava na temelju ugovornog odnosa (dvije police životnog osiguranja) te se, pored toga, obvezao bivšoj supruzi isplatiti novčani iznos od 40.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu iz sadržaja Sporazuma ne proizlazi da se radi o isplati iz bračne stečevine.
13. S obzirom na takva činjenična utvrđenja, porezna tijela su pravilno ocijenila da je tužitelj stekao suvlasnički dio nekretnine bivše supruge naplatnim pravnim poslom, odnosno da nema uvjeta za oslobođenje poreza na promet nekretnina prema odredbi članka 13. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina.
14. Stoga se prigovori tužitelja nisu mogli ocijeniti osnovanima, već sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je primjenom članka 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).
15. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu (točka II. izreke).
U Zagrebu, 30. rujna 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Irena Mesiček, e-kom.
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, e-kom
3. U spis
