REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-5032/2023-32

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu ovog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČE pok. Ante OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Odvjetničkom društvu Rude i Partneri iz Šibenika, Stjepana Radića 6/II, protiv tuženika pod 1. AE OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], pod 2. DE OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], pod 3. CE OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], svi zastupani po Odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak d.o.o. Split, Sukojišanska 4, radi stjecanja bez osnove i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 10. rujna 2025 u nazočnosti tužitelja osobno sa zamjenicom pun. tužitelja Danijele Rude odvj. u Šibeniku te zamjenika pun. tuženika Marka Ljubičića odvjetnika u OD Ljubičić & Vrdoljak u Splitu, koja odluka je objavljena 30. rujna 2025. u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužni su tuženici u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužitelju ČE iznos od 35.835,16 EUR (270.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. travnja 2008. g. do isplate, 2

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. svibnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. lipnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. srpnja 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. kolovoza 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. rujna 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. listopada 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. studenog 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. prosinca 2008. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. veljače 2009. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. ožujka 2009. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. travnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 2. 986,26 EUR (22.500,00 kn) od 1. svibnja 2009. g. do isplate.

2. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana tužitelju naknaditi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženima iznos od 31.930,57 EUR-a po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, pa do isplate.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom 5.svibnja 2009. tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi isplate s osnova stjecanje bez osnove zbog nekorištenja nekretnine u naravi palače EE u [adresa] sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica], kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od po 22.500,00 kn mjesečno počev od travnja 2008.g. do svibnja 2009.g., odnosno sveukupno iznosa od 270.000,00 kn sa kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

1.1. U tužbi se navodi kako da je tužitelj vlasnik zidane kamene kuće –palače EE u [adresa] sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navedene u vještvima Tomislava Čipčića od **.**.2009. i GE od 10. ožujka 2009.g. izrađenim za potrebe suda u predmetu ovog suda posl. broj P-313/08, u kojem predmetu koji se vodi predaje u posjed nekretnine koju tuženici pod 2 i 3 uz odobrenje tuženika pod 1. koriste kao ugostiteljsku djelatnost Cafe bara Padre.

1.2. Nadalje činjenično se navodi kako tuženici odbijaju tužitelju predati u posjed navedenu nekretninu koja je vlasništvo tužitelja, da tuženici bez pravnog osnova drže u posjedu navedenu nekretninu tužitelja, a u slučaju da isti ne drže u posjedu tu nekretninu , tužitelj bi istu dao u zakup za iznos od 22.500,00 kn, mjesečno , a kako nije bio u mogućnosti dati u zakup od 1. travnja 2008.g. , to potražuje mjesečno iznos od po 22.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom sve dok navedenu nekretninu ne dobije u posjed, odnosno dok istu koriste tuženici.

2. Odgovorom na tužbu od 2. veljače 2010.g. tuženici pod 1 , 2 i 3 su putem punomoćnika se usprotivili tužbi i tužbenom traženju, istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da tuženik pod 1. u utuženom razdoblju, uopće nije bio u posjedu nekretnine tužitelja, kao ni u vrijeme podnošenja tužbe, da tuženici ne poriču da bi tužitelj bio vlasnik navedene nekretnine zidane kamene kuće –palače EE u [adresa], no, da su netočni navodi tužitelja da tuženici pod 2 i 3 navedenu nekretninu koriste uz odobrenje tuženika pod 1., i obavljaju u prostoru ugostiteljsku djelatnost cafe bara Pedro.

2.1. Nadalje, navode da je temeljem punomoći koju je tužitelj ispustio tuženima pod 1 i 3 koja punomoć je ovjerena u potpisu kod javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] pod brojem OV- 20171/04 od 26.4.2004.g., tužitelj ovlastio tuženike pod 1 i 3 da u tužiteljevo ime čuvaju, koriste se i održavaju te uređuju te istoga zastupaju kod svih pregovora o iznajmljivanju čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], da je temeljem iste punomoći ovlastio navedene tuženike da s njegovim vlasništvom mogu raditi po želji osim prodaje, najma, i opterećenja kreditom i koristiti ga u svoje ime do daljnjeg, te da su AE i CE jedine osobe koje mogu biti na vlasništvu osim samog vlasnika FE.

2.2. Jedini razlog opoziva punomoći da je prodaja nekretnina, koji uvjet nije ostvaren odnosno do ispunjenja tog uvjeta nije došlo. Nadalje, navode da tuženik pod 3. po ovlaštenju tužitelja danom u citiranoj punomoći, koristi i drži u zakonitom posjedu nekretninu tužitelja, a tuženik pod 2 je pomoćnik u posjedovanju tuženiku pod 3, tako nije točno da tuženici pod 2 i 3 drže nekretninu bez pravnog osnova. Osim toga, navode da je tuženik pod 3. u nekretninu tužitelja uložio znatna sredstva s ciljem dovođenja iste u stanje iskoristivosti, odnosno da ista bude podobna za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, da je zgradu na više mjesta osigurao od urušavanja, s ciljem sprječavanja nastanka bilo kakve štete, a što da proizlazi iz vještva izrađenog u predmetu P-313/08 gdje tužitelj tuži tuženika pod 1 radi predaje iste nekretnine u posjed. Tuženik pod 3 navodi da posjeduje nekretninu tužitelja uz odobrenje i znanje tužitelja, temeljem pisane punomoći, kojom tužitelj kao vlasnik priznaje tuženima pod 1 i 3 zakoniti i istinit posjed navedene nekretnine, i korištenja nekretnine u okviru ovlaštenja danih u punomoći, s tim da punomoć može biti opozvana samo u slučaju prodaje nekretnine , do čega nije došlo. Pored toga, navodi se da je tužitelj od početka bio upoznat da će tuženik pod 3 predmetnu nekretninu koristiti kao ugostiteljski objekt čim istu osposobi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, da nikakva naknada tužitelju u svezi obavljanja ugostiteljske djelatnosti nije dogovorena upravo iz razloga što je tuženik pod 3 u dogovoru s tužiteljem izvršio sve potrebne radove na osposobljavanju nekretnine za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Tuženici ističu kako tužitelj ne nudi sudu nikakve druge dokaze na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva osim saslušanja parničnih stranaka, da je visina postavljenog tužbenog zahtjeva potpuno neutemeljena. .

2.3. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je u svom podnesku od 3.svibnja 2012.g. istakao kako se protivi navodima tuženika kao neutemeljenima, da nije točno da je navedena punomoć od 26.4.2004.g. ikada bila pravna osnova korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika pod 3., radi obavljanja navedene djelatnosti niti za bilo kakva ulaganja u tom smislu, da je navedeno da se sve obavlja uz odobrenje tužitelja i u njegovo UPRAVO OPOZIV KAD JE URUČENA ime, da se u punomoći naglašava privremenost trajanja navedenih ovlaštenja tuženika pod 1 i 2. Navodi da je upravo iz razloga postupanja protivno navedenoj punomoći , tuženik pod 1 i tužen radi predaje u posjed navedene nekretnine. Istim podneskom od 3. svibnja 2012. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev opreza radi, kako on to navodi, u slučaju da sud odbije prijedlog za pripajanje spisa P- 478/11 ovom spisu, tako je zahtijevao isplatu iznosa od 1.346.040,00 kn, na ime stjecanja bez osnove, sa kamatama od 3.11.2011.g., do isplate, kao i troškove postupka sa kamatama od presuđenja do isplate. Navodi kako dotadašnji tužbeni zahtjev postavlja alternativno ako su iz bilo kojeg razloga odbije odnosno ne usvoji prethodni, s tim što se tako izmijenjeni tužbeni zahtjev proširuje i na trgovačko društvo Tropaem d.o.o. Seget Donji.

3. Na ročištu od 6. lipnja 2014. tuženici pod 1 do 3 su se usprotivili tako postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da je nerazumljiv iz istih razloga iz kojih su se protivi prvotno postavljenom zahtjevu, te osporili osnov i visinu postavljenog zahtjeva.

3.1. Tuženici su se protivili i navedenoj subjektivnoj preinaci tužbe na strani tuženika, odnosno prijedlogu da se kao tuženik pod 4 označi trgovačko društvo Tropaeum d.o.o. [adresa], zbog čega nije prihvaćena navedena preinaka tužbe jer se radi o povećanju postojećeg tužbenog zahtjeva i subjektivnoj preinaci na strani tuženika, za što je potreban pristanak tuženika, pa je valjalo raspravljati o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

4. Na ročištu od 8. svibnja 2012.g. tužitelj je predložio pripajanje spisa koji se vodi pod brojem P-313/08 ovosudnom parničnom spisu, radi istovremenog raspravljanja i odlučivanja, čemu se tuženici protive, a postupak P-313/ 08 se vodio radi predaje u posjed po tužbi ŠE protiv tuženika AE radi se o vlasničkoj tužbi., navedeni postupak je pravomoćno okončan pod novim posl. brojem P-162/11. presudom od 28. rujna 2011.g. koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-190/12 od 20. prosinca 2012.g., na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja radi predaje u posjed navedene nekretnine, pa je pripajanje besmisleno. Preslika navedene presude Županijskog suda u Splitu Gž-190/12 priložena je spisu na strani 34 do 38, a prvostupanjska presuda P-162/11 od 28. rujna 2011.g. priložena je na strani 39 do 46 spisa. Rješenjem Općinskog suda u Trogiru broj P-391/09 od 26. lipnja 2012.g. utvrđeno je mirovanje postupka u ovoj pravnoj stvari, a povodom prijedloga tužitelja, za nastavak postupka od 3.10.2012.g., raspravnim rješenjem od 6. lipnja 20914.g. određen je nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom isprava priložena uz odgovor na tužbu na str. 7A i B spisa, izjave na str. 17 spisa, dokumentacije na str. 31 do 55 spisa, Izjave od 26.4. 2006. na str. 62 spisa, izvatka iz katastra zemljišta od 23.9.2008.g., dopisa Porezne uprave, Ispostave Trogir od 10.11. 2014., saslušanjem tužitelja, tuženika AE i BE kao stranaka, čitanjem podneska tužitelja od 5.12. 2014.g., rješenja Ministarstva zaštite okoliša…, od 17.svibnja 2010.g., dopisa Ministarstva kulture od 27.siječnja 2014.g., rješenja Ministarstva zaštite okoliša… od 30.7. 2010., rješenja Službe za gospodarstvo, Ispostava Trogir od 30.8. 2013. i rješenja Ministarstva turizma od 21.svibnja 2014.g., Sporazum od 22.veljače 2013. na str. 95 do 97 spisa, dopisa Ministarstva kulture RH od 31.kolovoza 2006., fotografija na str. 99 spisa, ugovora o zakupu poslovnog prostora od 8.11. 2004. na str. 100 do 104 spisa, dokumentacije ODO u Splitu od 14.prosinca 2004. u preslici na str. 105 i 106, čitanjem odluke Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžp-190/2012 od 20.prosinca 2012.g, očevidom na licu mjesta od 22.siječnja 2015., čitanjem vještva sudskog vještaka Tomislava Čipčić s ročišta od 22.siječnja 2015.g., čitanjem zapisnik od 16.ožujka 2017.g., pregledom pisanog nalaza i mišljenja vještaka Mirka Jelčića od 5.4. 2017.g, saslušanjem sudskog vještaka Mirka Jelčića s ročišta od 10.travnja 2019.g., čitanjem njegove dopune vještva i očitovanja na prigovore tuženika dostavljene u spis 25.3. 2019.g., saslušanjem svjedoka NE, te pregledom ostale dokumentacije priložene spisu uključuju i sporazum o otpustu duga iz 2020.

6. 31. listopada 2019 ovaj sud donio je presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u bitnom s obrazloženjem da isti nije dokazao da radi ponašanja tuženika trpi štetu odnosno da je izostao očekivani dobitak te da nije bilo mjesta konkretnoj primjeni odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO),

7. Županijski sud u Osijeku presudom posl.br. Gž-147/2020 -2 od 2. travnja 2020 potvrdio je odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan i preinačio odluku o trošku.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1386/2021 od 28. rujna 2023. ukinute su prvostupanjska i drugostupanjska odluka i predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom da se u nastavku postupanja ocijeni tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 1539,143/12,152/14, 81/15, 94/17- dalje: ZV). U nastavku postupanja, podneskom od 19. rujna 2024 tužitelj je uredio tužbeni zahtjev prema važećoj valuti iskazavši isti u EUR-ima.

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime neosnovanog korištenja nekretnine u vlasništvu tužitelja, kamene zidane zgrade –palače EE, a. naknada da se sastoji od izgubljenog iznosa najamnine za period od travnja 2008.g., do svibnja 2009.g., po 22.500,00 kn mjesečno ili ukupno 270.000,00 kn, sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. U prethodnom postupku kod prvostupanjske odluke, zahtjev je ocijenjen kao zahtjev za naknadu štete radi izmakle koristi i to radi nemogućnosti davanja prostora u najam trećoj osobi odnosno izmakle koristi jer nije dokazao da je izostao dobitak koji se mogao osnovano očekivati. Sukladno uputi iz ukidnog rješenja zahtjev je cijenjen i kao zahtjev vlasnika spram nepoštenog posjednika da mu naknadi koristi koje je imao dok je posjedovao stvar a vlasnik to nije mogao, odnosno za naknadu štete ukoliko je ona nastala.

11. Sukladno odredbi članka 7. st. 1., članka 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), prikupljanje i izvođenje dokaza je na strankama, sud nema inkvizitornih ovlaštenja.

12. Prema shvaćanju ovog sud u ponovljenom postupku, utvrđeno činjenično stanje uz primjenu materijalnog prava ne ide u prilog tužbenom zahtjevu, pri čemu se ističe da teret dokaza jest na tužitelju.

13. Između stranaka nije sporno:

-da je tužitelj vlasnik nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u naravi palača EE u [adresa] , a kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige priložen spisu na strani 47 i 48,

-da su stranke bile u poslovnim i drugim normalnim odnosima u vrijeme davanja punomoći od 26.4.2004. kojom je tužitelj ŠE ovlastio tuženika AE na korištenje nekretnine kao i da su se kasnije odnosi poremetili.

-da je predmetnu punomoć tužitelj povukao izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika;

-da je pred ovim sudom vođen parnični postupak posl. broj Pn-785/15 koji je ranije vođen pod brojem P-478/11, rješenjem od 1. veljače 2018.g. odbačena je tužba istog tužitelja protiv istih tuženika radi litispendencije, kao nedopuštena.

14. Između stranaka je sporno:

-je li tuženik posjedovao nekretninu u vlasništvu tužitelja za ugostiteljski obrt uz odobrenje tužitelja;

-trenutak tuženikovog saznanja za povlačenje ovlasti iz punomoći;

-je li tuženik nepošteni posjednik;

15. U provedenom postupku ovaj sud utvrdio je :

-da je tužitelj vlasnik nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u naravi palača EE u [adresa]

-da je tužitelj ispustio tuženiku punomoć;

- da je punomoć opozvana ovjerenom izjavom pred javnim biljkežnikom Petrom Žanko u [adresa] posl.br Ov-3050/06 26.travnja 2006.;

-da je opoziv punomoći tuženik zaprimio 5.svibnja 2009. kada je saznao za postojanje iste trenutkom uručenja tužbe (naknadno u obrazloženju- proizlazi i iz utvrđenja u pravomoćnoj presudi ovog suda P-162/11 odnosno drugostupanjskoj odluci Gž-p- 190/12 od 20. prosinca 2012. );

- da je tuženik posjedovao i dio nekretnine u vlasništvu tužitelja za potrebe ugostiteljskog obrta,

- da je tuženik ad 3 2004. zaključio ugovor s Gradom Trogirom za korištenje poslovnog prostora površine 23,40 m2 za potrebe ugostiteljskog objekta „Padre“, u prizemlju č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].(list 100);

-da je nekretnina na koju se odnosi predmet spora, očevidom na licu mjesta 16. ožujka 2017. i nalazom i mišljenjem vještaka identificirana kao kat čest. zem [katastarska čestica] i to kao prostor, ukupne površine 273 m2 (list 140),

-da je tužitelj nakon utuženog razdoblja sklapao ugovore sa pravnom osobom Troapeum kojeg su ovisno o periodu, zastupali tuženik ad 3., (list 95 spisa), odnosno JE (list 365), ali i sporazum o otpustu duga s tuženicima (list 324 spisa)

16. Ovaj sud kod odlučivanja u pogledu merituma spora primijenio je odredbu čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV), odnosno nije našao za primijeniti odredbu čl. 165. st.1. ZV-a, niti odredbu članka 1120 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) jer se nije dogodio slučaj u kojem bi određena stvar bila uporabljena na način da je promijenila identitet, a kada bi osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

17. Naime, pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a.

18. Odredbom članka 164. stavak 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koji nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno.

19. Odredbom članka 165. stavak 1. ZV-a, propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvari neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da vlasnikovo od traženja naknade iz stavka 1. ovog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana.

20. Odredbom članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. istog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

21. Odredbom članka 1120. ZOO-a propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako je nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

22. Tu je za dodati kako je u smislu odredbe članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024) zadaća Vrhovnog suda osigurati jedinstvenu primjenu zakona u smislu odredbe članka 20. točka 1. Zakona o sudovima pa je na utvrđeno činjenično stanje ovaj sud primijenio pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 14. studenoga 2013. po kojem cit: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

23. U prilog takvom zaključku suda jest u prvom redu sadržaj punomoći priložene na 7 A i B spisa, koja je 26. travnja 2004 ., ovjerena kod Javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] pod brojem OV-20171/04.,prema kojoj je ČE ovlastio AE da u njegovo ime, čuva i koristi se, održava , uređuje zastupa kod svih pregovora o iznajmljivanju čestica zgrade [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] , te da sa njegovim vlasništvom može raditi po želji osim prodaje, najma i opterećenja, kreditom, koristiti ga u svoje ime do daljnjeg tj. dok ČE i HE ne dovedu zgradu u funkciju namjene, da AE može neograničeno boraviti na njegovom vlasništvu, [adresa], te da se nitko drugi osim AE i CE ne može koristiti navedenom nekretninom u vlasništvu tužitelja , te je navedeno da u slučaju prodaje ČE povlači ovu Punomoć. , te da će tužitelj navedenu izjavu opozvati samo u slučaju prodaje , dakle , prodaja je bila uvjet za opoziv navedene Izjave od 26.4.2004.g., a navedeni uvjet nije ostvaren

24. Iz sadržaja Izjave o opozivu punomoći od 26.travnja 2006. ovjerene kod javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] pod brojem OV-3050/06 –priloženu na strani 62 spisa, a kojom tužitelj povlači i stavlja izvan snage punomoć danu AE izdanu 26.travnja 2004.

25. Očevidom na licu mjesta od 22. siječnja 2015. sudski vještak geometar

Tomislav Čipčića utvrdio je :

-da se predmet spora nalazi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a u koji prostor se ulazi s [adresa];

-isti se vodi kao kat. čestica [katastarska čestica] u posjedovnom listu kat. operata 2012 upisana je kao dvorište površine 65 m2, što u naravi da predstavlja ruševni objekt;

- kat. čest. zem. [katastarska čestica] vodi u posjedovnom listu broj 2012 upisana je kao ruševina površine 162 m2, dvorište površine 46 m2, ukupno 208 m2.;

- zk. stanje da nije usklađeno sa katastarskim stanjem

-da predmetne katastarske čestice relativno odgovaraju zk čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] , čest. zgr. [katastarska čestica] sve ZU 2350 kao zgrada površine 99 m2, čest. zgr. [katastarska čestica] je upisana u ZU 1426 kao kuća bez površine a čest. zgr. [katastarska čestica] vodi se u ZU 2350 kao zgrada površine 140 m2:

26. Očevidom u nazočnosti vještaka građevinske struke od 16. ožujak 2017, na okolnost visine najamnine za predmetne nekretnine, po pokazivanju tužitelja predmeta spora kao prostora koji je vještak geometar Tomislav Čipčić prilikom očevida u ovom predmetu identificirao kao katastarsku čest. zem. [katastarska čestica] i katastarsku česticu [katastarska čestica], a radi se upravo o prostoru koji je vještak Čipčić prikazao na skicu lica mjesta od 3. 02. 2009. g., a preslika iste priložena je na strani 51, i oznakom predmeta vještačenja, vještak u svom vještvu dostavi podatke o prosječnoj visini zakupnine predmetne nekretnine za utuženi periodu od travnja 2008 do svibnja 2009, te da utvrdi prosječne cijene mjesečne zakupnine za predmetne nekretnine i to po stanju nekretnina kako je utvrđena na dan očevida, vještak fotografira predmetnu nekretninu u cijelosti, te utvrdi da li se radi o zatvorenom objektu odnosno poslovnom prostoru te da se izjasni da li sama ulaganja u predmetni prostor koja su izvršena, dali su ulaganja mogla utjecati na utvrđivanje vrijednosti najamnine odnosno zakupnine predmetnog prostora, odnosno samo stanje objekta i usporedi s eventualnom cijenom koja će se koristiti u vještvu a po cijenama za utuženi period , dakle travanj 2008 i svibanj 2009. uz suglasnost stranaka da će koristit podatke iz spisa vezano za dimenzije i položaj predmetne nekretnine, vještak Mirko Jelčiću izradio je nalaz i mišljenje

27. Dana 5. travnja 2017. kod suda je zaprimljen procjembeni elaborat o procjeni vrijednosti najamnine ili zakupnine sudskog vještaka za graditeljstvo, arhitekturu, i procjenu nekretnina, Mirka Jelčića za sud i stranke.

U svom pisanom nalazu i mišljenju od 5. travnja 2017.g., vještak građevinske struke Mirka Jelčića procijenio je vrijednost najamnine odnosno zakupnine upravo za predmetnu nekretninu, prostor kat. čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], a koja odgovara upravo zemljišnoknjižnoj oznaci čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje na okolnost mjesečne zakupnine predmetnih nekretnina prema stanju tih nekretnina prilikom očevida a po cijenama iz utuženih perioda odnosno iz travnja 2008. do svibnja 2009. Sukladno izračunu u elaboratu , vještak je istakao kako prosječne vrijednosti najamnine ili zakupnine za predmetne nekretnine za utuženi period od travnja 2008.g. do svibnja 2009.g. iznose po mjesecima iznos od 17.131,90 kn. Osim toga, vještak navodi kako je utjecaj ulaganja na cijenu najamnine ili zakupnine je stvar dogovora između najmodavca i najmoprimca, da je uobičajeno da se ta ulaganja ne odnose na cijenu najamnine, kao ni na režijske troškove te troškove investicijskog i tekućeg održavanja. Vještak, navodi da su u konkretnom slučaju sva ulaganja u upravnom postupku okarakterizirana kao bespravna gradnja te je naloženo njihovo uklanjanje i vraćanje u prvobitno stanje, da su ista izvršena na rizik ulagača, jer nije ishodio potrebnu tehničku dokumentaciju , tako da ista ne može utjecati na visinu najamnine, da je to stvar rizika. Tuženici su u podnesku od 13. Travnja 2018.g. istakli da osporavaju nalaz i mišljenje vještaka Mirka Jelčića kao pravno i činjenično neutemeljenom, pa je predloženo izvesti dokaz dopunskim građevinskim vještačenjem po vještaku Jelčiću, koji dokaz je odlučeno izvesti, te je primjerak tog podneska dostavljen vještaku Mirku Jelčiću radi očitovanja uz poziv za ročište od 10. travnja 2019.

27.1. Podneskom od 10. svibnja 2018.tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mirka Jelčića navodeći kako nema primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje; da je isti napravljen po pravilima struke, pri čemu je osporio navode tuženika iz podneska od 13. travnja 2018., jer da su tuženici predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja koristili za štekat ugostiteljskog objekta; da je vještak u vještvu ispravno iskazao cijene zakupnine ugostiteljskog objekta; da se radi o prostoru koji je otvoren; da se zakupnina može jedino odnositi na ugostiteljsku uslugu, odnosno za korištenje prostora kao štekata ugostiteljskog objekta, kako su ga tuženici i koristili; da se navedeni prostor ne može tretirati kao zatvoreni prostor već kao otvoreni prostor koji se može koristiti kao štekat; da je vještak i dao nalaz i mišljenje te dao procjenu vrijednosti zakupnine ugostiteljskog objekta, tako da su neosnovani navodi tuženika da vještak nije uzeo u obzir stanje nekretnine prilikom očevida.

27.2. Vještak Jelčić izradio je pisanu dopunu nalaza I mišljenja te ju dostavio sudu 25. ožujka 2019.a sadržajno je odgovorio na prigovore i primjedbe tuženika na njegov pisani nalaz i mišljenje. Tako je naveo kako su kompletni prigovori i navodi iz navedenog podneska tuženika neutemeljeni, paušalni i ne korespondiraju sa predmetnim elaboratom, naglasio kako je u svom elaboratu naveo da se u zadanom periodu obavljala ugostiteljska djelatnost, a ne radovi na ruševini, kako tvrdi tuženik.

27.3. Saslušan na ročištu 10-travnja 2019 vještak je naveo kako je u cijelosti postupio po nalogu suda, da ništa nije samoinicijativno predlagao ni iznosio, da se očitovao i na visinu ulaganja , da je u svom elaboratu utvrđivao visinu zakupnine za štekat na predmetnoj lokaciji iz razloga, što se iz stanja spisa i svih podnesaka može zaključiti da se radilo o ugostiteljskom objektu, da je sukladno zatečenom stanju utvrdio da se radi o otvorenom prostoru a ne o zatvorenom prostoru, i da se takvi prostori više-manje koriste kao štekati te je iz tog razloga procijenjena zakupnina štekata. Nadalje, istaknuo je da je u elaboratu prikazano zatečeno stanje prilikom očevida, a predmet procjene je bilo prethodno stanje koje je bilo predmet spora. Naveo je i kako u bazi podataka koje je koristio nije našao podatke o visini zakupnine za travanj 2008. do svibnja 2009., te da takve podatke nije našao ni u službenom glasniku Grada Trogira, niti od Porezne uprave koja i ne daje te podatke, tako da je na strani 13. Svog elaborata naveo što je koristio prilikom utvrđivanja visine zakupnine, a iste se nisu drastično mijenjale i cijene nisu bile tolike razlike da bi utjecale na sami prosjek procijenjene zakupnine , tako da je za visinu zakupnine uzimao podatke za 2010.g., 2011.g. i 2014.g. Nadalje, naveo je i kako se radi o procjeni pretpostavljenog zakupa štekata, a tamo gdje u vremenskom periodu nije mogao naći podatke o zakupima, a imao je podatke o zatvorenim prostorima, to je usporedbom odnosno korekcijom koju je izračunao i koja je u tabelarnom prikazu Elaborata na str. 13, naznačena kako se od cijene najma zatvorenog prostora dolazilo do cijene najma štekata u danom vremenskom periodu. Vještak je ponovno istakao kako zatečeno stanje nekretnine na dan očevida od 16.ožujka 2017 .nije bilo predmet vještačenja, te da ne želi odgovarati na pitanje tuženika je li predmetna nekretnina obzirom na stanje na terenu bila podobna za davanje u zakup u svrhu štekata.

27.4. Tuženici su u podnesku od 16. travnja 2019. istakli ponovno primjedbe i prigovore na vještvo i dopunu vještva vještaka Jelčića, predložili izvođenje dokaza ponovnim očevidom uz sudjelovanje novog vještaka građevinske struke, koji dokaz je odbijen kao nepotreban i suvišan. Ovo iz razloga što je sud u prethodnom postupku u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka geometra Tomislava Čipčića i vještaka za graditeljstvo Mirka Jelčića, ocjenjujući ista stručnim, objektivnim i argumantiranim.

28. Prema kazivanju tužitelja, saslušanog na ročištu 21, studenog 2014.tuženici pod 1. i 3. su tražili da im iznajmi predmetnu nekretninu u njegovom vlasništvu, u naravi palaču EE, da su tražili da potpiše izjavu kako bi oni od grada [adresa] dobili dozvolu za korištenje prostora u [adresa] gdje se nalazi kafić Padre. Naveo je kako je točno da je potpisao Izjavu od 26.4.2014.g. koju je pisao AE i da je ista ovjerena kod javnog bilježnika Petra Žanko, navodeći da je tom prilikom bio pijan i da ne zna što je potpisao, da prije potpisivanja istu nije pročitao, ali da se nije radilo o nikakvom ugovoru između njih, te u izjavi nisu navedeni tuženici kao druge ugovorne strane. Nadalje, naveo je i da su nakon potpisivanja te Izjave, tuženici od grada dobili dozvolu za korištenje prostora , da su otvorili kafić Padre, da su očistili prostor koji im je služio za prolazak do kafića , da su to učinili budući da im je on rekao da očiste taj prostor, da su odmah nakon potpisivanja izjave tuženici postavili daske i počeli koristiti unutrašnji dio čemu se on nije protivio. Iskazao je kako od tuženika traži isplatu naknade štete za korištenje objekta Palače Celio Cega i za korištenje prostora ispred objekta koje je njegovo vlasništvo, da su tuženici palaču koristili i da su dio materijala od kamena , kamene blokove od objekta stavili na pod, a na to drvene grede, da je mjesto gdje se nalazi kafić Padre gradski prostor, i da je to odvojeno od njegovog objekta, te da prolaze kroz njegov objekt da bi došli do svog kafića. Iskazao je kako je tuženima dao privremenu suglasnost za prolaženje kroz njegov objekt do svog kafića , i to dok on ne dobije dokumentaciju za rekonstrukciju objekta EE što je i dobio negdje u travnju 2008. da u izjavi od 26 travnja.2014. nije navedeno da im daje privremenu suglasnost da su se tako samo usmeno dogovorili, te da je između njega i AE bio usmeni dogovor da će tuženici plaćati najamninu za korištenje unutarnjeg i vanjskog prostora palače Celio Cega koje je njegovo vlasništvo, i to u visini kako to plaćaju Gradu Trogiru za korištenje gradskog prostora , međutim, da isti nisu plaćali najamninu za korištenje njegovog prostora. Navodi kako misli da je vlasnik kafića bio tuženik CE, odnosno da je isti vlasništvo firme Trapeum, da je AE bio njegov suradnik, a DE da je vodio kafić prije 5-6 godina. Navodi kako je pred javnim bilježnikom u [adresa] potpisao izjavu da opoziva ranije danu izjavu od 26.4.2014.g., budući da je želio rekonstrukciju svog objekta i iz razloga što tuženici nisu plaćali najamninu, navodeći kako nije imao namjeru da na temelju navedene Izjave odnosno Punomoći tuženici koriste njegov prostor cijeli život.

29. Tuženik pod 1. AE saslušan na istom ročištu, potvrdio je kako je točno da je pisao Izjavu, a koju je ČE diktirao, da je tužitelj tražio da nitko ne može ovu nekretninu opteretiti niti prodati, da je izjavu tužitelj pročitao više puta, te da je istu potpisao kod javnog bilježnika. Naveo je kako je kafić Padre radio i prije potpisivanja navedene Izjave, da Izjava nema nikakve veze sa gradskim prostorom na koji je tuženik pod 3. dobio koncesiju Grada Trogira. Ističe kako je u Izjavi navedeno da tuženik pod 3. može održavati ovaj prostor i po potrebi koristiti isti sve dok tužitelj isti ne dovede u funkciju da se može koristiti i taj prostor proda, te ističe da mu je nije poznato da je tužitelj opozvao navedenu Izjavu. Navodi da između njega i tužitelja nije bilo razgovora niti dogovora o plaćanju najma za korištenje ovog prostora vlasništvo tužitelja, navodeći da kroz taj tužiteljev prostor svatko prolazi i to vlasnici okolnih kafića i poslovnih prostora. Navodi kako on osobno ne koristi prostor u vlasništvu tužitelja na bilo koji način, da nikada nije bilo govora o najmu za korištenje predmetnog prostora , da između njega i tužitelja nije sklopljen nikakav ugovor, o najmu, zakupu,, prodaji i sl, osim ove Izjave odnosno punomoći koju je tužitelj ovjerio kod javnog bilježnika.

30. Tuženik pod 3. CE u svom iskazu na istom ročištu, navodi kako ga je AE, koji je njegov vjenčani kum nagovorio da stupi u kontakt sa tužiteljem koji mu je htio iznajmiti predmetni prostor nakon što bi doveo zgradu [adresa] u funkciju za iznajmljivanje. Navodi kako mu je tužitelj rekao da će mu dati jedan dio prostora u najam jer se bavi ugostiteljstvom i to kada dobije i sredi sve papire, da je svjedok očistio, sredio, izolirao kamenja da ne padnu , da je tužitelj tražio od njega na napravi što je bilo potrebno, da su u tom vrijeme imali normalni odnos da je uveo vodu i struju, da je tužitelj navedene troškove najmu trebao platiti kada dovede zgradu u funkciju. Ističe kako je bio dogovor da on može održavati ovaj prostor dok on ne dovede zgradu u funkciju, da to nije nigdje navedeno osim u toj Izjavi koju je tužitelj potpisao kod javnog bilježnika.

30.1. Iskazao je da je bio prisutan kada je tuženik pod 1. pisao Izjavu koju je sastavljao tužitelj, da su njih troje bili prisutni u kafiću ispred javnog bilježnika; da je DE vodio kafić 2-3 mjeseca, ne zna u kom periodu; da DE nikada nije bio u posjedu tužiteljeve nekretnine, da je DE bio formalno vlasnik obrta kada je tuženik pod 3. na njega prebacio obrt jer je otišao u mirovinu pa nije mogao imati obrt na sebi. Nadalje, naveo je da se radi o otvorenom prostoru koji može svatko koristiti i da tuda prolaze gosti i stranci, vlasnici drugih poslovnih prostora i kafića. Naveo je da između njega i tužitelja nije bio nikakav dogovor o plaćanju najma za korištenje tog prostora, da nije imao pismenu suglasnost za troškove koje je uložio u taj prostr, da je oko 300.000 kn potrošio za renoviranje nekretnine u vlasništvu tužitelja, da je on ugostitelj te ima lokal do tog spornog prostora u vlasništvu tužitelja,

31. U ponovljenom postupku saslušan je tuženik ad 2 koji ranije nije bio saslušavan Naime prvo je zakazati da je taj tuženik sin tuženika ad 1 pa je i prije uziamnja istog, bilo za očekivati da je iskaz obojan subjektivnošću u interesu samih tuženika. No, ono što proizlazi iz iskaza tog tuženika, a ovo kada se dovede u svezu s iskazom tuženika ad 3 (a nisu rodbinski povezani mada ih povezuje zainteresiranost za uspjeh u parnici) ali i iskazom saslušanih svjedoka, jesu činjenice koje su dovele do zaključka kako je taj tuženik ad 2 u vrijeme izdavanja punomoći bio mlade životne dobi pa nije ni za očekivati da bi imao saznanja o detaljima konkretnog poslovnog odnosa i dogovora između tužitelja i tuženika ad1 posebno onih kojih su prethodili potpisivanju punomoći. U iskazu je ponovio navode tuženika kao prostor nije u vlasništvu tužitelja i iskazivao je taj tuženik o 2021 kada je preuzeo firmu i ulaganjima, no navedeno nije predmet utuženog razdoblja. Istaknuo je kako s tužiteljem ima konkretne odnose kao i ugovor o korištenju palače. Ono što je kazao sudu jest da su CE i AE bili vlasnici lokala od 2004., što odgovara utvrđenjima iz drugih izvedenih dokaza pa u tom dijelu koji nije suprotan s ostalim dokazima izvedenim u postupku, cijenjen je vjerodostojnim. Također iskazivao je kako je predmetni prostor služio kao skladište ugostiteljskom objektu, ali i kao prolaz svima te svoja saznanja o sadržaju o otpisu duga koji odgovara navodima ostalih tuženika pa u tom dijelu taj iskaz nije uzet vjerodostojnim.

32. Svjedok NE pok. Petra iskazao je kako poznaje stranke i da se radi o palači EE u [adresa], da mu je poznato je ČE sklopio ugovor sa BE kojim je istom dao na korištenje predmetni prostor, da ga očisti, sredi i koristi. Nije mu poznato točno kakav je to ugovor i kad je zaključen, navodeći da je ugovor čitao više puta, ali se ne može sjetiti kad je zaključen i na koje vrijeme, te ne zna kada je CE počeo koristiti prostor i ne zna na koje je bio taj prostor. Nadalje, nije mu poznato tko je bio u poslovnom prostoru u utuženom periodu od travnja 2008. do svibnja 2009., navodeći da ipak misli da je u prostoru bio LE, ali da u tom periodu nije bio u poslovnom odnosu sa ČE tako da ne može nešto konkretno znati o spornom periodu. Naveo je da je sa ČE bio u poslovnom odnosu u periodu od 1997.g. do 2005 ili 2006., nakon toga, ponovno u periodu od 2009. kad su počeli tražiti programe za restauraciju navedene palače, da je u tom periodu 2009. osobno dolazio u taj prostor i u početku je taj prostor bio ruševina i "Mirina", koji su on i ČE čistili, da je kasnije tu napravljen prolaz, Grad Trogir da je držao neko vrijeme taj prolaz, nakon toga je taj prostor netko od tuženika, da li CE ili netko drugi na kome se vodio prostor, netko od njih je to sređivao i očistio, da u to vrijeme nije bilo više tog prolaza, ispred tog prostora se koristio prostor za ugostiteljski objekt, a iza tog ugostiteljskog objekta na početku nije bilo ništa a u sjevernom dijelu tog prostora iza ugostiteljskog objekta bio skladišni prostor, navodeći da je to bilo u tom periodu 2009.g. i nakon toga. Nadalje, naveo je da tuženici cijelo to vrijeme korištenja prostora nisu imali suglasnost od gosp. ČE da koriste taj prostor, jer da im je ČE kasnije uskratio korištenje tog prostora pa da su uslijedili i fizički sukobi i tužbe, a kada je gosp. ŠE dobio pravomoćnu presudu suda o tome da je palača EE njegova od tada su tu nastali problemi i njihovi odnosi nisu bili kakvi su prije bili. Naveo je da što se tiče naknade za korištenje prostora u ugovoru nije bila navedena nikakva cijena za korištenje tog prostora i o plaćanju naknade za korištenje prostora , da nije čuo od nikoga odnosno čuo sam od njega da su mu platili jedanput, te se sjeća da je u ugovoru navedeno da tuženicima imaju pravo korištenja i služenja tim prostorom, da nemaju pravo otuđenja i opterećenja te nekretnine.

32.1. Svjedok ističe kako u periodu od 2005. ili 2006. pa sve do 2009. godine kada je ponovno stupio u kontakt s tužiteljem u vezi našeg poslovnog odnosa , istom nije poznato tko je bio u tom predmetnom poslovnom prostoru. Ističe i to kako se ne može točno izjasniti kad se unutrašnji dio predmetnog poslovnog prostora počeo koristi kao štekat, navodi kako se zna da je netko od tuženika očistio taj prostor, da su stavili montažni šank i podest, taj prostor su uredili i očistili, s tim da ne zna kada je to bilo.

33. U ponovljenom postupku saslušan je i svjedok OE sin tužitelja za kojeg je i prije uzimanja iskaza bilo jasno je da iskaz neće biti nepristran, a navedeno potvrđuje i sadržaj tog iskaza koji odgovara tužbenim navodima, što potvrđuje zainteresiranost tog svjedoka za uspjeh tužitelja u sporu pa ovaj sud njegov iskaz u većem dijelu nije našao vjerodostojnim već pripremljenim u korist tužitelja. No ono što saznajemo iz tog iskaza jest da tuženik ad 2 uistinu ne bi bio osoba u posjedu predmetne nekretnine kroz utuženo razdoblje, čime svjedok u suštini potvrđuje iskaz tog tuženika ad 2.a time i njegov prigovor da ne bi bio pasivno legitimiran.

34. No, ono što se nalazim bitnim za odluku o predmetu spora jest upravo sagledavanje sadržaja punomoći i trenutak saznanja tuženika za opoziv iste.

35. Tužitelj je opozvao navedenu Izjavu odnosno punomoć , koja izjava o opozivu odnosno povlačenju navedene Punomoći je ovjerena kod javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] pod brojem Ov-3050/06 dana 26.4.2006.g.

36. Dakle, punomoć koju je tužitelj dao tuženiku AE a koju je potpisao pred javnim bilježnikom 26. travnja 2004., u svrhu čuvanja, korištenja, održavanja te zastupanja tužitelja u pregovorima radi iznajmljivanja predmetne nekretnine nije bila vremenski ograničena, što bi značilo da je izdana do opoziva Tu je za istaknuti kako je u svom iskazu i sam tužitelj kazao da je kod javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] ovjerio svoj potpis na toj Izjavi odnosno Punomoći, odnosno priznao kao svoj potpis na toj Izjavi, iako isto dokazuje i sam činjenica ovjere od strane javnog bilježnika.

37. Tužitelj je navedeno ovlaštenje koje je dao tuženiku, opozvao 26. travnja 2006.izjavom koju je ovjerio kod javnog bilježnika, a prema kazivanju tuženika pod 1. Isti nije upoznat s tim da je tužitelj navedenu izjavu odnosno punomoć opozvao, a tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost da je tuženiku dostavljen opoziv ovlaštenja,

38. Kod takvog stanja stvari u nedostatku dokaza na strani tužitelja koji bi potvrdili da su tuženici uistinu primili predmetnu izjavu s opozivom punomoći, ovaj sud smatra da predmetna tužba sadrži izričiti opoziv odnosno da s danom primitka tužbe od 5.svibnja.2009. tuženici saznali za opoziv te da nakon toga dana nije imao ovlaštenje koje mu je tužitelj dao u izjavi od 26.travnja 2004. Kako su ovlaštenja ali i uvjeti pod kojima se daje na korištenje nekretnina taksativno nabrojani, a isto nije uključivalo i obvezu tuženiku na plaćanje najma, o izmjeni dogovorenih uvjeta tuženik je saznanja ovo po utuženju u predmetnoj parnici .S tim u svezi od tog trenutka bi tuženicima ad1 i 3 predstojala i obveza za isplatu naknade ukoliko bi protivno volji vlasnika odnosno ovdje tužitelja nastavili koristiti predmeti prostor jer od trenutka traženje predaje posjeda od strane vlasnika, tuženici su saznanja da su u bespravnom korištenju, odnosno da su se ovlaštenja dana 2004. izmijenila, čime bi od tog trenutka saznanja za tužbu, primitkom iste, postali nepošteni posjednik, ovo dakle nakon utuženog razdoblja.

39. Dakle, da je do opoziva došlo tuženik saznaje tek primitkom tužbe, a uvjet da bi se nekretnina dalje prodala, kako je to punomoći naznačeno kao isključivi razlog opoziva u trenutku davanja punomoći, nije se ispunio, stoga se ne može govoriti o nepoštenju i nesavjesnosti tuženika ad 1 u utuženom razdoblju jer za opoziv nije ni mogao znati do uručenja izjave o opozivu odnosno do utuženja i pokretanjem parnice od strane tužitelja,a tužitelj nije predočio dokaze kojim bi dokazao suprotno odnosno osporio navode iz odgovora na tužbu.

40. I u pravomoćnoj presudi ovog suda P-162/11, odnosno drugostupanjskoj odluci Gž-p-190/12 od 20.12.2012.g. –preslike priložene na strani 34 do 46 spisa proizlazi utvrđenje da bi dan primitka tužbe u ovoj parnici od strane tuženika ujedno bio dan njegovog saznanja da su se izmijenili uvjeti pa i da tužitelj potražuje povrat prostora.

41. Nadalje za istaknuti je kako tužitelj ističe da je navedenu punomoć opozvao ovo jer da tuženici nisu plaćali najamninu za korištenje njegovog prostora, koja najamnina da je bila usmeno dogovorena i to u visini koju tuženici plaćaju Gradu Trogiru za korištenje gradskog prostora na kojem se nalazi ugostiteljski objekt kafić Padre stvarno vlasništvo tuženika pod 3., odnosno formalno vlasništvo DE. No takve navode nije dokazao. Naime, nitko od stranaka i svjedoka nije potvrdio da bi između stranaka bio zaključen ugovor o najmu za korištenje navedenog prostora koje je nesporno u vlasništvu tužitelja i to kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što predstavlja zidina kamene kuće –palače EE u [adresa], a kojim se tuženici odnosno tuženik pod 3. služi za prolaz do svog kafića Padre, i koji prostor je uz suglasnost tužitelja isti nakon potpisivanja navedene Punomoći od strane tužitelja od 26.4.2004.g. počeo sređivati, čistiti, te koristiti na način da je postavio drvene grede na kamen, uveo vodu struju, i drugo, na što je sve bio ovlašten od strane tužitelja navedenom Izjavom odnosno punomoći od 26.4.2004.g. kako je to i tužitelj istakao u iskazu, a iz iste, te iz iskaza tužitelja i tuženika proizlazi i to da je na to bio ovlašten dok tužitelj i supruga ne dovedu prostor u funkciju za iznajmljivanje

42. Spisu je na strani 100 priložen Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen 8.11.2004. između Grada Trogira kao zakupodavca , te CE vlasnika ugostiteljskog objekta Padre kao zakupnika, s druge strane, a predmet zakupa je poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], u prizemlju dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle prostor na kojem se nalazi ugostiteljski objekt Padre je gradski prostor za koji tuženik pod 3. Kao vlasnik objekta Gradu Trogiru plaća zakupninu po cijeni od 221,00 kn po m2 , temeljem navedenog ugovora o zakupu. No navedeno predstavlja drugi pravni odnos tuženika te eventualno se nalazi bitnim kod visine najma ukliko bi usporedno radi odluka suda bila suprotna.

43. Dakle, iz svega proizlazi da je tuženik pod 3. izvršio radove , ulaganja uz suglasnost tužitelja, koji se tome nije protivio i koji ga je na to ovlastio navedenom Punomoći, da navedene troškove nije snosio niti nadoknadio tuženiku pod 3., da je upravo tuženiku pod 3. tužitelj namjeravao jedan dio prostora dati u najam kada isti dovede u funkciju, uostalo navedeno potvrđuje sam tužitelj (list 74, spisa stranica 75, pasus 9) životno je i logično da kada nije posebno uglavljena u punomoći izjava o plaćanju naknade na ime najma da to nije ni bilo traženje tužitelja kod ugovaranja uvjeta svjestan daje objekt potrebno ulaganjem sanirati uz konzervatorsku suglasnost , rješenje o građenju i da se prostor mogao koristiti tek kao prolaz i skladišni prostor.

44. U ponovljenom postupku u spis je priložen i Sporazum o otpustu duga za koji su tuženici tvrdili da obuhvaća način rješidbe svih novčanih potraživanja dok je tužitelj tvrdio da se odnosi samo na iznos parničnog troška proizašao iz parnice. Uistinu pregledom sadržaja tog sporazuma ovjerenog po javnom bilježniku Daniri Margeta Nuber posl.br. OV-41802020 od 26. listopada 2020.,a koji nije bio odlučujući za odluku o predmetu spora, proizlazi nastojanje stranaka za rješavanje međusobnih odnosa proizašlih iz parničnog postupka, što potvrđuje uređene poslovne odnose između stranka o čemu je svjedočio tuženik ad 2.,a za koji sud prihvaća objašnjenje tužitelja kako se istim rješavalo pitanje troškova parničnog postupka iz prethodnog postupka, ovo po pravomoćnoj sudskoj odluci.

45. Priložen je spisu i ugovor kojim tuženik dokazuje da je 2020 ugovor sklopio s pravnom osobom Trapeum d.o.o, no navedeno se nije posebno ocjenjivalo, ovo jer datumski ugovor ne odgovara utuženom razdoblju.

46. Tu je posebno za istaknuti kako iz izvedenih dokaza nije razvidno da bi pasivno legitimiran bio i tuženik 2. DE odnosno na temelju čega tužitelj od njega potražuje plaćanje utuženog iznosa na ime korištenja navedenog prostora posebno imajući u vidu da se u predmetnoj Punomoći od 26.4.2004.g. ne spominje DE, niti je tužitelj bio s njim u nekakvom odnosu u spornom periodu, što potvrđuju dokazi izvedeni tijekom postupka, pa bi u odnosu na ovog tuženika bio osnovan prigovor pogrešne pasivne legitimacije.

47. Isto tako, nije dokazano da tuženik pod 1. koristi tužiteljevu nekretninu, budući da je tuženik pod 3. stvarni vlasnik kafića Padre, a tužiteljev svjedok potvrdio je da se za pristup do tog kafića koristi prostor tužitelja, ovo temeljem navedene Punomoći, a nesporno je da između tužitelja i tuženika pod 1. nije zaključen nikakav ugovor o najmu niti o zakupu nekretnine u vlasništvu tužitelja.

48. Sud, dakle, u cijelosti prihvaća kao utemeljene navode tuženika kako tužitelj ničim nije dokazao niti pravni osnov na kojoj temelji samu tužbu, a niti je dokazao tko je i u kojem periodu koristio navedeni prostor, a nedvojbeno je da je tužitelj temeljem navedene Punomoći ovlastio tužene pod 1 i 3 da u njegovo ime čuvaju, održavaju i uređuju nekretnine u vlasništvu tužitelja, te da ga zastupaju u pregovorima o iznajmljivanju navedenih nekretnina, kako je to naprijed navedeno, no iz rezultata dokaznog postupka, razmatranjem dokaza zasebno i dovođenje istih u međusobnu svezu, ne proizlazi da je za utuženi period dogovorena i naknada za korištenje navedene nekretnine tužitelja, svakako ne proizlazi da je tužitelj dokazao nepoštenje kod korištenja od nevlasnika posjednika.

49. S obzirom na to da sud smatra kako tužitelj nije dokazao osnov postavljenog tužbenog zahtjeva iako prihvaća zaključke vještaka za graditeljstvo utemeljenima kao i da je valjano otklonio prigovore tuženika, nije našao potrebnim, što više, našao je suprotno načelu ekonomičnosti prijedlog tuženika radi provođenja vještačenja po novom vještaku za graditeljstvo ovo radi utvrđenja vrijednosti najamnine za utuženi period za navedeni otvoreni prostor u vlasništvu tužitelja sve na ime visine tužbenog zahtjeva. Tu je za kazati kako činjenica što vještak nije dostavio dopunu nalaza i mišljenja pozivom na neplaćanje prigovaratelja, ne isključuje obvezu vještaka na izradu dopune u smislu davanja odgovora na prigovore, no u situaciji u kojoj proizlazi da je vještak našao da je na sve prigovore tuženika već odgovorio i da se istima ponavlja, iscrpljujući i sud, za zaključiti je kako je takav prigovor usmjeren na imenovanje nove osobe vještaka ne stvarno i dopune nalaz i mišljena po postavljenom vještaku. Svakako kako je to ispravno ocijenio i sud u prethodnom postupku, nalaz i mišljenje postojećeg vještaka je iscrpno i stručno pa i ovaj sud smatra kako je prijedlog tuženika koji je iskristaliziran na ročištu 1. rujna 2025 za određivanje nove osobe vještaka, protivan članku 10 ZPP-a te je odbijen .

50. Pri čemu se ističe da uvažavajući vještaka Jelčiča koji je iskazao da je već odgovorio na prigovore, ponovnim traženjem dopune, ne bi proizašle neke druge činjenice koje bi utjecale na presuđenje, niti bi se iz dopunskog iskaza moglo nešto doznati što bi utjecalo na presuđenje u ovom sporu.

51. Na isti način se postupilo prilikom odbijanja dopunskog saslušanja tužitelja predloženog na završnom ročištu za glavnu raspravu ovo posebno jer je stranačko saslušanje već izvedeno ranije pa je za očekivati da bi ponovnim saslušanjem tužitelja (jer ZPP ne poznaje institut dopunskog saslušanja), o okolnostima iz odnosa između njega i tuženika iz 2008 i 2009 bilo ponavljanje ranije izrečenog. Ovo posebno kad je takav prijedlog vezan za iskaz tuženika ad2, a koji nije posebno bitan za odluku. Uostalom u takvoj situaciji logično bi bilo i dopustiti svim ostalim tuženicima ponovno davanje stranačkog iskaza, što je uostalom odmah bio i prijedlog punomoćnika tuženika za slučaj da sud prihvati prijedlog punomoćnika tužitelja za ponovnim saslušanjem tužitelja. Navedeno je sud ocijenio protivno članku 10 ZPP-a.

52. Na posljetku je za kazati kako je u ponovljenom postupku pribavljen na uvid i spis Pn-785/2015 te je pregledom i čitanjem istog na ročištu 19.studenog 2024. utvrđeno kako je riječ o postupku pokrenutom tužiteljevo tužbom 7.rujna 2011 naspram tuženika radi isplate na ime stjecanja bez pravne osnove , tužba je odbačena u odnosu na tuženike ad 1.,2,3, dok je u odnosu na tuženika ad 4 povučena Drugostupanjski sud je potvrdio rješenja dok je VSRH rješenjem Rev- 1801/2018 ukinuo toč I. i II te predmet vratio nas ponovno suđenje prvostupanjskom sudu u kojem je određeno i održavanje ročišta te je postupak u tijeku, no navedeno nije ocijenjeno bitnim za odluku u ovom postupku.

53. Sud je odluku o trošku donio na temelju članka 154. stavak 1 u svezi s člankom 155 stavak 1 i 164 stavak 1 i 2, sve u svezi s člankom 40 . ZPP-a te Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) pri čemu je za radnju prema postavljenoj visini tužbenog zahtjeva određeno 500 bodova za zastupanje pa tuženicima koji su zastupani po punomoćniku priznao slijedeći zatraženi trošak: sastava odgovora tužbe 500 bodova, trošak zastupanja tuženika na ročištu od 8.5.2012.,2.2.2016., 24.4.2018., 11.3.2019., 13.5.2019., 28.6.2019., -od po 250 bodova trošak zastupanja na ročištu od 26.6.2012., 14.3.2016., 18.4.2016., -od po 125 bodova, jer su ročišta odgođena prije početka raspravljanja, trošak zastupanja na ročištu 6.6.2014., 19.9.2014., 21.11.2014., 22.1.2015.,16.3.2017.,10.4.2019., 20.9.2019., 20.9.2024.,19.11.2024., 15.1. 2025.,11.3.2025.,10.9.2025 od po -500 bodova. Nadalje, tuženima je priznat trošak sastava četiri obrazložena podneska po Tbr 8 t 1 OT-a od po 500 dok je za preostale podneske od po Tbr 8. t 3 OT-a 50 b i to za podneske od 22.3.2016., 11.4.2018., 12.4.2019., 4.6.2019., 16.9.2024, 16. 6. 2025, 18.3.2025.

54. Tuženima je tako priznato ukupno 10 525 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2.00 eur-a (Tbr 54.OT-a) daje iznos od 21.050,00 EUR-a uvećano za trošak zastupanja više osoba za 20% odnosno za iznos od 4.200,00 eur-a , što daje iznos od 25.260,00 EUR-a. Na navedeni iznos dodan je iznos od 6.315,00 EUR-a na ime 25% PDV-a, što daje iznos od 31.575,00 EUR-a.

55. Osim toga, tuženima je priznat ukupan trošak vještačenja u iznosu od 302,45 EUR-a trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu 53,12 EUR-a.

56. Sukladno tome, tuženima je na ime parničnog troška valjalo dosuditi ukupan iznos od 31.930,57 EUR-a, sve prema vrijednosti predmeta spora, a na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) .

U Trogiru 30. rujna 2025

Sutkinja

Mirna Veža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis