REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1542/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja KO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, odvjetničkog vježbenika HO i punomoćnici tuženika po zaposlenju ĆO, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., isplatiti tužitelju KO iznos od 4.926,57 eura bruto uvećano za zakonske kamate koje teku:

- za studeni 2019. na iznos od 45,07 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 130,21 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 126,48 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 117,68 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 110,46 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 97,58 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 116,30 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 124,32 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 122,45 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 137,57 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 119,56 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 118,11 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 126,69 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 136,68 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 110,99 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 116,30 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 121,59 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 135,59 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 113,89 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 118,86 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 143,19 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 142,83 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 128,32 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 126,77 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. na iznos od 138,17 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 145,82 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 134,10 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 116,28 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 122,46 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 109,09 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 149,42 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 128,81 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 128,99 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,,

- za kolovoz 2022. na iznos od 139,18 eura od 11. rujna 2022. do isplate,

- za rujan 2022. na iznos od 120,83 eura od 11. listopada 2022. do isplate,

- za listopad 2022. na iznos od 126,05 eura od 11. studenog 2022. do isplate,

- za studeni 2022. na iznos od 135,94 eura od 11. prosinca 2022. do isplate,

- za prosinac 2022. na iznos od 145,46 eura od 11. siječnja 2023. do isplate,

- za siječanj 2023. na iznos od 104,84 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- za veljaču 2023. na iznos od 93,63 eura od 11. ožujka 2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja KO za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. naknaditi tužitelju KO troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je od 18. studenoga 2019. zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. temeljem Ugovora o radu od 18. studenog 2019. na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Podsused, nakon čega je s poslodavcem sklopio novi ugovor za isto radno mjesto i to 22. listopada 2020. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, navodi da je 26.4.2023. sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Vozač autobusa“, šifra radnog mjesta MS115, Autobusni promet Podsused, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. Dakle, tužitelj je temeljem svih sklopljenih ugovora o radu obavljao u naravi isti posao slijedom čega mu se temeljem ranije sklopljenih ugovora o radu plaća neosnovano obračunavala primjenom koeficijenta 2,20, dok se od 26.4.2023. obračunavala primjenom koeficijenta 2,40. Navodi da drugim tuženikovim radnicima, koji su u naravi obavljali iste poslove kao i tužitelj, plaća je i prije travnja 2023. bila obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime su u konačnici ostvarivali bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Navodi da je diskriminacijski učinak još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene radne smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača autobusa, prilikom uzajamne primopredaje autobusa potpisuju tzv. putne naloge. Iz putnih naloga se vidi, među ostalim, koji je od vozača upravljao autobusom, kojim su autobusom upravljali, te u kojem vremenu. Traži od suda da naloži tuženiku isplatiti iznos od 5.464,80 eura bruto uz zatezne kamate koje teku na pojedine iznose te naknaditi troškove parničnog postupka. Podneskom od 25.3.2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev te je zatražio od suda da naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.926,57 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže opisano u izreci, kao i naknaditi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Navodi da u konkretnoj pravnoj stvari nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ako je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je tužitelj propustio učiniti. U utuženom razdoblju, temeljem zaključenih ugovora o radu, radniku je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač autobusa I“, sve do 20.3.2023. godine kada je tužitelj sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Vozač III“, sa utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,40. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. godine, utvrđena su slijedeća radna mjesta: vozač autobusa I – koeficijent složenosti poslova 2,20, vozač autobusa II – koeficijent složenosti poslova 2,30, vozač autobusa II – koeficijent složenosti poslova 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Navodi da je navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu i s čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. godine i trenutno važećeg Kolektivnog ugovora iz 2023. godine, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Navodi da tužitelj nema pravo potraživati zatezne kamate na porez na dobit i na prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika, jer prema čl. 22. st. 3. važećeg Zakona o porezu na dohodak, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Predlaže odbaciti tužbu tužitelja, podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je svjedoke MO, VO i BO te tužitelja kao stranku.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike neisplaćene plaće u razdoblju od studenog 2019. do veljače 2023. između pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti poslova 2,20.

6. Među strankama nije sporno da je:

- tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu "Vozač autobusa I" te da je ugovoren koeficijent složenosti poslova 2,20,

- da je tuženik u razdoblju od studenog 2019. do veljače 2023. obračunavao i isplaćivao plaću temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20,

- nije sporan niti matematički obračun potraživanja koji je načinio tuženik u iznosu od 4.926,57 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

- nije sporno da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

7. Među strankama je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'' i ''Vozač autobusa III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 u daljem tekstu: ZOR), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenata 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje od studenog 2019. do veljače 2023.

8. Nije osnovan prigovor prekluzije kojeg je istaknuo tuženik jer ZOR u čl. 133. st. 3. isključuje zahtjeve za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa od potrebe obraćanja poslodavcu radi stjecanja prava na sudsku zaštitu.

9. Iz iskaza svjedoka MO proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa od 2008. godine. Navodi da njegovi radni zadaci obuhvaćaju prijevoz putnika od točke A do točke B, kontrolu karata te njihovu naplatu. Poznato mu je da tužitelj obavlja isti posao kao i on, a to je posao vozača autobusa. Navodi da bi ga tužitelj njegovom radu na radnom mjestu mogao zamijeniti ako za to postoji potreba. Tužitelj je također kao i on vozio istu liniju, ali je svjedok kroz cijelo razdoblje rada imao koeficijent složenosti poslova 2,40 za razliku od tužitelja čiji je koeficijent bio 2,20.

10. Iz iskaza svjedoka VO proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa od negdje 2008-2009. godine do danas. Cijelo vrijeme je radio na istom radnom mjestu, a njegovi radni zadaci obuhvaćaju vožnju autobusa, ulaz, izlaz putnika i naplatu karata. Poznato mu je da tužitelj obavlja iste poslove kao i on budući da su radili na istim linijama, terminalima, preuzimali su smjenu jedan od drugoga te su se mijenjali na radu. Navodi da je koeficijent složenosti poslova od početka njegovog rada bio 2,40, a poznato mu je da je tužitelj po dolasku kod tuženika imao koeficijent 2,20.

11. Iz iskaza svjedoka BO proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa od 2010. godine pa sve do danas. Cijelo vrijeme je radio na istom radnom mjestu, a njegovi radni zadaci obuhvaćaju vožnju autobusa te prodaju karata. Poznato mu je da tužitelj obavlja iste radne zadatke odnosno isti posao kao i on jer voze na istim linijama, mijenjaju se u radu ovisno o tome tko od koga preuzima službu. Njegov koeficijent složenosti poslova je od samih početaka bio 2,40, poznato mu je da je tužiteljev koeficijent do 2024. godine bio 2,20.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kod tuženika zaposlen od 18.11.2019. na radnom mjestu vozača autobusa. Upravlja autobusom te prodaje vozne karte. Koeficijent složenosti poslova mu je 2,20 u utuženom razdoblju. Naveo je da obavlja posve iste radne zadatke kao kolege vozači MO, BO i VO, a rade i na istim linijama i terminalima. Od njih bi preuzeo službu odnosno vožnju istog autobusa kada je za to bila potreba, a oni su također preuzimali i vožnju autobusa kojeg je prethodno vozio on. Poznato mu je da kolege koji su duže zaposleni kod tuženika imaju koeficijent 2,40 u utuženom razdoblju.

13. Ovaj sud ocijenio je iskaze svjedoka MO, VO i BO kao životne i uvjerljive. Iskazi su suglasni jedan s drugim oko odlučnih činjenica koje se odnose na to da su kao vozači autobusa radili iste poslove kao i tužitelj, a da im se plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40. Sud je navedene iskaze i iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti jer su suglasni s nespornim činjenicama. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su MO, VO i BO radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača autobusa kao i tužitelj, no dok se saslušanim svjedocima plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40, tužitelju je njegov koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste poslove.

14. Odredbom čl. 91. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok je odredbom čl. 91. st. 2. ZOR propisano da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te je odredbom čl. 91. st. 3. ZOR propisano da je to rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZOR o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-432/2020 od 12. rujna 2022.

15. Nisu osnovani navodi tuženika da razlozi različitih koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta proizlaze zbog činjenice da postoje razlike u radnom iskustvu, vještinama, odgovornosti i radu koji radnici obavljaju. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari je za ocjenu jednakosti rada prvenstveno od važnosti činjenica obavljaju li radnici iste poslove ili posao jednake vrijednosti. Ovaj sud je utvrdio da radnici u konkretnom slučaju obavljaju posve iste poslove.

16. Iako tuženik tvrdi da radnici koji imaju koeficijent 2,40 obavljaju poslove mentorstva, iz iskaza svjedoka koje je sud prihvatio u cijelosti isto ne proizlazi. Dakle, ovaj sud smatra da je moguće da neki od radnika obavljaju i te poslove, ali iz iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi da su svjedoci MO, VO i BO koeficijent složenosti poslova od 2,40 imali od samih početaka svoga rada, dakle i kada su tek počeli s radom kod tuženika.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju od studenog 2019. do veljače 2023. obavljao isti posao, u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa te ga je u obavljanju tog posla mogao zamijeniti bilo koji vozač autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,40. Također je i on mogao zamijeniti njih u obavljanju njihovog posla, unatoč tome što je njemu bila obračunavana plaća temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20.

18. Uzimajući u obzir da matematički obračun potraživanja među strankama nije sporan, valjalo je naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.926,57 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

19. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

20. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, tekuće od svakog jedanaestog dana u mjesecu za dosuđenu bruto razliku u plaći za prethodni mjesec, do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5., čl. 155. ZPP i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelj u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspio u postupku, zbog kojeg dijela mu nisu nastali posebni troškovi, stoga su mu priznati zatraženi troškovi u cijelosti. Tako su tužitelju priznati troškovi za sastav tužbe na temelju Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV, troškovi za sastav obrazloženog podneska od 5. prosinca 2024. na temelju Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV, troškovi zastupanja na ročištu od 17. veljače 2024. na temelju Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV, troškovi za sastav obrazloženog podneska od 25. ožujka 2025. na temelju Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV te troškovi za zastupanje na ročištu od 3. rujna 2025. na temelju Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV, odnosno ukupno iznos od 1.250,00 eura.

22. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. i toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku