REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3566/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. EŽO iz [adresa], 2 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. TŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. MŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. LŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ZŽO iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. NŽO iz [adresa], 3. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. ČŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 8. DŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Baničeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika 1. EŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. TŽ, [adresa], 3. MŽ iz [adresa], 4. LŽ pok. E, 3/9 [adresa], 5. ZŽ iz [adresa], 6. UŽO pok. T, 26 [adresa] 2914, [adresa], 7. ŠŽO rođ. UŽO, [adresa], 11-17 [adresa], 2093 [adresa], tuženi od 1. -7. za sebe i kao nasljednici NŽ pok. LŽ, 8. ČŽ rođ. NŽ supruge M iz [adresa], za sebe i kao nasljednica DŽ, 9. UŽ iz [adresa], za sebe i kao nasljednik ŠŽ, tuženici 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. zastupani po punomoćnici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, 10. KŽ ud. TŽ, [adresa], i 11. AŽ rođ. KŽ, [adresa], tuženice 10. i 11. za sebe i kao nasljednice ĐŽ pok. LŽ, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Puli - Pola poslovni broj Gž- 661/2024-2 od 17. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-347/2021-50 od 14. veljače 2024., na sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude iz uvoda ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji se pozivaju da im je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično (pošteno) suđenje, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, što da je dovelo do povrede temeljnih ljudskih prava, čime temelje taj prijedlog na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP)
5. Predlagatelji dopuštenja revizije nisu su činili vjerojatnima da im je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se u prijedlogu pozivaju.
6. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje/dokazivanje u postupku niti je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Ovdje je sud odlučio na temelju onoga što su saslušane stranke i svjedoci iskazali povezujući sa ostalim materijalnim dokazima. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a što ovdje nije slučaj. Kraj utvrđenja suda da je postignut dogovor o diobi o kojoj je sačinjena isprava, uz prethodnu isplatu onih koji su odselili u [adresa], i koja dioba je realizirana isplatom (novcem i dotom (miraz)) uz odreknuće, u korist braće, onih koji su odselili, a preostalima podjelom zemlje, tako da su ti diobenici (dionici) odmah stupili u posjed pojedine nekretnine i nastavili ih posjedovati dugi niz godina do danas, sud je imao dostatnu podlogu za odlučivanje o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. U tom smislu nije učinjeno vjerojatnim postojanje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Isto tako uočava se da su nižestupanjski sudovi dostatno i relevantno obrazložili odluke s obzirom na tvrdnje tužitelja i prigovore tuženika te s tim u vezi s obzirom na odlučne činjenice za rješavanje predmeta spora. Ne nalazi se, ni na bazi vjerojatnosti, proizvoljnosti u odluci ili nemogućnosti ostvarenja prava na pristup sud. Predlagatelji zapravo prijedlogom izlažu svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka.
7. Kako nije učinjeno vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskih sudova bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka i da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo radi čega da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
