REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-188/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željko Pavletić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Grad Pula-Pola, Pule, Forum 1, OIB 79517841355, radi brisanja upisa, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 9. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Grad Pula – Pola izrada i provedba ispravka geodetskog elaborata za evidentiranje nerazvrstane ceste provedenog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli pod posl.br. Z-2457/21, na način da iz obuhvata nerazvrstane ceste OU166 Ulica Komunal – Via Comunal i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izuzme zemljište prije provedbe navedenog geodetskog elaborata označen kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi put površine 77 m2 upisan u k. o. [katastarska općina], te izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja DH, a sve o trošku tuženika Grada Pule.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana. "

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 300,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik kč. br. [katastarska čestica] u naravi put površine 77 m2 upisane u k. o. [katastarska općina]. Međutim tuženik da je dao izraditi geodetski elaborat za evidentiranje nerazvrstanih cesta koji elaborat je u zemljišnim knjigama zaveden pod brojem Z-2457/21. Predmetnu nekretninu tužitelj navodi je kupio prije stupanja na snagu Zakona o cestama (28.11.2011.) i to dana 24.06.2011. od pravnog prednika GH. Predmetnu nekretninu da je kupio najprije njegov sin ĐH nakon čega je vršio objedinjavanje svoje kč. br. [katastarska čestica] sa kč. br. [katastarska čestica]. Predmetnu nekretninu da je kupio isključivo radi namjere proširivanja dvorišta i okućnice obzirom da na kč. br. [katastarska čestica] ima izgrađenu obiteljsku kuću. Njegov sin ĐH da mu je naknadno darovao spornu nekretninu. Ističe da je nekretnina još od 1996. od vremena od kada je tužitelj kupio kč. br. [katastarska čestica] neprekinuto, nesmetano sve do današnjeg dana u isključivom posjedu tužitelja. Sporna nekretnina da sa njegovom obiteljskom kuću danas čini jednu funkcionalnu cjelinu. Nekretnina da je privedena potpuno drugoj namjeni a ne prometovanju vozila koje je pristupačno većem broju korisnika. Tužitelj navodi da je nekretninu uredio, popločio tlakavcem, izveo sustav odvodnje oborinskih voda za potrebe svoje kuće te posadio zelenilo. Nekretnina da se oduvijek koristila kao dvorište njegove kuće. Nadalje navodi kako on osobno a niti njegov pravni prednik u trenutku stjecanja prava vlasništva a niti prilikom upisa vlasništva u zemljišne knjige nisu imali nikakvog razloga posumnjati u to da stvar ne pripada njima obzirom da je sporna nekretnina u trenutku stjecanja prava vlasništva činila sastavni dio dvorišta tužiteljeve kuće. Nadalje navodi kako je tuženik dana 2021. dao izraditi geodetski elaborat temeljem Zakona o cestama kojim je sporna nekretnina u cijelosti prikazana kao nerazvrstana cesta OU166 Ulica Komunal – Via Comunal a koja je inkorporirana u novonastalu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao takva uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika. Rješenjem Općinskog suda u Puli posl.br. Z-2457/21 od 22.02.2021. proveden je geodetski elaborat temeljem kojeg je poništena tužiteljeva kč. br. [katastarska čestica] i iz vlasništva tužitelja izuzeta a sada čini kč. br. [katastarska čestica] kao vlasništvo tuženika. Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 131. st. 1. Zakona o cestama da bi njegova parcela kč. br. [katastarska čestica] zadovoljavala uvjete da ex lege postane nerazvrstanom cestom. Sporno zemljište nikada nisu koristile treće osobe, niti veći broj osoba već je oduvijek sporno zemljište u nesmetanom posjedu tužitelja koji čini sastavni dio njegove okućnice. Ističe kako je predmetnu nekretninu uredio o svojem trošku te je održava dugi niz godina a jedina vozila koja se po njoj kreću su vozila njegove obitelj. Nadalje ističe kako tuženik niti njegovi pravni prednici nisu nikada sporili njegovo vlasništvo i posjed a niti su predmetnu nekretninu koristili za prometovanje vozilima ili pješice. Navodi da svaki njegov susjed ima svoj prilaz do svojih nekretnina. Tužitelj smatra da je upis prava vlasništva tuženika temeljem rješenja Z-2457/21 neistinit i nezakonit te da vrijeđa njegovo pravo vlasništva jer je predmetna nekretnina prije donošenja tog rješenja kč. br. [katastarska čestica] bila u njegovom vlasništvu a danas je sastavni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, a to sve iz razloga jer ona ne predstavlja nerazvrstanu cestu kako je to evidentirano geodetskim elaboratom i rješenjem zemljišnoknjižnog suda. Tuženik da nije nikada bio u posjedu predmetne nekretnine niti je na istoj izvodio bilo kakve radove ili uložio bilo kakva sredstva. Osim toga po predmetnoj nekretnini nije moguće pristupiti bilo kojoj drugoj nekretnini osim ono u vlasništvu tužitelja gdje mu je izgrađena kuća na kč. br. [katastarska čestica]. Osim toga, tužitelj navodi da tuženik predmetnu nekretninu nikada nije izvlastio niti mu je platio bilo kakvu novčanu naknadu a u cilju stjecanja prava vlasništva. Iako se čl. 33. ZVDSP vlasnicima jamči pravo na naknadu u slučaju oduzimanja iste. Također smatra da niti prema Zakonu o cestama se ne može uskratiti vlasništvo fizičke osobe bez plaćane naknade. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti zahtjev tužitelja te ističe prigovor apsolutne nenadležnosti ovoga suda pa predlaže da se tužbe odbaci. Tuženik smatra da pitanje da li neka nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu ili ne je pitanje upravnog postupka pa smatra da su o tome ne može odlučivati. Nadalje navodi kako je tužitelj kao i svi njegovi susjedi koji graniče sa spornim zemljištem koje je utvrđeno kao nerazvrstana cesta su bili obavješteni putem javnog poziva u lokalnom glasilu Glasa Istre 15.12.2020. godine. Osim toga svi vlasnici nekretnina su bili obavješteni o tome kada će se raditi obilježivanje granica zemljišta nerazvrstanih cesta za da 17.12.2020. u vremenu od 10,30 do 11,30 sati a i geodetski elaborat je bio izložen javnom uvidu od 18. do 22. prosinca 2020. godine. Tuženik navodi da tužitelj usprkos svim tim informacijama nije isticao nikakve primjedbe iako je na terenu izvršeno obilježavanje granica zemljišta na kojima je izvedena cesta a što mu nije moglo ostati nepoznato. Tuženik nadalje navodi da je predmetnim geodetskim elaboratom izvršeno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina radi utvrđenja koje nekretnine predstavljaju komunalnu infrastrukturu – nerazvrstana cesta koju treba uskladiti sa stanjem na terenu i knjižnim stanjem. Geodetski elaborat da je izrađen sukladno pravilima struke pa smatra da je zahtjev tužitelja da se ispravi elaborat neosnovan. Naime, navodi kako je elaborat proveden od strane državne geodetske uprave i u zemljišnim knjigama. Osim toga smatra da je zahtjev tužitelja da mu se izda tabularna isprava za uknjižbu prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] neosnovana jer se radi o nemogućoj činidbi budući da ta čestica više ne postoji a osim toga između stranaka ne postoji nikakav obavezno pravni odnos za izdavanje tabularne isprave. Nadalje navodi da je tužitelj tek u zemljišnoknjižnom postupku kod provedbe prijavnog lista 22.02.2021. izjavio prigovor na rješenje Z-2457/21 koji prigovor mu je odbijen rješenjem ovoga suda Z-2457/21 od 24.03.2021. a protiv tog rješenja tužitelj nije izjavio žalbu. Stoga predlaže da se zahtjev tužitelja odbije i da mu se nadoknadi trošak parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o prodaji nekretnine na stranici 8 spisa, pročitana je kopija katarskog plana, izvršen je uvid u fotografije predmetne nekretnine, pročitano je rješenje Ureda za katastra na stranici 28 spisa, izvršen je uvid u geodetski elaborat, pročitan je javni poziv na stranici 50 spisa, pročitano je rješenje ovoga suda posl.br. Z-2457/21, pročitan je zapisnik sa očevida, izvršen je uvid u nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjernične strule Veting d.o.o., pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo ing. građevine JH kao i njegova usmena dopuna od 22.11.2024., pročitani su iskazi svjedoka BH, ZH, PH, te iskaz tužitelja saslušanog kao stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužiteljev sin ĐH kao kupac sa GH kao prodavatelj dana 24.06. 2011. u Puli zaključio ugovor o prodaji nekretnine koje ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Denis Krajcar,

- da je predmet tog ugovora bila nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u naravi put površine 77 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je sin tužitelja platio u cijelosti kupovnu cijenu i upisao se kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine,

- da je sin tužitelja kasnije predmetnu nekretninu darovao ocu ovdje tužitelju DH koji je bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama,

- da je tuženik u Glasu Iste objavio Javni poziv i Obavijest kojim poziva sve nositelje stvarnih prava na nekretninama koje graniče sa nerazvrstanim cestama da se odazovu pozivu i pristupe očevidu pozivajući se na Zakon o cestama radi postupka evidentiranja nerazvrstanih cesta i uređenja međa,

- da je tuženik po tako okončanom postupku donio odluku koje nekretnine imaju status nerazvrstanih cesta,

- da je nakon toga tuženik naručio izradu geodetskog elaborata koji je donio potvrdu ispravnosti od Ureda za katastar i nakon toga je proslijeđen zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda na daljinu provedbu,

- da je zemljišnoknjižni sud predmetni elaborat proveo i donio rješenje pod posl.br. Z- 2457/21 od 22.02.2021.,

- da je na stranici 9 tog rješenja na kč. br. [katastarska čestica] tada u vlasništvu tužitelja dopušten upis temeljem prijavnog lista, skice izmjere, odluke o nerazvrstanima cestama i očitovanja tuženika poništena sporna čestica tužitelja uslijed spajanja sa novom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je na stranici 12 rješenja Z-2457/21 u zemljišnim knjigama upisana novonastala čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] kao nerazvrstana cesta uz uknjižbu prava vlasništva kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule,

- da je rješenje posl.br. Z-2457/21 dostavljeno tužitelju kao vlasniku koji je na isto izjavio pravodobnu žalbu,

- da je žalba tužitelja odbijena rješenjem ovoga suda posl.br. Z- 2457/21 od 24.03. 2021 ali tužitelj na predmetno rješenje nije uložio žalbu,

6. Sporno je između parničnih stranaka da li tužitelj ima pravo na zaštitu prava vlasništva putem brisovne tužbe sukladno čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama tvrdeći da njegova nekretnina kč. br. [katastarska čestica] ne predstavlja nerazvrstanu cestu pa da stoga sukladno Zakonu o cestama ex lege nije niti mogla postati vlasništvo tuženika.

7. Radi utvrđenja spornih okolnosti sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka BH, ZH, PH te je saslušan i tužitelj.

Tako provedenim dokazima sud je utvrdio kao što je to i naprijed navedeno da je tužitelj dosita bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetnu nekretninu je kupio sa namjerom da proširi svoje dvorište jer na kč. br. [katastarska čestica] ima izgrađenu obiteljsku kuću. Naime, tužitelj ima jedno dijete 100% invalida pa je htio na takav način proširiti okućnicu kako bi se dijete moglo slobodno kretati po dvorištu.

Sud je isto tako utvrdio da je tužitelj doista u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od trenutka kupnje međutim on je predmetnu nekretninu koristio na isti način i prije kupoprodaje jer su mu to pravni prednici dozvoljavali i nikada mu nitko nije onemogućavao ili zabranjivao korištenje i posjed nekretnine.

Predmetna nekretnina je u studenom 2014. izgledala kao na strani 103 sudskog spisa dakle, u naravi je predstavljala put koji nije uređen. Nakon kupoprodaje tužitelj je nekretninu uredio i ona danas izgleda kao na strani 105 sudskog spisa točnije danas više izgleda kao sastavni dio dvorišta obiteljske kuće tužitelja.

Iskaz svjedoka BH u cijelosti potvrđuje navode tužitelja.

8. Svjedoci ZH i PH su bili zaposlenici Geodetske tvrtke AGG d.o.o. [adresa]. Njih je angažirao tuženik Grad Pula u poslu evidentiranja nerazvrstanih cesta u [adresa] u [adresa] gdje se nalazi sporna nekretnina. Nakon obavljenog javnog poziva i obavijesti Grada Pule u javnim glasilima geodeti su izašli na teren i započeli su sa evidentiranjem nerazvrstanih cesta. Svjedok PH koji je bio na licu mjesta je spornu nekretninu označio kao nerazvrstanu cestu jer u to vrijeme nije bila popločena tlakavcem ili uređena već je izgledala kao bijeli put, bez ograde ili zabrane prilaska u smislu privatnog vlasništva. I svjedok ZH i svjedok PH suglasno iskazuju da u svom poslu uvijek i bez iznimke navode kada utvrde da na nekoj od takvih nekretnina postoji bilo kakva ograda, zabrana prilaska, portun ili neka prepreka takva se nekretnina ne evidentira kao nerazvrstavana cesta već se o tome pisano upozori Grad Pula i onda je to na Gradu Puli da utvrdi kakav je točan status predmetne nekretnine.

Oba svjedoka potvrđuju da na tužiteljevoj parceli kč. br. [katastarska čestica] nije bilo nikakvih oznaka privatnog vlasništva a kako je nekretnina izgledala kao na strani 103 sudskog spisa u to vrijeme zavedena je kao nerazvrstana cesta. Ovdje valja samo ustvrditi da tužiteljeva nekretnina ne vodi nigdje samo do tužiteljeve kuće i doista i prije nego što je tužitelj kupio nekretninu i nakon kupoprodaje predmetnu nekretninu nikada nije koristio veći broj ljudi za prometovanje već je isključivo koristio tužitelj i njegova obitelj za dolazak do obiteljske kuće a na kraju te nekretnine se ne može pristupiti nigdje dalje doli tužiteljeve kuće.

9. Na očevidu na licu mjesta koji je održan 24.08.2023. izvršena je identifikacija kč. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je sudu na licu mjesta pokazao dio koji je popločen tlakavcem koja površina odgovara nekadašnjoj parceli tužitelja kč. br. [katastarska čestica].

Uvidom u arhivski geodetski elaborat broj 268/20 koji je izrađen u svrhu evidentiranja izvedenog stanja komunalne infrastrukture sud je utvrdio da je kč. br. [katastarska čestica] upisana kao put površine 77 m2 te je ista poništena i pripojena današnjoj kč. br. [katastarska čestica] koja je upisana kao nerazvrstana cesta površine 4359 m2 u vlasništvu tuženika. Na skici lica mjesta strana 87 spisa sporna nekretnina tužitelja označena je oker bojom.

10. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo Ivan Davidović kao i u njegovu usmenu dopunu od 22.11.2024. sud je utvrdio da sporna nekretnina ima širinu cca 3,8 metara a zemljište se nalazi unutar gradske četvrti Busoler, Grad Pula. Sporno zemljište je gotovo u cijeloj površini popločeno betonskim opločnicima te je na istima ugrađena linijska rešetka za odvod površinske vode obiteljske kuće tužitelja. Nekretnina je sa sjeverne strane ograđena zidovima dok je sa južne strane ograđena dijelom metalnom ogradom, a dijelom građevinom.

Iz nalaza vještaka sud je utvrdio kako tužiteljeva nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u površini od 77 m2 na dan stupanja na snagu Zakona o nerazvrstanim cestama (28.07.2011.) je činila kako to čini i danas u naravi pristupni put na kč. br. [katastarska čestica] obiteljska kuća u vlasništvu tužitelja i kao takva niti prije Zakona a niti kasnije nije bila pristupačna većem broju korisnika pa sud smatra da nekretnina dosita nije mogla biti tretirana kao nerazvrstana cesta.

Svi ostali susjedi tužitelja imaju vlastite pristupne puteve do svojih nekretnina a tužitelj je u posjedu nekretnine i prije kupnje i nakon kupnje na isti način. Nekretnina sa tužiteljevom kućom kč. br. [katastarska čestica] čini jednu funkcionalnu cjelinu.

Tako utvrđenje vještaka su u cijelosti suglasna kako sa iskazom tužitelja tako i svjedoka BH koja je prva susjeda tužitelja.

11. Prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti ovoga suda koji je istaknut u odgovoru na tužbu nije osnovan. Naime, čl. 150. st. 1. ZZK propisano je da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno.

Tužitelj tužbenim zahtjevom (koji nije pravilno sastavljen) prema mišljenju suda traži brisanje opisanih promjena u zemljišnoj knjizi i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja pa je sud njegovu tužbu ocijenio kao brisovnu tužbu. Za odlučivanje o takvom tužbenom zahtjevu je nadležan sud a ne upravni organ kako to tvrdi tuženik, slijedom čega je taj prigovor odbijen kao neosnovan.

12. Ovaj sud osobno smatra da u konkretnom slučaju doista nije bilo razloga da se nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja odredi kao nerazvrstana cesta. No to mišljenje suda ne utječe na donošenje konačne odluke iz obrazloženja koje slijedi.

13. Sud smatra da do povrede knjižnog prava tužitelja nije došlo uknjižbom već je tužitelj prestao biti vlasnik predmetne nekretnine upisom poništavanja čestice odnosno provedbom geodetskog elaborata (prijavni list, kopija katastarskog plana) te ostale dokumentacije propisane čl. 131. Zakona o cestama. Provedbom prijavnog lista prema rješenju ovoga suda Z-2457/21 nije povrijeđeno knjižno pravo ovdje tužitelja.

14. Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalni postupak u kojem o postojanju zakonskih pretpostavki za upis sud odlučuje ispitivanjem prijedloga za upis i njegovih priloga prema tada mjerodavnom zemljišnoknjižnom stanju u času kada je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Na takav način je Zemljišnoknjižni sud Pula postupao i u konkretnom slučaju prilikom donošenja rješenja posl.br. Z-2457/21 od 22.02.2021. godine kojim je po službenoj dužnosti na temelju javnih isprava (čl. 117. ZZK) odlučio o prijedlogu predlagatelja Državne geodetske uprave, Područni ured Pula za upis nerazvrstane ceste ocijenivši pri tome da osnovanost tog prijedloga proizlazi iz isprava na koje se je pozvao u izreci svog rješenja.

15. U takovoj situaciji prema shvaćanju ovoga suda tužitelj brisovnom tužbom ne može zaštiti svoje vlasništvo kako to traži u ovom postupku. Naime, o ovom pravnom pitanju izjasnio se i Ustavni sud RH u odluci broj Us-I-6326/11 od 07.02.2017. u kojoj je između ostalog rečeno:

"Zakonska, konvencijska i ustavno pravna zaštita prava vlasništva odnosi se u načelu na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svojeg vlasništva koje je moguće označiti kao "mirno uživanje".

16. Provedba postupka izvlaštenja ili evidentiranja gradnja cesta na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena ili njena evidentirana ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste po prirodi stvari isključuje mogućnost istodobnog (mirnog uživanja) vlasništva nekretnine. Stoga se stajalište tužitelja kako njegovo vlasništvo i dalje postoji a koje da mu je primjenom Zakona o cestama oduzeto danas u pravilu temelji samo na činjenici da su u vrijeme izvlaštenja spornih nekretnina, izostali odgovarajući upisi nastalih promjena u katastru i zemljišnim knjigama.

U vrijeme kada je nekretnina utvrđena kao nerazvrstana cesta izgledala je kao na slici 103 u naravi put te je tako i bila upisana u zemljišnim knjigama.

17. Prema mišljenju suda očito je i zakonodavac polazeći od navedene činjenice zauzeo stajalište da u onom dijelu u kojem Zakon o cestama predstavlja zakonsko uređenje načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj uporabi taj zakon ne zahtjeva da u njemu bude propisan i neki posebni oblik stvarno pravne ili obavezno pravne zaštite tih nekretnina.

Drugim riječima sud smatra da je zakonodavac pošao od činjenice da namjeravano usklađivanje zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja takvih nekretnina, načelo ne otvara i pitanje vlasništva, niti pitanje naknada za oduzeto vlasništvo jer su ta pitanja u pravili već riješena.

18. Istodobno pojedinim bivšim vlasnicima ako smatraju da su oštećeni u svojim pravima kao što je to ovaj tužitelj nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obavezno pravne prirode. Oni mogu potraživati eventualno naknadu za zemljište koje im je oduzeto te u tu svrhu pokrenuti parnične postupke pred nadležnim sudovima na temelju općih propisa.

19. Iz tog obavezujućeg shvaćanja čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN 49/02 – pročišćeni tekst) dakle, proizlazi da nakon što je došlo do upisa nerazvrstane ceste u zemljišnim knjigama, po službenoj dužnosti i na temelju posebnog propisa Zakona o cestama čl. 131. st. 3. osobe koje smatraju da su i dalje vlasnici to svoje pravo po mišljenju suda više ne mogu štiti kroz instrumente stvarno pravne zaštite u koje ulaze i brisovna tužba iz čl. 150. ZZK već samo ako smatraju da su oštećeni mogu postaviti zahtjev obavezno pravne prirode na temelju općih propisa.

20. Uz sve navedeno valja reći da sve i kada ne bi postojalo takvo obavezujuće shvaćanje, da njihov zahtjev ne bi bio osnovan iz toga što parnični sud nema ovlaštenja ulaziti u ocjenu pravilnosti odlučenog ili navedenog u ispravama koja su donijela nadležna upravna tijela u upravnom postupku, a osobito kada se radi o javnim ispravama na temelju kojih se po sili zakona vrši upis u zemljišne knjige na temelju specijalnih propisa kao što je Zakon o cestama.

Naprotiv tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je pravnu zaštitu svojih prava zatražio u upravnim postupcima u kojima se odlučivalo o sudbini njegova vlasništva i u kojima su sačinjene javne isprave na temelju kojih je po službenoj dužnosti došlo do upisa novog stanja u zemljišne knjige, tada se u smislu čl. 150. st. 1. ZZK iz takvog ponašanja tužitelja može jedino zaključiti da su nastupile činjenice na temelju kojih mu je povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati.

21. Tvrdnje da tužitelj nije bio obaviješten o javnom pozivu i obavijesti prije utvrđivanja nerazvrstanih cesta i da nije dao suglasnost tuženiku za takav upis valja reći slijedeće. Kada je upis kakav je ovaj sporan izvršen kroz provedbu prijavnog lista u redovito zemljišnoknjižnom postupku radi upisa nerazvrstane ceste u zemljišnu knjigu sukladno odredbama Zakona o cestama koji predstavlja lex specialis u odnosu na ZZK to za provedbu tog prijavnog lista u zemljišnoj knjizi nije bila potrebna niti suglasnost tužitelja kao nositelja knjižnog prava u smislu čl. 164. st. 4. ZZK. Stoga se niti u tom smislu ne radi o povredi knjižnih prava tužitelja iz čl. 150. st. 1. ZZK pa nema mjesta niti prihvaćanju predmetne brisovne tužbe.

22. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 32. st. 2. u svezi s čl. 150. ZZK i čl. 170. ZVDSP te čl. 130. i čl. 131. Zakona o cestama valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

23.Tuženik je u ovom postupku uspio u cijelosti pa ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je dosuđen trošak plaćenog predujma za dopunu vještačenja u iznosu od 300,00 eura koliko je tuženik i potraživao.

U Puli, 30. rujan 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku osobno