REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4435/2018-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika te punomoćnika tužene, AFV, savjetnika u OGDO u Zagrebu, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.592,67 eura bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od 26. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 1.592,67 eura, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se smatra povučenom za iznos od 4.840,28 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužitelju AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, OIB: 52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 1.150,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika kao državni službenik na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu Zagreb u utuženom razdoblju. U navedenom razdoblju tužitelj je prema utvrđenom radnom vremenu mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen, u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) budući se prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima smatra svaki sat rada duži od smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda rada te u radu na drugi način.

2. U navedenim oblicima rada tužitelj je radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u RH, koji su tjednu padali od ponedjeljka do petka.

3. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika određeno je da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj je ostvarivao i prekovremeni rad na drugačiji način, odnosno ostvarivao je sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i duži od 40 sati tjedno. Isto tako je određeno da je redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, u koji ne ulaze blagdani, u tekućem mjesecu, pomnoženi s 8 sati. Napominje se da je tužitelj ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane i na Uskrs, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nisu plaćeni, pošto su mu tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

4. Tužena tužitelju nije obračunavala ni isplaćivala prekovremeni rad sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, slijedom čega predlaže naložiti tuženoj da mu isplati razliku bruto plaće u iznosu od 1.592,67 eura za razdoblje od srpnja 2013. do 10. travnja 2018., s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tužena navodi da osporava tužbeni zahtjev. Iz relevantne dokumentacije vidljiv je broj prekovremenih sati koje je tužitelj ostvario, broj prekovremenih sati koji mu je plaćen, kao i broj prekovremenih sati koje je iskoristio kao slobodne dane, sukladno čl. 44 st. 14 prije važećeg KU-a za državne službenike i namještenike, odnosno sukladno čl. 38 st. 14 KU-a za državne službenike i namještenike (NN 112/17 i 12/18).

6. Sukladno zakonodavnom okviru važećem za obračun plaće ističe se da je mjesečni fond sati osnova za izračun vrijednosti sata rada, a dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka, uključujući i blagdane i Zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka, pomnože s 8 sati te je isti različit po mjesecima. Vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava se na isti način, odnosno tako da se osnovna plaća podijeli s mjesečnim fondom radnih sati, sukladno tumačenju Komisije za tumačenje odredaba i praćenje KU-a broj 27/44 od 20.5.2014.

7. Redovni mjesečni fond radnih sati prema KU za državne službenike i namještenike je jedinstven, a dobiva se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s 8 sati. Dakle radi se o danima koji ne uključuju blagdane i praznike koji padaju od ponedjeljka do petka.

8. Vezano za prekovremene sate, službenici koji su ih ostvarili, ostvaruju i pravo na uvećanje osnovne plaće za sate prekovremenog rada od 50%.

9. Definicija plaće i dodataka na istu propisana je čl. 35 KU-a (NN 112/17 i 12/18), a prije čl. 41 KU-a, te plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodatci na istu, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staže, dok su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Isto tako osnovna plaća uvećava se za svaki sat rada definiran čl. 38 KU-a.

10. Obračun satnice vezan je uz osnovnu plaću službenika i namještenika i za mjesečni fond sati mjeseca za koji se ista računa, a kojoj pripadaju i blagdani, državni praznici i Zakonom utvrđeni radni dani u tjednu za koje se isplaćuje naknada za rad, ali ulazi u mjesečni fond sati koji je pripadajući tom mjesecu i koji je osnova za daljnji izračun plaće službenika i namještenika.

11. Mjesečni fond sati je različit po mjesecima i točno utvrđen za svaki mjesec za sve poslodavce na nivou države, neovisno o tome kakva je preraspodjela radnog vremena.

12. Mjesečni fond sati je osnova za izračun vrijednosti sata rada prilikom obračuna plaće, a isti se dobiva na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljaka do petka, uključujući blagdane i Zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka, pomnoži s 8 sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati te isti služi isključivo za utvrđivanje broja prekovremenih sati rada za službenike koji rade u turnusu (12-24-12-48) i u smjenama (2 prve- 2 druge- 2 treće- 2 dana slobodno)

13. Sukladno navedenom, obračun plaće za tužitelja izvršen je sukladno svim zakonskim propisima i proveden kroz obvezni poslovno informatički sustav, Centralni obračun plaće (COP).

14. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad, ali za 322,5 sati, a sve preko toga je neosnovano.

15. U tijeku postupka tužena navodi da nije sporno potraživanje tužitelja u iznosu od 12.000,00 kn za naprijed navedeni broj prekovremenih sati, što preračunato u važeću valutu eura iznosi 1.592,67 eura.

16. Tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora i očitovanje tužene povodom istog (str. 5-6 spisa), ugovore o radu sklapane između tužitelja i tužene (str. 11-14 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije rada (str. 15-123, 152-275, 351-483 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva financija i izmjene i dopune istog (str. 276-303 spisa), izvode iz zapisnika sa sjednica Zajedničke komisije za tumačenje odredaba KU-a (str. 315-350 spisa), preslike putnih radnih listova tužitelja (str. 603-846 spisa) te je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Mladenu Bačiću (str. 852-861, 890-896 spisa) te saslušanjem tužitelja (str. 922-923 spisa).

18. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

19. Tužbeni zahtjev je osnovan.

20. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tužene na radnom mjestu namještenik III. vrste, a navedeno je razvidno iz obračunskih isprava za isplatu plaće za sporno razdoblje, iz ugovora o radu sklapanih između tužitelja i tužene.

21. Tužitelj se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora (prileži spisu na str. 5-6). Uvidom u isti utvrđeno je da tužitelj potražuje naknadu za prekovremene sate za razdoblje od 1. srpnja 2013. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (10. travnja 2018.) te proizlazi da je postupio prije pokretanja ovog parničnog postupka sukladno obvezi propisanoj u čl. 186 a ZPP-a, budući predmetnom tužbom potražuje isplatu razlike bruto plaće za sporno razdoblje na temelju tvrdnje da mu nisu isplaćeni svi prekovremeni sati.

22. Među strankama je sporno je li tužena tužitelju u spornom razdoblju isplaćivala prekovremeni rad u skladu s važećim odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, pri čemu se zahtjev tužitelja za neisplaćene prekovremene sate odnosi na prekovremene sate koje je odradio u turnusu, smjenama ili na drugi način, a koji se sati odnose na svaki sat rada odrađen na blagdan, odnosno neradni dan utvrđen Zakonom.

23. Prema odredbama važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i 112//17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druge uvećanje plaće. Osnovna plaće službenika prema čl. 44 KU/13 te 48 KU/17 uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i dodataka za rad u drugoj smjeni.

24. Nadalje, državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaći, uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

25. Sukladno KU/13 i KU/17 radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

26. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju.

27. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici ili namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

28. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, sukladno važećim odredbama KU-a, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je prekovremeni rad ostvaren.

29. Komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u državnim službama je na sjednici 11.1.2013. utvrdila da se redovni mjesečni fond radnih sati dobiva na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s 8 sati i radi se o danima koji ne uključuju blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka. Sukladno navedenom, redovni fond radnih sati treba obračunati na način da se broj radnih dana pomnoži s 8 sati, s time da se u radne dane ne uračunavaju dani blagdana, slijedom čega tužitelj, kada je radio na blagdan 8 sati, ima pravo na naknadu za 8 sati odrađenog prekovremenog rada.

30. Odredba čl. 44 st. 11 KU-a propisuje način utvrđivanja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati, dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan, koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka, to proizlazi da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati, već u mjesečni fond sati.

31. Vezano za slobodne dane, dano je tumačenje br. 16/44 od 16.12.2013. prema kojem u slučaju da se službenik ili namještenik odluči za korištenje slobodnih dana umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, izdaje mu se rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren te je službenik i namještenik dužan poslodavcu podnijeti pisani zahtjev za korištenje slobodnog dana umjesto plaćenog prekovremenog rada prije isteka obračunskog razdoblja za obračun plaće za tekući mjesec.

32. Prema tumačenju br. 21/44 od 22.1.2014., obzirom na čl. 9 KU-a, poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena te isti opisuje sate rada službenika, i prekovremene sate, neovisno hoće li se za te sate službeniku isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane.

33. Prema tumačenju br. 25/44 od 4.4.2014. poslodavac može zbog prekovremenog rada donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili da ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu te se u tom slučaju ne radi o promjeni organizacije rada, a ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41 st. 2 KU-a te dodatke na istu.

34. Tužitelj je naveo u svom iskazu da je radio cijelo utuženo razdoblje od ponedjeljka do petka od pola 8 ujutro do pola 4 poslijepodne. Isto je razvidno i iz putnih radnih listova koji su dostavljeni u spis. Vozio je službeni automobil i razvozio poštu po carinskim ispostavama. Radno vrijeme evidentira se putem kartice kojom je tužitelj raspolagao. Također je vozio carinike na granične prijelaze kad nije razvozio poštu. Radio bi po tri tjedna u komadu, subotom, nedjeljom i blagdanom. Međutim, kad je vozio djelatnike do carinskih ispostava, radno vrijeme mu je bilo ujutro od 5,00 do 9,00 i poslijepodne od 17,00 do 21,00 sati. Radno vrijeme je uvijek iznosilo 8 sati, a produživalo bi se ako bi nastale gužve u prometu. Nije radio u turnusu ili u smjeni.

35. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Mladenu Bačiću, koji je u nalazu i mišljenju od 3. ožujka 2021. utvrdio da neisplaćeni dodatak za prekovremeni rad tužitelja za sporno razdoblje iznosi 48.469,12 kn.

36. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovore je imala tužena te je vještak izradio dopunski nalaz u kojem je naveo da je u osnovnom nalazu i mišljenju učinio greške te ih u dopunskom ispravlja. Vještak je utvrdio pogreške u osnovnom nalazu u tabeli 2 u izračunu neisplaćenih sati prekovremenog rada za kolovoz 2013., siječanj 2014. te za razdoblje od ožujka 2014. do kraja utuženog razdoblja u kojem razdoblju je propustio evidentirati plaćene sate prekovremenog rada, zbog čega je nastala razlika između ukupnih izračuna tih dodataka na plaću u nalazu i mišljenju i izračunatih dodataka u dopunskom nalazu. Ukupno izračunati dodatci s osnova prekovremenog rada iznose slijedom navedenog 1.683,89 kn.

37. Na dopunski nalaz i mišljenje tužena se očitovala na način da istom nije prigovorila, a prigovore je imao tužitelj. Međutim, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena je navela da osporava naknadu za prekovremene sate tužitelja iznad 322,5 sati odnosno preko iznosa od 12.000,00 kn / 1.592,67 eura, a do tog iznosa je potraživanje tužitelja nesporno.

38. Tužitelj se očitovao tijekom postupka (ročište 11. rujna 2025.) da predmetnom tužbom za utuženo razdoblje potražuje ukupan iznos od 1.592,67 eura na ime naknade za neplaćene prekovremene sate.

39. Iz navedenog slijedi da među strankama više nije sporno da tužitelju nisu u spornom razdoblju isplaćena 332,5 prekovremena sata te da naknada za iste iznosi 1.592,67 eura/12.000,00 kn, slijedom čega sud više nije provodio daljnje dokaze na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva odnosno visine naknade za prekovremene sate koje je tužitelj ostvario u spornom razdoblju, pa slijedom navedenog nije posebno cijenio ni provedeno financijsko vještačenje i dopunsko pisano očitovanje vještaka, obzirom je i vještak utvrđivao broj prekovremenih sati i visinu naknade za iste, a među strankama te činjenice nisu sporne.

40. Slijedom naprijed navedenog, budući tužena tužitelju nije isplatila naknadu za ukupno 332,5 prekovremena sata koja iznose 1.592,67 eura, što među strankama nije sporno, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja kako je specificiran na ročištu 11. rujna 2025. te tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.592,67 eura od podnošenja tužbe (26. srpnja 2018.) do isplate, budući su potraživanja tužitelja dospjela do tog datuma.

41. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15) od dospijeća do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate na Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22).

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova OT (tbr. 32), sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 13.9.2018. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 20.11.2018. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 10.4.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 5.2.2024. 25 bodova OT (tbr. 9/5), ročište 10.9.2024. 25 bodova OT (tbr. 9/5), ročište 11.2.2025. 100 bodova (tbr. 9/1), ročište 5.6.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1) i ročište 11.9.2025. 100 bodova (tbr. 9/1) te ročište za objavu presude 50 bodova OT (tbr. 9/3) - dakle ukupno 900 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 1.800,00 eura, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.250,00 eura.

43. Tužitelju u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 22. veljače 2019., 8. svibnja 2019., 17. ožujka 2020., 18. svibnja 2020., 17. ožujka 2021., 19. srpnja 2022., 23. lipnja 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka te za pristup na ročište 22. listopada 2020. jer na isto za tužitelja nitko nije pristupio.

44. Tužitelju u parnični trošak nije priznat plaćeni predujam za financijsko vještačenje jer provedba ovog dokaza nije bila potrebna za ishod ove parnice budući je među strankama bio nesporan broj prekovremenih sati za koje tužitelj osnovano potražuje naknadu te iznos prekovremenih sati, prije provedenog financijskog vještačenja i njegove dopune, slijedom čega sud to vještačenje i njegovu dopunu nije posebno cijenio (u odnosu na broj prekovremenih sati i visinu naknade koju je vještak sačinio, tužitelj je na ročištu 11. rujna 2025. povukao tužbeni zahtjev preko iznosa o kojem se tužena očitovala da je nesporan).

45. U tijeku postupka tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na iznos od 48.469,12 kn, što preračunato u važeću valutu eura iznosi 6.432,95 eura. Međutim, postavio je tužbeni zahtjev na iznos od 1.592,67 eura na ročištu 11. rujna 2025. iz čega proizlazi da je djelomično povukao tužbu za iznos od 4.840,28 eura. U navedenom dijelu tužena se nije protivila povlačenju tužbe, stoga je na temelju odredbe čl. 193 st. 2 ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izrijeke rješenja.

46. Tužena je za povučeni dio tužbenog zahtjeva zatražila naknadu parničnog troška. Čl. 158 st. 1 ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Napominje se da je tužena već u odgovoru na tužbu navela da nije sporan iznos naknade za prekovremene sate tužitelja. Slijedom navedenog, tužena osnovano potražuje naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti povučenog dijela tužbenog zahtjeva, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1) te za pristupe na ročišta 20.11.2018. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 10.4.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 22.10.2020., na koje je pristupila tužena, ne i tužitelj, ali je odgođeno prije početka raspravljanja 25 bodova OT (tbr. 9/5), ročište 5.2.2024. 25 bodova OT (tbr. 9/5), ročište 10.9.2024. 25 bodova OT (tbr. 9/5), ročište 11.2.2025. 100 bodova (tbr. 9/1), ročište 5.6.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1) i ročište 11.9.2025. 100 bodova (tbr. 9/1) dakle 575 bodova OT što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 1.150,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. Izreke rješenja.

47. Tuženoj u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 13. listopada 2020., 24. lipnja 2021., 16. veljače 2022., 23. kolovoza 2022. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka te za pristup na ročište za objavu presude jer je na ročištu 11. rujna 2025. tužitelj tužbeni zahtjev postavio na iznos od 1.592,67 eura te u cijelosti uspio s tako postavljenim tužbenim zahtjevom.

48. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po OGDO