REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-872/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB:43965974818) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Jureško & Buntak u Zagrebu, protiv tuženika DAAF d.o.o. (OIB:08994759104) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataliji Marević-Grgurić, odvjetnici u Delnicama, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: Povrv-434/2024-7 od 17. travnja 2025., 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: Povrv-434/2024-7 od 17. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se prihvaća tužbeni zahtjev te održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli, broj Ovrv-119/2024 (UPP/OS-Ovrv-5/24) od 23. veljače 2024. kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga, 81241494, namiri tražbinu u iznosu od 149,30 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 144,17 eura od 30. rujna 2023. do isplate; na iznos od 5,13 eura od 01. listopada 2023. do isplate, na račun ovrhovoditelja, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 225,77 eura, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a u preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbijen.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svoje punomoćnice zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredbi postupka. Navodi da prema odredbama Zakona o tržištu električne energije (dalje ZTEE), zajamčeni opskrbljivač opskrbljuje kupca kategorije poduzetništvo električnom energijom, no da je u predmetnom slučaju nedvojbeno da se tuženika uopće ne opskrbljuje električnom energijom, odnosno isto po tužitelju uopće nije dokazano. Ističe da je stan kupio 2013. godine, da nema električnih instalacija u stanu, da je isti u derutnom stanju, da ne zna niti da li postoji brojilo. Tuženik je istaknuo da nije sklopio ugovor sa tužiteljem no sud zaključuje da nije potreban poseban zahtjev krajnjeg kupca te da se ugovor smatra sklopljenim danom ispunjenja uvjeta iz čl. 64. ZTEE. Neovisno o tome što ugovor između stranaka nije sklopljen, ako se radi o zajamčenom opskrbljivaču električnom energijom, tada se ugovor mora dostaviti u roku od 15 dana od dana početka zajamčene opskrbe što tužitelj nije učinio iako je imao obvezu prema st. 9. čl. 64. ZTEE, a isto tako nije bez odgađanja izvijestio tuženika o uvjetima zajamčene opskrbe i iznosima tarifnih stavaka za zajamčenu opskrbu te o pravu krajnjeg kupca na slobodan izbor opskrbljivača sukladno st. 10. tog članka već je "samo" poslao tuženiku dva računa. Stoga jer je tužitelj napravio propust te nije postupio sukladno odredbama ZTEE nema osnova potraživati isplatu naknade za zajamčenu opskrbu prema pobijanim računima.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika "pobijanu presudu preinačiti na način da se tužitelja odbije sa njegovim tužbenim zahtjevom", odnosno podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora (149,30 eura) radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti prema čl. 467. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka po ocjeni ovog suda u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Također nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opisno upire tuženik jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu temeljen na računima u ukupnom iznosu od 149,30 eura koji se odnose na obračunsko mjesto 0137642904 kategorija poduzetništvo, na adresi [adresa] – nekretnini u vlasništvu tuženika.

9. Prema prijedlogu tužitelja od 08. siječnja 2024. javni bilježnik Vesna Šeškar iz Čavla donijela je rješenje o ovrsi 23. veljače 2024. na temelju vjerodostojne isprave (list 17 spisa) i to temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 149,30 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio prigovor, a postupajući po istom sud prvog stupnja donio je 17. srpnja 2024. rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, ukinute su sve provedene radnje i određeno je da se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

11. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba se ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u tom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženika valjalo odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je iz računa vidljivo da isti sadrže podatak o datumu početka korištenja zajamčene opskrbe, o pravu krajnjeg kupca na slobodan izbor opskrbljivača kao i obavijest da su uvjeti zajamčene opskrbe i tarifne stavke za zajamčenu opskrbu električnom energijom za sve tarifne modele objavljeni na internetskim stranicama tužitelja – pa temeljem istoga zaključuje da su računi sastavljeni sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj: 100/22 i 19/25 – dalje Pravilnik).

13. Sud prvog stupnja pozivom na odredbe ZTEE-a i to kako onoga iz 2013. godine tako i onoga iz 2021. godine koji je stupio na snagu 20. listopada 2021. navodi da je ZTEE/13 koji je vrijedio u trenutku početka obveze tuženika kao korisnika zajamčene opskrbe (26. ožujak 2021.) propisano (čl. 49.) da se ugovor o zajamčenoj opskrbi smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta, a uvjeti su kada postoji slučaj izlaska opskrbljivača sa tržišta električne energije ako krajnji kupac ne može utjecati na nastale okolnosti i bez zaštite gubi opskrbu, da je zajamčena opskrba električnom energijom na identičan način regulirana i ZTEE-om iz 2021. godine, odnosno da se smatra u trenutku stjecanja uvjeta za zajamčenu opskrbu da je ugovor sklopljen – prihvaća zahtjev tužitelja.

14. Nadalje da su u trenutku kada je tuženik bio evidentiran kao korisnik zajamčene opskrbe bili na snazi Opći uvjeti za korištenje mreže i isporuku električnom energijom ("Narodne novine" broj: 104/20 – dalje Opći uvjeti) koji su obveze zajamčenog opskrbljivača regulirali u čl. 113. praktički na identičan način kao sada važeći čl. 126. Pravilnika. Sud pri tome zaključuje da prigovori tuženika da nije sklopio ugovor o opskrbi su neosnovani. Isto tako, sud navodi da prigovor tuženika da ne postoje instalacije nije osnovan s obzirom da je na tom mjestu evidentirana potrošnja tuženika.

15. Navedena utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj sud i isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Sud prvog stupnja je po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno ranije odredbu čl. 49. sada čl. 64. ZTEE-a. Naime, kako to sud pravilno navodi radi se o gotovo identičnim odredbama pa je tako odredba čl. 49. st. 1. ZTEE-a iz 2013. godine propisivala da zajamčeni opskrbljivač opskrbljuje krajnjeg kupca električnom energijom bez posebnog zahtjeva krajnjeg kupca u slučaju izlaska njegovom opskrbljivača s tržišta električne energije ako krajnji kupac ne može utjecati na nastale okolnosti i bez zaštite gubi opskrbu dok je u st. 7. tog članka propisano da se ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja navedenih uvjeta za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Sadržajno navedenom je sada propisano čl. 64. ZTEE- a. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da radi plaćanja navedene naknade nije potreban nikakav zahtjev krajnjeg kupca te da se ugovor smatra sklopljenim danom ispunjenja uvjeta iz odredaba ZTEE-a.

15.1. Prema sadržaju spornih računa vidljivo je da je tužitelj kao zajamčeni opskrbljivač postupio u skladu sa čl. 113. Općih uvjeta, odnosno čl. 126. Pravilnika.

16. Nadalje, što se tiče žalbenih navoda tuženika da nije u obvezi isplatiti navedenu naknadu za zajamčenu opskrbu električnom energijom zbog toga što se tužitelj kao zajamčeni opskrbljivač nije pridržavao uvjeta iz st. 9. i st. 10. čl. 64. ZTEE-a valja reći da je upravo sam tuženik dostavio podatak da mu je tužitelj dostavio na potpis ugovor kojega on nije želio potpisati (stranica 24 i 25 spisa) stoga ni ti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

17. Kako je dakle prvostupanjski sud utvrdio sve potrebne pravnorelevantne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pa ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a i razlozi na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 457. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a).

U Puli - Pola 30. rujna 2025.

Sudac

Dolores Peruško