Pr-608/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Samsara d.o.o. u stečaju, OIB: 32913827649, iz Podstrane, Kneza Domagoja 41, zastupan po stečajnom vjerovniku OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a on po punomoćnici Sanji Restović Mirčeta, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je osnovana prijavljena tražbina u ukupnom iznosu od 5.085,05 EUR, sukladno Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jovića od15.05.2025.god., a koju je tužitelj ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu vjerovnika tražbine prvog višeg isplatnog reda, prijavio prema tuženiku SAMSARA d.o.o., OIB:32913827649,u stečaju, u stečajnom postupku br. 7 St-316/2023 Trgovačkog suda u Splitu, osporena prema rješenju istog suda od 04.srpnja 2024.god.u točki II.a) izreke.“

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„2. Dužan je tuženik SAMSARA d.o.o., OIB: 32913827649, iz Podstrane, Kneza Domagoja 41, u stečaju, isplatiti tužitelju VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor bruto iznos od 1.034,91 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04.12.2020.god. do isplate, po stopi koja je određena čl.29.st.2. ZOO-a i određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, osim za iznose zateznih kamata s osnova poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u1.034,91 EUR bruto iznosa, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tuženik SAMSARA d.o.o., OIB: 32913827649, iz Podstrane, Kneza Domagoja 41, USTEČAJU, isplatiti tužitelju VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za neisplaćeni otkazni rok bruto iznos od 1.518,80 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04.12.2020.god. do isplate, po stopi koja je određena čl.29.st.2. ZOO-a i određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, osim za iznose zateznih kamata s osnova poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u1.518,80 EUR bruto iznosa, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

4. Dužan je tuženik SAMSARA d.o.o., OIB: 32913827649, iz Podstrane, Kneza Domagoja 41, u stečaju, isplatiti tužitelju VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za neisplaćenu otpremninu iznos od 2.531,34 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04.12.2020.god. do isplate, po stopi koja je određenačl.29.st.2. ZOO-a i određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%poena, a od 01.01.2023. godine do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 8dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.“

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.072,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, a koja kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, a što se odnosi na kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 20.10.2022. navodi da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 12/20 od 4.12.2020.god., točkom 1. tužitelju utvrđen prestanak radnog odnosa kod tuženika zbog gospodarskih razloga i prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj temeljem ugovora o radu od30.09.2014. i pripadajućih Aneksa. Točkom 2. navedene Odluke od 4.12.2020.god. tužitelj kao radnik ima pravo na otkazni rok sukladno čl.121. Zakona o radu te mu radni odnos prestaje istekom zadnjeg dana otkaznog roka. Točkom 3. Odluke od 4.12.2020.god. tužitelju je određeno da kao radnik ima pravo i na korištenje godišnjeg odmora sukladno čl.76. i 77. Zakona o radu. Točkom 4. Odluke od 04.12.2020.god. tužitelju je određeno pravo na otpremninu sukladno članku 126. Zakona o radu. Tužitelj da je kod tuženika kao poslodavca radio ukupno 6 godina i 8 mjeseci. Međutim, tuženik da je odjavio tužitelja kod HZMO dana 4.12.2020.god., dakle istoga dana kada je donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 12/20 od 4.12.2020.god.,bez da se tužitelj odrekao prava na otkazni rok niti mu je otkazni rok plaćen, kao što da tužitelju nije plaćen godišnji odmor niti otpremnina.

1.1. Tužitelj navodi da je ostvarivao plaću u neto iznosu od 7.048,00 kn(935,43 EUR) u razdoblju koje je neposredno prethodilo prestanku radnog odnosa, što u bruto iznosu predstavlja iznos od9.826,19 kuna(1.304,16 EUR).Tužitelju da je sa zakašnjenjem isplaćena plaća za 9/2020, 10/2020, 11/2020 i 12/2020.Tužitelju da je za 09/2020 isplaćen iznos od 7.384,00 kn(980,03 EUR) dana 14.12.2020., za10/2020 iznos od 7.141,28 kn(947,81 EUR) dana 05.02.2021, za 11/2021 iznos od 7.152,77kn(949,34 EUR) dana 18.03.2021. te za 12/2020 iznos od 1.237,57 kn(164,25 EUR) dana26.03.2021.god. te iznos od 1.939,25 kn(257,38 EUR) za 12/2020 također dana 26.03.2021. te iznos od 3.740,01 kn(496,38 EUR) dana 29.03.2021. god. Kako je tužitelj kod tuženika radio ukupno 6 godina i 8 mjeseci, da mu s osnova neisplaćenog otkaznog roka od dva mjeseca pripada neto iznos u visini dvije plaće, dakle minimalno 7.348,00kn x 2, dakle iznos od 14.696,00 kn(1.950,49 EUR). Nadalje, s osnova neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020.god., temeljem odredbe čl.77. Zakona o radu, za 4 tjedna neiskorištenog godišnjeg odmora, tužitelja da pripada iznos od minimalno7.348,00 kuna(975,25 EUR) neto. S osnova otpremnine, temeljem odredbe čl.126. Zakona o radu, tužitelja da pripada iznos od16.655,46 kuna(2.210,56 EUR).

1.2. Stoga tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor bruto iznos od 9.826,19 kuna (1.304,16 EUR),zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od04.12.2020.god. do isplate, na ime naknade za neisplaćeni otkazni rok bruto iznos od 14.696,00 kuna (1.950,49 EUR),zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od04.12.2020.god. do isplate, na ime naknade za neisplaćenu otpremninu iznos od 16.655,46 kuna (2.210,56 EUR), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04.12.2020.god. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 22.12.2022. tuženik samo paušalno osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Općinski sud u Splitu donio je rješenje br. P-2213/2022 od 29.5.2024. kojim se utvrđuje prekid postupka zbog otvorenog stečajnog postupka nad tuženikom koji je otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. St-316/2023 od 14.3.2024. Po tom, rješenjem ovog suda br. Pr-2213/2022 od 9.9.2024., nastavljen je postupak, a tužitelj je podneskom od 24.1.2025. uredio tužbeni zahtjev na način da se pod točkom 1. tužbenog zahtjeva traži od suda utvrđenje da je osnovana tužiteljeva prijavljena tražbina u ukupnom iznosu od 5.465,21 EUR, a koju je tužitelj u svojstvu vjerovnika tražbine prvog višeg isplatnog reda prijavio prema tuženiku u stečajnom postupku, dok se pod točkama 2., 3. i 4. tužbenog zahtjeva i dalje glasi na kondemnaciju, da je tuženik dužan isplatiti tužitelju naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za neisplaćeni otkazni rok i naknadu za neisplaćenu otpremninu.

3.1. Podneskom od 4.7.2025. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja precizirao točku 1. tužbenog zahtjeva na način da je zatraženo utvrđenje da je osnovana prijavljena tražbina u ukupnom iznosu od 5.085,05 EUR, sukladno Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jovića od 15.05.2025.god., a koju je tužitelj u svojstvu vjerovnika tražbine prvog višeg isplatnog reda, prijavio prema tuženiku u stečajnom postupku br. 7 St-316/2023 Trgovačkog suda u Splitu, osporena prema rješenju istog suda od 04.srpnja 2024.god.u točki II.a) izreke.

3.2. Međutim, iz čl. 270. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15, 104/17, 36/22, 27/24, dalje SZ) proizlazi da više nisu dopušteni zahtjevi na ispunjenje novčane tražbine, odnosno kondemnacijski zahtjevi već su dopušteni samo zahtjevi na utvrđenje tražbine, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu točaka 2., 3. i 4. i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije priložene spisu te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je osnovana tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja VE, protiv tuženika Samsara d.o.o. u stečaju, u ukupnom iznosu od 5.085,05 eura i to, po osnovi naknade za neiskorišteni godišnji odmor u bruto iznosu od 1.034,91 eur, naknade plaće za preostalo vrijeme otkaznog roka u bruto iznosu od 1.518,80 eur i otpremnine u iznosu od 2.531,34 eura.

7. Tužitelju je radni odnos kod tuženika prestao na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 12/20 koju je tuženik donio 4.12.2020. (list 18-19 spisa). Odluka je pravomoćna i tužitelj je nije osporavao.

7.1. Točkom 2. Odluke o otkazu određeno je da radnik ima pravo na otkazni rok u skladu s odredbom čl. 121. Zakona o radu i da ugovor o radu prestaje zadnjeg dana otkaznog roka.

7.2. Točkom 3. Odluke o otkazu određeno je da radnik ima pravo na korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama čl. 76. i 77. Zakona o radu.

7.3. Točkom 4. Odluke o otkazu određeno je da radnik ima pravo na otpremninu sukladno čl. 126. Zakona o radu.

8. Iz Odluke o otkazu, Prijavnice na Hrvatski zavod za zapošljavanje (list 9 spisa) i Prijave o prestanku osiguranja na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (list 9 spisa), proizlazi da je tužitelj radio kod tuženika 6 godina i 8 mjeseci. Prema tome ina temelju odredbe čl. 122. st. 1. t. 5. Zakona radu ("Narodne novine" br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, u tekstu ZR/14) tužitelj je imao pravo na otkazni rok u trajanju od dva mjeseca. Unatoč tome, tuženik je odjavio tužitelja kod HZMO-a na dan donošenja Odluke o otkazu, dana 4.12.2020., bez da je tužitelj odradio otkazni rok od dva mjeseca te je time uskratio tužitelju dvije bruto plaće na koje je imao pravo.

8.1. Radnik na temelju čl. 95. st. 3. ZR/14 ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a visina naknade plaće utvrđuje se ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca (stavak 5.).

8.2. Sudski vještak za financije Mihovil Jović, obračunao je naknadu plaće prema obračunskim listama priloženim spisu i primjenom odredbi čl. 95. ZR/14 utvrdio da tuženik nije isplatio tužitelju naknadu plaće za preostalo vrijeme otkaznog roka u bruto iznosu od 1.518,80 eur, a kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka podnesenog pred sudom 15.5.2025.

9. Nadalje, prema čl. 126. st. 1. ZR/14 otpremnina je novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, a tuženik je u konkretnom slučaju otkazao tužitelju ugovor o radu nakon 6 godina i 8 mjeseci neprekidnog rada tužitelja kod tuženika.

9.1. Prema stavku 3. navedenog članka Zakona, iznos otpremnine određuje se s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 3. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu (stavak 4.).

9.2. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije Mihovilu Joviću, prosječna bruto plaća tužitelja u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu iznosi 9.536,19 kn, trećina plaće iznosi 3.178,73 kn, a pomnoženo sa šest godina navršenog staža daje iznos otpremnine od 19.072,38 kn (2.531,34 eura), a na koju otpremninu i u kojem iznosu tužitelj ima pravo na temelju Odluke o otkazu i navedenih zakonskih odredbi.

10. Konačno, tužitelj navodi da za 2020. godinu nije iskoristio godišnji odmor. Iz Ugovora o radu (list 34-35 spisa), točka IV. 5. proizlazi da tužitelj ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 4 tjedna, a tako je propisno i odredbom čl. 77. St. 1. ZR/14.

10.1. Sudski vještak za financije Marijan Jović u nalazu i mišljenju od 15.5.2025. navodi kako tuženik u platnoj listi za prosinac 2020. navodi bruto iznos vrijednosti neiskorištenog godišnjeg odmora za 148 sati i to, iznos od 7.797,55 kn (1.034,91 eur), a koji iznos tužitelju nije isplaćen. Vještak navodi da je tužitelj 80 sati godišnjeg odmora za 2020. godinu, iskorišteno u veljači. Kako čl. 82. st. 1. ZR/14 propisuje, da u slučaju prestanka ugovora o radu, da je poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora i da se naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora (st. 2.), proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika za neiskorišteni godišnji odmor u ukupnom iznosu od (1.034,91 eur).

11. Kada se navedeni iznosi zbroje, dobije se ukupan iznos od 5.085,05 eura koji je tuženik dužan tužitelju i to, naknada za neiskorišteni godišnji odmor u bruto iznosu od 1.034,91 eur, naknadu plaće za preostalo vrijeme otkaznog roka u bruto iznosu od 1.518,80 eur i otpremnina u zakonski određenom bruto iznosu (neoporezivo) od 2.531,34 eur. Stranke nisu imale primjedbi na na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijana Jovića od 15.5.2025. Sud nalaz i mišljenje prihvaća kao jasno, neproturječno samom sebi, dokaznoj dokumentaciji u spisu i zakonskim odredbama.

12. Iz spisu priloženog rješenja Trgovačkog suda u Splitu br. St-316/2023-54 od 4.7.2024. (list 49-55 spisa) proizlazi da je tužitelj u stečajnom postupku koji se vodi na stečajnom dužniku Samsara d.o.o. u stečaju, prijavio tražbinu kao vjerovnik u iznosu od 5.465,21 eura, ali da je navedena tražbina, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda osporena, s obzirom se prijavljeni iznos temelji na utuženom potraživanju spram stečajnog dužnika u ovom postupku, a stečajni dužnik potraživanje tužitelja u ovom postupku osporava.

12.1. Kako je tužitelj podneskom od 4.7.2025. precizirao tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje da je osnovana prijavljena tražbina u ukupnom iznosu od 5.085,05 eura (po osnovi naknade za neiskorišteni godišnji odmor u bruto iznosu od 1.034,91 eur, po osnovi naknade plaće za preostalo vrijeme otkaznog roka u bruto iznosu od 1.518,80 eur i po osnovi otpremnine u bruto iznosu od 2.531,34 eur), a sukladno Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jovića od 15.05.2025.god., a koju tražbinu je tužitelj u svojstvu vjerovnika tražbine prvog višeg isplatnog reda prijavio prema tuženiku u stečajnom postupku br. 7 St-316/2023 Trgovačkog suda u Splitu, i koja tražbina je osporena prema rješenju istog suda od 04.srpnja 2024.god.u točki II.a) izreke, proizlazi da je tužitelj takvo utvrđenje zatražio samo u odnosu na glavnicu, bez zatezne kamate na koju bi tužitelj imao pravo na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Naime, još u tužbenom zahtjevu zatražena je zatezna kamata tekuća na navedene iznose od otkaza-4.12.2020. pa do isplate. Međutim, sud na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog zakona kojeg je stranka stavila u postupku pa je sud tako postavljen tužbeni zahtjev, iz svih naprijed iznesenih razloga, u tom dijelu prihvatio kao osnovan i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na temelju odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., dalje ZPP) jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a povodom kojeg nisu nastali posebni troškovi, s obzirom je tužitelj, za jedno te isto potraživanje postavio tužbeni zahtjev na dva načina (dekleratorni i kondemnatorni zahtjev) od kojih je jedan zahtjev prihvaćen, a drugi odbijen.

13.1. Tužitelju je trošak određen prema popisanom trošku, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), kako slijedi: za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podneska od 19.7.2024., 24.1.2025., 4.7.2025. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 9.1.2025., 17.2.2025., 14.7.2025 - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 18.3.2025. - 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife),što zbrojeno daje 725 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.812,50 eura, na što je trebalo zbrojiti iznos od 260,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupan iznos od 2.072,50 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

13.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 30. rujna 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis