Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-142/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi isplate, nakon rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Željke Ivanušić, odvjetnice u Osijeku i zamjenika punomoćnika tuženika Valentine Mađaroš, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, dana 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-4392185 sklopljenog dana 18. rujna 2007. g. između pok. supruga tužiteljice KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koja glasi: „3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita ...“.
II. Nalaže se Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 481,43 EUR (četiristoosamdesetjedaneur četrdesettricenta) na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2007. godine prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015. .a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 553,08 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana 30.rujna 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.
IV. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljice u točki I petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu. u dijelu koji glasi: „…. kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“,te radi utvrđenja ništetnom i bez učinka odredbe članka 9. Ugovora u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima.“, kao i u dijelu za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 481,43 EUR (četiristoosamdesetjedaneurčetrdesettricenta) od 18.rujna 2007. do 20.rujna 2007. - odbija se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 10.veljače 2025. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su dana 18.09.2007. god. pok. suprug tužiteljice BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, sklopili Ugovor o kreditu broj 528- 50-4392185, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.788,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja, a koji je kredit prijevremeno otplaćen dana 02.02.2015. godine. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita koji je iznosio 84 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Tuženik je u članku 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorio odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknade i troškove u iznosu od 3.30% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela te u članku 9. predmetnog ugovora da se korisnik kredita obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima ili troškove osiguranja fiducija, troškove obrade kredita, kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom Ugovoru, snosi korisnik kredita. Tužitelj ovakve ugovorne odredbe smatra nepoštenim i ništetnim iz razloga što su takve odredbe potpuno nejasne, općenite i uopće ne ukazuju na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita te tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove i slično je snosio sam tužitelj mimo toga. U nijednom dijelu predmetnog ugovora se ne spominje nijednom riječju bilo što o stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Prema odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g. (dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje je propisano da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom. Nadalje, Vrhovni sud RH je u presudi poslovni broj Rev-673/2023-2 odbio reviziju tužene banke i po pitanju poštenosti ugovorne odredbe o naplati troškova obrade kredita zauzeo stav da je takva odredba nepoštena i ništetna, citirano:„to stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“.Za istaknuti je da je Sud Europske Unije u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate koje je ugovorio s tužiteljem i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet tužitelju kao potrošaču oko kojeg tužitelj nije mogao pregovarati, niti na isti utjecati. Iz dopisa tuženika od 26.09.2024. godine dostavljenog uz tužbu proizlazi da je tuženik dana 20.09.2007. godine prilikom isplate kredita tužitelju naplatio navedenu naknadu, trošak obrade kredita u visini od 3.627,30 HRK odnosno 481,43 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR= 7.53450 HRK. Uzimajući u obzir odredbe članka 96. i članka 102. ZZP-a, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i VTSRH-a kao relevantnih i u ovom predmetu, a posebice pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH dana 30. siječnja 2020.g. o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnog ugovora, odnosno odredbi, tužitelj smatra da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, s time da zastara restitucije nije ni počela teći. Tužitelj ističe da je prethodno od tuženika pribavio potrebnu kreditnu dokumentaciju iz koje se vidi iznos naplaćene naknade (dopis tuženika od 18. rujna 2024.g. te Ugovor o kreditu), no ukoliko tuženik bude osporavao visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ipak pridržava pravo postavljanja točne visine tužbenog zahtjeva nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem na okolnost koliko i s kojim datumom je tužitelju naplaćena naknada za troškove obrade kredita s tim da sud vještaka ovlasti da po potrebi pribavi dodatnu kreditnu dokumentaciju od tuženika. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu kao stvarno i mjesno nadležnom da nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-4392185 sklopljenog dana 18. rujna 2007. g. između pok. supruga tužiteljice KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koja glasi: „3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“ te da je ništetna i bez učinka odredba članka 9. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima“.
II.Nalaže se RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 481,43 EUR na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 18. rujna 2007. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 18.09.2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-4392185 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 24.788,00 a da je ugovorena redovna kamata 5,75 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.
U odnosu na navode tužitelja da je odredba koja se odnosi na jednokratnu naknadu ništetna - čl. 3. predmetnog Ugovora ugovoreno je:
„Čl. 3. NAKNADA
Naknada za obradu kredita: 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
Odredba čl. 3. predmetnog ugovora je jasna, lako uočljiva i razumljiva!
Pravnu osnovu za naplatu predmetne naknade predstavljaju upravo odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena sporna odredba Ugovora, već je isti razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora.
Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorene odnosno naplaćene naknade.
Navodi da tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena odredba nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika. Prije zaključenja ugovora, tuženik je objasnio svaku odredbu ugovora tužitelju, a obzirom tužitelj nije prigovarao odredbama, stranke su zaključile ugovor. Tuženik ističe prigovor zastare. Sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima: „Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.“ Navodi da obzirom da je tužitelj podnio tužbu 06.02.2025.g. razvidno je da je tražbina zastarjela. Navodi da je nesporno da je tužitelj slobodnom voljom sklopio predmetni Ugovor o kreditu, te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Tuženik navodi da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i
b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što mu je objašnjena svaka odredba Ugovora o kreditu, isti potpisao razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.
Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da slijedom svega navedenog, da je vidljivo da je tužbeni zahtjev očito neosnovan. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Potvrdu Raiffeisenbank Austria d.d. od 29.07.2024.,Ugovor o kreditu,Otplatni plan, te saslušao tužiteljicu u svojstvu stranke.
4. Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu o naknadi koja se prema navedenom ugovoru naplaćuje pri prvom korištenju kredita,te zahtjev za isplatu po navedenoj osnovi.
5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-4392185 utvrđeno je da je sklopljen dana 18.rujna 2007 godine između Raiffeisenbank d.d. Zagreb,kao kreditora i korisnika kredita TK iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 24.788,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.
Namjena kredita je kupnja vozila (čl. 6 ugovora).
Člankom 3. ugovorena je naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.
Člankom 9. ugovora između ostalog ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima.
6. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa iz Osijeka broj Ov- 19.274/07, dana 18. rujna 2007 (stranica 12 spisa).
7. Iz sadržaja Potvrde Raiffeisenbank Austria d.d. od 26.rujna 2024. (stranica 7 spisa) razvidno je da je kredit po ugovoru o kreditu broj 528-50-4392185 isplaćen 20.rujna 2007.,a otplaćen 2.veljače 2015.,te da su po navedenom ugovoru o kreditu naplaćene naknade - naknada za obradu kredita u iznosu od HRK 3.627,30 (3,30% od iznosa kredita) sukladno čl.3. Ugovora o kreditu naplaćena korisniku kredita korisniku kredita prilikom isplate odobrenog kredita,a dana 2.veljače 2015. naknada za konačnu otplatu kredita u iznosu od HRK 1,000.00 sukladno tada važećoj tarifi naknada (stranica 7 spisa).
8. Tužiteljica KK aktivno je legitimirana za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Osijeku broj O- 1957/2020-6;UPP/OS-119/2020 od 14.rujna 2020. oglašena nasljednikom iza pok. ostavitelja TK na temelju zakona, kao supruga ostavitelja, s napomenom da iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je jedini nasljednik iza pokojnog ostavitelja (stranica 33 spisa).
9. Tužiteljica KK, izjavila je saslušana u svojstvu stranke da je 2007. godine njezin suprug BK sada pok. odlučio se na kupovinu osobnog automobila i za navedeno su im trebala sredstva, te su se odlučili na podizanje kredita. Suprug je išao u Auto kuću odabrati automobil, i ona je išla s njim, te su odabrali automobil. Bila je prisutna razgovoru u Auto kući kada je njenom suprugu rečeno da ode u Raiffeisen banku radi podizanja kredita jer je tamo kredit povoljniji, odnosno da je manja kamata te time manja rata u odnosu na njegovu mirovinu. Sa suprugom je otišla u Raiffeisen banku, u poslovnicu na [adresa]. U Raiffeisen banci suprugu je ponuđen isključivo kredit u valuti CHF. Suprug je čitao ugovor odnosno zna da su u razgovoru mu predlagali kredit, a da li je čitao ugovor sad se zaista ne može sjetiti odnosno misli da nije. Misli da je suprugu naplaćena naknada za obradu kredita, ali ne zna u kojem iznosu. Suprug se nije posebno razumio u sve to ali je vjerovao bankaru s kojim je razgovarao o kreditu. 2014. godine suprug je htio zatvoriti taj kredit, međutim kada je došao u banku rečeno mu je da mora platiti još nekih 70.000,00 kuna, te da nastavi kod njih otplaćivati. Suprug je bio revoltiran, došao kući i rekao da će podići kredit u HPB d.d. i zatvoriti kredit kod tuženika i da neće više da čuje za Raiffeisen banku. Taj kredit je suprug otplatio u cijelosti, s napomenom da je rata kredita narasla duplo. U vrijeme podizanja kredita suprug je bio u mirovini, te nije imao privatnu firmu niti obrt. Sredstvima kredita kupio je automobil koji je koristio za osobne svrhe. Suprug je preminuo **.**.2020., te je ona jedini zakonski nasljednik. Suprug je doživio veliki šok u vezi tog kredita. 2017. godine je doživio lakši infarkt, te umro 2020. godine. Bila je prisutna sa suprugom u Raiffeisen banci kada su njezinom suprugu djelatnici banke rekli da je taj kredit najpovoljniji. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je čula da je njezin suprug htio mijenjati neke odredbe ugovora, kao i odredbu o naknadi, tužiteljica je izjavila da nije (stranica 30 spisa).
10. Dakle, kako je navedeno, tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, te isplatu iznosa koji je platio tuženiku temeljem ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu.
11. Sporan je osnov tražbine tužitelja, dok visina tražbine nije sporna (stranica 31 spisa).
12. Odredbom čl.322 ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
13. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).
14. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
15. Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN -79/2007) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 102. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
16. Dakle, u konkretnom slučaju imajući u vidu sadržaj odredbe čl.3. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita evidentno je da navedenim ugovorom nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova naknade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita odnosno za obradu kredita, a koja naknada je određena paušalno kao postotak od iznosa kredita,te je evidentno da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarnih troškova odnosno štete koju je tuženik navodno trpio u svezi obrade kredita odnosno prilikom prvog korištenja kredita, iz čega slijedi da kod sklapanja ugovora o kreditu,a niti kod određivanja i naplate naknade prilikom prvog korištenja kredita tuženik te troškove odnosno navodno postojanje štete nije uopće izračunavao, niti procjenjivao tj. njezino postojanje, stvarni obim i visina nisu niti bili utvrđeni, te u plaćenom iznosu evidentno nije obračunata stvarna šteta.
17. S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna, s napomenom da tuženik nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog obrade kredita odnosno troškove prilikom korištenja kredita. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji je tužiteljica platila na ime naknade pri korištenju kredita u utuženom iznosu, sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja tj. od dana 20.rujna 2007. (Potvrda Reiffeisenbank d.d. od 26.rujna 2024. - stranica 7 spisa) do isplate (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je predmetna odredba ugovora o kreditu u dijelu o obvezi plaćanja naknade pri korištenju kredita ništetna, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja (VSRH broj Rev-1051/2023-2 od 3.travnja 2024.).
18. Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točki I petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu. u dijelu koji glasi: „…. kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“, te radi utvrđenja ništetnom i bez učinka odredbe članka 9. Ugovora u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima.“ , za navesti je da tužiteljica nije navela postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o naknadi prilikom prvog korištenja kredita, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).
19. U odnosu na prigovor zastare za navesti je da temeljem odredbe čl. 215. st. 1. ZOO/05 zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
19.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak koji glasi:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".
20. Stoga prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. ZPP,s napomenom da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatu, a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi,s obzirom da u konkretnom slučaju deklaratorni tužbeni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu odnosno deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž-1313/2023-2 od 27.11.2023.).
21.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 553,08 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr. 7.t.1 u visini od 50 bodova, sastav pisanog podneska od 08.04.2025. (Tbr. 8.t.1.) 50 bodova, te za zastupanje na ročištima od 14.04.2025. i 25.09.2025 po 50 bodova., koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, plus PDV, te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u Iznosu od po 13,27 EUR.
22. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).
23. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 30. rujna 2025.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika