Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-335/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , izvan ročišta, 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 318 -50-5105211 od 9. listopada 2008. sklopljenog između tužitelja ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kao davatelja kredita koja odredba čl. 3 glasi:
„Naknada 1.00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, da tužitelju ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 662,00 EUR (slovima: šesto šezdeset dva eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2008. do isplate i to:
- po stopi od 15% godišnje od 11. listopada 2008. do 31. prosinca 2007.,
- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,
- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.
- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR (sto trideset osam eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te god ine.
Obrazloženje
1. Tužitelj ZN podnio je 1. srpnja 2025. tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u kojoj navodi da je između stranaka 9. listopada 2008. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 318-50-5105211 (dalje: Ugovor o kreditu). Člankom 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,00 % od iznosa kredita, a uzevši u obzir da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 70.000,00 EUR, tužitelju su prije isplate kredita odbijeni troškovi obrade u iznosu od 662,00 EUR, što proizlazi i iz dokumentacije tuženika. Tužitelj navodi kako je člankom 3. Ugovora o kreditu tuženik tužitelju nametnuo obvezu plaćanja ovih troškova za obradu kreditnog zahtjeva. Navedena ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita bez da se istovremeno precizno odrede koji su to nastali troškovi i pružene usluge na temelju kojih je naplaćena naknada za obradu kredita (dakle ovisno samo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika) uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ništetnost ugovorne odredbe proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), a osim toga protivno je načelu savjesnosti i poštenja koje je propisano odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na to da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega je takva odredba ništetna. Tužitelj ukazuje i na sudsku praksu u činjenično i pravno istovjetnim sporovima te na presudu Suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 koja potvrđuje njegova stajališta. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj ovom tužbom traži da sud utvrdi ništetnost članka 3. Ugovora o kreditu te obveže tuženika na vraćanje iznosa plaćene naknade za obradu kredita sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate, kao i na naknadu parničnih troškova.
2. Rješenjem broj P-335/2025-2 od 2. srpnja 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P- 335/2025-2 od 2. srpnja 2025. uredno dostavljeni 10. srpnja 2025. (dostavnica na stranici 31 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.
3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,
- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4.1. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.
4.2. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, prema odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 79/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dalje: ZZP/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredba članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisuje se da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a što proizlazi i iz općeg pravila stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu odredba članka 1115. ZOO regulira i plaćanje zateznih kamata u slučaju stjecanja bez osnove na način da se iste plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (Ugovor o kreditu broj 318-50-5105211 od 9. listopada 2008., potvrda banke o visini isplaćene naknade od 5. lipnja 2025., uz dostavljenu sudsku praksu), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
6. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužitelju dužan naknaditi parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe s PDV u zatraženom iznosu od 125,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora i temeljem tbr. 7. toč. 1., tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 13,27 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi. Na dosuđene troškove tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
U Varaždinu 30. rujna 2025.
Sutkinja
Dubravka Kraljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučeno poštom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1/ Tužitelj po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda BN i Z
B V iz [adresa]
2/ Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69