Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-289/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi isplate, izvan ročišta, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 318-50-2247244 od 15. travnja 2004. sklopljen između tužiteljice ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 u čl. 3. koji glasi: „Naknada 0,80% (nula zarez osamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužiteljici ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana isplati iznos od 520,99 EUR (petsto dvadeset eura i devedeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2004. do isplate, kao i iznos od 403,93 EUR (četiristo tri eura i devedeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2013. do isplate, i to:

- po stopi od 15% godišnje od 24. travnja 2004. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR (dvjesto sedam eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HC podnijela je 2. lipnja 2025. tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u kojoj navodi kako je kao korisnica kredita 15. travnja 2004. s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 318-50-2247244 kojim joj je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u visini od 65.000,00 EUR, a tužiteljica se isti obvezala vratiti tuženiku s pripadajućom redovnom kamatom koja se izračunava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

1.2. Tužiteljica navodi da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno plaćanje naknade u visini 0,80% od iznosa kredita. Navedena ugovorna odredba koja sadrži obvezu tužiteljice na plaćanje naknade, unaprijed sastavljena u tipskom ugovoru o kojoj tužiteljici nije bila dana mogućnost pregovaranja, prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana i to na štetu tužiteljice. Ugovornom odredbom nisu ni navedeni iznosi koje bi tužiteljica bila u obvezi platiti, već joj je kod isplate kredita kao ulazna naknada naplaćen iznos od 3.925,42 kn / 520,99 EUR. Temeljem članka 322. Zakona o obveznim odnosima na taj je način ugovorena naplata ulazne naknade ništetna, zbog čega tužiteljica ovom tužbom traži vraćanje ovog iznosa koji je stečen bez osnove od strane tuženika temeljem ništetne ugovorne odredbe.

1.3. Nadalje tužiteljica navodi da je u čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor. Tužiteljica je podnijela tužbu radi ništetnosti ugovorne odredbe o izlaznoj naknadi i ishodila presudu u predmetu ovoga suda P-707/23 kojom je potvrđena ništetnost ugovorne odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu te kojom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 520,99 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2013., a navedeni iznos je presuđen jer je tuženik dostavio takvu potvrdu. Međutim, kada je tužiteljica tražila potvrdu o naplaćenoj ulaznoj naknadi, tuženik je 21. svibnja 2025. potvrdio da je izlaznu naknadu naplatio od tužiteljice u iznosu od 6.968,81 kn, a ne u iznosu od 3.952,42 kn kao u prijašnjoj potvrdi od 31. kolovoza 2023. Stoga tužiteljica potražuje razliku u visini izlazne naknade koja je deklaratorno već presuđena i naložena isplata iznosa od 520,99 EUR, a razlika koju potražuje iznosi 403,93 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2013.

1.4. Osim toga, tužiteljica ističe da temeljem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

1.5. Stoga tužiteljica ovim tužbenim zahtjevom temeljem čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 322 Zakona o obveznim odnosima pod točkom I/ traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena ulazna naknada, a pod točkom II/ isplatu zbog primjene ništetnih ugovornih odredaba sa zateznom kamatom od dana plaćanja i to ulazne naknade u cijelosti i izlazne naknade u razlici od presuđene do stvarno naplaćene.

2. Rješenjem broj P-289/2025-2 od 9. lipnja 2025. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P- 335/2025-2 od 2. srpnja 2025. uredno dostavljeni 10. srpnja 2025. (potvrda na stranici 17 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4.1. Tuženik, dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

4.2. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredba članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisane su posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a što proizlazi i iz općeg pravila stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu odredba č lanka 1115. ZOO regulira i plaćanje zateznih kamata u slučaju stjecanja bez osnove na način da se iste plaćaju od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4.3. Isto tako, sud je utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica (potvrde banke o plaćenim naknadama od 31. kolovoza 2023. i od 21. svibnja 2025., Ugovor o kreditu broj 318-50-2247244 od 15. travnja 2004.), kao i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužitelju dužan naknaditi parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe s PDV u zatraženom iznosu od 187,50 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora i temeljem tbr. 7. toč. 1., tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 19,91 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi. Na dosuđene troškove tužiteljici je na njezin zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 30. rujna 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučeno poštom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1/ Tužiteljica po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina

2/ Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69