Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-461/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog GŽN, zbog kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-6/2019 od 2. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog GŽN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-6/2019 od 2. travnja 2025., optuženi ZŽN proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11). Optuženi ZŽN je na temelju odredbe članka 227. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godina i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom MŽN je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti, ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine, ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi ZŽN dužan je platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 1.500,00 eura (tisućupetsto eura) od čega za trošak izrade optičkog medija- CD sa fotografijama mjesta događaja 2,00 eura, za prometno-tehničko vještačenje stalnog sudskog vještaka Stanka Smodlake iznos 437,99 eura, za toksikološko vještačenje i izradu nalaza analize krvi i mokraće uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" ukupan iznos 656,98 eura, za sudsko-medicinsko vještačenje vještaka dr. Antonija Alujevića iznos 265,45 eura i iznos 137,58 eura, u roku 15 (petnaeset) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Mihovila Jovića, odvjetnika iz Splita, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na novo odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Prije svega, treba naglasiti da iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe kao žalbene osnove; povredu Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni - navodima žalbe obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik postupao s neizravnom namjerom dok je trebao utvrditi da je postupao s nehajem jer je pogrešno procijenio „rizik“, odnosno „opasnost konkretne situacije“. Žalbenu osnovu pogrešno odmjerene vrste i visine kazne obrazlaže nedovoljno cijenjenim olakotim okolnostima na strani optuženika.
7. Uvodno je za istaknuti, iako isto nije predmetnom žalbe pa ovaj sud kao drugostupanjski nije ovlašten navedenu pogrešnu primjenu zakona o kaznenom postupku razmatrati po službenoj dužnosti da iz samog raspravnog zapisnika od 28. ožujka 2025. godine nije vidljivo da li je oštećenik koji ima biti ispitan kao svjedok i koji je u nastavku te iste rasprave ispitan kao svjedok, sukladno odredbi članka 414.
ZKP-a bio udaljen iz sudnice.
7.1. Suprotno utvrđenom, žalbom se ističe a potom i obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok odredba članka 464. točka 7. ZKP-a ne dopušta žalbu zbog te zakonske osnove, budući da se optuženik na raspravi 28. ožujka 2025. (list 175 pa nadalje spisa) kao i na prethodnoj raspravi (7. listopada 2024., list 150 spisa) očitovao krivim, priznajući u cijelosti učin inkriminiranog kaznenoga djela. Ipak, kako je tim žalbenim navodom podredno obuhvaćena i pogrešna primjena kaznenog zakona, treba istaknuti slijedeće.
8. Prvostupanjski je sud proveo dokazni postupak, te je uz obranu optuženika i uz suglasnost stranaka osim neposrednog ispitivanja oštećenog GŽ, pročitao sve pisane dokaze koji priležu spisu predmeta, nakon čega je ustvrdio da je optuženik kršenjem prometnih propisa (kako je to u izreci prvostupanjske presude navedeno), izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, što je imalo za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu dvije osobe. Treba istaknuti i da sama ubrojivost optuženika nije bila osporena, a zbog čega je i utvrđeno da je optuženik u odnosu na radnju kaznenog djela bio ubrojiv kao i da je bio svjestan da vožnjom pod utjecajem alkohola 2,07 g/kg može dovesti u opasnost život i tijelo ljudi. Stoga nije moguće radnju postupanja optuženika pripisati nehaju, kako se to ističe žalbom jer nije sporno da je isti vožnjom u takvom pijanom stanju, upravo kao što to i zaključuje prvostupanjski sud u svojoj presudi, bio svjestan da svojom radnjom može počiniti kazneno djelo i na to je pristao u onom trenutku kada je počeo upravljati vozilom. Naposljetku to proizlazi i iz dijela same obrane optuženika u kojoj isti izrijekom navodi da od same prometne nesreće nije više upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Slijedom navedenog, budući da je i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, nije prihvaćena žalba optuženika, već je upravo kao što je to i zaključio prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen Kazneni zakon u pogledu kvalifikacije djela.
9. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o vrsti i visini kazne vezan odredbom članka 47. KZ/11, jer odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja. Dakle, kada je prvostupanjski sud osudio optuženika na navedenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca izrekavši mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne uvjetovao rokom kušnje u trajanju 3 (tri) godine, isti je kao što je to i naveo u obrazloženju svoje presude, između ostalog, uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog kaznenog djela cijeneći posebice ponašanje optuženika tijekom postupka, težinu tjelesnih ozljeda koje su posljedica izazvane prometne nesreće, ali i visinu alkohola pod kojim je upravljao vozilo. Osim toga relevantnim je potrebno cijeniti i njegovu višestruku prekršajnu osuđivanost od kojih je više prekršajnih kažnjavanja posljedica kršenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Dakle, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, uvažavajući sve okolnosti kaznenog djela i ovaj je sud mišljenja da će upravo izrečena kazna odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da ne čine ista kaznena djela.
10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
