Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-550/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ED, zbog kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1053/2017 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ED kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1053/2017 od 14. veljače 2025., optuženi ED proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11. Temeljem odredbe članka 227. stavka 2. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je istom temeljem odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi ED dužan je na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u ukupnom iznosu 812,65 eura, od čega iznos 238,90 eura predstavlja trošak prometno tehničkog vještačenja po vještaku ing. Ivi Filipoviću, iznos 199,08 eura predstavlja trošak prometnog vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja "Ivan Vučetić", iznos 106,17 eura sudsko-medicinsko vještačenje po vještaku dr. sc. Šimunu Anđelinoviću, iznos 50,37 eura za usmeni nalaz vještaka ing. Ive Filipovića, iznos 118,13 eura za usmeni nalaz vještaka dr. sc. Šimuna Anđelinovića, te iznos 100,00 eura predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Kristiana Barišića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novo odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Prije svega, treba naglasiti da iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, pogrešne primjene kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao i pravilnost odluke o troškovima kaznenog postupka, navodima žalbe obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovodeći je paušalno u svezu sa povredom zakona o kaznenom postupku. Naime, povredu odredaba zakona o kaznenom postupku obrazlaže činjenicom da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na temelju provedenog dokaznog postupka, te je na temelju tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, utvrdio da oštećenica nije mogla vidjeti vozilo optuženika, a time i izbjeći mogućnost da reagira kočenjem i izbjegne nalet na vozilo optuženika. Smatra da je uslijed takvog utvrđenja prvostupanjskog suda, presuda proturječna sama sebi, odnosno da ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama.
7. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno na temelju provedenog prometnog vještačenja po vještaku za cestovni promet procjenu motornih vozila i strojeva dipl. ing. Ive Filipovića (list 54-65 spisa), kao i snimke nadzorne kamere koja prikazuje vozilo optuženika u tunelu (preslika dijela snimke list 61), te vještački nalaz dipl. ing el. PD – utvrdio da je optuženik upravljao vozilom koje nije imalo stražnju svjetlosnu signalizaciju.
7.1. Naime, suprotno žalbi optuženika pregledom snimke nadzorne kamere koja prileži listu 14B, a koja u naravi predstavlja prikaz vozila registarskih oznaka kojim je upravljao kritične zgode optuženik, koji je u dijelu i priložen spomenutom vještačenju, potvrđen je nalaz i mišljenje prometnog vještaka prema kojem vozilo optuženika nije imalo ispravnu stražnju svjetlosnu signalizaciju. Dakle, bez obzira na snimku dostavljenu po nepoznatom građaninu na koju upire optuženik u svojoj žalbi, (a koja je također u dijelu priložena vještačenju list 60 spisa), navodeći da ta snimka ne prikazuje njegovo vozilo, nalaz vještaka ne temelji se „isključivo“ na toj snimci, a time ne i na „neprovjerenoj identifikaciji vozila“ (na „neprovjerenim podacima“). Osim toga, nalaz prometnog vještaka dipl. ing Ive Filipovića potvrđuje i vještački nalaz dipl. ing. el. PD (list 74 – 84 spisa), koji predstavlja tehničko vještačenje predmeta oduzetih zapisnikom o očevidu. Sukladno tom nalazu, koji prvostupanjski sud obrazlaže pod točkama 12. i 12.1. svoje presude, žarulja stop svjetla na vozilu optuženika nije bila u funkciji u trenutku nesreće jer nije imala napona. Treba pri tome istaknuti da je neosnovan žalbeni prigovor da je vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivanu Vučetiću“ (nalaz dipl. ing. el. PD) izrađen sa vremenskim odmakom od 5 mjeseci jer je taj nalaz dan na temelju izuzetih dijelova sa teretnog vozila optuženika prilikom provođenja očevida. Budući da članak 101. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da na vozilu u prometu na cesti noću i u slučaju smanjene vidljivosti moraju biti upaljena svjetla i to najmanje dva bijela ili žuta svjetla na prednjoj strani i paran broj crvenih svjetala na stražnjoj strani, dok članak 236. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da vozila u prometu na cesti moraju, između ostalog, imati ispravne propisane uređaje i opremu - ispravno je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenu okolnost po prometnom vještaku da je do sudara vozila kojim je upravljala oštećenica došlo bez kočenja jer je u trenutku uočavanja vozila od strane oštećenice postalo prekasno za poduzimanje radnje kočenja.
7.2. Nadalje, žalbeni prigovori osporavaju utvrđene ozljede na strani oštećenice, odnosno njihovu isključivu vezu sa prometnom nesrećom. Suprotno navedenom prvostupanjski sud je proveo sudskomedicinsko vještačenje po stalnom sudskomedicinskom vještaku prof. dr. sc. Šimunu Anđeloviću i na temelju tog nalaza utvrdio ne samo vrstu ozljede na strani oštećenice već je te ozljede doveo u svezu sa samom dinamikom prometne nesreće, dajući ujedno i svoje argumente za prihvaćanje nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještačenja kao vjerodostojnog, a koje argumente uslijed utvrđenja navedenih pod točkom 7.1. ove presude, prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski, pa je i taj žalbeni prigovor valjalo otkloniti kao neosnovan.
7.3. Kako je, dakle, nesporno utvrđeno da vozilo optuženika nije udovoljavalo članku 101. stavku 1. točki 1. i članku 236. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a zbog čega vozilo kojim je upravljala oštećenica nije uočila teretno vozilo optuženika, pa je posljedično došlo do naleta vozila oštećenice na vozilo optuženika, odnosno do same prometne nesreće i opisanih teških tjelesnih ozljeda na strani oštećenice, to je činjenično stanje pravilno utvrđeno. Budući da je pravilno utvrđeno činjenično stanje i bez proturječja od strane prvostupanjskog suda obrazloženo - žalbene navode pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg se izvodi zaključak o povredi kaznenih zakona, valjalo je odbiti kao neosnovane.
8. Budući da žalba na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje također u sebi sadrži i žalbu o kaznenoj sankciji, koja nije kao poseban žalbeni navod istaknuta samom žalbom, valja istaknuti slijedeće. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o vrsti i visini kazne vezan odredbom članka 47. KZ/11. Naime, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja. Dakle, kada je prvostupanjski sud osudio optuženika na navedenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci uvjetujući je sa rokom kušnje u trajanju 1 (jedne) godine, isti je kao što je to i naveo u obrazloženju svoje presude, između ostalog, uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog kaznenog djela. Pri tome je potrebno cijeniti i odmak presuđenja u odnosu na samu radnju kaznenoga djela koje se ni na koji način ne može pripisati krivnji optuženika. Ono što je dodatno potrebno bilo uzeti u obzir jest činjenica da se radi o osobi sređenih obiteljskih prilika, ocu četvero malodobne djece, ali i težinu ozljeda na strani oštećenice. Uzimajući u obzir sve navedeno i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kroz izrečenu kaznu zatvora kao što je to i odlučeno prvostupanjskom presudom, uvjetovanu navedenim rokom kušnje, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela.
8.1. Odluka o trošku je i prema mišljenju ovoga suda ispravno određena. Naime, sukladno citiranim odredbama kaznenog postupka ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova bilo djelomično bilo u cijelosti. Predmetno stoga što je optuženik osoba mlađe životne dobi i nema nikakvog razloga da ne ostvari redovno zaposlenje i kroz isto podmiri troškove kaznenog postupka koje je svojom radnjom posredno sam prouzročio. Uvažavajući navedeno, budući da sama visina utvrđenih troškova nije dovedena u pitanje, prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi i u pogledu odluke o trošku.
9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP- a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
